Klečanje za vrijeme svete mise nije nešto o čemu odlučuje svećenik. Postoje opće upute koje nam kažu da je euharistijska litugrija bit crkvene liturgijske povijesti. Oblik poštovanja treba biti u skladu sa tradicijom i kulturom regije. ( br. 212, Opća uredba rimskog misala)

Tri poklona tijekom svete mise su zahtjevane od strane svećenika koji prikazuje Žrtvu. Također, poklon se zahtjeva od svećenika prije i nakon svete mise ako u svetištu postoji “tabernakul sa Presvetim sakramentom” (Isto, 223)

Što se tiče klečanja vjernika za vrijeme svete mise minimum je – klečanje “tijekom pretvorbe” (Isto, br 21) (Tj. kad svećenik izgovara Isusove riječi: “Ovo je moje Tijelo… “)

Kad o ovom govorimo moramo imati na umu kako je duboko bio zabrinut sv. papa Pavao VI vezano uz slabljenje vjere u Stvarnu Prisutnost, prije i poslije svete Mise. Napisao je encikliku “Tajna vjere”, prije završetka II Vatikanskog koncila kako bi u Crkvi oživio vjeru u transupstancijaciju. Vidio je da je ta vjera u velikoj opasnosti. Jedan od znakova slabljenja vjere je što u sve više crkava nema više klečanja – niti za vrijeme pretvorbe.

Stoljećima su vjernici klečali i za vrijeme euharistijske molitve. Pravo pitanje nije je li klečanje tijekom svete mise nešto obavezno ili ne. Stvar je u tomu da je vjera u svetu Euharistiju oslabila, a često se zna prikazivati kao napredak u post-koncilskoj liturgiji.

Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J.