No, čovjek tek kad se ispovjedio (kad se radi o teškim grijesima) može primati ostale sakramente. Crkva nas opominje da to učinimo što je prije moguće.

Savršeno kajanje i sveta ispovijed nam opraštaju krivnju grijeha i vječnu kaznu u paklu, ako smo bili u teškom grijehu. Opraštaju nam i barem dio vremenite kazne koju smo grijehom zaslužili.

No, budući da je naše kajanje rijetko tako veliko da bismo njime dobili i oprost sviju tzv. vremenitih kazni, ili barem strpljivim podnošenjem nevolja života. One vremenite kazne za koje nismo uspjeli zadovoljiti u ovom morat ćemo ispaštati u čistilištu. Nevolje koje nas s Božjim dopuštenjem snalaze u životu, čiste nas od vremenitih kazni, ali naša nestrpljivost odviše često umanjuje njihov učinak. Isto tako ne mogu nas posve očistiti ni dragovoljne pokore što ih preuzimamo na sebe.

Tu nam dolazi u pomoć Sveta CRKVA. Vlašću dobivenom od Isusa Krista ona nam podjeljuje takozvane oproste, vezujući ih uz molitve i dobra djela.

Iz preobilja zasluga života, muke i smrti Isusa Krista, njegove presvete Majke i svetaca, iz te prebogate riznice Crkve, ona uzima i dijeli nama – u oprostima.

“Oproštenje je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik pravo raspoložen i uz određene uvjete dobiva posredovanjem Crkve koja kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca. Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome da li od vremenite kazne za grijeh oslobađa djelomično ili potpuno. Oprosti se mogu namijeniti za žive i pokojne”  (Usp. Katekizam katoličke Crkve, GK, br. 1471) 

O nama, o našem duhovnom raspoloženju ovisi hoćemo li stvarno dobiti POTPUNI OPROST.

Svojevoljno prijanjanje uz bilo koji tzv. laki grijeh (navezanost na neki laki grijeh) sprječava nas u dobivanju potpunog oprosta. U takvu slučaju možemo postići samo djelomičan oprost. 

Da bismo zadobili potpuni oprost potreban nam je čin savršene ljubavi prema Bogu i odricanje od svake navezanosti na bilo koji grijeh.

Čovjek koji se nalazi u stanju smrtnog grijeha, koji dakle nije u stanju milosti ne može zadobiti nikakva oprosta.

Prema najnovijim propisima Svete Crkve potpuni oprost može dobiti samo jedna put u jednom danu.

Ako molitve ili dobra djela uz koja je vezan oprost učinimo više puta u jednome danu, dobivamo u daljnjim slučajevima nakon prvog puta, samo djelomičan oprost. A djelomičan oprost sastoji se uvijek u tome da nam sveta Crkva iz svoje duhovne riznice podjeljuje još toliko oprosta vremenitih kazni koliko smo već zadobili tom molitvom ili dobrim djelima. Crkva nam dakle djelomičnim oprostom podvostručuje naše zasluge.

Oprosti vezani uz pojedine blagoslovljene predmete gube se ako se predmet proda ili bude bitno oštećen.

Potpuni oprost Križeva dobre smrti

Da bi umirućima omogućila dobivanje oprosta vremenitih kazni koje bi oni morali trpjeti u čistilištu, Crkva blagoslivlje križeve nazvane Križevi dobre smrti. Oni su obdareni potpunim oprostom koji možemo zadobiti na smrtnom času. Papa Pio X kaže: Svaki vjernik koji takav blagoslovljeni križ, makar i ne pripada njemu, poljubi ili na bilo koji način dodirne može dobiti potpuni oprost uz uvjet da se ispovjedio i primio svetu pričest ili ako toga nije mogao učiniti da se barem pokaje za svoje grijehe; da pobožno zazove sveto ime Isusovo i da smrt prima s predanjem iz Božje ruke kao pokoru za svoje grijehe” Ovaj križ nam je koristan i za vrijeme našega života i naročito u bolestima, jer nas uči da naše trpljenje sjedinimo s trpljenjem Spasiteljevim i s njime ga velikodušno prikažemo nebeskome Ocu.

Nabavimo si dakle, Križ – medaljicu sv. Benedikta, nosimo je uza se, poljubimo često, s poštovanjem i ljubavlju spram Spasitelja na križu kao i medaljicu sa slikom sv. Benedikta.

Sv. Benedikt  život – štovanje – molitve, Naklada sv. Antuna, (priredio: Marko Zefić)

„zvijezde padati s neba…“

A mi, kad idemo na hodočašće, mi zapravo idemo svatko sa svojim željama, sa svojim nakanama. Nekad idemo i zajedničkom nakanom – željom. A što je naša najveća želja? Što je to, zapravo, što želimo da nam se ostvari, da nam Bog ostvari, da nam Gospa isprosi?

I želimo li ono o čemu se toliko govori u ovoj Godini milosrđa – POTPUNI OPROST? A kako bi to mogli željeti, toliki vjernici, kad ne znaju o čemu se radi…

O čemu se, dakle, radi? Što je to POTPUNI OPROST? I jutros smo čuli da se za potpuni oprost treba „ispovjediti, pričestiti, izmoliti molitvu za papinu nakanu i proći kroz Vrata milosrđa!“ Samo to?!? Pa dobiti potpuni oprost i nije tako teško, čini se. ( prema jednom web izvoru jutros je 600 hodočasnika dobilo potpuni oprost. Hm…) Nedostaje ipak još jedan uvjet: nenavezanost ni na  laki grijeh. A taj uvjet je, priznat ćemo, jako teško ispuniti.

