Danas slavimo blagdan svetog Mihaela Arkanđela. Obično prikazan kao slavni ratnik, odjeven u oklop, koji savladava vraga svojim mačem ili kopljem, nemoguće je odvojiti svetog Mihaela od oružja kojim raspolaže u službi Božjoj.

Opisujući Luciferov poraz od ruke svetog Mihaela, sveti Ivan piše: „Bila je velika bitka na nebu, Michael i njegovi anđeli borili su se sa zmajem, a zmaj se borio i njegovi anđeli: I oni nisu pobijedili, niti im je više bilo mjesta na nebu.” (Otkrivenje 12, 7-8)

Ova borba na kraju vremena odraz je one prve bitke na nebu na početku vremena.

Mi-cha-el-“Tko je kao Bog?” – bio je ratni poklič kojim je arkanđeo poveo napad na Lucifera i anđele pobunjenike. Sotona je želio biti poput Boga, ne samo najveći po redu svog stvaranja, već i samog Boga. Mihaelova borba stoga nije bila značajna jer se borio za najviše mjesto među anđelima, već zato što je prvi preuzeo borbu za Božju čast i slavu.

Od početka su anđeli savršeno poznavali cjelokupno stvaranje prirodnog poretka. No kad im je Bog počeo otkrivati ​​svoj nadnaravni red, a posebno svoj plan u vezi Utjelovljenja – da će Riječ postati tijelo, poprimiti oblik stvorenja i da će Sin sjediti s desne strane Ocu u čitavoj vječnosti

– Sotona je bio pogođen zavišću i ponosom.  – “Non serviam !” viče onaj koji želi mjesto Sina Božjega za sebe i tako naveo mnoštvo anđela da se pridruže pobuni. “ Ne služi !” također je šapnuo Evi da vlastitim padom povuče cijeli ljudski rod prema dolje i tako čak spriječi utjelovljenje kojega se toliko bojao.

No, nakon što je sveti Mihael bijedno poražen, slijedi jedno poniženje. U čudesnim Božjim nacrtima, nisu ljudske vojske, niti najslavniji vojnici svih vremena koji ratuju s đavlom za vječnu sudbinu čovječanstva, već skromna sluškinja čiji je „ Fiat! ”Otvara put iskupljenju palih ljudi. Što bi moglo biti veće poniženje za đavla od ponovnog poraza jednom riječju skromne djevice? Ne samo da je ova Djevica začela Sina koji je preuzeo željeno mjesto s desne strane Oca, već je i otkupio ljudski rod koji je đavao uspio izvesti iz raja.

Ipak, Sotona se nastavlja boriti za svaku dušu do kraja vremena. S njegovim demonima suočavaju se naši anđeli – koji su opet podložni svetom Mihaelu. On je poglavar svih pojedinačnih anđela čuvara koji se bore za oslobađanje svakog od nas od demona do posljednjeg trenutka našeg zemaljskog života.

Moramo biti beskrajno zahvalni našim anđelima čuvarima ne samo što su nas štitili boreći se protiv demona koji su se pridružili Luciferu u njegovoj revoluciji protiv Boga, već i zato što su se pridružili svetom Mihaelu u odlučujućoj bitci i zasigurno su bili dio ove ogromne pobjede. Stoga bi nam trebao biti velika utjeha u svim našim zemaljskim borbama koje imamo za pomoć anđela iz vojske čija je pobjeda nad zlom osigurana!

Sveti Mihael, budući zapovjednik svih anđela, također je najmoćniji zaštitnik Crkve. Nema boljeg čuvara za putujuću, vojujuću Crkvu od generala Božje nebeske vojske.

Od svih anđela navedenih u Svetom pismu, najviše znamo o svetom Mihaelu. Na temelju ovih otkrića, Katolička enciklopedija navodi četiri posebna službe koja mu se pripisuju:

1) Boriti se protiv Sotone. (Danijel 10,13)
2) Za spašavanje duša vjernika od neprijateljske moći, posebno u času smrti. (Daniel 12)
3) Biti prvak Božjeg naroda, Židovi u Starom zakonu, kršćani u Novom zavjetu; stoga je zaštitnik Crkve i viteških redova tijekom srednjeg vijeka. (Katolička poslanica svetog Jude)
4) Pozvati sa zemlje i predstaviti ljudske duše za sud. (Otkrivenje 12,7)

Izbacivši demone s neba, sveti Mihael ima važnu ulogu u egzorcizmu, istjerujući demone iz ljudskih duša. U tradicionalnom obliku Confiteora zaziva se odmah nakon Gospe. To odražava istaknutost svetog Mihovila i njegovu moć da nas izbavi od našeg neprijatelja koji „kao ričući lav ide tražeći koga bi mogao proždrijeti“. (1Pt 5: 8)

Od 1886. na zaštitu svete mise u cijelom svijetu zazivala se zaštita svetog Mihaela. Ovu dobro poznatu molitvu sastavio je papa Lav XIII. Nakon vizije u svojoj privatnoj kapeli, koju je opisao onima koji su ga tada pratili: “Kakvu sam užasnu sliku mogao vidjeti!” U ovoj je viziji Sveti Otac vidio da je Sotoni dana mogućnost izbora za jedno stoljeće u kojem će učiniti svoje najgore djelo protiv Crkve, te je odabrao dvadeseto stoljeće.

