U intervjuu za Kath.net, od 13.9. kardinal MÜLLER ističe neke karakteristike totalitarizma našeg vremena tj. Novog svjetskog poretka.

Između ostalog kaže:
“Totalitarizam je uvijek mržnja prema životu, preferiranje mehanički reduciranog nad živim i svetim. Kontrolna skupina je ta koja odlučuje TKO MOŽE ŽIVJETI, A TKO TREBA UMRIJETI.

U agresorskom ratu protiv Ukrajine, Putin je svojim vojnicima dao prevesti mobilne peći za kremiranje kako ne bi ugrozio svoju unutarnju moć slikama lijesova koji se vraćaju.”

U Sjedinjenim Državama, BIDEN najavljuje mobilne autobuse za pobačaj, opremljene za spaljivanje dječjih tijela, kako bi potkopao presudu Vrhovnog suda. To je demonstracija moralnog prijenosa moći i prava na ubijanje djece do malo prije njihova rođenja.
To je tim ozbiljnije … jer se I PUTIN I BIDEN izjašnjavaju kao kršćani.
Ali prvo se primjenjuje Božji sud, “zlotvori neće baštiniti kraljevstva Božjega”.
(usp. 1 Kor 6,10).

U Rusiji se kažnjavaju oni koji brutalnu invaziju na Ukrajinu nazivaju “ratom”,
a ne “specijalnom vojnom operacijom”.
Na Zapadu, svatko tko definira čedomorstvo u maternici kao ubojstvo ili se protivi tome pred klinikama za ubijanje,
biva izveden pred sudove. U Kini se trgovina organima provodi s okrutnim prezirom prema samoodređenju ljudi čiji se organi vade.
Suočene s teškim položajem žena u siromašnim zemljama, “zapadne” agencije u bogatim zemljama rade prljave poslove surogat majčinstva.
Ne radi se o noćnim morama koje se nakon buđenja rastvaraju u stvarnost, već o stvarnosti koja je postala noćna mora.

KRIST dao svoj život da mi živimo, dok VLADARI OVOG SVIJETA gutaju živote svojih podanika da bi oni živjeli još koji trenutak i na luksuzniji način…

Rilinger:
Je li konstrukt Novog svjetskog poretka definiran kao apsolutan i svet,
tako da je svaka kritika zabranjena?
Kard Müller:
Neosporan je znak totalitarnog režima kad se kritika kriminalizira. …

Pad Crkve u Njemačkoj i Europi nije uzrokovan sekularizacijom,
crkvenom borbom totalitarnih režima …
već nedostatkom vjere, slabošću nade i hladnoćom ljubavi krštenih katolika i krizmanika,
koji se radije daju prevariti zvukovima svjetskih sirena nego poslušati glas svoga Dobrog Pastira i slijediti ga– zaključuje kardinal Müller.

]]> https://magnifikat.hr/dragi-ivane-voli-te-tvoja-obitelj/ Sun, 26 Dec 2021 18:46:58 +0000 http://magnifikat.hr/?p=9835

Od Ivana se teško rastati. Meni nije član obitelji, ali na neki duhovan način jest. Susretali smo se na dnevnim misama u sv. Filipa, na duhovnim vježbama i duhovnim obnovama. Pratio me na društvenim mrežama i bio mi podrška na putu vjere, u dijeljenju Istine. Ivana mi ne bi bilo teško zamisliti kao redovnika, dominikanca, ali Bog je htio da bude otac jedne divne obitelji. Ako je ikad bilo potrebno da se brani obitelj kao institucija, onda je to u naše vrijeme kad je obitelj tako napadana.  Obitelji često nose i mučne terete briga i neizvjesnosti o kojima oni u redovničkim zajednicama ne znaju puno. Obitelji su pozvane biti Crkve u malom, a ova obitelj je zaista jedna prava Crkva u malom, jedna zajednica vjernika koja zajedno moli, koja se ne srami svoje vjere nego, naprotiv, ide hrabro putem križa, putem vjere, nade i ljubavi. Neka im Sveta Obitelj, koju danas slavimo, bude u pomoći, da i nadalje svi zajedno do kraja zemaljskog puta – budu vjerni i odani Bogu!

Dragi Ivane, hvala ti što si bio s nama i za nas, s Bogom i za Boga! Voli te tvoja obitelj – oni tvoji po krvi  – i oni tvoji koje si duhovno, svojom dobrotom osvojio i posvojio.  

Riječi Ivanove kćerke Katarine na pogrebu mnoge su od nas natjerali na suze. Potražila sam te riječi da ih mogu podijeliti i s vama, jer Ivan je bio svijetlo koje može i danas svijetliti drugima. 

…

Dragi tata,

Dok stojimo s mamom ovdje pred tvojim zemaljskim ostacima, u mislima nam se niže dugi popis tvoje duhovne ostavštine. Ljubio si Istinu, za njom si tragao dok si širio horizonte svoga znanja. Četiri fakulteta, osam jezika, magisterij i doktorat iz filozofije. Dvije knjige, brojni članci i referati za stručne skupove. K tome za tobom ostaje nedovršeno i velebno djelo o Tomizmu 20. st. Tko god čuje ove stvari ostaje zadivljen. Ali ti nisi išao za postignućima niti si ih namjeravao nizati kao kolajnu vlastite slave. Osvojio te sam Bog preko Mudrosti i Istine. Za Njim si tragao, za Njega si radio i kroz sve ovo Njemu si služio. Sve što si radio bilo je Ad maiorem Dei gloriam – Na veću slavu Božju.

