Knjiga „Svjetlo u bezakonju“ autora Ivana Mužića (1934.-2021.) predstavljena je u četvrtak, 20. veljače, u Domu kulture Zvonimir u Solinu.

Na predstavljanju su sudjelovali urednik i priređivač knjige prof. dr. sc. Josip Mužić, filozof izv. prof. dr. sc. Borislav Dadić, Branimir Stanić, glavni urednik Glasa Koncila u čijoj je nakladi knjiga objavljena, te povjesničar i publicist Marino Erceg. Promociju knjige moderirala je voditeljica Tiskovnog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije doc. dr. sc. Silvana Burilović-Crnov. (ika.hm)

Ovdje je tekst don Josipova govora:

Ovo je neobična knjiga jer nije klasična autobiografija, a nije ni životopis napisan od nekog drugog, nego predstavljanje jedne osobe preko njegovih napisanih knjiga koje obrađuju teme koje su bile dominantne, kojima se on bavio kao povjesničar, protkan osobnim uspomenama koje omogućuju da se dobije slika o samom autoru.

Te su knjige izišle, kako je već rečeno, kao bibliofilska izdanja,  u malom broju primjeraka, 50 primjeraka, koje je on davao knjižnicama da ostanu za one koji se bave proučavanjem povijesti, i dijelio prijateljima i poznanicima.

To je bio dodatni razlog da se te knjige učine dostupnima javnosti,  ne bi li tako trud uložen u njihovo stvaranje donio pravi plod, a to je da budu poticaj i nadahnuće drugima.

Moj doprinos se sastojao u priređivanju ovog djela, pisanju predgovora i kratkih uvoda na početku svakog poglavlja, u cilju njihova povezivanja i dodatnog osvjetljavanja autora.

Neposredni poticaj za pisanje mi je došao od jedne karmelićanke iz zatvorenog samostana koja je s njim bila bliska zadnjih godina njegova života i izvrsno su se razumjeli, iako je od nje bio stariji nekih 50 godina bili su u bliskom kontaktu i ona ga je onda potaknula da bi trebalo nešto napraviti.

I onda su mi se stvari posložile pa sam došao na ideju da knjiga iziđe u ovakvom obliku na ovakav način. Neobičnost ove knjige odgovara i osobi autora komu je povijest bila ljubav, i radi koje je napustio odvjetništvo zarana. U prijevremenu mirovinu je išao sa malo više od 40 godina, sa nakanom da se posve posveti pisanju. Pisao je strastveno i predano, a ne po dužnosti kako se često događa po našim sveučilištima i takvo pisanje onda dovodi do inflacije riječi jalovih uradaka, koji donose profesorima potrebne bodove za napredovanje ali koje, praktički, nitko ne čita, skupljaju prašinu i ne otvaraju se. 2:38

On je tražio istinu i odgovore u prvom redu za sebe njega je to osobno zanimalo i tražio je da to raščisti, da njemu to bude jasno, i zato se upuštao u istraživanje, kupovao literaturu i slično. Dakle, nije ga motivirala zarada, pa je nabavljao literaturu o svom trošku ulagao potrebno vrijeme u pisanje, a da zato nije od nikoga primao plaću, sam je plaćao lektore, tražio izdavače, tiskare, i kad je mogao prikupljao donacije kako bi napisano moglo biti i objavljeno i cijelo to vrijeme – u medijskom bojkotu ili progonu okružen zavišću i ljubomorom režimskih intelektualnih najamnika pod nadzorom sigurnosnih službi, kako u komunizmu, tako i u demokraciji, kažnjavan zbog pisanja – suđenjem, zabranom rada, i zatvorom. Upravo zato mislim da zavrjeđuje da ga upoznaju mlađi naraštaji kako bi nastavili tamo gdje je on stao, ljubeći i boreći se za Istinu

Zahvaljujem Glasu Koncila i njihovu uredniku što su to prepoznali i podržali. Dvije su glavne odrednice njegova djelovanja.

 U prvom redu to je DOMOLJUBLJE, koje nalaže da izađemo iz mentalne uškopljenosti i sluganstva što prvotno zahtjeva zbacivanje okova laži koji nas čine i dalje robovima, osuđenicima i krivcima za sva zla na ovim prostorima. Mi smo kao narod stalno na optuženičkoj klupi. Ustaše, Jasenovac,… Katolička Crkva – Stepinac, sve je razlog da nas se sudi, da nas se proziva i etiketira, i to se nastavlja i dan danas

I nije da po tom pitanju puno čine naši dužnosnici da stvari promijene nego možemo reći da čak pogoršavaju posebno financiranjem tzv. Srpskog svijeta koji aktivno radi protiv Hrvatske Zato je presudno upoznati istinu o svom narodu i njegovoj povijesti u odnosu na svijet koji nas okružuje i na duhovnu borbu koja se na tom svijetu nesmiljeno odvija 4:58

Druga odrednica je VJERA. On nije bio svetac, i nije krio svoje mane, bio ih je svjestan

Nekad su mu se sviđale, nekad se šalio na svoj račun a ono što je kao zaključak znao reći je da je on još uvelike poganin da pripada više Starom zavjetu nego Novom zavjetu. Nije imao teološku izobrazbu, a ipak je zadržao djetinju pobožnost i jak osjećaj za pravovjernost koji su mu omogućavali da sačuva vjeru da se bori protiv neprijatelja kršćanstva i zabluda te da unatoč svega ostane na strani preostalih kršćana koji ljube BOGA iznad svega i da ne pristupi bezbošcima koji ljube SEBE iznad svega.

Ono što ga je resilo je velika LJUBAV PREMA SLOBODI. Kad već nije mogao živjeti u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj, svojski se trudio da osigura svoju neovisnost, materijalnu i duhovnu. Nije pripadao nikakvoj strukturi ni javnoj, kao što je bila Partija, ni tajnoj kao što je tajna služba ili Loža, nije se uhljebio ni u Crkvi, ni radio u nekoj firmi, već je bio neovisan i sam je zarađivao sebi kruh, kako odvjetništvom, tako kasnije privatnim obrtom svoje supruge.

To mu je omogućavalo da na tragu seljačke samosvojnosti našeg naroda bude istinski SLOBODNI MISLILAC. U tome se naučio dobro braniti u neprijateljskom okruženju, ali i napadati kad je bilo potrebno uvažavajući okolnosti i razborito koliko je mogao. Nije se ustručavao pred nikakvim autoritetom, ići u napad. Bio je svjestan svojih slabosti, ali nije dao da strah ima zadnju riječ pokazujući hrabrost kad je to bilo potrebno. Od Hrvatskog proljeća bio je prijatelj s Tuđmanom, kojeg se ja sjećam kao dijete, bio je mjesec dana kod nas u kući, pisao je tada recenziju za njegovu knjigu, i usput se odmarao, Bio je također prijatelj i sa bivšim predsjednikom vlade Ivom Sanaderom, a ipak nije ušao u HDZ. To je, moramo priznat, znakovito. Tuđman mu je ponudio da sudjeluje u vladi, no on je to odbio.

U privatizaciji mu se nudilo da sudjeluje i obogati se, ali ni to nije prihvatio. Nije se okoristio svojim hrvatstvom nego je zbog njega bio na gubitku materijalno i egzistencijalno. Jednako tako, nije se okoristio ni svojom vjerom iako je bio prijatelj sa nadbiskupom Franićem, a sa nadbiskupom Jurićem je bio rodbinski vezan, jer je on bio ujac mojoj majci.

Dozvola od nadbiskupa Franića da prvih godina braka živi u župskoj kući ovdje na Gospinom otoku, bila je vezana uz protu uslugu – da njegova supruga, nećakinja župnika, nastavi biti njegova domaćica. Moja je majka bila tu i domaćica. Tako da sam ja imao priliku, privilegij, da prvih godina života od rođenja, provedem ovdje, na Gospinu otoku.

Štoviše, radi vjere je više puta materijalno bio oštećen jer ga je već kao studenta šetnja sa župnikom, preko Starina, koštala gubitka stipendije. Nije ga spasilo ni to što je imao dva ujca prvoborca, niti to što su talijani spalili kuću njegova djeda i babe u Rupotini, svejedno je odmah bio suspendiran i oduzeta mu je stipendija. Kao odvjetnik je pomagao svećenicima u pravnim postupcima, kao npr. što je bilo franjevcima oko brošure sa Širokobriješkim mučenicima. On ih je branio u procesu koji se vodio protiv njih. Omogućavao je izgradnju novih crkava u privatnim kućama izigravajući tadašnje zakone, jer Split se bio raširio i povećao značajno, a vlasti nisu dozvoljavale gradnju novih crkava. Kad bi dolazili stranci oni bi se zadržavali u povijesnom centru vidjeli bi da je povijesni centar pun crkava i onda bi zaključivali da imamo mi vjersku slobodu, a nisu znali da svi ovi kvartovi koji su izgrađeni nisu imali crkvu. Nije im bilo dozvoljeno da izgrade crkvu, nisu bili predviđeni u urbanističkim planovima, i on je našao način da to zaobiđe tako što je pomagao svećenicima da kupe privatne kuće, pretvori ih onda u crkve i tako smo onda imali crkvu na Kmanu, crkvu na Brdima, na Visokoj i sl. i to su onda bili zametci prvih crkava. To je, jasno, radio u dogovoru sa nadbiskupom.

