Članak iz časopisa Savez s Marijom

„Odlučili smo Presvetomu Srcu Isusovu posvetiti sve nas i našu domovinu. Pozivamo, dakle, sav Božji narod i njegove pastire, sve prezbitere i dakone, redovnike i redovnice, sve Bogu posvećene osobe, svakoga vjernika i vjernicu da na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, 27. lipnja Jubilejske 2025. godine, budemo dionici posvete našega naroda i domovine Presvetomu Srcu Krista Gospodina.”

Hrvatski biskupi odlučili su da će 27. lipnja 2025. Hrvatsku i hrvatski narod posvetiti Presvetom Srcu Isusovu. Riječ je o obnovi posvete koja se prvi put dogodila prije sto dvadeset i šest godina.

Nakon 69. plenarnog zasjedanja Sabora Hrvatske biskupske konferencije Konferencije Bosne i Hercegovine održanog od 12. do 14. studenog 2024 hrvatski su biskupi objavili pastirsko pismo u povodu godine Svetoga jubileja 2035, i 1100. obljetnice splitskih crkvenih sabora i početaka Hrvatskog Kraljevstva kojih se ove godine spominjemo. Pismo je objavljeno po naslovom Na kršćanskim temeljima, zajedništvu Crkve, hodočasnici nade”, a oblikovano je u knjižicu koja je odaslana po župama diljem Hrvatske.

U uvodu biskupi su podsjetili da se ove godine sjećamo i još nekih značajnih obljetnica: 1700 godina od Prvoga ekumenskog koncila u Niceji (325.), šezdeset godina od Drugoga vatikanskog koncila, pedeset godina od projekta „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata te sto godina od ustanovljenja svetkovine Isusa Krista Kralja svega svijeta.

U pismu se najavljuje i Sveta 2033. godina Otkupljenja i 2041. kada će se obilježiti 1400 godina kršćanstva u Hrvata.

Uz poziv na trajno obraćenje kao osobno poslanje svakog vjernika. javno svjedočenje vjere, evangelizaciju useljenika, donošenje demografskih mjera i poštivanje ljudskog života, braka, obitelji i cjelokupnog dostojanstva (u izazovima pobačaja, eutanazije, materijalizma, pozitivizma i nihilizma, diktature relativizme, rodne ideologije, surogatstva, umjetne inteligencije), u pismu se kao uzor ističu domaći svetci i blaženici, među kojima posebno lik bl. Alojzija Stepinca kojega je papa Benedikt XVI. uvrstio medu šesnaest iznimnih i uzornih slušatelja i izvršitelja Riječi Božje

Posebnu pozornost biskupi su posljednjoj enciklici pokojnog pape Franje Dilexit nos (On koji nas uzljubi”) enciklika o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista”, za koju stoji da pruža dublje razumijevanje ljudske i božanske ljubavi Srca Isusa Krista. Enciklika nas podsjeća da je Srce Isusovo izvor ljubavi, snaga koja nas potiče na ljubav i šalje nas braći i sestrama. Naposljetku, odlučeno je da će hrvatski biskupi na ovogodišnju svetkovinu Presvetog Srca Isusovog, 27. lipnja 2025.. Hrvatsku i cijeli hrvatski narod povjeriti zaštiti ljubavi Srca Isusova, koje nas poziva na obnovu pobožnosti, nježnosti vjete i predanosti služenju, tj. da će se Hrvatska i Hrvati posvetiti Presvetom Srcu Isusovu

Riječ je, zapravo, o drugom ponavljanju takve posvete jer se prva dogodila prije sto dvadeset i šest godina u Rimu kada je na blagdan Srca Isusova 11. lipnja 1899 papa Lav XIII. sa svim biskupima svjeta posvetio cijeli svijet Srcu Isusovu. Taj je dogadaj zatim potaknuo 160 000 hrvatskih momaka i djevojaka da se godinu dana kasnije, 22. lipnja, takoder posvete Srcu Isusovu.