Molitva svetom Mihaelu koju će vjernici moliti nakon svake niske mise bila je odgovor Svetog Oca na njegovu proročansku viziju.

Anđeo mira, koji je najavio ukazanje Gospe u Fatimi, naširoko je identificiran kao sveti Mihael. A 1929. nakon mise ponuđene su leoninske molitve za obraćenje Rusije. Proglašenjem mise Novus Ordo 1969. godine ta je praksa potisnuta. Žalostan je paradoks da je papa Pavao VI., koji je upozorio da je “Sotonin dim ušao u Crkvu”, također odgovoran za prekid redovitog zazivanja zaštite svetog Mihaela.

Danas sveti Mihael mora ostati naš poseban zaštitnik u borbi protiv sila zla. Njegova poniznost anđela iz nižih redova omogućila je svetom Mihaelu da se savršeno ujedini s Božjom voljom i sruši Lucifera u svom ponosu. Stoga, nemojmo prestati preklinjati svetog Mihaela u našoj aktualnoj bitci u svijetu i Crkvi. Neka nas izbavi od zla i obuči u čistoći, poniznosti i gorljivoj ljubavi prema Bogu koja je potrebna da mu vjerno služimo i borimo se za Njegovu slavu.

Sveti Mihaele, kneže nebeske vojske, moli za nas!
Sveta Marijo, Kraljice anđela, moli za nas!

Napisala Maria Madise

Izvor: voice of the family

U drugom čitanju danas nam sveti Pavao govori da moramo iskoristiti našu šansu jer su dani zli. Ne samo da živimo u danima koji su zli, živimo u danima o kojima je govorio Izaiji, u danima kad će zvati zlo dobrim i dobro zlim. I nama je ispiran mozak kako bi mislili da su zle stvari – u redu. A nisu.

Dakle, od ovog trenutka, ono što ću reći je potpuno politički nekorektno i ako netko ne želi slušati može se petnaest minuta prošetati.

Posljednjih nekoliko tjedana čujemo neke prilično žalosne stvari. Kardinal Crkve je zlostavljao djecu i mlade ljude, a sada u Pennsylvaniji izvještava se da 301 svećenika zlostavljalo više od tisuću djece. I sveh svega toga toga imamo episkopsko prikrivanje, (episkopsko znači biskupsko) dakle, prikrivanje od strane biskupa. I to nije samo prikrivanje, to je plan.

Ako ste pažljivo slušali, od 2002. godine kada je sve to izbilo, biskupi se vraćaju na istu stvar: to je Pedofilija! Pedofilija!, Pedofilija!, Pedofilija!. Ne, nije. Zapravo, John Jay institut, skupina koju su sami biskupi angažirali da promatra što se događa, vratila se i kaže: To problem homoseksualnosti! 86,6% svih slučajeva zlostavljanja bili su na post-pubertetskim muškarcima, a biskupi su im rekli “ne, vratite se, to prepravite i kažite da nije homoseksualni problem”. , Oni su se vratili i rekli su da 86,6% ovo govori o post-pubertetetskim muškarcima, ali to nije homoseksualni problem. Stvarno?

Dakle, pedofilija je nasilje nad pre-pubertetskom djecom. Manje od 3% svih tih slučajeva bila su pedofilija. Ephebofilija je zlostavljanje post-pubertetske djece, osobito pederastija, post-pubertetskih muškaraca. To imamo ovdje.

Sada moramo napraviti važnu razliku, postoje neki vrlo, vrlo dobri ljudi koji se bore s homoseksualnom orijentacijom. Svi mi imamo problema s različitim stvarima, to ne znači da smo loša osoba samo zato što imamo određene slabosti. I Crkva priznaje da ta orijentacija nije zlo, ono što je zlo jest aktivnost (čini). I tako, za one ljude koji žele živjeti dobar život i koji se pokušavaju boriti protiv tih iskušenja i borbi, ovo je križ. I to je veliki križ koji moraju nositi. Zapravo, možete zamisliti koliko Bog voli ove ljude ako im dopušta da nose križ tako velik. velik je.

Sada nam je potrebno, kako se opet gledamo u sebe, možemo reći kako se, primjerice, neki se bore s alkoholom ili neki se bore s pornografijom, štogod. Ako se stvarno pokušavaju boriti protiv tih iskušenja, to su dobri ljudi s slabostima. To je drukčije od dilera droge, od tipova koji rade pornografiju, ili tipa koji se bave trgovinom ženama ili nečim takvim; ti ljudi su svinje. A onaj koji se bori i pokušava živjeti dobar život je dobra osoba s slabostima. A to je razlika koju moramo imati na umu.

I tako, Crkva je vrlo jasna da čak i za muškarce s dubokom homoseksualnom tendencijom, da ne idu u sjemenište. To nije zato što je Crkva diskriminira ili mrzi te ljude, nego zato što važi isti princip kao npr. – kad vidite da se netko bori sa ovisnošću o alkoholu hoćete i ga odvesti u bar? To je stvar napasti. Ne dopuštamo muškarce u ženski samostan jer neće proći puno vremena prije nego će netko imati problema. I to je ono zašto Crkva promatrajući to kaže: To nije dobro.