„Tko ne ljubi istinu nije čovjek. A ljubiti istinu znači ljubiti je iznad svega, jer znamo da je Istina sam Bog.“ Jacques Maritain

Uvijek si se trudio držati svjetiljku Istine kako bi je što više ljudi upoznalo. Zbog toga si pisao: od knjiga preko stručnih članaka do tekstova za popularne časopise i portale. Zbog toga si se rado odazivao na pozive da držiš predavanja, formativne susrete, vjeronauk za odrasle. Zbog toga si strpljivo slušao pitanja svih koji su željni Istine k tebi dolazili po odgovore.

Koliko puta smo ostali zadivljeni veličinom tvoga uma gledajući na tvoja stručna djela, ali nikada nismo pomislili da je filozofija nedostižna. Kad si laicima i nama djeci prenosio Istinu ona je uvijek bila razumljiva i svakome dostupna. Prenosio si znanje jednostavnim riječima. Znam, rekao bi da je to zato što je Istina jednostavna i uvijek logična. Ali ja mislim da je tajna u tome što si ti bio jednostavan. Jedna od čestih rečenica u našem svakidašnjem životu je bila: „Nećemo komplicirati.“ Jednostavnost i skromnost u svemu!

Ljubav prema Bogu koji je Istina odražavala se u tvojim mirnim i gotovo uvijek nasmijanim očima iz kojih bi potekle suze ganuća kad god si pričao o tajnama vjere, njenim svjedocima, a posebno kad si čitao iz Svetog pisma. Prenosio si nam vjeru riječju, ali puno više životom. Dok smo gledali kako moliš, prigibaš koljena pred Presvetim, strpljivo podnosiš protivštine, učili smo što znači biti kršćanin. Naučio si nas da je Božja volja glavni princip, a ljubav prema Bogu jedino dobro.

„Od ljubavi kao počela sve potječe, a prema ljubavi kao cilju sve je usmjereno.“

Sv. Toma Akvinski

I zaista, tata, u svemu smo kod tebe mogli vidjeti taj princip. Ljubio si nas riječima i djelima, pogledima i zagrljajima. Ljubav je činila da uđeš u sve potrebe naših života. Od pelena i kašica, preko igranja šaha, nogometa, izleta, do poučavanja i davanja savjeta. Pratio si naše korake od onih prvih nesigurnih dječjih do velikih životnih izbora. Naše radosti bile su tvoje radosti, naše boli bile su tvoje boli.

Ljubav si nam, tata, svjedočio i kroz zajedništvo s mamom u braku: živjeli ste jedinstvo u mislima, riječima i djelima. Zato nismo nikad shvatili tko je koga „slušao“. Mama je za sve pitala tebe, a ti si u svemu govorio „Ženo, kako god ti kažeš!“

Nedostajat ćeš nam, tata, zbog svega što jesi. Nedostajat će nam tvoja ovozemna prisutnost, ali veselimo se druženju s tobom kroz molitvu. Kroz ove dane tvoje posljednje bolesti, naučili smo da molitvom možemo biti zaista blizu, čak puno bliže nego fizički. Kad se ljubav iz srca prelijevala u molitvu za tebe, dušom smo te doticali. Duša k duši leti i tamo sigurno dospijeva lišena prepreka ovoga svijeta.

Vidiš li sve lijepe riječi koje nam ljudi pišu o tebi? Reci im, tata, da ne zaborave moliti za tebe. Nitko bolje od nas ne zna ljepotu tvoje duše, ali i to koliko si bio svjestan ljudske slabosti u sebi. Uvijek te dirao citat tvog omiljenog tomista Jacquesa Maritaina koji je u sutonu svoga života o sebi ovako napisao:

“Tko sam ja, pitao sam se tada. (…) Pisac? Možda. Filozof, nadam se. (…) I također možda, kao i svaki kršćanin, unatoč i usred bijeda i promašaja i svih iznevjerenih milosti kojih postajem svjestan u večeri svoga života, prosjak neba prerušen kao čovjek svijeta, jedna vrsta tajnog agenta Kralja Kraljeva na teritorijima kneza ovoga svijeta.“

Sigurni smo da bi se smatrao nedostojan usporedbe s Maritainom, ali nama se čini da te ove riječi tako dobro opisuju: „…prosjak neba prerušen kao čovjek svijeta, jedna vrsta tajnog agenta Kralja Kraljeva na teritorijima kneza ovoga svijeta.“

I sada, tata, konačno, napustio si teritorij kneza ovoga svijeta i u blaženstvu čezneš za Božjim licem. Zajedno s tvojom ljubljenom ženom, našom mamom, molimo Gospu, nebesku Majčicu, da te često posjećuje i hrabri. A kad sv. Toma navrati, zamoli ga da nam kod Gospodina izmoli makar djelić tvoje mudrosti i vjernosti Bogu.

