“Imajte na umu da mi nismo katolici zbog moralnosti naših vođa. (Neka nam Bog pomogne!) Mi želimo da i očekujemo da oni to budu. Ali mi nismo katolici zbog njihova morala. Mi smo katolici zbog Isusa Krista, raspetog i uskrslog. Mi smo katolici zbog trojstvene ljubavi Božje. Mi smo katolici zbog mističnog Tijela Kristova. Mi smo katolici zbog sakramenata. Mi smo katolici ponajprije zbog euharistije. Mi smo katolici zbog Blažene (Djevice Marije, naše) Majke. Mi smo katolici zbog svetaca. Čak i kada vođe u Crkvi nisu moralni, Katolička Crkva ostaje mistično Tijelo Kristovo, Kristova zaručnica. A ona je vrijedna da se za nju bori.”

…

Potaknut pozivima  onih kojima je dosta crkvenih skandala i koji su počeli govoriti kako žele IZIĆI IZ CRKVE biskup Barron se osjećao pozvanim govoriti (opet) o toj temi. Kaže da potpuno razumije njihovu ljutnju i frustraciju. No ipak, govori, odlazak iz Crkve je KRIVA odluka. Ono za što se trebamo odlučiti je – BORBA. Uspoređuje to sa borbom Abrahama LINKOLNA koji je djelovao u vrijeme kad je ROPSTVO prijetilo demokraciji. On je vidio da se ropstvo ne uklapa u ideal demokracije. Znao je da je ropstvo kao vrsta raka koje prijeti američkom društvu.

U toj situaciji amerikanci su tada isto mogli reči: “Ovo je katastrofa! Ja želim otići iz ove zemlje. Odustajem! “ No Linkoln nije bio za tu opciju. Zapravo, on je zemlju vodio drugim putem. Borio se za svoje ideale.

Moglo bi se reći da je slična situacija sada u Crkvi. Katolička Crkva ima velika načela i ideale. Ona je utemeljena na Isusu Kristu, u kojem se  očituje ljubav Božja. Ta ista Katolička Crkva je sada ugrožena užasom zlostavljanja. To je doista štetno za Crkvu. Imamo situaciju ljutnje I frustracije. Jedna opcija može biti: Otići.  Ali, to nije ono što se traži. Linkolnova opcija bila je borba. To treba biti i naša opcija. Borba za Crkvu u koju tako snažno vjerujemo. Vidimo da tu postoji bolest i treba je nazvati jasnim imenom, nedovosmisleno. Ali onda se treba boriti da se stvari isprave. To nije trebutak za bijeg, nego za borbu.

E sad, možete se pitati: “A kako da se borim?” Pa borite se i putem svog pravednog gnjeva. Borite se pišući pismo svom biskupu, papi… Borite se samim time što ste nazočni na svetoj misi. … Borite se jer volite Crkvu. I shvatite da se unatoč strašnim stvarima – vrijedi boriti.

Imajte na umu da mi nismo katolici zbog moralnosti naših vođa. (Neka nam Bog pomogne!) Mi želimo da i očekujemo da oni to budu. Ali mi nismo katolici zbog njihova morala. Mi smo katolici zbog Isusa Krista, raspetog i uskrslog. Mi smo katolici zbog trojstvene ljubavi Božje. Mi smo katolici zbog mističnog Tijela Kristova. Mi smo katolici zbog sakramenata. Mi smo katolici ponajprije zbog euharistije. Mi smo katolici zbog Blažene (Djevice Marije, naše) Majke. Mi smo katolici zbog svetaca. Čak i kada vođe u Crkvi nisu moralni, Katolička Crkva ostaje mistično Tijelo Kristovo, Kristova zaručnica. A ona je vrijedna da se za nju bori.

Imajte na pameti da SVAKA OSOBA, svaka KRŠTENA osoba ima svećeničko, proročko i kraljevsko poslanje. O kraljevskom poslanju sam govorio prije nekoliko dana, a sada malo O PROROČKOM POSLANJU. Kada čitamo Stari zavjet vidimo kako je Božji narod Izrael često propadao sa svoji vođama koji su padali u grijeh. I što je Bog tada činio? Pozvao je PROROKE: ljude kao što je Jeremija, kao što je Izaija, kao što je Amos, Ezekiel, ljudi kao što je Zaharija. I oni su onda dizali svoj GLAS – ponekad i ljutito – zbog te pokvarenosti u Izraelu.

TI si prorok. Svatko tko upravo sada ovo sluša I TKO JE KRŠTEN U IME ISUSA KRISTA JE PROROK. Podignite svoj glas! Proroci su se podigli i progovorili kad je Izrael bio u nevolji. Svatko ima svoj dio odgovornosti, jer imamo proročki poziv.

A za koga se borimo? NE borimo se prije svega kako bi spasili naše INSTITUCIJE. Sjećam se što je govorio kardinal George u svom posljednjem govoru u Chikagu: “Zapamtite, na početku Crkve nije bilo župa. Nije bilo škola, bolnica, ustanova. Bilo je evanđelista – podsjetio nas je. Bili su navjestitelji Riječi.” Poanta je bila da Crkva u konačnici ne ovisi o institucijama. Mi se ne borimo prvenstveno za taj aspekt Crkve. Borimo se ZA ŽRTVE ovih strašnih zločina. Borimo se za one koji su bili seksualno zlostavljani. Ako mi pobjegnemo u ovom vremenu izazova – tko će biti proročki glas u ime tih žrtava.