Vratit ću se na vrijeme kada sam bio u bogosloviji. Razgovarao sam s drugim bogoslovom, usred razgovora pogledao me i rekao: Bi li tebi ikad palo na pamet da se tuširaš u ženskoj svlačionici? Rekao sam: Sigurno da ne.  Dobro, rekao je, a  zašto ne? Zbog napasti i problema… Rekao je: Imaš pravo. Sad onda znaš što moram proći kad odem u mušku garderobu. Pomislio sam: O moj Bože…

Zato Crkva kaže čak i za ove dobre ljude koji se bore i pokušavaju prevladati ovo, ne želimo ih staviti u grešnu prigodu, u napast.

Dakle, to nisu ljudi s kojima imamo problema. Ljudi s kojima imamo problema dolaze iz dvije različite skupine i shvaćamo da postoji namjerna i zlobna infiltracija Crkve u svrhu uništavanja iznutra.

To je ono što treba shvatiti.

Kad sam bio u bogosloviji, bila je to jedno od najgorih bogoslovija u zemlji. 1983. kada je naša bogoslovija bila to u najvećoj mjeri; Ja sam počeo sam ’85. Kasnije je bilo malo bolje. Ali ti su ljudi bili tako arogantni. Trebao bih istaknuti kad sam ja bio u bogosloviji –  ako niste bili homoseksualac ili radikalna feministica . bili ste u velikoj nevolji. Jedan od profesora bio je dovoljno arogantan da ustane ispred svih i kaže: “Martin Luther je imao pravu ideju, ali je to učinio na pogrešan način – napustio je Crkvu. Ne možete mijenjati crkvu izvana, samo je možete mijenjati iznutra, tako da ne napuštamo.” Dakle, to su ljudi koji imaju plan. A koje su dvije grupe? Dvije su grupe: broj jedan, grupa GRABEŽLJIVIH HOMOSEKSUALCA. Oni su započeli svoju infiltraciju Crkve 1924. Želite li to potražiti? Postoji knjiga pod nazivom „Homoseksualna mreža“, napisana 1982. godine, tako da je ovo 20 godina prije nego što je sve ove stvari izišle. Čovjek po imenu Enrique Rueda promatrao je sve ovo, proučavao sve svoje vlastite publikacije (svake godine objavljuju broj sjemeništaraca, svećenika i biskupa koji su imali), vraća se natrag na početke, a poečlo je 1924.

A onda pet godina kasnije, 1929. godine, KOMUNISTI su počeli prodrijeti u svećeništvo. A ove dvije skupine su činile točno istu stvar. Želite li čitati o komunističkoj infiltraciji? Postoji žena s imenom Bella Dodd koja je bila duboko uvjerena komunistkinja koja je izašla iz komunizma i obratila se. Ona je svjedočila prije kongresa 1953. i u tom svjedočenju rekla je da “1929. godine dobili smo upute od Kremlja o tome što trebamo učiniti“, a ona je rekla “trebali smo uzeti najbolje i najsjajnije, dečke koji su bili pametni dovoljno da bi živjeli dvostruki život, naočite dečke koji su bili društveni kako bi ih primijetili njihov biskup, a oni bi bili promaknuti, postali bi promicatelji zvanja, postali bi biskupi, postali rektori sjemeništa, imali bi utjecajne pozicije “, a ona je rekla: „Bili smo tako uspješni da je to nadmašilo sva naša očekivanja.“ Rekla je:” Osobno sam odgovorna za više od 1.200 bogoslova, svećenika i biskupa.” I 1953. godine, ponovno, sada su počeli 1929. godine 1953, rekla je: “Već smo imali četiri kardinala u Vatikanu.” To je 1953., danas je situacija još gora.

Dakle, imamo ove dvije skupine. Ako želite čitati o njoj, napisala je knjigu zvanu „Škola tame“, koja je objavljena 1954. Želite li razumjeti zašto sve promocije, propaganda, plan? Možete se vratiti i pročitati još jednu knjigu koju je napisao 1932. godine čovjek po imenu William Foster. William Foster kandidirao se za predsjednika Sjedinjenih Država 1924., 1928. i 1932. godine za Komunističku partiju SAD. Godine 1932. napisao je knjigu pod naslovom „Prema Sovjetskoj Americi“. I u toj je knjizi rekao “Ne možemo prodrijeti do Amerikanaca zbog tri stvari:  njihovog morala, njihove obitelji i njihova patriotizma”. On je rekao: “Način na koji ćemo napasti ove tri stvari su – kroz homoseksualnost i radikalni feminizam.” I bili su izuzetno uspješni.

Onda, s čim imamo posla? Imamo posla s grupom grabežljivih homoseksualaca koji su postali svećenici da ne služe Crkvi nego da ga unište iznutra. U tome, oni su na svakoj razini. Bilo je – postoji članak koji je upravo izašao iz „Catholic register“ u kojem su intervjuirali šest svećenika iz biskupije New York i govorili o homoseksualnoj mreži u svojoj biskupiji. U svima je, ne samo u New Yorku. Oni prikrivaju jedni druge, dijele žrtve jedni s drugima, rade sve vrste strašnih stvari. Sada je tako prošireno da se na federalnoj razini zapravo govori o korištenju RICO zakona protiv Crkve zbog takvih gluposti koji se događaju.