No, nisam odgovorila na pitanje što je to potpuni oprost. A da bi to shvatili moramo prije shvatiti da je Isus apostolima dao vlast da otpuštaju grijehe! („Kome otpustite grijehe bit će otpušteni, a kome zadržite bit će zadržani“.) Crkva, dakle, ima vlast otpuštanja grijeha.

Svaki grijeh ima i svoje posljedice. Kad je čovjek u smrtnom grijehu (svijesno, svojevoljno u velikoj stvari vrijeđa Boga!) onda se svojevoljno potpuno odjeljuje od Boga. A kad čovjek nije u zajedništvu s Bogom, onda je u zajedništvu s vragom – u paklu! Strašno. Ako se čovjek za svoj grijeh iskreno kaje i ispovjedi on zadobiva milosrđe Božje (ne, dakle, i onda kad se ne kaje) i ponovno zajedništvo s Bogom, ali neke posljedice grijeha još ostaju.

Svaki naš grijeh zaslužuje i VREMENITU KAZNU.  Ako tu kaznu za počinjene grijehe „ne odradimo“ OVDJE, na zemlji, onda ćemo je „odslužiti“ U ČISTILIŠTU. Ne zaboravimo da stoga postoji i čistilište kao – zahtjev Božje pravde, da se očistimo od svega onog što nas još od Boga dijeli. E sad, dolazi ovaj izvanredni dar – potpunog oprosta. Crkva, koja ima vlast udijeliti oprost – ima vlast dati vjernicima mogućnost da dobiju oprost i od tih vremenitih kazna za grijehe koje su ispovijedili, ali za njih nisu „odslužili vremenitu kaznu“. Crkva, osim što ima vlast odriješti nas u ispovijedi od grijeha, vratiti nam stanje milosti, također ima i vlast dati nam POTPUNI OPROST OD TIH VREMENITIH KAZNI koje smo zaslužili svojim grijesima, a za to propisuje i određene uvjete. Ova godina jedan uvjet vezuje uz čin 1) prolaska kroz „vrata milosrđa“, ali to nije jedini uvjet. 2) Potrebno se ispovjediti 3) pričestiti 4) izmoliti molitvu za papinu nakanu (npr. Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu) i što je najteže 5) ne biti navezan ni na mali grijeh! (Imati želju ne griješiti ni u maloj stvari. Svoju volju potpuno htjeti uskladiti s voljom Božjom…) E, to nije lako. Ali nije nemoguće.

Je li nam se danas želja ostvarila? Jesmo li dobili koju milost od Boga? Možda POTPUNI OPROST? Ne zaboravimo da potpuni oprost možemo, ako iskreno želimo dobiti i SVAKI DAN! Kako? Tako da npr. umjesto prolaska kroz vrata milosrđa – pobožno razmatramo Bibliju pola sata + 4 ostala navedena uvjeta. Crkva je i uz taj čin vezala potpuni oprost. I kao što se postavio natpis u Sinju, nad ulaznim vratima: „VRATA MILOSRĐA“, da nas podsjeti na milost koju možemo dobiti – ako hoćemo – tako isto, mogli bismo tako NPR. svatko sebi i na Bibliju zalijepiti natpis: „KNJIGA POTPUNOG OPROSTA“ i tako se podsjetiti milosti koju možemo primiti SVAKI DAN… (Više  o potpunom oprostu)

Hodočasnici iz Rame

A nije mala stvar zadobiti POTPUNI OPROST za vremenite kazne koje smo zaslužili zbog svojih grijeha.

I da – potpuni oprost koji možemo zadobiti ostvarivanjem navedenih uvjeta možemo namjeniti za SEBE, ali i za jednog od POKOJNIKA. Svaki dan – možemo zaslužiti po jedan potpuni oprost. Svaki dan možemo prazniti čistilište, slati duše u raj.

Dani prolaze. Godine prolaze. A koliko smo tih oprosta do sad zaslužili? Možda jedan, možda ni jedan. Ako se tek učimo hodati s Isusom, tek se učimo i odvajati od grijeha, od navezanosti na ovo na ono… No možemo se nadati da će s vremenom biti bolje. Možemo to željeti. Možemo željeti da želimo. S vremenom, naše će želje biti sve više u skladu s Isusovim („budi volja Tvoja“…) i sve ćemo manje biti navezani na grijeh, i sve više biti u mogućnosti zadobivati te potpune oproste koje nam stoje na raspolaganju kao neprocjenjivo blago, ali blago kojim se ne koristimo kako bi mogli…

Recimo i drugima za to blago oprosta koje postoji, jer jedino tako mogu ga početi i tražiti.

I drugi put kad budemo gledali zvijezde u noći i budemo se sjetili zvijezda padalica i dječjih želja – sjetimo se da naš Bog koji je Živi Bog može ispuniti svaku našu dobru želju. Sjetimo se da smo stvoreni za nebo i  molimo Ga da naše želje budu sve više nalik Njegovima…