Davao je svoj obol, kao povjesničar, crkvenoj povijesti kroz knjige o Stepincu, konkordatu i mnoge druge.

 Evo, postavlja se pitanje: Zašto pročitati ovu knjigu? Ona nije samo govor o prošlosti, nego još više o sadašnjosti i budućnosti.

–       Prvo poglavlje govori o Solinu u 1. svjetskom ratu i poraću, što odgovara njegovu djetinjstvu i osvjetljava drugu cenzuriranu stranu povijesti, jer mi još ni danas ne znamo što se događalo, koje su zločine činili komunisti za vrijeme Drugog svjetskog rata i nakon rata. To je još zabranjena povijest, i tu nas još istina nije oslobodila.

–       Drugo poglavlje govori o njegovu mladenaštvu i prvim progonima i uhićenju za vrijeme studija radi priključenja ilegalnom hrvatskom pokretu otpora.

–       Treće govori o odnosu sa slugom Božjim Antom Antićem, koji je čudesno zahvatio nekoliko puta u njegov život i gdje je on doživio čudo na temelju njegova zagovora. Kad je kao student radio pravosudni ispit i mislio odustat, jer mu se to činilo preteško, prezahtjevno, onda je došao Antiću i rekao da će izaći na pravosudni ispit jedino ako mu on kaže da će ga položit. Nakon dugo nagovaranja, Antić se izjasnio i on je na temelju toga izašao i položio.

–       Četvrto poglavlje o Hrvatskom proljeću, u kojem je kao jedan od vodećih ljudi bio suđen i proces je trajao 5 godina, na kraju je bio oslobođen, ali tih 5 godina nije mogao radit. U tom poglavlju je cijela tema posvećena razotkrivanju Damira Petrića koji je važio kao jedan od nositelja Hrvatskog proljeća, kao jedan od lidera studentskog pokreta tada, a u biti je bio ubačeni doušnik KOS-a, i on ga razotkriva da je on radio tada protiv Hrvatske i da je to nastavio radit u emigraciji.

–       Peto poglavlje je sjećanje na Franu Franića koji je zajedno sa Stepincem spriječio širenje svećeničkih staleških udruženja, i to je trebalo biti kukavičje jaje, kad već nisu uspjeli odvojit Katoličku Crkvu od Rima, od Svete stolice, kao što se to učinilo u Kini, sa patriotskom crkvom, onda su pokušali preko

staleških udruženja, gdje su svećenicima davali materijalne beneficije, omogućavali da tiskaju knjige, izdanak toga je Kršćanska sadašnjost, koja se nikad nije pokajala za svoju kompromitiranu prošlost,

Oni su se zagovarali za kompromis, za suradnju s Partijom, bili su dio socijalističkog saveza i objavljivali su klasike Teologije oslobođenja, i razne druge knjige koje su širile hereze i razdor u Crkvi.

Nadbiskup Franić je tu odigrao ključnu ulogu skupa sa kardinalom Stepincem.

– Šesto poglavlje: Odnos sa Udbom, koja je bila svugdje infiltrirana, pa tako i u Crkvi i koja je nastavila vladati i nakon uspostave Hrvatske države.

– Sedmo poglavlje su polemike sa režimskim i masonskim intelektualcima.

-Osmo poglavlje je odnos prema masoneriji o kojoj je prvi pisao u bivšoj državi i ukazao na njenu ključnu ulogu u sarajevskom atentatu, stvaranju Jugoslavije, koja je bila pilot – projekt kako će izgledat Europska unija, i njenoj ulozi u suđenju kardinalu Stepincu. Nisu samo komunisti Srbi tome kumovali nego je masonerija (!) odigrala veliku ulogu da Stepinac bude osuđen. I vjerojatno igra i danas – da Stepinac ne bude proglašen svetim.

– Deveto poglavlje ukazuje na protukatoličko djelovanje masonerije, pokušaju da se stvori Hrvatska domoljubna masonerija, i njegovom osobnom odbijanju pristupa masoneriji.

Čak mu je bilo predloženo da on osnuje ložu, nakon što se konzultirao sa Vatikanom, i zauzeo stav da je to za katolika jednostavno neprihvatljivo.

–       Deseto poglavlje o novom svjetskom poretku, o ulozi Židova u svjetskoj povijesti i ubrzanim pripremama da dolazak Antikrista i izgradnju novog Jeruzalemskog hrama.   14.54.

Zašto sam izabrao Solin za ovo predstavljanje?

 Prvo poglavlje je, kako je rečeno posvećeno Solinu, on je Solinjanin, a upravo ovdje, na Gospinu Otoku je proveo svoje prve godine braka i Solin mu je uvijek bio u srcu. Ono Isusovo: Nitko nije prorok u svom zavičaju, vrijedi i ovdje jer ga je komunistički Solin smatrao svojim neprijateljem, a demokratski Solin ga nije upoznao, pa je ovo jedna vrsta posthumne rehabilitacije

Završit ću sa jednom značajnom i znakovitom anegdotom.

Za vrijeme Hrvatskog proljeća najuže Partijsko vodstvo tvornice Dalmacijacementa vijećalo je o likvidaciji moga oca. Presudan je bio glas Solinskog komunista Orela Jurića, koji je bio protiv toga da ga se likvidira jer mu je bilo žao njegove troje djece. To sam doznao kad sam prvi put stupio u njegov dom, dom Orelov tijekom priprema njegova sina za krštenje.

Tako je Bog učinio da pošteđeni život mome ocu bude nagrađen primanjem kršćanstva Orelova sina Mile baš posredstvom mene. Ovom prilikom zahvaljujem pokojnom Orelu i pozdravljam njegova sina koji je večeras ovdje među nama. To je primjer kako Dobro pobjeđuje, jer je Bog gospodar povijesti koji sve okreće na dobro onima koji ga ljube. Hvala.

Video igrica, Fortnite Battle Royale, uznemirava mnoga kućanstva: roditelji pričaju horor priče o mladim sinovima koji je igraju bez prestanka i odjednom postanu nasilni prema onima koji se protive njihovom igranju.

Za one koji nisu upoznati s Fortniteom , to je iznimno popularna brza videoigra koja je objavljena u ljeto 2017. Otada je prikupila  više od 200 milijuna registriranih igrača diljem svijeta. Svaka igra uključuje stotinu igrača koji su bačeni na virtualni otok i pucaju jedni na druge sve dok jedan pobjednik ili tim igrača ne eliminira ostale igrače. Igra se nudi besplatno, ali igrači mogu i kupuju mnogo korisnih dodataka tijekom bitke.

Fortnite je napadnut iz mnogih kutova: neki jednostavno kažu da je loš za djecu. Drugi tvrde da stvara veliku ovisnost. Igrom gubi nebrojene sate koje je bolje provesti na konstruktivnije načine. A igra pucaj i ubij nedvojbeno je nasilna i koristi vulgarnost.

Izbjegavanje moralne osude
Sve su ovo valjani razlozi da budete protiv Fortnitea. Međutim, malo tko postavlja mučna pitanja: Je li Fortnite grešan? Vodi li to do grešnih djela? Može li njegovo igranje biti grešno?

Stoga bi donošenje moralnog suda o Fortniteu bio izvrstan način da se Crkva učini relevantnom. To bi pokazalo da Crkva ima mišljenje o određenim stvarima koje utječu na svakodnevni život ljudi. Nazivajući te stvari grešnima, vjernici bi se otvoreno sukobili s kulturom koju treba izazvati. Ljudi bi stvari nazvali pravim imenom.

Međutim, neka se izazivač pripazi. Oni koji stvari nazivaju grešnima navući će na sebe gnjev onih koji poriču grijeh. Budite spremni da vas osuđuju oni koji druge osuđuju.

Stoga će odgovor na pitanje je li Fortnite grešan biti bolan. Najbolje ga je popratiti logičnim objašnjenjem.

Odgovaranje na pitanje
Najbolji način da procijenite Fortnite je analizirati njegove loše učinke . Izvještaji s bojišta nebrojenih domova vrlo su inkriminirajući.

Djeca, posebno dječaci, ne spavaju od igre. Oni se izoliraju i postaju grubi, nasilni i nemilosrdni. Neki se debljaju zbog nedostatka tjelesne aktivnosti. Drugi gube na težini zbog odbijanja jesti zbog intenzivnog igranja igara. Neki kradu novac kako bi platili dodatke za igru. Stres za obitelji je ozbiljan jer igrači gube interes za obiteljske stvari, ne slušaju roditelje i stvaraju sukobe.