Dok stojimo danas ovdje pred tvojim zemaljskim ostacima, mama i mi, nadamo se jednom zajedno s tobom slaviti Boga našega pred prijestoljem Njegovim. Obećavamo ti da ćemo sve snage prema tome usmjeriti. Obećavamo ti da ćemo kao dosadna udovica iz Evanđelja neumorno kucati na vrata Neba dok te unutra ne puste kako bi u zajedništvu s Blaženom Djevicom i svim svecima uživao vječno blaženstvo u Božjoj prisutnosti.

Volimo te, tata. Moli za nas!

No, čovjek tek kad se ispovjedio (kad se radi o teškim grijesima) može primati ostale sakramente. Crkva nas opominje da to učinimo što je prije moguće.

Savršeno kajanje i sveta ispovijed nam opraštaju krivnju grijeha i vječnu kaznu u paklu, ako smo bili u teškom grijehu. Opraštaju nam i barem dio vremenite kazne koju smo grijehom zaslužili.

No, budući da je naše kajanje rijetko tako veliko da bismo njime dobili i oprost sviju tzv. vremenitih kazni, ili barem strpljivim podnošenjem nevolja života. One vremenite kazne za koje nismo uspjeli zadovoljiti u ovom morat ćemo ispaštati u čistilištu. Nevolje koje nas s Božjim dopuštenjem snalaze u životu, čiste nas od vremenitih kazni, ali naša nestrpljivost odviše često umanjuje njihov učinak. Isto tako ne mogu nas posve očistiti ni dragovoljne pokore što ih preuzimamo na sebe.

Tu nam dolazi u pomoć Sveta CRKVA. Vlašću dobivenom od Isusa Krista ona nam podjeljuje takozvane oproste, vezujući ih uz molitve i dobra djela.

Iz preobilja zasluga života, muke i smrti Isusa Krista, njegove presvete Majke i svetaca, iz te prebogate riznice Crkve, ona uzima i dijeli nama – u oprostima.

“Oproštenje je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik pravo raspoložen i uz određene uvjete dobiva posredovanjem Crkve koja kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca. Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome da li od vremenite kazne za grijeh oslobađa djelomično ili potpuno. Oprosti se mogu namijeniti za žive i pokojne”  (Usp. Katekizam katoličke Crkve, GK, br. 1471) 

O nama, o našem duhovnom raspoloženju ovisi hoćemo li stvarno dobiti POTPUNI OPROST.

Svojevoljno prijanjanje uz bilo koji tzv. laki grijeh (navezanost na neki laki grijeh) sprječava nas u dobivanju potpunog oprosta. U takvu slučaju možemo postići samo djelomičan oprost. 

Da bismo zadobili potpuni oprost potreban nam je čin savršene ljubavi prema Bogu i odricanje od svake navezanosti na bilo koji grijeh.

Čovjek koji se nalazi u stanju smrtnog grijeha, koji dakle nije u stanju milosti ne može zadobiti nikakva oprosta.

Prema najnovijim propisima Svete Crkve potpuni oprost može dobiti samo jedna put u jednom danu.

Ako molitve ili dobra djela uz koja je vezan oprost učinimo više puta u jednome danu, dobivamo u daljnjim slučajevima nakon prvog puta, samo djelomičan oprost. A djelomičan oprost sastoji se uvijek u tome da nam sveta Crkva iz svoje duhovne riznice podjeljuje još toliko oprosta vremenitih kazni koliko smo već zadobili tom molitvom ili dobrim djelima. Crkva nam dakle djelomičnim oprostom podvostručuje naše zasluge.

Oprosti vezani uz pojedine blagoslovljene predmete gube se ako se predmet proda ili bude bitno oštećen.

Potpuni oprost Križeva dobre smrti

Da bi umirućima omogućila dobivanje oprosta vremenitih kazni koje bi oni morali trpjeti u čistilištu, Crkva blagoslivlje križeve nazvane Križevi dobre smrti. Oni su obdareni potpunim oprostom koji možemo zadobiti na smrtnom času. Papa Pio X kaže: Svaki vjernik koji takav blagoslovljeni križ, makar i ne pripada njemu, poljubi ili na bilo koji način dodirne može dobiti potpuni oprost uz uvjet da se ispovjedio i primio svetu pričest ili ako toga nije mogao učiniti da se barem pokaje za svoje grijehe; da pobožno zazove sveto ime Isusovo i da smrt prima s predanjem iz Božje ruke kao pokoru za svoje grijehe” Ovaj križ nam je koristan i za vrijeme našega života i naročito u bolestima, jer nas uči da naše trpljenje sjedinimo s trpljenjem Spasiteljevim i s njime ga velikodušno prikažemo nebeskome Ocu.

Nabavimo si dakle, Križ – medaljicu sv. Benedikta, nosimo je uza se, poljubimo često, s poštovanjem i ljubavlju spram Spasitelja na križu kao i medaljicu sa slikom sv. Benedikta.