I ljudi pitaju zašto dobri svećenici ne progovore? Danas sam razgovarao s nekim svojim prijateljem, on me pogledao i rekao: “O tome poznajem već 50 godina i ti si poznavao već 40 godina.” Da, vrijeme je da izađe , Pa zašto netko nije javio? Kao prvo: ako bih stajao ovdje čak i prije nekoliko godina, biste li mi vjerovali što vam govorim? Broj dva, kome bismo trebali ići? Bilo je toga na svakoj razini, sve do vrha. Ako si želio biti zaređen za svećenika, nisi smio napisati ni jednu riječ. I kao svećenik  -ne možete. A ovi svećenici koji su intervjuirani u „Catholic register“ intervjuirani su samo zbog anonimnosti. To je zahtijevalo anonimnost jer su se bojali onoga što će se dogoditi s njima ako biskupi i ljudi u kancelariji saznaju tko je to govorio. Ti ljudi imaju toliku moć. I  moramo to shvatiti.

Dakle, opet samo da vam kažem kratku priču o tome kako su stvari bile loše. Kad samo bio u bogosloviji oni bi stavljali komunističku propagandu, a ja bi to svaki put maknuo, i svaki put kad bih to učinio, bilo bi najava: “Tko uzima obavijesti s oglasne ploče …” Kad bih stavio obavijest da kažem da ćemo moliti krunicu – odmah bi se maknulo i ništa se nije reklo. Sada, govoreći to, dobro je da bogoslovija danas bolja nego što je bila.  Ti mladi momci se ne moraju nositi s tim smećem, ali to je bila klima u to doba.

Sada, ako samo gledamo situaciju sa (kardinalom) McCARRICKOM, budući da je to bilo u vijestima, svatko je s pravom užasnut zbog onoga što je ovaj čovjek učinio dječacima i mladićima. Ali usput, svatko tk omisli da je to sve super, da su oni krasni ljudi, oni nisu ništa različiti – pogledajte što je McCarrick učinio: to je ono kako izgleda predatorska homoseksualnost. To nisu „krasni ljudi“ – koji su baš kao i svi ostali. No, kako je odvratno kao i sve, razmišljajte o činjenici da je ovaj čovjek propovjedao 50 godina, sjedao je u ispovjedaonicu, bio je u biskupskom uredu donosio odluke o životima svećenika, o biskupijskim financijama, o smjeru biskupije i tako dalje. Služio je na vatikanskim povjerenstvima, bio je savjetnik u Vatikanu, on je zaredio mnogo biskupa. Kakav savjet misliš da bi netko tko se bori s nekim seksualnim problemom u ispovjedaonici mogao dobiti od nekoga ovakvog? Kakvi su ti ljudi koje je on zaredio za biskupe?

Sada razumijete zašto sve te brbljarije umjesto dobrih propovijedi? Razumijete zašto postoje problemi u svijetu koji se ne rješavaju? To je o čemu se radi. Gdje je doktrinarni integritet? Gdje je moralno poučavanje? Netko tko ga ne živi, ​​neće ga naučavati. Sada postoji, nakon što je ovaj izvještaj iz velikog suda izišao prije nekoliko dana iz Pennsylvanije, postoji još nekoliko država koje već pričaju o tome kako provode vlastitu istragu. Vjerojatno će ići posvuda, i tako će tih stvari sve više biti po vijestima. I iako je to tužno moramo priznati da je ovo zapravo i nešto jako dobro. To je čišćenje Crkve i to će na kraju dovesti do Njenog raspeća. Nažalost, mnogi neće ostati vjerni.

Ali kad to pogledamo i kažemo: “Pa, ako se to događa u Crkvi, što bismo trebali učiniti?” Trebali bismo pogledati Isusa i reći točno što je Sveti Petar rekao: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi vječnog života. “Isus je utemeljio jednu Crkvu i ta jedna Crkva jedina institucija na svijetu za spasenje duša. Osnovana je za tu svrhu i ona će ostati na kraju svijeta u tu svrhu.

Posljednjih tjedan ili dva razgovarao sam s brojnim ljudima o tome što se događa, ljudima koji mole, svetim ljudima i svi su se složili oko jedne stvari: Gospino djelo je napokon počelo.  Hvala Bogu! Ona je dala je biskupima 16 godina da očistite ovaj nered i nisu učinili ništa. Sada slušamo od biskupa istu stvar koju smo čuli 2002. godine: “O, trebamo više pravila,  više ovog više onog… …” Gluposti! Trebamo akciju, ne trebamo više pravila,… ali nitko ne sluša. Prekasno je.

Biskupi čak priznaju da su izgubili svu moralnu vlast. Nitko im više ne vjeruje, što je stvarno tužno jer imamo neke stvarno dobre biskupove i oni će završiti u istu grupu. No sjetite se da naša vjera nije u svećenicima, nije u biskupima ili kardinalima, nije čak ni u papi. Naša je vjera u Isusu Kristu. Točka. I trebamo se usredotočiti na Isusa, On je onaj koji je osnovao Crkvu, On je onaj koji je obećao da će joj vrata paklena neće nadvladati.

Dakle, ovo je vrijeme kušnje za Crkvu, a Crkva će izgledati uništena. Crkva je Isus Krist, pogledaj što se dogodilo Isusu. Njegovi su apostoli morali donijeti odluku: hoće li ostati vjerni sve do Kalvarije ili će oni pobjeći? I vi i ja morat ćemo donijeti istu odluku: hoćemo li ostati vjerni ili ćemo pobjeći?