Razumijem frustraciju ljudi, razumijem kako se osjećaju, jer dijelim to s njima, ali  – zaključuje biskup Barron, ovo nije trenutak za napuštanje Crkve. Ovo je trenutak borbe za Crkvu.

Izvor: Why remain Catholic?

…

Iz propovijedi biskupa Olmsteda

„Tko god sablazni jednog od malenih bilo da se s mlinskim kamenom oko vrata baci u more“ Ta rečenica iz današnjeg evanđelja“ (30.9.2018.) Isus nam govori koliko on snažno mrzi zlo i koliko suosjeća s malenima koji trpe zbog grijeha drugih. Isusova osuda skandala daje nam bolje vidjeti i situacije seksualnih zlostavljanja. On mrzi grijeh zbog trpljenja koje prouzrokuje drugima, posebno malenima. On također mrzi zlo zbog još veće štete koje grešnik čini sam sebi. Tri puta uzastopno Isus poziva na to da se iskorijeni grijeh u vlastitom životu. „Ako te tvoja ruka sablažnjava odsijeci je. Bolje ti je s jednom rukom ući u raj nego s obje biti bačen u pakao, u neugasivi oganj. Ako te tvoja noga sablažnjava odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u Kraljevstvo Božje nego s obje noge biti bačen u pakao. Ako te tvoje oko sablažnjava iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u Kraljevstvu Božje nego s oba oka biti bačen u pakao.“

Kad je u pitanju grijeh Isus poziva na poduzimanje određenih čina protiv grešnih požuda. Cijena dobivanja slobode od grešnih navika je daleko veća nego što većina nas može i zamisliti. Da budemo jasni, Gospodin Isus ne traži od nas da se sakatimo. On ne zahtijeva da ozljeđujemo bilo koji dio tijela, ali ukazuje nam na to koliko čovjeka može koštati da kaže „ne“ napastima. I koliko napora i koliko žrtve s naše strane je potrebno da se živi krepostan život. Da bi bili Isusovi apostoli moramo biti spremni odreći se bilo kakvog zemaljskog užitka, uzeti svoj križ svakoga dana i slijediti Isusa.

Isus je često govorio o Božjoj ljubavi inzistirajući na tom da nije došao zvati pravednike nego grešnike, ali je također upozoravao svoje sljedbenike na opasnost pakla, koje on opisuje kao plameni oganj gdje će biti plač i škrgut zubi. Govorio je da se treba bojati onoga koji može i tijelo i dušu baciti u pakao. Zato jer imamo slobodan izbor naši slobodni izbori imaju vječne posljedice. Isus je stalno pozivao na obraćenje, govoreći: „Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata koja vode u propast i mnogi koji tuda idu su mnogi. Kako je uzak put koji vodi u život i malo ih je koji njime idu.“

Isus želi da budemo svijesni opasnosti grijeha i to je uistinu razarajuća snaga.

Za trenutak pogledajmo temu sklandala. Pod riječju sklandal mislimo da bilo koju riječ, djelo ili stav koji nekog drugoga uvlače u grijeh. Postoje naravno različiti stupnjevi skandala, naravno. Postoje neki daleko ozbiljniji nego neki drugi. Sklandali su osobito teški kad dolaze od autoriteta, ili zbog slabosti onih koji su skandalizirani. Skandali su teški kad je netko po naravi ili po službi koji su trebali poučavati druge. Zbog tog razloga Isus prekorava farizeje i pismoznance. On ih uspoređuje s vukovima u ovčijem ruhu.

I rekao je Isus i za ovo naše vrijeme: „Napasti i skandali će sigurno doći – ali jao onima po kojima dolaze!“ Veliki skandali koji su prouzrokavali svećenici i biskupi nisu mala stvar. Željeli mi to ili ne mi jesmo čuvari svoje braće. A komu je puno dano od njega će se puno i tražiti. Što mi govorimo i činimo i što propuštamo činiti, a što nam je dužnost može biti kamen spoticanja za druge, a pogotovo za slabe.

Govoreći o opasnostima koje se događaju zbog skandala sveti Pavao piše Korinćanima da zbog njihova grijeha pada u grijeh drugi brat radi kojeg je Krist umro.  Kad na taj način griješiš – sveti Pavao nastavlja – ti griješiš protiv samog Krista. No sveti Pavao se prisjeća svog vlastitog obraćenja kad je mnogo godina ranije išao u Damask Isus ga je zvao govoreći: „Savle, Savle – zašto me progoniš?“

Preko obraćenja svetog Pavla Bog potvrđuje svoju ljubav prema grešnicima. Pokazuje da je njegovo milosrđe moćnije od grijeha. Milosrđe ne ignorira grijeh i skandal jer milosrđe je ukorijenjeno u istinu. Ali u svom milosrđu i pravdi Isus je blizu svakoj osobi, zove svaku osobu po imenu, želi da ispovijede grijehe i bace ih u podnožje križa. Ako je osoba čak i krivac velikih skandala i iskreno traži oproštenje od Gospodina može biti siguran da su Isusove riječi istinite. Više je radosti u nebu zbog jednog obraćena griješnika nego nad 99 onih kojima ne treba obraćenje.

Ulazna molitva na svetoj misi pokazuje nam dobro kako bi se trebali odnositi prema skandalima u Crkvi. Sami moramo biti svjesni da nam treba milosrđe Božje. …

„…Prospi svoju milost na nas i učini da budemo dionici blaga nebeskog. Po Kristu Gospodinu našemu.“