Prije nekoliko dana više od 25 biskupija diljem svijeta izrijekom su zabranile blagoslov istospolnih parova, odnosno implementiranje Deklaracije Fiducia supplicans, dvosmislenoga i ne jasnoga Dokumenta Dikasterija za nauk  vjere. Biskupi su se izjasnili negativno oko navedenoga dokumenta i odbacili napomenute smjernice, a među žešćim kritičarima bio je i bivši predstojnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Gerhard Ludwig Müller koji je u svome osvrtu na Fiducia supplicans rekao kako je ‘blagoslivljanje homoseksualnih parova hula na Boga’.

Do zaključenja ovoga broja Hrvatska biskupska konferencija još se nije oglasila, ali je njihova izvještajna agencija donijela priopćenje za javnost napisano da bi se, navode, ‘razjasnila primjena Deklaracije te se istovremeno preporuča cjelovito i pažljivo čitanje navedene Deklaracije kako bi se bolje razumjelo njezino značenje i svrha’.

Na novu vatikansku Deklaraciju u kraćem razgovoru osvrnuo se don Josip Mužić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, upravitelj crkve sv. Filipa Nerija u Splitu i redoviti profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, jedan od rijetkih svećenika koji je pristao komentirati novi papin dvosmisleni dokument.
Osvrćući se nedavno na Deklaraciju Fiducia supplicans mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup, kazao je kako se ‘blagoslov podjeljuje osobama te ako je netko u grešnom stanju – tada Crkva želi na poseban način imati brigu i pažnju o toj osobi. Prema njemu, ‘blagoslivlja se osoba, a ne stanje osoba koje žive u toj a ne stanje osoba koje žive u toj situaciji.

•  Što zapravo donosi ova Deklaracija i ako ne pruža ništa novo, kako tvrde, čemu onda potreba za njom? 

Mjerodavno je tumačenje nadbiskupa Kutleše, koje slijedi i nadbiskup Križić, da se blagoslov podjeljuje osobi, a nikako ne bilo kojemu grješnom stanju. Drugim riječima s Fiducia supplicans ništa se nije promijenilo jer se doista ništa ni ne može promijeniti iako svijet, potpomognut nekim vjernicima i teolozima koji su se sekularizirali, svesrdno pritišće Crkvu da mijenja svoja učenja u vjeri i moralu i tako prigrli diktaturu relativizma. Katolička Crkva to i kad bi htjela ne može učiniti jer je samo jedna Objava – ona koju nam je ostavio Isus Krist i ona je nepromjenjiva. Crkva može samo produbljivati primljeni polog vjere, a ne može ga mijenjati jer bi to onda bila neka druga vjera koja ne bi imala veze s Kristom. Nitko u Crkvi, bez obzira na položaj koji zauzima, ne može se staviti iznad Krista, bio on svećenik, biskup, kardinal ili čak i sam papa.  Zato svaku izjavu ili dokument, pa tako i ovaj zadnji, koji nastaje u Crkvi treba prihvaćati onoliko koliko je i onako kako je u skladu s Objavom.

• U svijetu u kojem su smisao i cilj ljudskog bića materijalno ograničeni na privremene i prolazne sadržaje (kao što su stjecanje moći, prestiža, novca, luksuza, užitaka),
  lakše je postati zanimljiv kao agent ovog programa «Novog svjetskog poretka bez Boga»
  (prema kapitalističkim ili komunističkim tumačenjima).
• “Što će čovjeku koristiti da dobije i cijeli svijet, ako dušu svoju izgubi?” (Mt 16,26).
  Želimo li biti Isusovi učenici, moramo poslušati i njegovu riječ:
  “Tražite radije njegovo kraljevstvo, a ostalo će vam se nadodati” (Lk 12,31). (…)
• (…) Ne postoji stroga suprotnost između vječnih/duhovnih dobara
  i vremenitih / propadljivih životnih potreba.
  Ali najprije molimo Boga, našeg Oca, da dođe Njegovo Kraljevstvo
  i da bude Njegova sveta Volja kako na nebu tako i na zemlji.
  A molimo i za kruh svagdašnji, oproštenje grijeha kao što i mi opraštamo onima koji nas vrijeđaju i spasenje od svih zala
  proizašlih iz naše grešne odvojenosti od Boga, kao ishodišta i cilja svakoga čovjeka.
• Svi tekstovi, vrlo obilni, ali ne previše duboki,
  ne bave se obnovom katolika u Kristu,
  nego prepuštanjem svijetu bez Boga.
  Jedina tema među svim temama je seksualnost.
  Međutim, ono se ne shvaća kao Božji dar koji je darovan ljudskim bićima kao stvorenim osobama (u našoj muškoj i ženskoj naravi),
  iz čega proizlazi odgovornost da kao otac i majka sudjeluju u djelu Božjeg stvaranja i univerzalne volje spasenja za vlastito potomstvo, …

Kardinal Marx i Georg Bätzing podržali su tekstove koji su od Pape tražili promjenu seksualnog morala, zaređivanje žena i vizije homoseksualnosti – što mislite o tomu?