Sv. Benedikt  život – štovanje – molitve, Naklada sv. Antuna, (priredio: Marko Zefić)

IZRAEL je trenutno zemlja koja je cijepila najveći postotak svoje populacije, oko 53%. Zbog toga ih hvale WHO i mainstream mediji, sistemska propaganda ih prikazuje kao put kojim treba ići. Baš jučer smo imali prilike vidjeti koncert organiziran na stadionu samo za cijepljene osobe. Sistemski mediji su to entuzijastično prenijeli kao pozitivnu vijest

Međutim ono što mainstream mediji neće da prenesu to su izvještaji O POSLJEDICAMA CJEPIVA. Nakon početka cijepljenja, u Izraelu je došlo do dramatičnog porasta umrlih, za koje vlasti naravno tvrde da su umrli od virusa. Ali neće da kažu da ljudi koji završavaju u bolnicama i koji umiru su većinom – oni koji su uzeli CJEPIVO.

U kategoriji preko 65 godina podaci pokazuju da je nakon cjepiva umrlo 40 puta više ljudi nego od virusa! Od virusa je umrlo 4.91 osoba na 100.000 dok je na 100.000 cijepljenih umrlo cca 200 ljudi i to nakon prve doze(!) U kategoriji mlađih od 65 nakon prve doze cjepiva umrlo je 50 ljudi na 100.000 dok je smrtnost od virusa 0.19 osoba na 100.000. To znači da je za mlađe ljude šansa za smrt čak 260 puta veća nakon cjepiva nego od virusa (!)

Ovo su nevjerojatni podaci o kojima svi mainstream mediji šute. Izvor podataka je ovaj članak lifesitenews.com  koji se poziva na ovu studiju nakim.org

Svećenik, misionar u Kanadi, među indijancima i eskimima svjedoči o svom iskustvu kliničke smrti. Bio je na odmoru od misija da bi obnovio svoje snage. Šetao je obalom i molio krunicu. Onda je odlučio zaplivati. Bilo je mirno, nigdje vala. Dok je plivao nastala je plima i valovi su ga odnijeli u morske dubine. Namjeravao se vratiti na obalu, ali vidio je da se odmiče sve dalje i dalje. Bio je miran jer je nekako osjećao da će ga netko spasiti. Kao da je čuo glas: Ne boj se!

Nakon borbe s valom, našao se pod vodom, u potpunoj tami. Shvatio je da umire. Razmišljao je:
– “Smrt je došla i sad ću doći pred Boga.” Rekao je:

– “Bože, idem k Tebi! Budi milostiv, primi moju dušu!” Ugledao je svjetlo Božje prisutnosti. i začuo glas: Ne brini za tijelo. Ne treba ti.

Vidio je i dvije zrake svjetla, a znao je da su te zrake dva anđela, iako nisu bili nalik ljudima. Oni su nekamo odnijeli njegovo tijelo.

Njegova duša bila je oduševljena s onim što vidi nakon smrti. Iako bez tijela, bio je svjestan sebe, s rukama i nogama.

Bio je okupan svjetlošću koja je bila Ljubav Božja, koju je teško opisati ljudskim rječnikom jer na zemlji ne postoji takvo iskustvo.

Vidio je potom jednu prelijepu katedralu u koju je želio ući. Oko njega su se počeli okupljati ljudi. Kasnije je shvatio da su to sve ljudi kojima je pomogao da se spase i dođu u raj. 

Onda je došlo vrijeme da vidi svoj život na zemlji, kao na filmu. Vidio je cijeli život kao na filmu. Sve što je bilo dobro i sve što je bilo loše. Kao da je Bog pritisnuo neku tipku a onda je pred njim prolazio cijeli život, od rođenja na dalje, sve dobro i sve loše. 

Vidio je da kad povrijedi nekog ne vrijeđa samo tu osobu nego Isusa koji je u toj osobi. Isus mu je dao da vidi svaku bol koju je prouzrokovao, sav teret svojih grijeha, da vidi koliko ga bole grijesi za koje se ne pokajemo ili ih pravilno ne priznamo. Oni grijesi koje priznamo ne vrijeđaju ga.

To saznanje ne bi mogao podnijeti da nije bilo okupan svjetlom Božjim, Ljubavlju. A onda je vidio sve svoje dobre misli, riječi i djela i trpljenja koja je prinosio Bogu. To je bilo kao melem za dušu. 

Ništa nije bilo skriveno. Sve je bilo potpuno jasno. Sve dobro i sve loše.

Čuo je glas koji je rekao:

„Okruženi ste onima kojima ste pomogli da se spase. Došli su vam u susret da slave Boga pred kojim stojite s vama. Okruženi ste onima kojima ste pomogli da se spase – svojom molitvom, trpljenjem i ljubavlju”.

Shvatio je kako je Bog onaj koji spašava, a mi smo ODGOVORNI NE SAMO ZA SVOJE SPASENJE, VEĆ SMO ODGOVORNI I ZA SPASENJE DRUGIH. 

I mi smo oni koji na neki način sudjeluju u spašavanju. Trebamo spašavati druge. 

Ako to budemo činili onda ćemo susresti one kojima smo pomogli da se spase po našoj molitvi, po trpljenju ili na koji drugi način. Oni će nam doći u susret nakon naše smrti. Oni su također oni koji se mole za nas. Oni se žele odužiti jer su jako zahvalni.