Ono što prolazimo – ili tek početak – je kao mama s djetetom tinejdžerom. Mama kaže djeci: „očistite sobu, očistite sobu, očistite sobu, očistite sobu”… I oni to nisu učinili. Konačno, mama se umori, uhvati vreću za smeće i krene prema tinejdžerskoj sobi. U tom trenutku djeca paničare, ali je prekasno; nema zaustavljanja mamice kad se počne čistiti soba. A djeca počne očajavati, misleći da će mama sve baciti. Kad je sve to učinjeno, dijete je stvarno sretno, soba je besprijekorna. To je ono što će se dogoditi.

Već 20 godina govorim ljudima da je prije 2000 godina Isus očistio hram, ali on je to učinio poput čovjeka: Podigao je velike stvari usred prostorije. Ovaj put šalje mamu; ona će se očistiti poput žene: nećete ostati ništa ne počišćeno, ni prašine u kutovima. Ona će očistiti kuću i bit će lijepa. Ali, neće biti ugodno doći tamo. Uskrsnuće će se dogoditi tek nakon raspeća, i hoćemo li ostati vjerni?

Dakle, ono što se dogodilo i što se događa je: užasno, tragično, odvratno… staviti bilo koji drugi pridjev koji želite staviti tamo pokušavajući ga opisati,… ali zapravo u Crkvi to nije ni najgore. Ovisno o tome koju studiju pročitate, u javnim školama bilo gdje između 4 i 8 od 10ero djece zlostavlja se negdje u 13 godina u javnim školama od strane učitelja. I to je sve zataškano. Primjetit ćete da su mediji, političari, odgojitelji svi usredotočeni na Crkvu jer pokušavaju zadržati fokus dalje od sebe. To je u redu, jer znate što: pročitajte prvu poslanicu sv. Petra, kaže da čišćenje počinje u Božjoj kući i on je rekao, ako se to dogodi u Božjoj kući što će se dogoditi kad se izađe iz kuće Božje? Sve ide dolje. Samo počinje u Crkvi, …hvale Bogu, jer treba biti očišćena. Naša Majka će očistiti kuću i ona je počela raditi.

Ivan Pavao govorio je o novom proljeću, Gospa Fatimska govorila o trijumfu svog Bezgrješnog Srca, a nakon tog trijumfa rekla je da će dugo razdoblje mira i rasta za Crkvu. To je ono što dolazi. Nije to nešto za očajavnje, nije nešto od čega bismo trebali pobjeći, moramo ostati vjerni, moramo nastaviti moliti i moramo postiti, jer nam je Gospodin rekao se te vrste demona može riješiti samo postom i molitvom. Dakle, to je izbor kojeg svi moramo napraviti, proći ćemo kroz neka teška vremena, ali imamo to uskrsnuće, novo proljeće, trijumf Bezgrješnog Srca. Dakle, sve što vam mogu reći jest: bez obzira što se dogodilo, ostanite vjerni Isusu. To je tako jednostavno.

 Sveti Louis de Montfort nam je rekao da je u ovim vremenima, u posljednjim vremenima, rekao da će Bog podići najveće svece koje smo ikada vidjeli. Čak i do točke, rekao je on, da će ti sveci nadmašiti svece prošlosti kao što se cedar libanonskui nadvija nad grmom. Zamislite jednog od velikih svetaca i on će izgledati kao grmlje u usporedbi s onim što dolazi. A vi možete biti jedan od tih svetaca. Nema razloga zašto ne možete. Zato je to, kada smo ga ponovno stavili u kontekst onoga što je sv. Pavao rekao u drugom čitanju danas, to je ono – učiniti najbolje iz ove situacije.

Vrijemena su zla, stoga iskoristi tu šansu najbolje što možeš. Ostani vjeran Isusu sve do raspeća i postani veliki svetac.