U moralnim raspravama često se zanemaruju roditelji koji ne uspijevaju vježbati potrebnu hrabrost i ne obuzdavaju djetetovu opsjednutost igrom. Popuštaju izljevima bijesa svoje djece i dopuštaju im da se prepuste takvom ponašanju.

Sve te loše posljedice uključuju grijeh. Grijeh uvijek dovodi do samouništenja i sukoba poput onih koje uzrokuje Fortnite. Ovakva ponašanja mogu biti čak i smrtno grešna ako uključuju svojevoljno ponašanje koje je ozbiljno štetno za njih same i one oko njih. Oni su prije svega grešni jer vrijeđaju Boga djelujući protivno poretku koji je on zaveo u društvu.

Neće sve epizode igre uzrokovati ovakva ponašanja. Međutim, kada Fortnite potiče ta djela, igra postaje agent koji olakšava grijeh i mora se izbjegavati.

Igrači Fortnitea griješe protiv umjerenosti .

Branitelji Fortnitea reći će da igra nije grešna jer pravi problem nije igra, već način na koji igrači koriste igru ​​i koliko dugo je igraju. Nadalje tvrde da ako se igra umjereno, igra se može tolerirati, pa čak i poticati jer razvija korisne “vještine”. Na ovaj način, zagovornici se nadaju da će odvratiti kritike i insinuirati da većina igrača može nastaviti igrati Fortnite “umjereno”, bez rizika za svoje duše.

Međutim, takvi promotori ne razumiju pravu prirodu igre. Gore navedeni grijesi samo su posljedice strukturnog dizajna Fortnitea. Igra nije zamišljena za umjereno igranje. Ima ugrađene značajke koje ga čine krajnje neumjerenim i stoga grešnim.

Umjerenost je vrlina kojom se upravlja i umjereno prirodnim apetitima i strastima u skladu s normama koje propisuje razum. Kad ljudi nisu u stanju upravljati svojim apetitima i strastima, čine grijeh neumjerenosti.

Fortnite je napravljen da se dopadne mladim dečkima koji lako mogu izgubiti kontrolu nad svojim strastima. 

Mladi su posebno osjetljivi na Fortniteovu neumjerenost. Psiholozi već dugo upozoravaju da mala djeca imaju sustave samokontrole koji nisu u potpunosti razvijeni. Igre kao što je Fortnite potiču oslobađanje dopamina, hormona zadovoljstva koji uzrokuje vrlo ovisno ponašanje , poput onog kod droga.

Nova tehnologija i programiranje učinili su Fortnite privlačnim, interaktivnim i uzbudljivim. Njegovi brojni potencijalni zapleti i platforma za više igrača stimuliraju mozak i tjeraju igrače da još više žude za njim. Poput automata za igre na sreću, tvorci igrica uveli su nepredvidive i promjenjive rasporede nagrada koji također otežavaju isključivanje.

Stoga je glavni problem Fortnitea to što potiče neumjerenost. Potiče pojavu tjeskobe, depresije ili poremećaja raspoloženja koji se manifestiraju u interaktivnim medijskim okruženjima. Neće svaka epizoda uključivati ​​grijeh neumjerenosti. Međutim, kada igra uzrokuje ove krajnje neuravnotežene pozicije kod igrača (a to se često događa), ona postaje grešna i treba je izbjegavati. 

Kada igranje igrice prijeti rušenjem obitelji, to je također grešno i roditelji bi trebali poduzeti mjere protiv toga.

Poricanje grijeha
Takva će razmatranja neizbježno iritirati one koji vide igre poput Fortnitea kao priliku za zabavu i razonodu. Iako igra uništava živote mnogih igrača, zagovornici igre radije bi živjeli u poricanju njezinih opasnosti. Najvjerojatnije će kritizirati one koji se protive Fortniteu kao krute i netolerantne.

Pravi razlog za ovo neprijateljstvo je poricanje grijeha i moralnog zakona. Stoga je osuda Fortnitea podsjetnik da grijeh postoji. Mora se izbjegavati donošenje moralne presude jer je štetna i neosjetljiva za one koji griješe.

Odbijajući priznati pojam grijeha, ova sekularna perspektiva niječe kršćanstvo. Jer ako grijeh nije stvaran, onda naše otkupljenje po našem Gospodinu Isusu Kristu postaje neshvatljivo i Crkva gubi svoju logičnu vezu s poviješću i životom.

Stalna borba Crkve sa suvremenošću odavno je pretjerana. Progresivni elementi unutar Crkve inzistirali su na tome da se Crkva prilagodi svijetu i da ne govori o grijehu. Kao rezultat toga, Crkva se povukla iz mnogih kulturnih rasprava koje uključuju crkveni nauk i njezino posvećujuće poslanje. Takvo povlačenje olakšava slobodnu vladavinu grijeha posvuda.

Traženje rješenja
Zato je toliko važno da Crkva progovori protiv grijeha i kulture. Crkva mora raditi na posvećenju duša. Ona treba iznijeti svoje stavove i hrabro se suprotstaviti igrama, modi i opcijama zabave koje razaraju moral društva. Ona mora predložiti moćne i čudesne alternative u skladu s ljudskom prirodom i praksom vrline.

Kada se pojavi nešto poput Fortnitea, Crkva se ne bi trebala bojati zauzeti stav, makar on bio i nepopularan. Mnogi katolici žude za vodstvom u ovom pitanju. Vrijeme je da Crkva ponovno preuzme ulogu u oblikovanju naše kulture.

Izvor: Ivan Horvat

Navršilo se godinu dana otkako je proizvedeno cjepivo protiv korone, a kao da nikome nije do sumiranja rezultata. To i ne čudi jer izgleda da je nešto što nam je najavljivano kao “čudo medicinske znanosti” potpuno podbacilo. Ostali smo siromašniji za jednu nadu, ispostavilo se lažnu, i nalazimo se na vrhuncu “četvrtog vala”, sa svakodnevnim novim “crnim rekordima” i zdravstvenom situacijom gorom od one dok nije bilo cjepiva. Ali zato, umjesto da slavimo pobjedu znanosti nad bolešću i smrti, zaigrali smo staru igru optuživanja i traženja krivca. Tako smo se kao društvo podijelili na dvije medicinske klase, na klasu cijepljenih i klasu necijepljenih. Pritom su cijepljeni oni koji imaju privilegirani pristup našem “novom normalnom”, dok su necijepljeni označeni kao krivci za podbacivanje efikasnosti cjepiva i osuđeni na ulogu društvenih parija.

To je pouzdan znak da smo iskoračili izvan svijeta činjenica i razuma i zakoračili u svijet isključivosti i fanatizma. To je logika koja kaže kako cjepivo ne može djelovati dok se i zadnji grešnik ne pokaje i ne cijepi. Ironično, pritom kao pokriće služi pozivanje na znanost. Znate, to je ono čudo od znanosti koje djeluje samo kad svi vjeruju u njega. Ako svi ne prime sakrament cjepiva, čudo neće djelovati i svijet će nestati u potopu. Oko cjepiva je stvoren pravi kult, koji ne dozvoljava da se o njegovim učincima sudi racionalno, već s obožavanjem. Zato sada, kada imamo “epidemiju cijepljenih”, umjesto preispitivanja cjepiva, i imamo traženje “žrtvenog janjeta”. A nitko ne pita kako to netko tko nije cijepljen može biti odgovoran za širenje zaraze među cijepljenima? Kako je kriv netko drugi ako je smisao cjepiva da nas štiti od virusa?  A koliko je cjepivo podbacilo ispod svakog očekivanja dovoljno govore podaci da samo nakon nekoliko mjeseci njihova efikasnost drastično opada. Tako je, prema jednom istraživanju, netko tko se proljetos cijepio Modernom sada zaštićen tek 58%, s Pfizerove dvije doze je zaštićen 45%, a s Johnsonovim bijednih 13%. Drugim riječima, stvarnost je takva da se netko, iako se cijepio, svejedno može zaraziti i zaraziti druge. Kao da su nas cijepili od stvarnosti, a ne od bolesti. I to u nekoliko doza. Tako su nam prvo rekli kako ćemo cijepljenjem biti apsolutno sigurni i moći ćemo se vratiti normalnom životu. Potom smo, kada smo dobili prve slučajeve zaraze cijepljenih, slušali kako se svejedno treba cijepiti kako ne bismo završili u bolnici.
Pa kad su ljudi završili u bolnici, rekli su nam kako se ipak treba cijepiti kako ne bismo završili na respiratoru.
Kada su ljudi ipak završavali na respiratoru, rečeno nam je kako nas cijepljenje štiti od umiranja.
A kada su počeli umirati – e, onda su za to krivi necijepljeni, a ne dogmatika u znanosti koja nešto tvrdi a priori, dok njena istina ima rok trajanja od par mjeseci, koliko i djelotvornost cjepiva.
Uvijek je oportunije ići linijom manjeg otpora i pronalaziti izgovore, nego ići težim putem u traganju za odgovorima. Zato, kada se postavlja pitanje odgovornosti za jačinu ovog vala i porast broja hospitalizacija i smrti, možda prvo treba preispitati odgovornost onih koji su dogmatski tvrdili da je cjepivo jedina sigurna zaštita, čime su ljudima dali lažnu sigurnost, pa su se ovi nakon cijepljenja opustili i nisu se pridržavali mjera? I gdje, onda, treba tražiti odgovornost kada su se na kraju zarazili, završili na respiratoru ili umrli? Među necijepljenima? Još gore je to što i nakon svih tih spoznaja ista dogmatika ostaje na snazi pa sada imamo ovaj apsurd s COVID potvrdama, za koje se sa sigurnošću tvrdi kako će spriječiti sljedeće valove zaraze. No, nitko nam ne nudi odgovor kako, ako je trajnost cjepiva 3-6 mjeseci i ako i cijepljeni šire zarazu? Ispada kako covid potvrde ne štite nikoga, već samo potiču neodgovorno ponašanje i nekontrolirano širenje virusa.