Posveta se molila na sam blagdan Srca Isusova ili na prvu nedjelju uz blagdan te je predstavljala jedinstven događaj u povijesti Crkve u Hrvata. Tekst posvete Presvetom Srcu Isusovom iz 1899. glasio je

Mladež roda hrvatskoga, tog predzida krščanstva, u svetoj ovoj godini, na svršetku staroga i na osvitu novoga vijeka. Svetosti Tvojoj, Kristovu na zemlji Namjesniku nepogrešivomu, prostrta ponizno pred Tvojim nogama, svečano obećaje, da će se pod barjakom presvetog Srca Isusova hrabro i neustrašivo boriti za vjeru i za dom. U znak ove žrtve srca našega, evo Ti, Sveti Oče, zlatno srce predragoga Spasitelja našega, puno svakovrsnih duhovnih djela, koje na Tvoju nakanu i prema velikome srcu Svetosti Tvoje žrtvovasmo Presvetom Srcu Isusovu i potpisi ruku naših neka podaju vječnoj spomeni sve što obećasmo i učinismo. A da to izvesti uzmognemo, smjerno molimo očinski Tvoj blagoslov, zalog milosti nebeske za sebe, za svoje roditelje i odgojitelje, te za sav narod hrvatski.

U Zagrebu, glavnom gradu Hrvata, na blagdan Presvetoga Srca Isusova 1900.”

Jedan od događaja koji su pratili ovu masovnu narodnu posvetu bilo je i hodočašće predstavnika hrvatske mladeži u Rim. Tada su Svetom ocu kao poklon predali srce od zlata izrađeno naravnoj veličini ljudskog srca. U to zlatno srce stavljen je popis raznih dobrih djela, molitava i drugih pobožnosti koje su mladi hrvatski katolici tijekom nekoliko mjeseci prikazivali za Svetoga Oca

osamsto postova, tisući i dvjesto križnih putova, tisuću i petsto trodnevnica, dvije tisuće devetnica, pet tisuća pohoda crkvama, osam tisuća izmoljenih zlatnih krunica, četrdeset tisuća sakramentalnih pričesti, šezdeset tisuća duhovnih pričesti, devedeset tisuća prikazanih Svetih Misa, stotinu dvadeset i šest tisuća izmoljenih Gospinih krunica, sto trideset tisuća samozataja, sto pedeset tisuća izmoljenih litanija, petsto sedamdeset i pet tisuća raznih molitava, sve zajedno riječ je o milijun sto osamdeset i devet tisuća i pet stotina (1 189 500) molitava i dobrih djela.

Svoje vlastoručne potpise mladi diljem Hrvatske prikupili su i zabilježili u posebnom albumu koji su na koncu predali papi na čemu im je on osobno zahvalio putem pisma, navevši da se zlatno srce koje su mu poklonili nalazi u njegovoj sobi za privatne audijencije. Uz to, mladež je Papi darovala petsto dukata skupljenih u akciji Petrov novčić”. Od ostalih zanimljivosti ističe se pjesma „Do nebesa” koju je za ovu prigodu napisao devetnaestogodišnji mladić Petar Perica. budući franjevac. Ta je pjesma tijekom cijelog 20. stoljeća, sve do danas, ostala jedna od najpoznatijih hrvatskih pučkih vjerskih pjesama.

Obnova posvete

Ova posveta Srcu Isusovu prvi je put obnovljena deset godina kasnije, 3 lipnja 1910. također na blagdan Srca Isusovog. Na njoj su sudjelovali članovi Hrvatskog katoličkog akademskog društva Domagoj, učenici svih „pučkih i srednjih zagrebačkih škola”, zaslužni zagrebački gradonačelnik Milan Amruš, a svečanu pontifikalnu misu predvodio je apostolski protonotar Matija Seigerschmied. Tom je prigodom zagrebački kanonik i papinski komornik dr. Gustav Baron, jedan od začetnika hrvatskoga katoličkog pokreta, u ime hrvatske mladeži uputio pismo papi Piju X. Ondje je naveo sljedeće:

Sveti Oče!

Mladež hrvatska, slaveći prvu desetgodišnjicu svoje posvete Presvetome Srcu Isusovu, u duhu padajući ničice pred noge Svetosti Tvoje harnim srcem dozivlje u pamet zavjete što ih pred deset godina učini Kristovu Namjesniku, te dižući u vis barjak Presvetoga Srca Isusova obriče da će pod tim znakom vojevati vojne Gospodnje. a i nada se da će održati pobjedu protiv neprijatelja Crkve i domovine. Toga zavjeta i nade spoljašnji znak i javno obilježje bit će odsada dragocjeni barjak, koji, načinjen iz prinosa hrvatske mladeži i urešen slikom Presvetoga Srca Isusova, cijeloj će Hrvatskoj davati svjedočanstvo da mladež njezina, pod tim barjakom sabrana, obiluje vatrenom ljubavlju i razgrijeva se neslomljivom vjernosti spram Krista i njegova na zemlji Namjesnika, a spasenje svoje i istinito blagostanje domovine ne traži drugdje nego u Isusu Kristu, čije je jedino ime pod nebom dano ljudima, u kome nam je spasenje. Da ovim osjećajina mladeži hrvatske Bog dade ploda, neka pomogne apostolski blagoslov, što ga od Tvoje Svetosti za hrvatsku mladež i za sav narod naš najsmjernije prosimo.”