www.romancatholicman.com

1. Marija i posljednja vremena

49. Po Mariji je počelo spasenje svijeta, po Mariji se ono treba i dovršiti. Marija se skoro nije ni pokazala za prvog dolaska Isusa Krista, da se ljudi, koji su bili još slabo poučeni o osobi njezina Sina, ne bi udaljili od istine zanoseći se Presvetom Djevicom suviše osjetno i suviše neprosvijetljeno. To bi se po svoj prilici bilo dogodilo da je bila poznata, zbog divne miline, kojom je Svevišnji bio uresio i samu njezinu vanjštinu. Da je to istina, uvjerava nas jedan spis Dionizija Areopagite.19 On tu kaže da bi je, kad ju je vidio, sigurno bio uzeo za neko božanstvo, zbog njezine tajanstvene miline i neusporedive ljepote, da ga nije protivnome učila vjera, u kojoj bijaše dobro utvrđen. Ali za drugoga dolaska Isusa Krista, Marija treba biti poznata i otkrivena po Duhu Svetome, da po njoj privede ljude na spoznanje, ljubav i na službu Isusa Krista. Jer sada više ne postoje razlozi, koji su vodili Duha Svetoga da sakrije svoju Zaručnicu za njezina života i da je samo malo objavi i nakon što je naviješteno Evanđelje.
50. Bog, dakle, hoće objaviti i očitovati Mariju, remek-djelo svojih ruku, u ovim posljednjim vremenima:20 a) zato što se je ona na ovome svijetu sakrila i ponizila ispod praha svojom dubokom poniznošću, postigavši od Boga i od njegovih apostola i evanđelista da je ne razglasuju; b) budući da je ona remek-djelo Božjih ruku, na zemlji po milosti i na nebu po slavi, Bog hoće da ga ljudi na zemlji hvale i slave zbog toga remek-djela; c) kako je ona zora što prethodi i otkriva nam Sunce pravde, Isusa Krista, to je trebamo bolje upoznati i otkriti da bismo tako upoznali i otkrili Isusa Krista; d) budući da je ona put kojim je Isus Krist prvi put došao k nama, ona će to biti i kad on dođe drugi put, iako na drukčiji način; e) budući da je ona sigurno sredstvo i put ravan i bez ljage, kojim stižemo Isusu Kristu i savršeno ga nalazimo, to treba da ga po njoj nađu one svete duše koje imaju sjati u svetosti. Tko nađe Mariju, naći će život (usp. Izr 8, 35), to jest Isusa Krista koji je put, istina i život (Iv 14, 6). Ali Mariju ne može naći tko je ne traži. A ne može je tražiti onaj tko je ne pozna. Jer nitko ne traži i ne želi nepoznat predmet. Treba, dakle, da Marija bude poznatija negoli ikada, da se tako više pozna i slavi Presveto Trojstvo; f) Marija treba zasjati u ovim posljednjim vremenima više nego ikada i to svojim milosrđem, svojom moći i svojom milosti. Svojim milosrđem, da natrag dovede i ljubazno primi bijedne grješnike i zalutale, koji će se obratiti i povratiti u katoličku Crkvu. Svojom moći protiv neprijatelja, idolopoklonika, raskolnika, muhamedanaca, Židova i okorjelih bezbožnika, koji će se strahovito buniti, nastojeći svojim obećanjima i prijetnjama zavesti i upropastiti sve one, koji im budu protivni. I napokon, ona treba zasjati svojom milosti, da ohrabri i podupre sve junačke vojnike i vjerne sluge Isusa Krista, koji će se boriti za njegove interese; g) napokon, Marija treba biti strašna đavlu i njegovim ortacima kao vojska spremna na boj, osobito u ovim posljednjim vremenima. Jer đavao dobro zna da ima malo vremena, mnogo manje nego ikada prije, da upropasti duše pa zato svaki dan podvostručuje svoje napore i svoje navale. On će, zaista, brzo podignuti krvava progonstva i stavljat će strašne zasjede vjernim Marijinim slugama i pravoj njezinoj djeci, koju on teže svladava negoli ostale ljude.

2. Marija i posljednja borba

51. Poglavito na ta posljednja i strašna đavolska progonstva, koja će rasti svakoga dana sve do antikristova kraljevstva, treba primijeniti ono prvo i glasovito proroštvo i prokletstvo što ga je Bog izrekao u raju zemaljskom protiv zmije. Upravo je zgodan čas rastumačiti ga ovdje na slavu Presvete Djevice, na spas njezine djece i đavlu na sramotu: Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: ona će ti glavu satirati, a ti ćeš joj vrebati petu (Post 3, 15).
52. Bog je zametnuo i podigao samo jedno, ali nepomirljivo neprijateljstvo, koje će trajati do konca i bivati sve žešće: neprijateljstvo između Marije, svoje dostojne Majke, i Lucifera; između djece i slugu Presvete Djevice, s jedne strane, i sinova i šegrta Luciferovih, s druge. Prema tome, najljuća neprijateljica, koju je Bog podigao protiv đavla, jest Marija, njegova sveta Majka. Bog joj je, dapače, dao već od raja zemaljskoga, premda je tada bila još samo u Božjoj zamisli, takvu mržnju prema onom prokletom Božjem neprijatelju, toliku vještinu da otkrije zloću one stare zmije i toliku snagu da pobijedi, zgnječi i satre toga ohologa bezbošca da je se on boji više nego svih anđela i ljudi, pače, u nekom smislu, više nego i samoga Boga. To ne znači da sveta srdžba, mržnja i moć Božja protiv sotone nisu neizmjerno veće od srdžbe, mržnje i moći Presvete Djevice, jer su Marijine savršenosti omeđene, ali se Sotona nje više boji iz dva razloga. Prvo, jer je ohol, pa neizmjerno više trpi što ga pobjeđuje i kažnjava mala i ponizna službenica Gospodnja te ga njezina poniznost ponizuje više nego Božja svemoć. Drugo, jer je Bog dao Mariji veliku moć protiv đavola da se – kako su na usta opsjednutih često morali i protiv svoje volje priznati – više boje jednog njezina uzdaha za koju dušu, negoli molitava svih svetih i samo jedne njezine prijetnje protiv njih, negoli svih ostalih muka.
53. Što je Lucifer izgubio ohološću, to je Marija dobila poniznošću. Što je Eva upropastila i izgubila neposluhom, to je Marija spasila posluhom.21 Eva, slušajući zmiju, upropastila je sa sobom svu svoju djecu i podvrgla ih pod zmijinu vlast, a Marija, pokazavši se savršeno vjerna Bogu, spasila je sa sobom svu svoju djecu i sluge i posvetila ih Božjem Veličanstvu.
54. Bog je zametnuo ne samo jedno neprijateljstvo, nego neprijateljstva i to ne samo između Marije i sotone, već i između potomstva Presvete Djevice i potomstva sotonina. Drugim riječima, Bog je zametnuo neprijateljstva, nesklonosti i tajne mržnje između prave djece i slugu Presvete Djevice s jedne strane, i djece i slugu đavolskih s druge. Djeca Belialova, robovi Sotone, ljubitelji svijeta (jer to je sve isto) uvijek su do sada progonili i progonit će od sada više nego ikada prije one koji pripadaju Presvetoj Djevici, kao što je nekada Kain progonio svoga brata Abela (usp. Post 4, 8) i Ezav svoga brata Jakova, koji su praslika odbačenika i predodređenika. Ali ponizna Marija, uvijek će iznijeti pobjedu nad onom oholicom. I to tako veliku da će joj uspjeti satrti mu glavu, to sjedište njegove oholosti. Ona će uvijek otkrivati njegovu zmijsku zloću, razotkrivati mu paklene spletke, mrsiti mu đavolske osnove i štitit će do konca vijeka svoje vjerne sluge od njegove okrutne šape. No moć Marijina nad svim đavlima, sinut će osobito u posljednjim vremenima kada će Sotona stavljati zasjede njezinoj peti, to jest njezinim poniznim sužnjevima i njezinoj siromašnoj djeci, što će ih ona podignuti da ratuju protiv Sotone. Oni će biti maleni i siromašni u očima svijeta, niski pred svima poput pete. Svatko će ih gaziti i gnječiti kao što se događa peti s obzirom na ostale tjelesne udove. Ali zato će biti bogati Božjim milostima, koje će im Marija dijeliti obilno. Bit će veliki i uzvišeni u svetosti pred Bogom i nadvisit će svaki stvor svojom vatrenom revnošću. Božja će ih pomoć tako jako podupirati da će svojom petom – svojom poniznošću – u jedinstvu s Marijom, satrti glavu đavlu, a Isusu pribaviti slavnu pobjedu.