Odjednom se pojavio oblak koji je jurio na njega. 

Isprva je bio bijel, ali je s vremenom postajao crn, poput zastrašujućeg tornada. Odjednom se našao kao u nekom kavezu, a oblak je odavao oblik zvijeri koja bjesni na njega. Ono što je bilo zastrašujuće nije toliko pojava zvijeri nego mržnja koja je sijevala iz zvijeri. Urlao je vikao strašne psovke.

Znao je da mu ta zvijer ne može ništa naškoditi. Znao je da ga sotona mrzi. Rekao mu je da ga proklinje i da će učiniti sve da ga baci u pakao. 

Mrzio ga je iz dva razloga: 

1. prije svega zato što je svećenik

2. želi mu se osvetiti za sve one duše kojima je bio okružen jer ih je spasio

Vidio je da sotona mrzi svećenike, ali i druge koji mole i prinose svoje trpljenje za obraćenje grešnika i spasenje ljudi, jer istrgava duše iz sotononih ruku i daje ih Bogu.

I zbog toga nas Sotona mrzi i progoni – čini sve da nas obeshrabri, udalji od molitve i odvoji od Boga, kako se ne bismo ispovijedali, ne bismo išli u crkvu i činili dobro. Njegova je želja da se zatvorimo u svoju sebičnost i konformizam.

Dok se sotona zalijetao na njega anđeo ga je učio što da moli.

“Po Njegovoj pregorkoj muci – smiluj mi se!”

To su bile riječi iz krunice božanskog milosrđa , ali malo promijenjene, jer sam već bio na “drugoj strani”. Moja duša bila je s Bogom i više nisam bio među ljudima. Ovu molitvu sa mnom je izgovorio moj Anđeo čuvar, koji je stajao pored mene.

Svećenik svjedoči kako je tada čuo riječi:

“Dao sam vam do znanja snagu Moje milosti. Kad duša prizove Moje milosrđe, Sotona postaje nemoćan. To je snaga Moga milosrđa. Ovo vam je dato u Krunici Božanskog milosrđa . Upoznao sam vas s ovom moći, i dovoljan je jedan poziv da se Sotona povuče .

Čistilište

Čistilište je samoća ili je tama – ovisno o stanju grijeha u kojem se ljudi u njemu nalaze. Čistilište je velika patnja.

Neki se slojevi Čistilišta ne razlikuju od Pakla. Jedina je razlika u tome što postoji nada da ćemo se na kraju vremena izvući iz čistilišta. Na posljednjem sudu, duša će izaći iz Čistilišta i biti spašena na nebu. Nema nade za izlazak iz pakla, jer je pakao vječan.

Svatko tko u trenutku smrti zaniječe Boga i odbaci Božju milost, otići će u pakao. Jer Bog do kraja, do posljednjeg trenutka, daje mogućnost spasenja.

Bez obzira koliko je velik grešnik i koliko su grozni grijesi koje je počinio, on može biti spašen do posljednjeg trenutka svog života. Tko god u ovom trenutku potpuno odbaci Boga, bit će proklet.

U čistilištu je susreo dvije osobe iz svoje obitelji od kojih mu je jedna rekla:

“Borite se za nebo, razgovarajte o čistilištu, govorite o tome u svojim propovijedima!”

Jedan od svećenika rekao mi je što da kažem. Poželio je da je i sam propovijedao o tome, rekao je kako je svoj život potratio donoseći loše odluke. Naglasio je kako su duše u Čistilištu zahvalne na svakoj molitvi. Međutim, također je skrenuo pozornost na činjenicu da su ove molitve i svete mise za njih prinošene. Pomažu im u mjeri u kojoj su ih cijenili za života .

To je nevjerojatno iskustvo – duše u Čistilištu znaju tko se moli za njih, ali nažalost ne mogu si pomoći. Sveta misa je najveća snaga!

Duša u Čistilištu, sve bliže i bliže nebu, osjeća sve više svjetlosti i sve više vidi – vidi perspektivu neba. U Čistilištu je užasna čežnja za Bogom. Ova čežnja uzrokuje prodornu bol.

Tamo stravično boli zbog svih propuštenih prilika kad smo mogli biti na misi, kad smo se mogli pričestiti, kad smo mogli izgovoriti molitvu ili učiniti nešto dobro. Ova bol je žaljenje zbog izgubljenih prilika za dobro …

Gospa svakodnevno posjećuje duše u Čistilištu – tamo nema osjećaja za vrijeme. Svaki posjet Gospe veliko je olakšanje za svaku dušu u Čistilištu. Te duše imaju najveće olakšanje od patnje na marijanske svetkovine.

Većina duša na Božić napušta čistilište i odlazi u nebo, jer je Isus sišao na zemlju spasiti ljude. Dan Svih Svetih ujedno je dan tako velikog oprosta.

Povratak na Zemlju

Osjećao je veliku čežnju za ulaskom u nebo! A onda je čuo riječi:

“Šaljem te natrag na zemlju.”

