U ratu protiv Crkve koriste se i homoseksualci – Intervju za Hrvatski tjednik (Prof. don Josip Mužić)

M.G. — Sun, 18 Sep 2022 17:30:19 +0000

Hrvatski tjednik, 15.9.2022.; audio na: Vjerni Bogu

Svijet u svom negativnom izdanju mrzi kršćane i obitelj

kao što pokazuje i nedavni slučaj u Zagrebu. Protubošci su umreženi u “grešne strukture” imaju za poslodavca samoga sotonu i rade sustavno na našem istrebljenju. Nikakvo dodvoravanje ili kompromisi s naše strane ne mogu to promijeniti. Mrzitelje moramo ljubiti, moliti za njihovo obraćenje, ali i znati se braniti i boriti protiv zla kojeg čine.

Specijalni rat protiv Crkve ide za njezinim uništenjem i izgradnjom jedne svjetske nadreligije.

Koriste se homoseksualci kako bi se postigla promjena u crkvenom nauku. Ozakonjenje homoseksualne zajednice znači legalizaciju sodomije i ugrozu obitelji

i ide protiv Objave koju ni jedan biskup, kardinal ili papa ne smije mijenjati.

O legalizaciji sodomije

Trenutno se koristi homoseksualce da bi se postigla promjena u crkvenom nauku. Samo po sebi to nije moguće jer je SODOMIJA OSUĐENA KAO GRIJEH U SVETOM PISMU I BOG JE ZBOG NJEGA UNIŠTIO SODOMU I GOMORU. Stoga, promjena koja se traži promijenila bi samu Objavu koja nam je dana od Boga i koju nitko ne može mijenjati – bio on biskup, kardinal ili papa. Ako bi se dogodilo radilo bi se o KRIVOVJERJU…

O slučaju dviju lezbijki u Rijeci koje su tražile krštenje za dijete, no svećenik Zeba ih je odbio

NIJE ISTINA DA NA SAKRAMENTE SVATKO IMA PRAVO.

IMAJU SAMO ONI KOJI SU VJERNICI I KOJI ISPUNJAJU UVJETE ZA PRIMANJE SAKRAMENATA…

NAJVEĆI PROBLEM U CRKVI VIDIM U KONFORMIZMU MNOGIH SVEĆENIKA I VJERNIKA KOJI SE ČESTO IZRODI U KUKAVIČLUK …

Živimo u izazovnim vremenima, ali Bog nam daje dovoljno milosti..

Ne treba gubiti vrijeme na kukanje i traženje tuđih odgovornosti, nego svatko osobno treba izgrađivati svoj odnos s Kristom, preuzeti svoju odgovornost kao kršćanin…

U glavnostrujaške medije dolaze samo oni glasovi u Crkvi koji govore ono što oni žele čuti, s drugi se sustavno cenzuriraju

ili spomenu samo kad ih treba napadati i tada se ne biraju sredstva…

Jasni su znakovi sve veće diskriminacije i netolerancije kršćana koji već prerastaju u pravu KRŠĆANOFOBIJU...

Na žalost, mnogi i dalje ne vide ništa sporno u Covid – priči, a mnogi glume kao da se ništa nije dogodilo i žele da se što prije zaboravi što je bilo.

Da bi se izvuklo dobro iz pogrešaka potrebno ih je uvidjeti, priznati ih i za njih se pokajati, a onda tražiti oproštenje u ispovijedi...

O ovim i drugim temama poslušajte na: videu – ili pročitajte članak na: facebooku

Prijetnja životu ne samo od pojedinaca već od čitave civilizacije (o abortusu iz enciklike Evangelium vitae, IPII)

M.G. — Thu, 24 May 2018 19:33:12 +0000

„Još ne stvorena vidješe me oči tvoje“ (Ps 139, 138/,16), strašan zločin pobačaja

58 (…) PRIHVAĆANJE POBAČAJA u mentalitetu, u ponašanju i samom zakonu govorljiv je znak vrlo opasne krize moralnog osjećaja, koji postaje sve nesposobniji da razlikuje dobro i zlo, čak i kad je u pitanju osnovno pravo na život. Pred tako teškim stanjem potrebno je više nego ikad hrabro pogledati istini u lice i stvari nazvati njihovim imenom, bez popuštanja kompromisima mode ili napasti samoobmane. U vezi s time jasno odjekuje prijekor Proroka: „Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svijetlost prave, a od svijela tamu“ (Iz 5,20). Baš u slučaju pobačaja bilježi se širenje određene dvosmislene terminologije, kao što je prekid trudnoće, koja joj nastoji sakriti pravu narav i ublažiti je u javnom mnjijenju. Možda je sam taj jezični fenomen znak uznemirenosti savjesti. Ali nijedna riječ ne može učiniti da bi se promijenilo stanje stvari: hotimični pobačaj, kako god se izvrši, namjerno je i izravno ubojstvo ljudskog bića u početnoj fazi njegova postojanja, tj. između začeća i rođenja.

Moralna težina hotimičnog pobačaja pojavljuje se u svoj svojoj istini ako se priznaje da se radi o ubojstvu i, na poseban način, ako se promotre specifične okolnosti koje ga označuju. Onaj kojega se ubija ljudsko je biće koje započinje život…

…

59 (…) odgovornost uključuje i zakonodavce koji su pokrenuli i odobrili zakone o pobačaju i, u mjeri u kojoj stvar o njima ovisi, ravnatelje zdravstvenih ustanova korištenih za vršenje abortusa. Opća odgovornost, ne manje teška, odnosi se na permisivni seksualni mentalitet i nepoštivanje majčinstva, bilo onih koji bi morali osigurati – a to ne čine – valjane obiteljske i društvene politike kao podršku obiteljima, posebno onima brojnima ili s osobitim ekonomskim i odgojnim poteškoćama. Ne smije se na kraju podcijeniti mrežu suučesnika koja se širi i obuhvaća međunarodne ustanove, zaklade i udruženja koje se sistematski bore za legalizaciju i širenje pobačaja u svijetu. U tom smislu pobačaj nadilazi odgovornost pojedinih osoba i štetu nanesenu, poprimaju i snažnu društvenu dimenziju: on je vrlo teška rana nanesena društvu i njegovoj kulturi od onih koji bi trebali biti njegovi graditelji i branitelji. Kako sam napisao u Pismu obiteljima, „nalazimo se pred ogromnom prijetnjom životu koja dolazi ne samo od pojedinaca nego i od čitave civilizacije“. Nalazimo se pred strukturom koja se može definirati „strukturom grijeha“ protiv još nerođenog ljudskoga života. …

…

Izvor: Evangelium vitae, Evanđelje života, enciklika o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog života, papa Ivan pavao II

pravo na život – Magnifikat.hr

U ratu protiv Crkve koriste se i homoseksualci – Intervju za Hrvatski tjednik (Prof. don Josip Mužić)

Prijetnja životu ne samo od pojedinaca već od čitave civilizacije (o abortusu iz enciklike Evangelium vitae, IPII)