Sv. Ruža Limska rodila se u Limi, glavnom gradu Perua (Latinska Amerika), 1568. Potječe od siromašnih roditelja, od oca Gašpara i majke Marije. Roditelji su joj bili pobožni što je Ruži olakšalo rast u vjeri i drugim krepostima. Odricala se svega što bi moglo naškoditi njenoj duši i još od rane dobi je birala pokore da bi ovladala nagnućima tijela. Ruža se zavjetovala na djevičanstvo iz ljubavi prema Isusu Kristu no to njena majka nije ipak mogla prihvatiti te se nadala da će se Ruža udati. Stoga je htjela da se Ruža dotjeruje, uresi nakitom, ne bi li na taj način privukla pažnju nekog bogatog momka. No, Ruža ne samo da nije gledala kako će biti privlačnija nego je tražila načina kako da odbije takvu mogućnost, pa je ošišala svoju dugu kosu, a svoje ruke je umočila u vapno kako bi ih poružnila. Cijeli život je nosila oko pojasa željezni lanac, a na glavu je stavljala bodljikavu žicu. Najviše vremena je provela u obiteljskoj kući gdje je živjela i bavila se ručnim radom. Rijetko je odlazila u društvo jer je bila uvjerena da čak i onda kad bi se u društvu govorilo o Bogu da je korisnije govoriti s Bogom. Ruža je bila svjesna da pokornička djela nemaju vrijednosti bez ljubavi pa se u toj kreposti vježbala, osobito prema roditeljima, a također i u poslušnosti. Kad su roditelji bili bolesni sama je radila duge sate kako bi nešto priskrbila za obitelj. I kad bi se netko do ukućana razbolio Ruža bi po cijelu noć znala probdjeti uz bolesnika s velikom pažnjom i ljubavi.

Ruža je za ono vrijeme bila jako obrazovana. Kad je imala dvadeset godina postaje dominikanska trećoretkinja. Dane je provodila živeći s roditeljima u maloj kući, u radu i molitvi.

Iskusila je u životu i tjelesnu bol i teške kušnje duše da bi joj se činilo kao da je u paklu. Shvaćala je da u svemu treba gledati Božju volju i znala je Isusovim riječima moliti: „Ne moja nego Tvoja volja neka bude!“

Živjela je samo 31 godinu. Umrla je 1617. God. Pokopana je u dominikanskom samostanu.

Izvor: “Gospodnje i svetačke propovijedi”, fra A.Ž.