A veliko je obećanje vezano uz škapular. No nije ga tako jednostavno ostvariti.
Reći samo: “Tko nosi smeđi škapular neće završit u paklu, a iz čistilišta će se izbaviti prve subote nakon smrti” – nije u potpunosti točno. Nošenje škapulara, doduše, nosi sa sobom to veliko Gospino obećanje, ali ne ide to tako jednostavno, bez obzira na to kako se živi. Potrebno je, osim nositi škapular, živjeti čistoću. Čistoća je krepost duše koja je u naše vrijeme osobito napadnuta. Živimo u doba u kojem bludnost postaje nešto “normalno”, (razgolićena moda, predbračni spolni odnosi, rastavljeni brakovi…), jer je čovjek postao sam krojač svoje sreće. Bog nema ništa s tim. I onda teško je za takve skrojiti neki… škapular.

Jer,  škapular pretpostavlja pobožnost prema Gospi. A nema govora o pobožnosti Gospi tamo gdje je bludnost –  “normalno” ponašanje.

A što je uopće škapular?

Nekad je škapular bio poznat samo kao dio odjeće koji bi se nataknuo preko glave i padao bi sprijeda i straga, kao pregača.

Vidi sliku:

Osobe koje nisu u redovničkom staležu, laici, nose mali škapular, koji se nalik onom velikom, nosi sprijeda i straga. Vidi sliku:

Obećanje o škapularu – da neće trpjeti vječni oganj onaj tk nosi škapular – bilo je dano sv. Šimunu Stocku, generalnom poglavaru karmelskoga reda. 1247.

Bio je to i rezultat Šimunova potpunog predanja Gospi.

Nošenje škapulara spada u sakramentale, koji preko vlasti Crkve daju blagoslov osobi koja ga nosi. Sveci i pape su tijekom vremena preporučali nošenje škapulara. Mnoga čudesa su vezana uz nošenje škapulara. (Škapular koji je nosio papa Grgur X, a koji je umro 1276, pronađen je neraspadnut 1830 god.)

Da bi se ostvarilo obećanje vezano uz škapular potrebno je

1. Nositi škapular
2. Živjeti čistoću u skladu sa svojim staležom
3. Moliti svakodnevno 5 otajstava krunice

OBEĆANJA
1. Tko god umre noseći ovaj škapular neće trpjeti vječne vatre (=ići u pakao) – Obećanje Gospino sv Šimunu.

2. Djelomični oprost udjeljen onima koji pobožno poljube svoj škapular

3. Subotnja povlastica – izbavljenje iz čistilišta prve subote nakon smrti – objavljeno papi Ivanu XXII, 1322.

Vrijedi razmisliti o tom Gospinu daru i u ovom ludom vremenu zatražiti Gospinu zaštitu pa i na ovaj način – nošenjem škapulara.

Papa Ivan Pavao II je nosio škapular od vremena svoje prve svete pričesti, pa do svoje smrti.

A zašto onda ne bismo i mi?

Pobožnost Gospi Karmelskoj

Dok je ustrajno molio ukazala mu se Gospa koja je rekla: „Evo povlastice koju dajem tebi i svim članovima tvoga reda; tko god umre odjeven odjećom karmelskog škapulara spasit će se.” Tada sveti Šimun sazove svu braću ikaza im što je Gospa rekla. Potaknuo je braću da šire tu pobožnost i među drugima u svijetu. Veza škapulara je veza između duše i Gospe. Onaj tko nosi škapular uživa Gospinu prisutnost po njenom i svom ugovoru. A škapular je znak toga ugovora. I budući da Sotona ne može učiniti ništa protiv Gospe koja je bez grijeha začeta tako ne može ništa ni protiv nas ako nas Ona štiti.

Naravno, ne smije čovjek biti preuzetan pa zaključiti: „stavit ću na se škapular pa mogu radit što me volja, spasit ću se“ To bi bio grijeh protiv Duha Svetoga. Gospa obećaje svoju pomoć onima koji se obećaju čuvati grijeha, koji Boga i Gospu vole i nastoje vršiti svoje kršćanske dužnosti.

Karmelski škapular donosi pomoć i u vremenitim potrebama. Mnogima koji su imali na sebi taj sveti znak Gospa je pomogla u bolesti, siromaštvu, progonstvu i mnogim drugim nevoljama…

Mnoge duše svoje vječno spasenje duguju Gospinoj pomoći preko škapulara…

Evo jedan primjer:

…

Jednoga dana Šimuna Stocka pozove svećenik Petar Lington da dođe što prije njegovu bratu Walteru u pomoć koji je umirao sav u očaju. Bio je to grešnik vrlo ohol i svadljiv i predan svim vrstama magije; prezirao je sakramente i započinjao svađe sa susjedima. Kad je vidio da mu je blizu vrijeme da stupi pred Božji sud spopao ga je očaj zbog grijeha što mu ih je Sotona prizivao u pamet. Nije htio ništa čuti o Bogu. Bolesnik je umirao u očaju, pjenio se od srdžbe, škrgutao zubima i pretvrtao očima. Kad je svećenik vidio da nesretnik umire i da je već izgubio upotrebu osjetila, načini nad njim znak križa i stavi na njega škapular Gospe Karmelske, zatim podižući oči prema nebu zavapi Bogu da dopusti bolesniku da ponovo zadobije uporabu osjetila, da njegova duša otkupljena Kristovom Krvlju ne postane plijen sotone. Bolesniku se odmah povratila snaga, ponovo mu se vratila uporaba osjetila, prekrsti se i počne govoriti: „Moji su grijesi brojniji od pjeska u moru. A moj Bože, tvoje je milosrđe veće od Tvoje pravednosti. Smiluj mi se. A vi oče, pomozite mi. Tada se Walter od srca pokajao za sve svoje grijehe i skrušeno ispovjedio i pričestio. Isti dan je umro. Spasila ga Presveta Djevica Marija, preko svetog znaka škapulara što mu je svećenik stavio oko vrata.

…

Gospa Karmelska slavi se 16.7.

(Usp. Gospodnje i svetačke propovijedi, fra A. Ž., 75-76)