Ali započeo sam svojevrsni spor s Gospodinom Isusom, jer se nisam htio vratiti na zemlju – tamo mi je bilo tako dobro! Gospodin Isus je rekao:

“Da – znam da želiš biti ovdje, jer i ja želim da budete ovdje sa mnom što je prije moguće. Jer želim da svaka duša sa Mnom bude ovdje sretna i bude sa mnom što je prije moguće, ali tvoja misija na zemlji još nije ispunjena. Još uvijek moraš puno trpjeti, puno moliti i puno voljeti da bi mi priveo mnogo duša ”.

Gospodin Isus ima nevjerojatnu nježnost i delikatnost koja je neopisiva! Odgovorio sam na ovo:

“Ne!”.

Gospodin Isus je nastavio:

“Vrati se i razgovaraj o onome što si vidio. Reci svima koliko volim svaku dušu. Reci svima koliko mi nedostaje svaka duša kako bi bila sretna i bila uronjena u mene.

Reci svima da čekam sve. Recite svima da me mogu naći živog i stvarnog na zemlji. Baš kao što me vidiš ovdje, baš kao što me i na zemlji svi mogu susresti u svetoj pričesti. U svetoj misi čekam na sve vas.

Kad svećenik u posveti podigne Hostiju, ne sagnite glave, ne zatvarajte oči, već me pogledajte! Jer iz ove Hostije ja gledam vas, gledam vas s ljubavlju i dolazim s ljubavlju onima koji Me prihvaćaju s ljubavlju kako bi svoju dušu ispunili Mojom ljubavlju i snagom u borbi protiv zla. Govori o tome! “.

Ponovo na obali

Nakon ovog posljednjeg razgovora s Gospodinom Isusom, u kojem me poslao natrag na zemlju, čuo sam riječ:

“Ustani!”

U tom sam trenutku osjetio tlo pod nogama; Osjetio sam kako su mi se vratila osjetila, vratio se osjećaj tijela. Osjećao sam se kao da sam na dnu vode i pitao se kako ću doći do obale sada kad sam na dnu oceana! I čuo sam riječi:

“Ispravi se!

Tako sam se uspravio i glava mi je izašla iz vode. Bio sam uronjen do brade. Tada sam čuo:

“Iziđi iz vode!”

Tako sam krenuo prema obali i izašao na potpuno isto mjesto na kojem sam ušao u vodu. To je bilo fizički nemoguće jer je plima cijelo vrijeme trajala!

Vratio sam se u život jer je Bog to želio. Niti na trenutak nisam osjećao umor, a nisam se ni gušio ni hvatao zrak. Bilo je to kao da sam samo na trenutak potonuo i izašao iz vode – ništa drugo! Kad sam izašao na obalu, čuo sam:

“Sjedni!”

Sjeo sam na pijesak, pogledao prema vodi i počeo se pitati. Sjećanje mi se vratilo. I postavio sam si pitanje:

“Što je to bilo?”

Sve sam opet počeo viđati kao u filmu. …

Anđeo

I čuo sam u svom duhu:

“Gledaj – netko ti dolazi.”

Pogledao sam i vidio sredovječnog muškarca kako se udaljava od mene. Imao je svijetlu, prilično dugu, kovrčavu kosu, bio je odjeven u lijepu pastelnu majicu i nosio je knjigu. Krenuo je dalje, podigao ruku i pozdravio me:

-“Zdravo!”.

Pozdravila sam ga i započeli smo razgovor. Pitao me:

-“Kako si?”.

Odgovorio sam:

“Dobro”.

-“Jeste li sigurni da je u redu?”

Odgovorio sam:

“Dobro”.

-“Trebaš pomoć?”.

I rekao sam:

“Ne”.

Ovaj je razgovor bio nevjerojatan jer je hodao 30-ak metara od mene, a opet sam imao dobar kontakt s njim i dobro sam ga čuo! I polako mi je prišao i rekao mi:

“Ali samo ti je trebala pomoć.”

Nisam znao tko je on niti kako je znao što se dogodilo. Bilo me jako neugodno zbog ovoga. Rekao mi je:

“Zakoračili ste u vodu i niste vidjeli da postoji odvod.”

I rekao mi je sve što sam i sama iskusio! Pala mi je na pamet ova misao:

“Ako ste sve vidjeli, zašto me niste spasili?”

I u tom sam trenutku začuo unutarnji glas:

“Razgovaraš s anđelom. Moj anđeo je došao k tebi. “

Ovaj anđeo mi je sve opisao sve dok me val nije povukao pod vodu. I rekao mi je:

“Izvukao si se nekoliko puta, ali jednom ne. I nisam te dugo vidio “.

Htio sam ga pitati:

“Koliko dugo?”.

Bio sam znatiželjan zbog ovoga jer sam znao da na “drugoj strani” nema osjećaja za vrijeme. I odmah sam čuo riječi (ne od njega, već unutarnjeg glasa):

“Prošlo je 20 minuta na zemlji … Tamo gdje ste bili, nema vremena, ali na zemlji je prošlo 20 minuta vašeg izvan tijela.”

I anđeo mi je nastavio objašnjavati:

“Dugo ste bili odsutni, sve dok vas nisam vidio kraj obale kako izranjate ispod vode. A ja sam vam došao pomoći da se vratite u stvarnost.