• U tome postoje dvije pogreške koje samo teološki neupućeni mogu počiniti:
  1) Papa nema ovlasti mijenjati nauk Crkve,
  koji se temelji na Božjoj objavi.
  Time bi sebe uzvisio kao čovjeka iznad Boga.

2) apostoli mogu poučavati i naređivati ​​
samo ono što im je Isus zapovjedio da poučavaju (Mt 28,19).

O mogućim razlozima provođenja takve “reforme” Crkve

• Pate od činjenice da je crkveno učenje o braku i 6. i 9. zapovijedi
  Dekaloga u suprotnosti s glavnim uvjerenjima društva …
  Oni ne mogu podnijeti proturječnost s Božjom voljom u svom osobnom ponašanju niti podrugljive komentare svojih suvremenika o «katoličkom svijetu vjere i morala zaostalom u srednjem vijeku».
  Zato se i oni žele predstaviti kao moderni ...
  Žele biti tamo a ne biti viđeni kao autsajderi...

Mislite li da je Crkva u Njemačkoj izložena riziku da započne raskol s Rimom?

• U svojoj slijepoj oholosti ne misle na podjele, nego na preuzimanje sveopće Crkve.
  Njemačka je premala za njih da provode svoju vladajuću ideologiju.
  Oni tvrde da imaju vodeću ulogu u sveopćoj Crkvi.
  Riječ je ni manje ni više nego o tome da svojom mudrošću usreći cijeli svijet i “oslobodi zaostale i neobrazovane katolike i njihove biskupe iz drugih zemalja, uključujući i Papu, od tereta Božje objave i Zapovijedi”.
  Cilj je transformacija Crkve Trojedinog Boga u svjetovnu dobrotvornu organizaciju (NGO).
  Tada bismo konačno došli do “religije sveopćeg bratstva”  to jest do religije bez Boga objave u Kristu, bez Istine koja seže izvan konačnog razuma, bez dogmi i sakramenata kao nužnih sredstava milosti za spasenje,

– baš kako je to opisao veliki ruski filozof religije Vladimir Solovjev u svom spisu
Kratka povijest Antikrista (1899).

O budućnosti Katoličke Crkve na univerzalnoj razini

• Kad se vidi megalomanija naših političara i ideologa od Pekinga do Moskve i od Bruxellesa do Washingtona,
  ne može se očekivati ​​puno dobrog za budućnost čovječanstva.

Pravu budućnost za svakoga čovjeka u životu i u smrti
možemo očekivati ​​samo od Boga
koji je iz ljubavi dao svoga Sina za spasenje svijeta
(usp. Iv 3,16).

• U svijetu u kojem se ljudi umišljaju da su Bog,
  da stvaraju i otkupljuju sami sebe
  (usp. glavni savjetnik Novog svjetskog poretka: Yuval Noah Harari, Homo Deus),
  kršćani imaju samo svjedočanstvo Riječi i, ako je potrebno, krvi –
  da je samo Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista naš Spasitelj,
  jer je On pobijedio svijet,
  njegovu oholost i njegov grijeh
  i smrt, kao cijenu grijeha.

Tek kada se ne klanjamo “zvijeri” iz jame bezdana (bezbožnosti), njezinu kipu i njegovu lažnom proroku,
postižemo život i vlast s Kristom,
koja obuhvaća našu vremenitu i vječnu budućnost.
Jer vremenita i vječna smrt nema više vlasti nad nama (usp. Otk 20,6).

Imamo mir srca u Sinu Božjem
koji govori svojim učenicima:
“U svijetu ćete imati muku; ali hrabri budite:
ja sam pobijedio svijet»
(Iv 16,33).

lifesitenews.com – Teorija o papinoj ‘neograničenoj’ moći ‘u suprotnosti je s cjelokupnom katoličkom tradicijom’