Prizivanje duhova ili spiritizam je težak grijeh. Vrlo često oni koji se počnu tim baviti misle da razgovaraju sa dušom nekih od pokojnika.

Tako i pisac knjige „Nesveti sveti i druge priče“ (Tihon Š.) odmah na početku piše o svom iskustvu s prizivanjem duhova. Bio je uvjeren da on i njegovi prijatelji razgovaraju sa duhom jednog omiljenog pokojnog pisca. Na tu praksu potaknuti su predavanjima jedne profesorice. Odgovarao bi im na njihova znatiželjna mladenačka pitanja, a onda su malo pomalo osjećali da sve više gube svoj nutarnji mir zbog tog misterioznog komuniciranja. Ipak nisu mogli prestati. Kaže da je to postalo kao droga.

A onda jednom duh koji im se javio počeo je neuobičajeno zapomagati da treba njihovu pomoć. Čudili su se što mu je i kako mu to oni mogu pomoć. A onda ih je zapanjio odgovor. Ako mu žele pomoći morali su, kako im je rekao, popiti otrov (!). Počeli su se bojati da će potom stvarno naići na neku tabletu koju bi samo trebali progutati i tako se pridružiti tom duhu…

Odlučili su se obratiti za pomoć jednom svećeniku. Svećenik im je, naravno, rekao da nisu razgovarali s nikakvim pokojnikom nego sa zlim duhom, sotonom.

Očito, zao duh je vrlo vješt u zavođenju duša, a sve može početi naizgled bezazlenom igrom.