Osobna posveta

U spomenutom pismu, navedeno je da je ova posveta dio pripreme za Jubilejsku 2041. kada će se crkva u Hrvata iznova spominjati misije opata Martina iz 641. godine i proslaviti 1400 godina kršćanstva u Hrvata. kao i začetaka odnosa sa Svetom Stolicom. S radošću iščekujemo veliki dan (obnove) posvete Hrvatske i cijelog hrvatskog naroda Presvetom Srcu Isusovom. Pozivamo sve da molitvom popratimo ovaj veliki dogadaj. kao i da se osobno posvetimo Srcu Isusovom, koristeći molitvu sv. Marije Margarete Alacoque (17. st.), velike promicateljice ove pobožnosti:

Ja darujem i posvećujem Presvetom Srcu Gospodina našega Isusa Krista svoju osobu i život, svoja djela, muke i patnje, da od sada svim svojim bićem samo njega ljubim, štujem i slavim. Ovo je čvrsta moja volja da budem sav njegov i da sve činim njemu za ljubav, odričući se cijelim srcem svega, što bi njemu moglo biti mrsko.

Tebe, dakle, Presveto Srce, odabirem za jedini predmet svoje ljubavi, za zaštitnika svoga života, za osiguranje svoga spasenja, za lijek protiv svoje slabosti i nestalnosti, za naknadnika svih pogrešaka svoga života i za svoje sigurno utočište na času smrti.

O predobro Srce, ti budi moje opravdanje pred Bogom, svojim Ocem, i odvrati od mene zaslužene udarce njegove srdžbe. O Srce puno ljubavi, u tebe stavljam sve svoje ufanje, jer se bojim svega od svoje zloće i slabosti, a nadam se svemu od tvoje dobrote.

Uništi, dakle, u meni sve, što bi moglo biti neugodno i protivno. Neka se tvoja čista ljubav tako utisne u moje srce, da nikada ne zaboravim na te i da se nikada ne odijelim od tebe. Zaklinjem te tvojom neizmjernom dobrotom, daj da moje ime bude u tebi upisano, jer ja hoću, da moja sreća i slava bude u tom da živim i umrem kao tvoj rob. Amen.

Pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu je staro kao i kršćanstvo. Kad je proboden Isusov bok na Kalvariji odmah je potekla krv i voda. Crkva je to odmah objasnila kao izlijevanje milosti preko Crkve, koje je započelo u tom trenutku.

Tijekom stoljeća zahvalnost vjernika za ovu objavu Božje ljubavi usmjerena je na fizičko Srce Isusovo kao simbol Božje ljubavi prema čovjeku. Možemo stoga reći da je pobožnost prema Svetom Srcu posvećena ljubavi Božjoj kao što je otkrivena u osobi Isusa Krista.

Kad je Bog postao čovjek, bio je to Bog koji je Ljubav – koji je postao čovjek. Na jezicima svih naroda, srce se izjednačuje sa ljubavlju. Posljedično, naša je pobožnost Srcu Isusovu usmjerena na ljubav prema Isusu, na razne načine:

Volimo Ga kao našeg Boga koji nas je ljubio od sve vječnosti i do nesebične ljubavi doveo nas je u postojanje i odredio nas da Ga posjedujemo za svu vječnost.

Volimo Ga kao Boga utjelovljenoga, koji nas je volio toliko da je uzeo našu ljudsku narav i svojom tjelesnom smrću otkupio nas od vječne smrti koju smo zaslužili za svoje grijehe.

Volimo ga kao svog Otkupitelja koji je uskrnuo od mrtvih i koje je uzašao na nebo gdje nama priprema mjesto. Gdje je On, naš Bog sjedinjen s njegovim ljudskim tijelom i dušom, nadamo se da ćemo biti u njegovu blagoslovljenom društvu.