Zbog iste dogmatike imamo APSURD da cijepljene osobe sada ne moraju ni u izolaciju, nego mogu slobodno nastaviti sa širenjem virusa i zaraziti i cijepljene i necijepljene.

To vidimo na primjeru država koje imaju gotovo apsolutnu procijepljenost i eksploziju epidemije. Zato se sada mnogi s pravom pitaju ne predstavljaju li COVID potvrde dozvolu za slobodno širenje virusa i – dozvolu za ubijanje? A sve zato da bi se spasio privid? U ovih godinu dana od lansiranja cjepiva protiv korone više od same korone mutirala je samo obmana oko cjepiva. Zato sada i imamo situaciju da se korona i cjepivo ne potiru, već zajedno pridonose crnom epidemiološkom zbiru. Vrijeme je da se odgovorni zapitaju oko učinkovitosti dogmi koje su prihvatili kao neupitne istine i prema kojima su oblikovali našu stvarnost umjesto da na krivom mjestu traže krivca za vlastite pogrešne procjene.

Izvor: https://www.vecernji.hr/premium/jesu-li-covid-potvrde-dozvole-za-slobodno-sirenje-virusa-a-sve-zato-da-bi-se-spasio-privid-1538556 – www.vecernji.hr

Evo razloga zašto se neću cijepiti cjepivom protiv COVID-a:

1) Proizvođači cjepiva nisu odgovorni za posljedice

Jedina industrija u svijetu koja ne snosi odgovornost za zdravstvene probleme ili smrt koja je nastala kao rezultat korištenja njihovog proizvoda je farmaceutska industrija.

Proizvođači cjepiva protiv COVID-a smiju stvoriti proizvod koji teoretski odgovara svima, ali bez testiranja na dijelu populacije (tj. osobama sa specifičnim zdravstvenim problemima), a ipak nisu spremni prihvatiti nikakvu odgovornost za bilo kakve štetne posljedice, niti za smrt koja je nastala kao uzrok njihovog proizvoda.

Ako tvrtka nije spremna stati iza svog proizvoda kao sigurnog, pogotovo ona tvrtka koja je požurila sa plasiranjem proizvoda na tržište, nisam spreman riskirati svoje zdravlje s tim proizvodom.

Nema odgovornosti. Nema povjerenja. Evo zašto…

2) Burna prošlost farmaceutskih kompanija 

Četiri velike kompanije koje proizvode cjepiva protiv COVID-a su napravile sljedeće:

Nikada prije pandemije COVID nisu na tržište plasirali cjepivo (Moderna i Johnson & Johnson).

Pfizer i AstraZenece su bili ozbiljni kršitelji zakona.

Moderna je godinama pokušavala „modernizirati naš RNA” (što govori i sam naziv tvrtke), ali nikada nije uspješno plasirala neki proizvod na tržište. Kako je lijepo za tvrtku dobiti veliku ekonomsku donaciju od vlade da nastavi sa pokušajima.

Zapravo su svi veliki proizvođači cjepiva (izuzev Moderne) platili desetke milijardi dolara odštete za druge proizvode koje su plasirali na tržište iako su znali da će ti proizvodi uzrokovati zdravstvene komplikacije i smrt – kao dokaz možemo vidjeti odštete zbog Vioxxa, Bextra, Celebrexa, Thalidomida itd.

Ako farmaceutske tvrtke namjerno odluče staviti štetne proizvode na tržište – kada ih se može tužiti – zašto bismo vjerovali cjepivu protiv COVID-a za koji nemaju nikakvu odgovornost?

Tri od četiri proizvođača cjepiva protiv COVID -a tuženi su zbog proizvoda koje su plasirali na tržište iako su znali da će doći do zdravstvenih komplikacija i smrti.

Johnson & Johnson je izgubio velike tužbe 1995., 1996., 2001., 2010., 2011., 2016. i 2019. godine (i zapamtite, da cjepivo ove tvrtke isto tako sadrži tkiva iz fetalnih stanica pobačene bebe).

Pfizer je morao isplatiti najveće naknade u povijesti. Tvrtka je izgubila toliko tužbi da ih je teško pobrojati. Možda je razlog u tome što Pfizer zahtijeva da zemlje u kojima ne postoji zaštita od odgovornosti posreduju u zaštiti protiv tužbi zbog cjepiva.

AstraZeneca je na sličan način izgubila toliko tužbi da ih je teško sve pobrojati. A u slučaju da ste propustili vijesti, tvrtka je obustavila isporuka svoga cjepiva protiv COVID-a u najmanje osamnaest zemalja zbog zabrinutosti od krvnih ugrušaka.

Očito su Johnson & Johnson (čije je cjepivo dobilo odobrenje za hitnu uporabu u SAD-u) i AstraZeneca (čije cjepivo nije odobreno u SAD-u), imali nesporazum u vezi proizvodnje cjepiva… kod petnaest milijuna doza.

S obzirom na to da su tvrtke oslobođene odgovornosti i znamo burnu prošlost ovih tvrtki, po čemu bismo trebali pretpostavili da su sva njihova cjepiva sigurna i ispravna?

Gdje bismo drugdje u životu vjerovali nekome s takvom reputacijom?

Ne, ne vjerujem im. Nema odgovornosti. Nema povjerenja. Evo još jednog razloga zašto im ne vjerujem…

3) Ružna povijest pokušaja stvaranja cjepiva protiv koronavirusa

U prošlosti je bilo mnogo pokušaja izrade cjepiva protiv virusa koji su završili potpunim neuspjehom – zbog čega 2020. godine nismo imali cjepivo protiv koronavirusa.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća znanstvenici su pokušali napraviti cjepivo za dojenčad protiv respiratornog virusa (RSV). U toj su studiji preskočili pokuse na životinjama jer tada ispitivanja nisu bila potrebna.

Na kraju su cijepljena djeca postala mnogo bolesnija od necijepljene djece, napose kada su bila izložena virusu u prirodi, pri čemu je zdravstveno stanje kod osamdeset posto cijepljene djece zahtijevalo hospitalizaciju. Dvoje od te cijepljene djece je umrlo.

Nakon 2000. godine, znanstvenici su često pokušavali stvoriti cjepiva protiv koronavirusa. Posljednjih dvadeset godina su pokušaji završavali neuspjehom jer su se životinje u kliničkim ispitivanjima jako razboljele i mnoge su umrle, baš kao i djeca šezdesetih godina.

Evo pitanja za raspravu. Proizvođači cjepiva nemaju podataka koji bi sugerirali da su njihova cjepiva prevladala taj problem.

Drugim riječima, do sada nijedan pokušaj da se napravi cjepivo protiv respiratornog korona virusa nije bio uspješan, niti je tehnologija genske terapije u „cjepivima“ sigurna za korištenje.

Mogli bismo pretpostaviti da su, budući da su tvrtke dobile milijarde dolara državnog financiranja, morale nadići taj problem.

Osim što ne znamo jesu li…

4) „Praznine u podacima“ koje su proizvođači cjepiva dostavili Agenciji za hranu i lijekove

Kada su proizvođači cjepiva dali podatke o cjepivu američkoj Agenciju za hranu i lijekove (FDA) radi odobrenja za hitnu upotrebu (što nije isto što i potpuno odobrenje), među mnogim „prazninama u podacima“ djelatnici agencije su naišli na informaciju da proizvođači cjepiva u svojim ispitivanjima nisu uspjeli prevladati problem sprečavanja bolesti.

Oni jednostavno ne znaju hoće li cjepiva koja su napravili isto tako proizvesti iste zdravstvene probleme (i smrt) kao i prethodni pokušaji.