Na kraju sastanka, anđeo je rekao:

“Vidimo se. Uvijek ću biti blizu kad zatrebate pomoć, samo nazovite. Priskočit ću vam u pomoć! ”.

***

Određeni preživjeli imaju iskustvo kliničke smrti bez ikakvih vizija. Treći pak imaju viziju zla. Takve se osobe sjećaju onoliko koliko Bog želi da ih pamte – onoliko koliko je potrebno ili onoliko koliko mogu i trebaju proslijediti drugima.

Čovjek se neće probuditi iz kliničke smrti samo zato što se želi probuditi, već zato što Bog to želi. Bog je taj koji vlada cijelim svijetom. Čovjek neće živjeti ni jedne sekunde duže nego što je Bog to planirao. Dakle, ako postoji iskustvo kliničke smrti, to je u Božjim planovima.

Ne ovisi o čovjeku što će vidjeti i kakve će vizije doživjeti tijekom kliničke smrti.

Preživio sam smrt. Sigurno je bilo vrijeme mog odlaska na onaj svijet. Određuje se vrijeme naše smrti. Ovako mi je priopćeno tijekom mog putovanja s “one strane”. Vrijeme naše smrti određuje se u vrijeme našeg rođenja.

Bog je već odredio vremensko ograničenje – koliko ćemo dugo živjeti i misiju koju moramo ispuniti. Hoćemo li to ispuniti, ovisi o nama, jer smo slobodni. Okolnosti smrti se mijenjaju. Mogu se mijenjati do posljednjeg trenutka, ali datum smrti je unaprijed određen.

„ljudima je jednom umrijeti, a onda na sud” (Heb 9,27).

O. Wiesław Nazaruk OMI, milujciesie.pl

]]> https://magnifikat.hr/uskrsnuce-biblija-u-stihovima/ Mon, 22 Apr 2019 17:26:19 +0000 http://magnifikat.hr/?p=7509
On je uskrsnuo. On je živ.
On kog ote smrtna tama!
Zemlja viče: Grob je prazan
Ne bojte se, Bog je s vama!

Prazan grob i anđeo je tu
Da tužnim jave sretnu vijest
Ne tražite ga međ mrtvima,
Živa ćete Njega srest!

O vi apostoli, gdje ste!
Čujte što se s Isusom dogodi
Živ je! Žene vijesti nose –
utroba grobna živa ga rodi!

On je Bog! Jedini Bog!
Nad Njih Zlo ne vlada
Mučen, raspet, mrtav bi
Al uskrsnu i živ je sada!

Srce Boga, opet živo kuca
Živ je! Živ je! Ima novo tijelo!
Učenici – to reći treba svijetu
Neka zna svaki grad i selo!

Ulje za mrtvace sada mu ne treba
Bog je On ispod ljudske kože
Nije san, nije priviđenje
Rukom se Uskrsli dotaknuti može!

Pobijedio je! On je Bog!
Smrt nema nad njim moć.
Svakom sada širom svijeta
On Živ može blizu doć.

On što mrtve u život vraća
Živ je! Ustade iz smrtnog sna
On pobijedi Sotonu i grijeh!
On je Bog! Nek sav svijet zna!

Kršćani, braćo, slavimo Uskrs
i kad se čini veća moć Zlog
Uskrsli neka ponos naš bude
Jer On je živi, pravi Bog.

Onaj što želi propast našu
i što bi nam rado ukrao raj
Smutnju još sije, al neće dugo,
vremenu njegovu doći će kraj.

Neprijatelj naš, Sotona je znamo
I za jednim ciljem on stalno teži,
da nas satre, da nas više nema,
o miru dok priča on mržnjom reži.

A Isus je Ljubav, Isus je život
On želi k sebi privest sve ljude
On želi da ga upoznaju svi,
i svatko da po Njem spašen bude.

Slavimo pobjedu uskrsnuća,
Slavimo Isusa, Spasitelja svog
Ljubimo uvijek to srce Božje živo
Jer On je Kralj, jer On je Bog!

U slavi će On doći suditi svijet,
Alfa i Omega, početak i kraj,
Tada ćemo jasno vidjeti sebe
i hoćemo li doći k svetima u raj.

On je Bog! Jedini Bog!
Nad Njim Zlo ne vlada
Mučen, raspet, mrtav bi
Al uskrsnu i živ je sada!

…

Uskrsnuće – Biblija u stihovima

]]> https://magnifikat.hr/isus-trpljenje-pobjedeno-ljubavlju-krscanski-smisao-patnje-4-pogl/ Sat, 18 Feb 2017 20:28:35 +0000 http://magnifikat.hr/?p=3197

Bog Otac daje za nas svog Sina Isusa, da trpi muku i smrt na križu. Isus time uništava moć grijeha, zla i smrti. Donosi nam Radosnu vijest da poslije smrti dolazi VJEČNI ŽIVOT gdje više trpljenja nema.
Isus u svom vlastitom životu pokazuje svoju blizinu onima koji trpe. Ne samo u riječima, nego primjerom.
I sam trpi. Uzima na se teret grijeha cijelog čovječanstva… iz Ljubavi.