Volimo Ga kao našeg Euharistijskog Gospodina koji je na zemlji  u svojoj ljudskosti, u Presvetom sakramentu. On se žrtvuje na svetoj Misi kroz koju nam udjeljuje svoje milosti koje je za nas zaslužio na križu. Njegovom stvarnom Prisutnošću poziva nas da mu darujemo svoju ljubav poklonstva i da Ga pitamo da čini čuda koja je činio tijekom svog vidljivog boravka u Palestini.

Treba naglasiti da je pobožnost prema Srcu Isusovu jedinstvena. To nije ništa manje nego sinteza kršćanstva u svom ljubavnom odgovoru na neizrecivu ljubav Božju za sinove i kćeri ljudske obitelji.

Ovdje govorimo o dva pojma. Jedan je “Presveto Srce”, a drugi je “pobožnost”.

Presveto Srce označava Božju ljubav, a to znači ljubav koja je Bog, ljubav koju je Bog pokazao od zore stvaranja pa do danas, i ljubav koju će Bog nastaviti izlijevati na nas do u vječnost.

Pobožnost Presvetom Srcu je naš zahvalan odgovor za Isusovu ljubav prema nama, koja je pokazana u žrtvovanju preko potpunog predanja naše volje tajanstvenoj i zahtjevnoj volji Božjoj, u dragovoljnom nasljedovanju Isusa čije ljudske kreposti su odraz Njegovih Božjih atributa.

U poklonstvu ljubavi Marijinu Sinu koji je prisutan sa svojim živim, pulsirajućim Srcem u Presvetom Sakramentu, u molitvi ljubavi kad pitamo za milosti potrebne nama ili drugima da bismo mu služili vjerno ovdje na zemlji i da bismo s Njim uživali u životu koji nema kraja. Jednostavan, ali vrlo efektivan način rasta u pobožnosti prema Prestvetom Srcu je svakodnevna molitva:

“Presveto Srce Isusovo, po Prečistom Srcu Marijinu, prikazujem ti sve moje molitve, moj posao, radosti i žalosti ovoga dana, za nakane tvog Presvetog Srca, u jednstvu sa žrtvom svete Mise na oltaria širom svijeta, u naknadu za moje grijehe, za nakane svih članova apostolata molitve, a posebno za Svetoga Oca.”

Između obećanja koje je naš Gospodin ostavio sv. Margareti Mariji A. bilo je također i uvjerenje da će “imena onih koji budu promicali pobožnost Presvetom Srcu biti upisana u moje Srce i nikada neće biti izbrisana”.

(o. Hardon izražava nadu da će čitatelji “Challenge” magazina postati revni promicatelji pobožnosti prema Presvetom Srcu u svijetu koji gladduje za Ljubavlju Božjom”.

Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J.

]]> https://magnifikat.hr/moderni-teolozi-i-teologija-oslobodenja/ Sun, 24 Sep 2017 19:25:37 +0000 http://magnifikat.hr/?p=4244

Postoje teolozi koji su u skladu s tradicijom i naukom Crkve od početaka, ali su ušutkani od strane modernih teologa. Primjerice – po pitanju pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu moderni teolozi mogu o tom i jako pobožno pričati, ali su u većoj ili manjoj mjeri otišli od doktrinalnih temelja.

Teolozi ove teologije oslobođenja imaju jednu stvar zajedničku a to je da naglašavaju povijesnog Krista u odnosu na Krista vjere i to temelje na tvrdnji da Isus nije propovijedao o sebi (to bi značilo niti na pobožnost prema Njegovu Srcu) nego o svom Kraljevstvu, a Njegovo Kraljevstvo je osloboditi financijski i materijalno siromahe od njihova zemljskog siromaštva.

Vjerojatno najviše sistamatiziran među njima je bio Boff Leonard, brazilski pisac čiji je roman Isus Krist osloboditelj postao klasik. Prema njemu Isus nije došao donijeti objašnjenje ove stvarnosti nego je došao pozvati na hitnu i kompletnu promjenu stvarnosti.

Isus, prema Boffu, propovjeda Boga do kojeg se ne dolazi toliko preko molitve i religiozne prakse koliko preko služenja siromašnima u kojima prebiva istinski Bog. Isus dobija bogatstvo i političku moć i on uči totalno novu religiju a to je slavljenje Boga preko truda oko oslobođenja od zemaljskih ugnjetavanja.