3. Marija i apostoli posljednjih vremena

55. Da, Bog hoće da njegova sveta Majka bude sada poznatija, ljubljena i čašćena više negoli je ikada bila. A to će se bez sumnje i dogoditi ako predodređenici, po milosti i prosvijetljenju Duha Svetoga, shvate kako treba vršiti unutarnju i savršenu pobožnost, koju ću im kasnije otkriti. Tada će jasno gledati, koliko to dopušta vjera, ovu krasnu Zvijezdu mora te će pod njezinim vodstvom stići u sigurnu luku, uza sve oluje i gusare. Upoznat će veličinu ove Vladarice i potpuno će se posvetiti njezinoj službi kao njezini podložnici i sužnjevi ljubavi. Tada će kušati njezine slasti i njezinu materinsku dobrotu i ljubit će je nježno kao njezina mila djeca. Tada će upoznati njezino milosrđe, kojega je puna, i potrebu njezine pomoći te će joj se utjecati u svim prilikama kao svojoj dragoj odvjetnici i posrednici kod Isusa Krista. Tada će uvidjeti da je ona najsigurnije, najlakše, najkraće i najsavršenije sredstvo da uzmognemo doći k Isusu Kristu, pa će joj se predati dušom i tijelom, bez ograničenja, da na taj način budu i Isusovi.
56. Ali kakvi će biti ovi sluge, robovi i djeca Marijina? Bit će to vatra živa, sluge Gospodnje, koji će sve raspaljivati vatrom božanske ljubavi. Bit će to oštre strijele u ruci jakoga (Ps 127, 4), u snažnoj Marijinoj ruci, kojima će ona strijeljati svoje neprijatelje. To će biti sinovi Levijevi, sasvim očišćeni (usp. Mal 3, 3) u vatri velikih nevolja i sasvim priljubljeni uz Gospodina (usp. 1 Kor 6, 17). Oni će nositi zlato ljubavi u srcu, tamjan molitve u duhu i smirnu mrtvljenja u tijelu te će svuda prosipati miomiris Isusa Krista za siromahe i malene, dok će biti kao smrtni zadah velikašima, bogatašima i svjetskim oholicama.
57. To će biti gromovni oblaci, koji će letjeti zrakom kamo ih pogna svaki i najmanji dah Duha Svetoga. Ni uza što ne će prianjati, niti će se čemu čuditi, niti će i za što mariti, nego će lijevati kišu riječi Božje i vječnoga života. Grmjet će protiv grijeha, obarat će se na svijet, tući će đavla i njegove pomagače te će dvosjeklim mačem riječi Božje, probost na život ili smrt, sve ka kojima ih pošalje Svevišnji.
58. To će biti pravi apostoli posljednjih vremena, kojima će Gospodin dati rječitost i moć činiti čudesa i otimati slavan plijen njegovim neprijateljima. Spavat će bez zlata i srebra i, što je važnije, bez tjeskobne skrbi posred ostalih svećenika, crkvenih ljudi i klerika, intermedios cleros, a ipak će imati posrebrena krila golubice da polete, čistom nakanom slave Božje i spasenja duša, kamo ih zovne Duh Sveti. I zato će u mjestima, gdje budu propovijedali, ostaviti za sobom samo zlato ljubavi, koja je ispunjenje svega zakona.
59. Napokon znademo da će to biti pravi Kristovi učenici, koji će nasljedovati njegovo siromaštvo, poniznost, prezir svijeta i ljubav. Naučavat će uski Božji put u čistoj istini, prema Evanđelju, a ne prema načelima svijeta i pri tom se ne će uznemirivati, niti će gledati ikome u lice, niti će štedjeti, slušati ili se bojati ikojega smrtnika, ma ne znam koliko on bio moćan. U ustima će svojim imati dvosjekli mač riječi Božje. Na svojim će leđima nositi krvavu zastavu Križa, raspelo u desnoj ruci, a krunicu u lijevoj, sveta imena Isusa i Marije u svome srcu, a čednost i umrtvljenost Isusovu u svemu svome vladanju. Eto, takvi će biti oni veliki ljudi, koji će doći, koje će Marija podignuti po naredbi Svevišnjega, da rašire njegovu vlast nad oblašću bezbožnika, idolopoklonika i muhamedanaca. Ali, kad će to biti i kako? Sam Bog to zna! Naše je moliti, uzdisati i u šutnji čekajući čekati (usp. Ps 40, 2).