…

U Iv 3,15 čitamo kako je Bog za nas „dao svog jedinorođenog Sina“. Da bi nas oslobodio od grijeha, zla i smrti Bog daje svoga Sina. Daje da On trpi. Iznad svakog oblika patnje stoji – LJUBAV. Isusova ljubav.

ISUS preko svog trpljenja UNIŠTAVA MOĆ GRIJEHA u ljudskoj povijesti. Također daje čovjeku mogućnost posvećujuće milosti, da živi u prijateljstvu s Njim.

Svojim uskrsnućem Isus počinje proces budućeg USKRSNUĆA TIJELA.

Bitna odrednica za VJEČNI ŽIVOT je upravo to – da je trpljenje potpuno izbrisano.

Čovjekov život na zemlji je prožet nadom u život vječni i svetost.

POBJEDA ISUSOVA KRIŽA – nad SMRĆU I NAD GRIJEHOM – ne ukida vremenito trpljenje. Ali, ipak ta pobjeda baca na trpljenje novo svjetlo SPASENJA.

RADOSNA VIJEST je da POSTOJI vječni život gdje smrti više nema, gdje zla više nema, gdje grijeha više nema..

ISUSOVO DJELOVANJE pokazuje  koliko je Isus blizak ljudskom trpljenju. Isusovo djelovanje bilo je usmjereno prije svega prema onima koji trpe, koji traže pomoć, prema bolesnima, gladnima, gluhima, slijepima, gubavima,… istjeruje zloduhe, a tri puta uskrisava i mrtvace… Osjetljiv je na svaku vrstu ljudskog trpljena tijela i duše.

ISUS UPUĆUJE 8 BLAŽENSTAVA – upravo ljudima sa raznim vrstama trpljenja.

U ISUSOVU VLASTITOM ŽIVOTU vidimo ISKUSTVO TRPLJENJA: fatigue, beskućništvo, nerazumjevanje čak i od strane onih koji su mu bili najbliži… Često govori o trpljenju koje će tek doći („Sin čovječji će trpjeti… „) a onda i podnosi muku: bičevanje, krunjenje trnovom krunom, izgrugivanje, nošenje teškog križa, agonija… Uzeo je na sebe grijehe sviju. To je dubina njegova trpljenja. Možemo li uopće zamisliti koliko je to zlo, ako se radi o grijesima cijeloga svijeta! To je otkupiteljsko trpljenje. On to prihvaća s ljubavlju Oca.

Isus je Sluga patnik, kojeg navješta već prorok Izaija, 800 godina ranije.

Najveći mogući odgovor na trpljenje je – ISUS. I to ne samo zbog Njegova naučavanja nego zbog Njegova primjera.  

Agonija u Maslinskom vrtu: Pokazuje ISTINU o trpljenju, a također istinu o Ljubavi koju Sin daje svom Ocu.

Tu vidimo istinu o Ljubavi – kroz istinu o ljudskom trpljenju. Istina o ljudskom trpljenju mogla bi se izraziti onim Isusovim riječima: „Neka me mimoiđe, …!“

U Getsemanskom vrtu – iskustvo zla je pred očima Isusove duše otkriveno onakvim kakvo jest.

„Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio“ – Isus govori s križa. Njega, koji grijeha nie poznavao – bog grijehom učini.  Trpljenje je, vidimo, iskustvo odvajanja od Oca.

Vrhunac ljudskog trpljenja nalazimo – u Isusu Kristu.

No, Njegov križ je križ koji donosi spas. Njegov križ je Izvor vode žive.

(prepričan 4. odlomak iz Ap. pisma sv. pape Ivana Pavla II, o Kršćanskom smislu patnje)

M.G.

Umire na 20 minuta, naglo se budi i priča da je bio je pred Isusom. Liječnici ne mogu objasniti šta se desilo. Zacku Clementsu iz Brownwooda (Texas, SAD) je pozlilo na satu tjelesnog odgoja u školi i doživio je srčani zastoj koji je sve iznenadio jer je 17-godišnjak bio sportaš i imao zdrave navike. Njegovo srce se zaustavilo na dvadeset minuta. Mladić je hitno prevežen u bolnicu, gdje je ostao tri dana u nekoj vrsti kome, iz koje se potom probudio naglo kao da se ništa nije dogodilo. No, najveće iznenađenje tek slijedi. Kada se probudio, Zack je rekao roditeljima, Billu i Terezi, što se dogodilo u dvadeset minuta u kojima je bio klinički mrtav. Onda je ispričao da je vidio čovjeka s dugom kosom i bradom, u kojem je prepoznao lik Isusa. Čovjek mu je stavio ruku na rame govoreći mu da će sve biti u redu. Ma što se dogodilo Zacku, činjenica je da je 20 dugih minuta srčanog zastoja i naglo vraćanje otkucaja srca mladića zaprepastilo liječnike koji su se brinuli o njmu i koji ne mogu objasniti što se dogodilo s njim, a naročito kako je preživio bez otkucaja srca. I u najskeptičnijoj hipotezi očito je da život ima mnogo više snage nego što možemo zamisliti i zaslužuje da se poštuje, čuva i njeguje svim snagama, čak i kada se šanse za preživljavanje čine nemogućim.

Izvor: ALETEIA

Prijevod: Dragica Pripužić