Ljudi danas općenito prijeko gledaju na one koji vjeruju da se naš Gospodin razlikuje od drugih vjerskih vođa i reformatora. Dapače smatra se znakom inteligencije svrstati Ga u red s osnivačima drugih religija. Zato, nije ništa neobično ako čujemo kako neki ponosno ističu svoju širokogrudnost koja ne vrijeđa ničiju religiju, ali niti brani nijednu; oni izbacuju fraze  u kojima se zajedno spominju Budda, Konfucije, Lao-tze, Sokrat i Krist; kao da je naš Gospodin bio samo neki od učitelja, a ne sama religija. Jednostavno zato, što su ljudi našli nešto malo sličnosti između Našega Gospodina i maloga broja vjerskih učitelja, misle, da su oni svi jednaki, da u Kristu nema ništa božanskoga. To je slično, kao kad bismo rekli da je većina slika u Louvre-u crvena, zelene, bijela i modra, i zato da ih se sve naslikao isti umjetnik.

Moja je svrha dokazati da je Naš Gospodin jedinstven u vjerskoj povijesti svijeta, različiti od svih drugih učitelja i reformatora, kao što se Bog razlikuje od čovjeka. To možemo najprije učiniti, razmatrajući tri važne objave u Njegovu životu:

U Nazaretu gdje je rekao da je Put, u Jeruzalemu gdje je rekao da je Istina, u Kafarnaumu gdje je rekao da je Život. A zatim, ako iznesemo opreku između ovih objava i izjava svih vjerskih učitelja, tko god oni bili.

1.Isus tumači Pisma u sinagogi

Prvi prizor odigrava se u Nazaretu; to mjestance je kao neki mrtvi rukav rijeke, zabačeno, osamljeno mjesto. (… … ) Polako jasnim glasom, koji je potresao srca sviju što su se toga znamenitoga subotnjeg jutra našli u sinagogi – On je čitao… (proroštvo proroka Izaije… )

“Danas se ispunilo ovo Pismo koje vam još odzvanja u ušima… “ – rekao je Isus. U prvi čas nisu shvatili puno značenje Njegovih riječi. A onda im sinu, da se ostvarila najdragocijenija predaja i nada njihova naroda; da Mesija za kojim su čeznuli ove četiri tisuće godina sada eto stoji pred njima; da je to onaj o kome je Izaija prije 7 stotina godina rekao da će proglasiti godinu milosti… da je ON onaj kojeg su narodi iščekivali, da je On Emanuel, Bog s nama. On je jedini Put Spasenja… (….. )

Selo nije moglo podnijeti da ga takav čovjek podloži, niti su starjšeine mogle podnijeti da ih uči neki tesat. Prorok ne uživa ugleda u svom zavičaju. Na jednoj strani bile su njegove vlastite riječi da je on Put, a na drugoj strani činjenica da je On bio samo jedan od njih. I primjedba pođe od usta do usta – “Nije li ovo sin Josipov?”… Krik zgražanja podiže se…

On ostavi njihov grad i nikad se više ondje ne nastani. Rana je bila preduboka. Ali u njihovim očima On je zaslužio smrt, jer je o Sebi tvrdio da je pravi Put Božji. A on je doista bio Put Božji. Jer Božji je Put izmaknuti iz ruku ljudi, koji bi se usudili baciti Ga niza sijenu…

2. Isus govori u Jeruzalemu i otkriva svoju božansku narav.

(…) Ja sam Svijetlo svijeta. Tko slijedi mene, ne ide u tami, nego će imati Svjetlo…   (….) 

3. Treći prizor bio je u Kafarnaumu, dan nakon što je nahranio pet tisuća ljudi…  (…)

Isus se povlači u pustinju da izbjegne mnoštvu koje ga hoće učinit kraljem…

Više na: yt VJERNI BOGU