Iz knjige – Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji

Gdje god se dogodi rasprostranjeno odbacivanje Krista i njegova Evanđelja to neminovno sa sobom donosi porast totalitarnih režima, genocida, propadanje kulture i slobode, i moralno propadanje društava, ukratko rečeno to donosi pakao na zemlji.

Najučinkovitiji način da se izbjegne tragedija gubitka vjere i vječnog života je u posvećivanju sebe  Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Sveti Ivan Pavao II je objasnio: “Posvećivanje svijeta Bezgrešnom Srcu Marijinu znači povratak Križu njenog Sina. To znači posvetiti svijet probodenom Srcu Spasitelja, kako bi ga se vratilo izvoru otkupljenja. Kristovo otkupljenje uvijek je veće od grijeha čovjeka I grijeha svijeta. Posvećujući sebe Mariji znači prihvatiti njenu pomoć u prikazivanju sebe i cijelog čovječanstva našem jedinom Spasitelju Isusu Kristu.”

Tri puta je Gospa rekla sestri Luciji iz Fatime: “Mi se približavamo posljednjim danima”. S obzirom na to, naš najbolja zaštita je posveta njezinom Bezgrešnom Srcu i molitva krunice.

Naša Nebeska Majka nas sigurno vodi putem vjere i bezgraničnog povjerenja u Njenog Sina, Isusa Krista, koji nas svojim beskrajnim Milosrđem oslobađa od ropstva grijeha.  “Želim povjerenje od svojih stvorenja“, rekao je Isus svetoj Faustini. “Neka se slaba i grešna duša ne boji prići mi… Čovječanstvo neće imati mir dok ne dođe na izvor moga Milosrđa.” (Dnevnik, 1059; 699)

Marija želi da se, s obzirom grijehe čovječanstva, prihvate sredstva spasenja koja su mu ponuđena, a onda sada nudi svoje suze. Fenomen, koji je tako proširen posljednjih godina, gdje Gospini kipovi  I slike prolijevaju krvave suze još je jedno u nizu upozorenja i znakova koje pozivaju čovječanstvo da se vrate Bogu.

Isus govori sestri Faustini: “Prije nego dođe Dan pravde nudim čovječanstvu vrijeme milosrđa.” Može li biti tako neosjetljivi i indiferentni na molbe naše Nebeske Majke?

Dragi čitatelji! Naša Nebeska Majka moli svakog od nas da preuzmemo zadaću spasenja sebe i svojih dragih, svoje zemlje i svijeta. Znamo da nas samo ljubav Kristova može osloboditi od naših grijeha i od zla koje pritišće nas i cijelu ljudsku rasu. Ali Krist treba naš pristanak, kako bi mogao djelovati u nama i po nama u kako bi svojom ljubavlju došao i najvećim griješnicima.

Povjerimo se svaki dan Bezgrešnom Srcu Marijinu; dopustimo joj da nas nauči živjeti od vjere svaki dan. Da biste to učinili, moramo urediti svoj život i svoje dnevne obaveze na način da imamo dovoljno vremena za molitvu, rad, odmor i rekreaciju. Iznad svega, moramo:

Prezreti i odbaciti sve grijehe i živjeti svoje živote u skladu s moralnim normama i učenjima Katoličke Crkve.

Odlučiti ne predati se malodušnosti i svaki put kad se upadne u ozbiljan grijeh ići na sakramenat pokore bez odlaganja.

Odlučiti svaki dan moliti ružarij I krunicu Božanskog Milosrđa I razmatrati Sveto Pismo.

Klanjanje Presvetom Oltarskom sakramentu se također preporuča.

Odlučiti obavljati prve petke I subote u mjesecu, Srcu isusovu I Srcu Marijinu, kao nakandu za naše grijehe I grijehe cijeloga svijeta.

Odlučiti napraviti mjesečnu ispovijed i primate Isusa što je češće moguće u Euharistiji; Također, kada je to moguće postiti o kruhu i vodu srijedom i petkom.

Escaping the Greatest Evil, časopis “Love one another”

Autor: o. Mieczysław Piotrowski