Prema tome, poprilično je sporedno u toj teologiji što kršćani misle o Kristu. Bilo da je Isus Božanska osoba koja je uzela ljudsku narav, ili nije, bilo da je uskrsnuo ili nije… to je njima manje važno. (On čak nije prema Hansu Kungu stvarno uskrsnuo nego je to nešto što se dogodilo samo njegovim učenicima – tj. u njihovim mislima). Ono što je zaista bitno i što je temeljna i centralna poruka Evanđelja za ove moderne teologe – jesu li siromašni oslobođeni od ugnjetavanja.

za više usp. o. J. A. Hardon S.J. o teologiji oslobođenja

Nakon teološkog studija, kad je zaređen za svećenika, otkrio je uzvišenost svećeničkog poziva i shvaćao je neizmjernu vrijednost prikazivanja svete Mise. Bio je čovjek molitve, ali i akcije. Njegovi govori bili su jednostavni i praktični. Godinama je išao u pučke misije. No shvatio je kako su plodovi tog apostolata privremeni. Ljudi bi to čuli, ali nije bilo velikog utjecaja na njihove živote.

Uvidio je potom jednu drugu duhovnu potrebu: da nema dovoljno svećenika ili ako ih ima da nisu dovoljno duhovno izgrađeni. Zato je smatrao da prema prema željama Tridentskog koncila treba osnivati sjemeništa za što bolji odgoj svećenika. Zbog toga je osnovao Družbu Isusa i Marije koja će se posvetiti odgoju svećenika. Dobro je shvaćao da pobožnost puka ovisi o pobožnosti njihovih duhovnih pastira.

Tridentski koncil je također, nasuprot protestantizmu koji je tada već uzeo maha, naglašavao Isusovu prisutnost u euharistiji pojašnjavajući da je tu prisutan „cijeli Isus“, „stvarno“, „istinski“, i „bitno“.

Ivan razvija osobitu pobožnost prema Srcu Isusovu i Srcu Marijinu. Prvi je počeo slaviti bladan Srca Isusova (čak i prije objave sv. Margarete) i Srca Marijina. Zato ga papa Leon XIII u dekretu o heroizmu Ivanovih kreposti naziva začetnikom liturgijskog štovanja presvetog Srca Isusova i Prečistog Srca Marijina.

Želio je također pomoći djevojkama koje su živjele nemoralnim životom pa je u želji da ih vrati čestitu životu osvnovao jednu žensku družbu koja se brinula za njih.

Među poznatije knjige koje je Ivan napisao spadaju: Isusovo kraljevstvo, Misijski katekizam, Čovjekov savez s Bogom po svetom krštenju, Dobri ispovjednik i Apostolski propovjednik.

Slavi se 19.8.

Gdje god se dogodi rasprostranjeno odbacivanje Krista i njegova Evanđelja to neminovno sa sobom donosi porast totalitarnih režima, genocida, propadanje kulture i slobode, i moralno propadanje društava, ukratko rečeno to donosi pakao na zemlji.

Najučinkovitiji način da se izbjegne tragedija gubitka vjere i vječnog života je u posvećivanju sebe  Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Sveti Ivan Pavao II je objasnio: “Posvećivanje svijeta Bezgrešnom Srcu Marijinu znači povratak Križu njenog Sina. To znači posvetiti svijet probodenom Srcu Spasitelja, kako bi ga se vratilo izvoru otkupljenja. Kristovo otkupljenje uvijek je veće od grijeha čovjeka I grijeha svijeta. Posvećujući sebe Mariji znači prihvatiti njenu pomoć u prikazivanju sebe i cijelog čovječanstva našem jedinom Spasitelju Isusu Kristu.”

Tri puta je Gospa rekla sestri Luciji iz Fatime: “Mi se približavamo posljednjim danima”. S obzirom na to, naš najbolja zaštita je posveta njezinom Bezgrešnom Srcu i molitva krunice.

Naša Nebeska Majka nas sigurno vodi putem vjere i bezgraničnog povjerenja u Njenog Sina, Isusa Krista, koji nas svojim beskrajnim Milosrđem oslobađa od ropstva grijeha.  “Želim povjerenje od svojih stvorenja“, rekao je Isus svetoj Faustini. “Neka se slaba i grešna duša ne boji prići mi… Čovječanstvo neće imati mir dok ne dođe na izvor moga Milosrđa.” (Dnevnik, 1059; 699)

Marija želi da se, s obzirom grijehe čovječanstva, prihvate sredstva spasenja koja su mu ponuđena, a onda sada nudi svoje suze. Fenomen, koji je tako proširen posljednjih godina, gdje Gospini kipovi  I slike prolijevaju krvave suze još je jedno u nizu upozorenja i znakova koje pozivaju čovječanstvo da se vrate Bogu.