Kao što dr. Joseph Mercola ističe:

„Prethodni pokušaji razvoja lijeka na bazi mRNA nisu uspjeli i morali su biti napušteni jer kada je doza bila preniska, lijek nije imao učinka, a kada je doza bila previsoka, lijek je postao previše opasan za zdravlje. Očigledno pitanje glasi: Što se promijenilo što sada čini ovu tehnologiju dovoljno sigurnom za masovnu uporabu?”

Ako to nije dovoljno alarmantno, evo i drugih praznina u podacima – drugim riječima, nema podataka koji ukazuju na sigurnost ili djelotvornost u pogledu:

• Svakoga mlađeg od osamnaest ili starijeg od pedeset i pet godina.
• Trudnih majki.
• Autoimunih bolesnika.
• Pojedinaca s oslabljenim imunitetom.
• Nema podataka o tome u kolikom postotku cijepljeni prenose COVID.
• Nema podataka o sprječavanju smrtnosti od COVID-a.
• Nema podataka o trajanju zaštite od COVID -a.

U slučaju da mislite da ovo izmišljam ili želite vidjeti stvarne dokumente koje su Pfizer i Moderna poslali Agenciji za hranu i lijekove radi odobrenja u slučaju hitne upotrebe, možete provjeriti ovdje.

Za sada okrenimo pogled prema podacima koje su proizvođači cjepiva predali za odobrenje u slučaju hitne upotrebe…

5) Nemamo pristup podacima iz vremena ispitivanja cjepiva

Želite li vidjeti podatke koji su iznijeli tvrdnje o „90% i 95% učinkovitosti cjepiva“ u vijestima?

Ja isto želim. No tvrtke nam ne dopuštaju da vidimo te podatke.

Kao što je istaknuto, nešto u tvrdnjama o učinkovitosti cjepiva Pfizera i Moderne nije uredu. Bilo je „3.410 ukupnih slučajeva sumnjivog, ali nepotvrđenog COVID-19 u ukupnoj populaciji ispitanika, 1.594 se dogodilo u cijepljenoj skupini naspram 1.816 u skupini koja je primala placebo“.

Čekajte… što? Nisu li propustili potvrditi znanstvene tvrdnje u svome znanstvenom proučavanju ne provjerivši veliku varijablu?

Zar nisu mogli testirati te „sumnjive, ali nepotvrđene“ slučajeve kako bi saznali imaju li COVID? Zašto ne biste testirali svih 3.410 sudionika radi točnosti podataka?

Možemo li pretpostaviti da nisu testirali ispitanike jer bi se poremetile njihove tvrdnje o „učinkovitosti od 90 do 95 posto“?

Ne bi li bilo pametno da Agencija za hranu i lijekove (FDA) očekuje (traži) od proizvođača cjepiva da testiraju ljude koji imaju „simptome slične COVID-u“ i objave podatke istraživanja kako bi neovisne treće strane mogle ispitati kako su proizvođači opravdali te brojke?

Većina građana u zemljama širom svijeta biti će cijepljena ovim eksperimentalnim proizvodima – zašto onda Agencija za hranu i lijekove to isto nije zahtijevala? Nije li to ionako svrha Agencije za hranu i lijekove?

Dobro pitanje. Ako nema odgovornosti, onda nema povjerenja.

6) Nema dugoročnih sigurnosnih ispitivanja lijekova

Cjepiva su na tržištu nekoliko mjeseci, ali mi i dalje nemamo dugoročnih sigurnosnih podataka.

Drugim riječima, nemamo pojma što će ovaj proizvod učiniti nekoj populaciji nakon dosta mjeseci ili godina.

S obzirom na sve gore navedene rizike (rizike koje imaju svi farmaceutski proizvodi), ne bi li bilo pametno pričekati da se vidi jesu li doista izbjegnuti najgori mogući scenariji?

Ne bi li imalo smisla pričekati da se popune te dosadne „praznine u podacima“ prije nego što to pokušamo dati svakom muškarcu, ženi i djetetu na planeti?

To bi imalo smisla. No da bi imali te podatke, moraju testirati cjepivo na ljudima, što me dovodi do sljedeće točke…

7) Bez informiranog pristanka

Ono što većina onih koji uzimaju cjepivo ne znaju je da, budući da su ti proizvodi još uvijek u kliničkim ispitivanjima, svatko tko dobije injekciju postaje dio kliničkog ispitivanja – dio eksperimenta.

Oni (poput mene) koji ne prime cjepivo postaju dio grupe koja nije kontrolirana. Vrijeme će pokazati kako će ovaj eksperiment uspjeti.

No, možda se pitate, ako cjepiva nanose štetu, ne bismo li to trebali vidjeti po svim vijestima? Sigurno bi se Agencija za hranu i lijekove umiješala i pauzirala distribuciju?

Kada bi funkcionirao Sustav izvješćivanja o nepovoljnosti cjepiva (VAERS) – državni sustav za prijavu smrti i zdravstvenih komplikacija nakon cijepljenja – onda bi možda stvari bile drugačije, ali…

8) Premali broj prijavljivanih nuspojava i smrti

Prema jednoj znanstvenoj studiji na Harvardu (koju je naručila vlada), manje od 1 posto svih nuspojava radi cjepiva zapravo se podnosi Sustavu izvješćivanja o nepovoljnosti cjepiva.

Iako problemi sa Sustavom izvješćivanja o nepovoljnosti cjepiva nisu riješeni (u vrijeme pisanja ovog članka, VAERS izvještava o preko 2.200 smrtnih slučajeva od trenutnih cjepiva protiv COVID-a, kao i o blizu 60.000 nuspojava.

Ako ti brojevi predstavljaju samo 1 posto ukupnih nuspojava (ili 0,8% do 2% onoga što je nedavno objavljeno u ovoj studiji), možete izračunati – da je to približno od 110.000 do 220.000 umrlih od početka cijepljenja do danas, a broj nuspojava je „smiješan“.

Kladim se da to niste vidjeli na vijestima.

Tako da bi broj smrtnih slučajeva i dalje bio manji od 424.000 smrtnih slučajeva zbog liječničkih grešaka koje se događaju svake godine (za koje vjerojatno i ne čujete), ali još nije prošlo ni šest mjeseci od uvođenja ovih cjepiva.

Ako želite dublje zaroniti u probleme sa sustavom izvješćivanja – VAERS, možete provjeriti sve probleme ovdje.

No, tu je i moja sljedeća točka, za koju bi se moglo reći da zapravo ukazuje na moguću besmislenost ovih cjepiva protiv COVID-a…

9) Cjepiva ne zaustavljaju prenošenje virusa ili oboljenje od njega

Nisu li ova cjepiva trebala biti ono što smo čekali da bi se „vratili u normalu“? Ne.

Zašto mislite da dobivamo sve ove oprečne poruke o potrebi prakticiranja socijalne distance i nošenja maski nakon što primimo cjepivo? Razlog je u tome što ta cjepiva nikada nisu bila osmišljena da zaustave prijenos ili infekciju virusa.

Ako mi ne vjerujete, ponovno vas upućujem na podatke o cjepivu predane Agenciji za hranu i lijekove koji pokazuju da je primarna, ali i krajnja točka (ono što se želi postići cjepivima) smanjenje vaših simptoma.

Zvuči kao svaki drugi lijek na tržištu, zar ne? To je zapravo to… smanjenje simptoma je veliki rezultat koji smo čekali. Čini li se još nekom to potpuno besmisleno osim meni?

Cijepljenje nas ne može spriječiti u širenju virusa.

Ne može spriječiti da obolimo od virusa.

Dobiti cjepivo znači prihvatiti sav rizik ovih eksperimentalnih proizvoda, a najbolje što cjepiva mogu učiniti je smanjenje simptoma?

Postoji mnogo drugih stvari koje možemo učiniti za smanjenje simptoma, a koje ne uključuju uzimanje onoga što se čini kao doista rizičan proizvod.

A sada prelazimo na slijedeće logično pitanje. Ako smo zabrinuti zbog asimptomatskog širenja, ne bi li cjepivo učinilo vjerojatnijim stvaranje asimptomatskog širenja?

Ako uistinu umanjuje simptome, svatko tko primi cjepivo ne bi ni znao da je bolestan pa je vjerojatnije da će širiti virus, zar ne?

Koliko cjepivo vrijedi? Dovoljno nam govori da mnogi ljudi tvrde kako su nuspojave cjepiva (osobito druge doze) gore od oboljenja od COVID-a.

Ja ovo ne mogu shvatiti.

Riskirate, ne dobijete zaštitu i patite od nuspojava cjepiva. Nosite svoju masku i pridržavate se društvenog distanciranja … i nastavljate biti potencijalni širitelj virusa.

Postaje još gore…

10) Ljudi obolijevaju od COVID-a nakon što su primili obje doze

Razgovaramo o problemu. Cijepimo se i još uvijek možemo dobiti COVID.

To se dogodilo kod 80 posto od 35 časnih sestara koje su primile cjepivo u Kentuckyju. Usput, dvije su umrle.

U stvarnosti, ovaj se fenomen vjerojatno događao i drugdje u svijetu, ali se o njemu ne izvještava u vijestima.

S obzirom na gore navedene razloge, možda vas ovo ne čudi, ali šteta je velika ako ste mislili da je cjepivo štit koji će vas zaštititi.

Neće. U tome i jest problem.

Ako će 66 posto zdravstvenih radnika u Los Angelesu odgoditi ili preskočiti cjepivo… možda se ni njima ne žuri zbog „dostignuća“ u znanosti.

Jer upravo oni svjedoče stvarnosti smrti i prijavljuju slučajeve zaraze…

11) Ukupna stopa smrtnosti od COVID-a

Prema brojkama Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), COVID ima stopu od 99,74% preživljavanja.

Zašto bih riskirao sa proizvodom koji ne zaustavlja infekciju ili prijenos kako bi mi pomogao prebroditi prehladu koja ima 0,26% šanse da me ubije – što za moju dobnoj skupini predstavlja oko 0,1% da ishod bolesti završi fatalno (i 0,01% šanse da bolest bude fatalna za moju djecu).

S tako niskim stupnjem smrtnosti nalazimo se u lockdownu skoro dvije godine, a čini se da je zauvijek.

Ali čekaj, što je s petsto tisuća smrtnih slučajeva, to je alarmantno, zar ne? Drago mi je da ste pitali…

12) Povećani broj umrlih od COVID-a

Nešto smrdi u vezi ovoga. Nikada prije u povijesti naša vlast nije promijenila način prijavljivanja smrti.

Zašto sada prijavljujemo svaku osobu koja je umrla s COVID-om u tijelu, kao da su umrli od COVID-a, a ne drugih oboljenja koja su im zapravo oduzela život?

Do COVID-a, svi korona virusi (obične prehlade) nikada nisu bili navedeni kao primarni uzrok smrti kada je netko zapravo umro od srčane bolesti, raka, dijabetesa, autoimunih bolesti ili bilo kojeg drugog oboljenja.

Bolest je navedena kao uzrok smrti, a drugi faktori poput drugih oboljenja ili upale pluća su navedeni u zasebnom retku.

Kako bi taj broj još više povećali, Svjetska zdravstvena organizacija i Centar za kontrolu i prevenciju bolesti su izmijenili svoje smjernice tako da su oni u koje se sumnja ili je vjerojatnije (ali im uzrok smrti nikada nije potvrđen) da su umrli od COVID-a su isto tako uključeni u broj umrlih.

Ako ćemo to učiniti, zar se ne bismo trebali vratiti unatrag i promijeniti razloge preminuća svih umrlih za vrijeme prošlih sezona prehlade i gripe kako bismo mogli usporediti stopu smrtnosti?

Prema vlastitim brojkama Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, samo šest posto smrtnih slučajeva koji se pripisuju COVID-u su slučajevi u kojima se čini da je COVID jedini problem.

Drugim riječima, smanjite broj smrtnih slučajeva koje vidite na vijestima za 94 posto i imate ono što je vjerojatno stvarni broj smrtnih slučajeva kao posljedica COVID-a.

Čak i ako je bivši direktor Centra za kontrolu i prevenciju lijekova u pravu, a COVID-19 je bio laboratorijski pojačan virus (vidi razlog 14 ispod), stopa smrtnosti od 0,26 posto i dalje je u skladu sa stopom smrtnosti od virusa koji svake godine kruži planetom.

13) Fauci i drugi posjeduju patent za cjepivo farmaceutske kompanije Moderne

Zahvaljujući zakonu Bayh-Dole, vladinom djelatniku dopušteno je da preda zahtjev za patent za svako istraživanje koje provodi koristeći sredstva poreznih obveznika.

Tony Fauci posjeduje više od tisuću patenata (pogledajte ovaj video za više detalja), uključujući patente koji su se koristili za izradu cjepiva Moderne… za koja je dobio državna sredstva.

Zapravo, Nacionalni instituti za zdravlje (NIH) – koji nadzire Nacionalni institut za alergije i zarazne bolesti (NIAID), čiji je direktor Fauci – tvrdi da ta dva instituta s njim imaju zajedničko vlasništvo nad cjepivom Moderne.

Vidi li to još netko veliki sukob interesa, ili čak kriminal na djelu?

Kažem da je kriminal na djelu jer postoji i još jedan problem koji me čini još nepovjerljivijim prema Fauciju, Nacionalnom institut za alergije i zarazne bolesti te Institutu za zdravlje…

14) Fauci je na optuženičkoj klupi za nezakoniti dobitak nad određenim istraživanjima povećanja funkcija virusa

Zvuči neetički, zar ne? Kakvu bi korist država mogla imati od toga?

Vlada se složila s time, a 2014. godine je zabranila tu praksu.

Što je Nacionalni institut za alergije i zarazne bolesti predvođen Faucijem učinio? Okrenuli su i prepustili istraživanje povećanja funkcije cjepiva (u manjoj mjeri u slučaju koronavirusa) Kini – u iznosu od šesto tisuća dolara bespovratnih sredstava.

Gospodine Fauci, morate objasniti ovo… i nadam se da će vas kamere snimati kada budete morali iznositi obranu za svoje postupke.

Vratimo svoju pozornost na virus…

15) Virus nastavlja mutirati

Ne samo da virus (kao i svi virusi) nastavlja mutirati, već prema svjetski poznatom proizvođaču cjepiva Geertu Vandenu Bosscheu, mutira otprilike svakih deset sati.

Kako ćemo nastaviti stvarati cjepiva kako bismo ih održali učinkovitim na ovu razinu mutacije? Nećemo.

Može li se objasniti zašto potpuno cijepljeni ljudi nastavljaju obolijevati od COVID-a?

Zašto? S obzirom na to da prirodni imunitet nikada nije iznevjerio čovječanstvo, odjednom mu ne vjerujemo?

Zašto će, ako postavim pitanja poput gore navedenih ili objavim poveznicu poput one što je u gornjem dijelu teksta možete pronaći, moje misli biti izbrisane sa svih važnijih platformi društvenih medija?

To me dovodi do sljedećeg zabrinjavajućeg problema koji imamo s ovim cjepivima…

16) Cenzura i potpuni izostanak znanstvene rasprave

Ne mogu, a da se ne naljutim ovdje pa ću se našaliti.

Jeste li uživali u svim tim nacionalnim i globalno televizijskim, snažnim raspravama koje su vodili dužnosnici iz sektora javnog zdravstva, a istodobno su se rasprave emitirale na svakoj velikoj informativnoj postaji?

Nije li bilo sjajno čuti novosti od najboljih umova iz područja medicine, virologije, epidemiologije i ekonomije iz cijelog svijeta. Dok su žustro i sa poštovanjem raspravljali o stvarima poput:

• Lockdowna
• Nošenja maski
• Socijalnog distanciranja
• Ispitivanja učinkovitosti i sigurnosti cjepiva
• Kako provjeriti vlastitu osjetljivost na cjepiva
• Terapijskih lijekova (tj. mogućnosti liječenja bez cjepiva)

Nije li bilo sjajno vidjeti kako su zdravstveni djelatnici (koji nikada nisu liječili nikoga s COVID-om) preispitivani od strane „znanost“?

Nije li bilo sjajno vidjeti kako Agencija za hranu i lijekove (FDA) javno ispituje proizvođače cjepiva teškim pitanjima o proizvodima za koje nemaju odgovornost?

Oh, čekajte… niste vidjeli te rasprave? Ne, niste. Jer se one nisu nikada dogodile.

Ono što se umjesto toga dogodilo bila je teška cenzura svih priča osim jedne.

S toliko toga na kocki, zašto cijelo vrijeme slušamo samo jednu priču. Ne bi li se trebale čuti i druge perspektiva i o njima se profesionalno raspravljati?

Što se dogodilo sa znanošću?

Što se dogodilo sa znanstvenom metodom koja prije svega osporava naše pretpostavke?

Što se dogodilo da su nestale rasprave u ovoj zemlji, ili barem u zapadnom društvu?

Zašto je svatko tko se ne slaže sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom toliko cenzuriran?

Je li znanost o javnom zdravlju sada religija – ili bi se o znanosti trebalo raspravljati?

Ako netko kaže „znanost je konačno utvrdila“, onda znam da imamo posla s nekim zatvorenog uma. Po definiciji znanost (osobito biologije) nikada nije konačno utvrđena.

Da jest, to bi bila dogma, a ne znanost.

Želim biti dobar građanin. Uistinu želim.

Ako lockdown funkcionira, želim odraditi svoj dio posla i ostati kod kuće.

Ako nošenje maski djeluju protiv COVID-a, onda ih želim nositi.

Ako je socijalno distanciranje učinkovito, onda ga se želim pridržavati.

Ali, ako postoje dokazi da maske ne pružaju zaštitu, želim čuti i te dokaze.