Isus govori sestri Faustini: “Prije nego dođe Dan pravde nudim čovječanstvu vrijeme milosrđa.” Može li biti tako neosjetljivi i indiferentni na molbe naše Nebeske Majke?

Dragi čitatelji! Naša Nebeska Majka moli svakog od nas da preuzmemo zadaću spasenja sebe i svojih dragih, svoje zemlje i svijeta. Znamo da nas samo ljubav Kristova može osloboditi od naših grijeha i od zla koje pritišće nas i cijelu ljudsku rasu. Ali Krist treba naš pristanak, kako bi mogao djelovati u nama i po nama u kako bi svojom ljubavlju došao i najvećim griješnicima.

Povjerimo se svaki dan Bezgrešnom Srcu Marijinu; dopustimo joj da nas nauči živjeti od vjere svaki dan. Da biste to učinili, moramo urediti svoj život i svoje dnevne obaveze na način da imamo dovoljno vremena za molitvu, rad, odmor i rekreaciju. Iznad svega, moramo:

Prezreti i odbaciti sve grijehe i živjeti svoje živote u skladu s moralnim normama i učenjima Katoličke Crkve.

Odlučiti ne predati se malodušnosti i svaki put kad se upadne u ozbiljan grijeh ići na sakramenat pokore bez odlaganja.

Odlučiti svaki dan moliti ružarij I krunicu Božanskog Milosrđa I razmatrati Sveto Pismo.

Klanjanje Presvetom Oltarskom sakramentu se također preporuča.

Odlučiti obavljati prve petke I subote u mjesecu, Srcu isusovu I Srcu Marijinu, kao nakandu za naše grijehe I grijehe cijeloga svijeta.

Odlučiti napraviti mjesečnu ispovijed i primate Isusa što je češće moguće u Euharistiji; Također, kada je to moguće postiti o kruhu i vodu srijedom i petkom.

Escaping the Greatest Evil, časopis “Love one another”

Autor: o. Mieczysław Piotrowski

Bog Mariji iz Nazareta povjerio Sina svoga

Radi nas začeto je – srce čovjeka i Boga

Bog Mariji dade da Ga otpočetka sluša

I da kao jedno s njim raste njena duša

O, ISUSE, MALO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG

SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI – TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

I Josipu bi povjereno to Božje dijete milo

što raslo je u mudrosti i poslušno bilo

Brinuo se kako da ga od zlih ljudi brani

Da ga poslu uči, da ga kruhom hrani

O ISUSE, DOBRO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG

SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI – TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Kad je Ivan krštavao na rijeci jednog dana

Sin Marijin i Sin Božji uputi se do Jordana,

Golub na njeg siđe  i Glas se začu sa visina:

Ovo Sin je moj ljubljeni – u Njemu mi sva milina!

 O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG…

Zemljom prođe čineć dobro, objavljujuć Boga

Čineći čudesa mnoga i izgoneći zloga

Pozivao je ljude k Ocu i grijehe otpuštao

A da će ga osuditi dobro je to znao

 O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG…

Na Posljednjoj večeri apostolim’ noge pere

Svoje Srce ostavlja im u Otajstvu vjere

U Maslinskom vrtu oblijeva ga znoj krvavi

Srce mukom ispunjeno ne prestaje Oca slavit

O ISUSE, NA OLTARU, JA VJERUJEM DA SI BOG…

Izdan, pljuvan, izbičevan, osuđen na razapeće

Na Kalvariju križ On nosi radi naše sreće.

Dok umire gleda Majku  i učenika ljubljenoga

što žalosni ostavljaju Srce Boga predragoga.

O ISUSE, TU NA KRIŽU, JA VJERUJEM DA SI BOG…

Treći dan On ustaje i lance smrti mrvi

Snagom Srca Božjega, snagom svete krvi

Ukazuje se učenicim’, Duha svog im daje

Da im snaga bude, da ih vodit ne prestaje

O ISUSE, BOŽJI SINE,

MI VJERUJEMO DA SI  BOG

SVAKOG DANA NEK NAS SNAŽI

– TO OTAJSTVO SRCA TVOG!