Ako znanstvenici s velikim ugledom imaju različita mišljenja, želim znati što misle. Želim priliku da čujem njihove argumente i odlučim se.

Ne mislim da sam najpametnija osoba na svijetu, ali mislim da mogu promišljati. Možda sam čudan, ali ako nekoga cenzuriraju, onda stvarno želim čuti što misle. Zar ne želite i vi?

Hoće li svi moji prijatelji koji sada nemaju problem s cenzurom, imati isto mišljenje kada se cenzurira ono što oni misle?

Nije li cenzura osnovni element vladanja diktatora, tirana i pohlepnih ljudi željnih moći?

Nije li to znak da oni koji vrše cenzuru znaju da je to jedini način na koji mogu pobijediti?

Što bi se dogodilo da je čovjek koji je cijeli život proveo razvijajući cjepiva spreman staviti svoju reputaciju na kocku i pozvati sve globalne lidere da zbog problema sa znanošću odmah zaustave cjepiva protiv COVID-a?

Što ako se založio za otvorenu znanstvenu raspravu na globalnoj sceni?

Želite li čuti što ima za reći? Želite li čuti i vidjeti raspravu koju traži?

17) Vodeći svjetski virolog je oglasio uzbunu

Evo što je možda najveći razlog zašto ovo cjepivo protiv COVID-a nema smisla za mene.

Kada netko tko se jako zalaže za cjepivo, koji je cijelu svoju profesionalnu karijeru nadgledao razvoj cjepiva, javno govori da imamo veliki problem s cjepivima, mislim da bi čovjeka trebalo saslušati.

U slučaju da ste propustili i željeli biste pogledati, evo Geerta Vandena Bosschea koji objašnjava zašto se vrši toliki pritisak na ljude da prime cjepivo protiv COVID-a što ubrzava sposobnost virusa da mutira i postane smrtonosniji.

Zašto cjepiva protiv COVID-a mogu stvarati viruse otporne na cjepivo (slično bakterijama otporne na antibiotike)?

Zašto? Pa zbog prethodnih problema s ovisnošću o antitijelima, možda ćemo gledati događaj masovne žrtve u sljedećih nekoliko mjeseci/godina.

Ako želite vidjeti/pročitati drugi, pa i duži, intervju s Vandenom Bosscheom, gdje su mu postavljena neka teška pitanja, možete ovdje provjeriti.

Ostvari li se polovica onoga što kaže, ta bi cjepiva mogla biti najgori izum svih vremena.

Ali mogu i osobno govoriti o posljedicama COVID-a…

18) Već sam prebolio COVID

Nisam uživao. Dva dana sam imao jaku prehladu:

Konstantna bol u leđima

Nisam imao snage

Malo povećana temperatura

Bilo je čudno što nekoliko dana ništa nisam mogao pomirisati. Tjedan dana kasnije, kava i dalje nije imala potpun okus.

Ali sam preživio.

Sada se čini (kao što je to uvijek bilo) da imam lijep, prirodan, doživotni imunitet – koji vjerojatno neće nestati za nekoliko mjeseci ako se cijepim. Jer sam prebolio COVID.

Zapravo postoje dokazi da bi cjepivo protiv COVID-a moglo biti opasnije za mene.

To nije rizik koji sam spreman preuzeti.

Nadam se da vam je ovo pomoglo. Ako je, slobodno podijelite.

Christian Elliot

Izvor: quovadiscroatia.com

Dr. Damir Biloglav, zadarski liječnik opće medicine, izabran za najdoktora 2020., gradski vjećnik i dragovoljac Domovinskog rata među prvima je odbio cijepiti pacijente eksperimentalnim cjepivom proti COVIDA. g

Govorio je na prosvjedu o svom liječničkom iskustvu u vrijeme korona krize te rekao da se sva njegova strategija svela na to da se bori protiv straha, jer je poznato da strah ne dopušta čovjeku da racionalno zaključuje. Pacijenti su bili prestrašeni, a on je svakom nastojao pristupati osobno tj. sa savjetom koji je smatrao dobrim za tu dotičnu osobu.

Jedni su bili uvjereni da im maska pomaže pa im je i sam davao maske ako bi vidio da nose staru. Jedni su se htjeli cijepit jer su vjerovali da će ih to spasit, pa im je onda dopustio. Jedni su pak bili prestrašeni od mogućih nuspojava pa ih je hrabrio riječima da se ne moraju cijepiti.

Njemu samom stvari oko korone su, kaže postale jasnije, onda kad je premijer pozvao glavne urednike novina na sastanak, i kad je nekako postalo očito kako se svi drže jedne službene priče, kao da su pod pritiskom ili ucjenom.

Dr. Biloglav opisuje zatim zašto ne vjeruje onima koji uporno “trube” da se brinu za zdravlje naroda.

• Ne vjerujem im kad se pozivaju na znanost – jer isključuju iz kruga sve one članove koji se ne uklapaju u njihovu službenu priču.
• Ne vjerujem im kad kažu da je cjepivo sigurno jer se temelju na konceptu koji se nikad u medicini nije koristio  mRNK tehnologija – Koja to znanost i struka može reći da je nešto što je potpuno novo – da je to dugoročno sigurno? Je li to znanost?

• Ne vjerujem kad kažu da se brinu za naše najstarije – jer oni preživljavaju od mizernih mirovina, dok su cijene staračkih domova daleko veće od prosječne mirovine
• Ne vjerujemo im kad kažu da brinu za zdravlje hrvatskog naroda, jer u našoj državi, ako niste znali,umire svaki dan umre 5-6 hrvatskih branitelja, a nije se osnovao ni jedan stožer da nas dva puta na dan izvjesti o tome koliko je branitelja umrlo. I to ispod 60 godina, što znači da žive 15 godina manje od prosjeka.
• Ne vjerujem raznim Covid-menadžerima i Covid-babarogama koji kažu da se brinu za narod, a svaki dan promatraju kako čitave obitelji napuštaju našu zemlju i odlaze da se više nikad ne bi vratile, a nije li to razlog da se osnuje neki stožer i da se taj problem pokuša barem ublažiti ako ne riješiti
• Ne vjerujem ni da su jako zabrinuti za onkološke bolesnike jer i oni su rizična skupina, nisu im u stanju osigurati terapiju ovdje u Zadru, nego moraju svaki dan odlaziti u Split i gubiti čitav dan na putu
• Ne vjerujem da su zabrinuti za budućnost Hrvatskog naroda u pogledu katastrofalne demografske slike. Prije par dana je objavljen šokantan podatak: da je prošle godine rođeno najmanje djece u zadnjih 140 godina. Je li to briga za naš narod?
• Zato u Hrvatskoj imate toliko ljudi koji ne pristaju vašu priču, u to što svaki dan trubite i uzurpirali ste medije pa to možete
• Ne vjerujem vam kad pozivate da budemo odgovorni i racionalni, jer vi odgovornost i racionalnost shvaćate drugačije

Na istom ovom trgu smo se okupljali točno prije 30 godina i slali poruke, prosvjedovali, a pozivali su nas da budemo odgovorni, da budemo racionalni, samo da ne bude rata –  jer šta ćemo se mi mali surpostavljat velikima…

Oni “najracionalniji” su uzeli kufere i otišli iz Hrvatske, uljučujući predsjednika i premijera…

Mi odbijamo biti odgovorni i racionalni na njihov način. Mi smo odgovorni  i racionalni na svoj način. Naš način je sremnost na borbu za vrijednosti koje su čak i priječe od zdravlja.

Mi se zalažemo za život i slobodu. Samo SLOBODAN čovjek ima puni život. Da ostanemo ljudsko biće i da imamo pravo sami donositi odluke o zdravlju, o djeci, da sami upravljamo svojim životom. Spremni smo za tu slobodu i platiti.

Vidi video:Zašto im ne vjerujem – dr. D.B.

Athanasius Schneider zasigurno je najistaknutiji biskup na temu cjepiva okaljanih pobačajem, ali kao bivši građanin jedne komunističke zemlje-živio je kao dijete u državi članici Sovjetskog Saveza- također se jako protivi „zdravstvenoj diktaturi“ koja se postavlja u toliko zemalja pod izgovorom borbe protiv COVID-19.

Dok Francuska klizi u  totalitaristički sustav u kojem će od 15. rujna biti obvezno “cijepljenje” protiv COVID -a, a gdje su i javnost i zaposlenici prisiljeni izlagati “sanitarnu propusnicu” za mnoge obične živote, biskup Schneider odgovorio je na LifeSite pitanja o eshatološkoj dimenziji ovih zahtjeva bez presedana. 

“Ne kažem da je ovo izravni žig Zvijeri, da budem jasan, ali to bi već dijelom moglo biti prefiguracija ovog znaka“, odgovorio je, ponavljajući nekoliko puta da mjere koje se nameću na neki način čine državu “Vlasnikom” vašeg tijela. 

“Ako vlada ima apsolutnu moć da vas prisili i kaže kako bi vaše tijelo trebalo biti, onda ste izgubili zadnju privatnost jer vaše tijelo pripada vama”, rekao je. 

Biskup Schneider vrlo je jasno dao do znanja da imamo dvostruku obvezu oduprijeti se ovom razvoju događaja: prigovor savjesti protiv uporabe cjepiva zaraženih pobačajem mora ići zajedno s praktičnim otporom, na primjer stvaranjem mreža koje ljudima omogućuju kupnju i prodaju, a također i putovanja, bez potrebe za dobivanjem sanitarne propusnice. 

“Već sada moramo tražiti sve praktične mogućnosti kako bismo izbjegli tu novu prisilnu diktaturu nad svojim tijelom i našom slobodom. Ako to ne učinimo, doći će do potpunog totalitarizma i ovo će biti kraj svakog ljudskog društva ”, rekao je, više puta upotrijebivši riječ “ ropstvo ”da opiše posljedice prisilnih mjera na francuske državljane. 

No poruka biskupa Schneidera sve je samo ne pesimistična. Gledano iz perspektive vječnosti, sadašnja situacija bit će “na dobrobit duša”, naglasio je, podsjećajući da sve što Bog dopušta u konačnici doprinosi Njegovoj većoj slavi. 

No biskup Schneider ne vjeruje da će transhumanizmu biti dopušteno napredovanje do te mjere da će moći znanosti stvoriti novu vrstu čovjeka: “Bog to neće dopustiti.” 

Na kraju je potaknuo sve vjernike da se stave pod zaštitu Djevice Marije koja u naše ime ima moć zagovora kod Boga.

(…)  

(Više na: lifesitenews.com )

Prof. dr. Tomislav Terzin u jednom od mnogih intervjua (od kojih su neki i cenzurirani) govori o trenutnoj krizi, te stručno i argumentirano ukazuje na opasnosti koje nosi politika promicanja mRNK cjepiva.

Ponajprije ukazuje na to da je vrlo lako moguće da je virus koji je totalno promijenio način života na zemlji – nastao planski, u laboratoriju.

Vidi: 1. dio: Virus iz laboratorija: https://www.youtube.com/watch?v=UzNNj…

Ukazuje i na nešto puno opasnije od samog virusa, (čija smrtnost je ispod 1%, iako ga mediji predstavljaju kao veliku opasnost) a to je utjecaj tzv. “pandemije” na psihičko zdravlje ljudi.

2. dio: Psihološki rat: https://www.youtube.com/watch?v=ksj8b…

Kako to da svjetski moćnik Bill Gates, koji je po profesiji stručnjak za kompjuterske programe, odjednom postao važan u polju medicine? Zanimljiva je povezanost između načina na koji funkcioniraju kompjuterski virusi i antivirusni programi koji se svake godine moraju obnavljati i “cjepiva” kojim se svako neko vrijeme tijelu mora vraćati imunitet na virus. Ono što je bilo u teoriji kao nešto moguće, postalo je stvarnost…

3. dio: Kompjuterski i pravi virusi: https://www.youtube.com/watch?v=Wfha8…

Prof. Terzin objašnjava da nije cjepivo sve što se zove cjepivo ili injekcija. I kokain se daje u injekciji. Nova tehnologija mRNK je nešto sasvim drugačije od dosadašnjih cjepiva. To je nešto što utječe na naše gene. Napravljena je da se primjenjuje na pojedinca koji ima bolestan gen, a ne za masu ljudi. Ovako se čini velika šteta, genocid nad čovječanstvom, tako da se inficira ljude umjesto da ih se liječi…

4. dio: Svakom dozom sve manji imunitet: https://www.youtube.com/watch?v=gg-d0…

Ljudi više često ne razmišljaju nego djeluju pod strahom za vlastiti život. Hvataju se za sve što misle da će im pomoći, pa i za to cjepivo. Na žalost, medijska manipulacija u tome svesrdno pomaže.

5. dio: Strah kao oružje: https://www.youtube.com/watch?v=9JDvu…

U cijelom svijetu vlada jedna te ista priča. Stvara se jedan novi obrazac ponašanja – globalni fašizam pod velom humanizma. Novi svjetski poredak.

(6. dio: Globalni fašizam pod velom humanizma: https://www.youtube.com/watch?v=NjS2w…)

youtube-video
 

Vjerujem da ste  ovdje ljubitelji slobode i tražitelji Istine, a to je danas teško naći. Znam da ste za to spremni pretrpjet puno toga, a znamo da se onima koji misle drugačije prišivaju razne etikete i tako ih se želi ušutkati.

Mi nismo ispod nikakve etikete “anti” nego ZA SLOBODU IZBORA, a drugi se mogu pitati jesu li za slobodu izbora ili nisu. Svatko ima pravo korištenja sloboda. Mi nismo ‘anti’.

Postavlja se pitanje zašto sam došao kao svećenik  – Došao sam da vam dam podršku, a drugo – u pitanju su temeljne slobode, u pitanju je dostojanstvo čovjeka i u pitanju je budućnost djece. To je egzistencijalno i moralno pitanje na to se ne može oglušiti ni Crkva ni svećenik ni svaki čovjek dobre volje.

Osim toga, ovdje se radi o stvaranju jedne lažne religije ima svoga idola, svoje božanstvo –  tzv. pripravak kojem se mediji klanjaju, političari se pridružuju, a da  mnogi u Crkvi  šute i na taj način daju podršku!

Zašto mislim da ne mogu šutit i da se ne može šutit – zato jer svatko od nas ima odgovornost pred Bogom i svatko će odgovarat za ono što je činio, što nije činio, što je šutio i što je govorio. I zato sam ovdje.

Drugo, zašto se neću cijepit? Mislim da je pošteno je da rečen svoj stav.

U prvom redu – NEĆU SE CIJEPIT ZATO JER – mislim na druge – a ti drugi su NEROĐENA DJECA – kojima je okaljano cjepivo. Do sada je po službenim statistikama – do sad je sa koronom umrlo u godinu i pol dana – 4 milijuna ljudi. A u godinu dana prema statistikama UN izvrši se 73 milijuna pobačaja !

NEĆU SE CJEPIT ZATO JER –  je cjepivo protiv razuma!

Kako je rekla doktorica (vidi video: dr Nada Jurinčić)  nema razumnih argumenata, nema sučeljavanja suprotstavljenih strana. Ima JEDNOUMLJA, CENZURE, PROPAGANDE i ja to ne mogu prihvatiti!

NEĆU SE CJEPITI JER je cjepivo protiv zdravlja,  po mom uvjere Svatko tko razmišlja, tko se informira – vidi da može imat veće štete nego koristi, da je cjepivo još u eksperimentalnoj fazi. Nije slučajno da ta faza završava kad i zadnja pošiljka naručenog cjepiva  – jer naši su političari kupili cjepiva za sljedeću godinu i za 2023 – neka ga oni koriste za sebe…

NEĆU SE CIJEPITI jer je cjepivo protiv dostojanstva čovjeka – jer nas ucjenjuju, prisiljavaju, i to je ispod svake razine normalnog ljudskog ophođenja.

NEĆU SE CIJEPIT ni zato jer je to protiv normalnog poretka. Mene ne zanima nikakav novi svjetski poredak. Mene zanima sadašnji poredak. Novi poredak je protiv naravi i protiv čovjeka.

Ako se pretvorilo u idola – ja ne želim biti idolopoklonik!

Kad se sve skupa sabere išao bih protiv savjesti učinio bih teški grijeh – i GDJE POČINJE GRIJEH TU PRESTAJE POSLUH i tu više nema rasprave.

Koja je svrha ovog skupa?

Da izrazimo ljubav prema cijepljenima, jer im je najpotrebnija podrška u ono što ih čeka.

Naše su obitelji podijeljene.  Vidimo da su se mnogi bližnji i članovi obitelji cijepili. Nismo im možda ni mogli reći, a da su nas htjeli čut i to je križ koji će svaki trebat nosit.

Sad su na redu mladi i djeca kojima će se pokušati nametnuti cjepivo. (Ne-da-mo-vam-djecu!!!)

Logika je da se podjele prodube i da nas zavade pa da tako mogu bolje vladati. Naša logika bi trebala biti UJEDINIMO SE U BOGU – I POBJEDIMO IH. 

ZAKLJUČIT ĆU:

MISLI NA DRUGE = LJUBI DRUGE!  – PRVO MISLI NA BOGA – PA NA SEBE – PA NA DRUGE.

PRVO LJUBI BOGA – LJUBI BLIŽNJEGA  – LJUBI SEBE.

LJUBI BOGA I BORI SE ZA ISTINU.

Ovo njihovo je neprihvatljivo.

Neka svatko da svoj doprinos – ostalo će dati Bog – pobjeda će doći – Pobjeda je Njegova i ne trebamo se bojat.