SVEĆENIČKI POZIV

Na početku možemo čuti nešto o don Josipu, koji je sa 16 godina otišao studirati u Rim, o susretanju raznih svećenika, o molitvenoj zajednici u Splitu i pozivu na svećeništvo, o prvotnom studiranju filozofije i promatranju svećeničkog poziva sa strane, o prvim koracima na putu ka svećeništvu, o slavlju jedne Nove godine na kojoj se točno u ponoć molila krunica, te nešto o crkvi za mlade u kojoj djeluje trideset godina kao upravitelj.

ULTRA U SPLITU

U nastavku emisije govori o ULTRI u Splitu te je mišljenja da se treba borit da se to ukine. Govori o svojim susretanjima narkomana u splitskom getu koji su svojim dilanjem sustavno uništavali ljude. Kao razlog se navode novci, ali što čovjeku vrijedi više novaca, ako nema blagoslova? (… u videu kasnije opet nešto na tu temu: Pohvalno je da ljudi žele evangelizirati, ali to je krivi pristup; tu se može izmijeniti s njima 2-3 rečenice i to je to, a oni računaju i s nama da ćemo im još davati besplatnu vodu koju će na drugom mjestu platiti 20-30 kn… )

NALAZIMO SE U DUHOVNOM RATU

Ljudi često ne shvaćaju da se nalazimo u duhovnom ratu. Imamo sakramente koji se primaju čisto radi forme. Umjesto da ih se krizma 100%, zašto ih ne bi krizmali 20% pa da i riskiramo 10%, ali krizmati ih sve pa riskirati 90% nema smisla.

Događa se UBRZANA APOSTAZIJA, otpad od vjere.  Potrebno je drugačije postaviti stvari. Postoji razni izazovi za mlade: droga, pornografija, okultno, a ne odgovara se adekvatno. Gdje o tome možemo čuti danas?

Živi se u krivom uvjerenju da smo u demokraciji. To nije kršćanska demokracija. Sustavno se radi na tome da kršćanstva ne bude. Kako se braniti od toga?

Ljudi onda odlaze u druge zemlje gdje je još veći otpad od vjere. Ne pitaju se hoće li djeca tamo biti vjernici? Na kakvu će zajednicu naići? Na kakve svećenike? Na kakvu župu?

IDE SE ZA MATERIJALNIM, i u tome se uspijeva ali se ne misli da se MOŽE IZGUBITI DUŠU. I svoju i duše svoje djece.

Mi imamo državu ali u njoj postoje snage koje se bore protiv domoljublja. MEDIJI DJELUJU NEPRIJATELJSKI. Što možete naći dobrog na HRT, što ti dobrog donose takvi mediji? (…) To treba tretirati kao pornografiju i ne podržavati ih svojim novcem. To je toliko protiv čovjeka. Ima već i djece koja se susreću s pornografijom (dječak od 5 godina pita za savjet…)

Ono s čim se djeca i mladi stalno mogu susretati jesu pornografija, okultne prakse kao prizivanje duhova i sl. a to je na TV non-stop, to je na crtanim filmovima, a neke crtane serije imaju 500-600 epizoda i onda se gledajući to dobije kriva slika svijeta i ne kršćanski način razmišljanja.

Onda, u školi postoje razne ideološke podvale kao npr. teorije o stvaranju svijeta. Zašto se toliko govori o teoriji evolucionizma npr, a zašto se ne bi govorilo o teoriji kreacionizma?

Stalno nas se bombardira sa protukršćanskim sadržajima.

OBITELJSKI SUSRETI

Neke su obitelji izrazile želju da pokušaju nešto promijeniti, pa smo organizirali susrete obitelji koji traju po 2-3 dana. Tu smo vidjeli da se može i drugačije. Tu se mogu susresti sa drugim obiteljima koje imaju iste probleme. Obitelji bi se okupljale oko euharistije, oko krunice, družili bi se, imali bi dva predavanja i to je bilo nešto dragocjeno. Susreti se organiziraju 2 puta godišnje, a u međuvremenu se obitelji grupiraju u četiri i onda idu kod jedne obitelji u goste, redaju se, ništa se ne sprema za jesti, eventualno se ponudi čaj i slično, mole krunicu i tako djeca bolje vide da je i kuća mjesto molitve, ne samo crkva. Vide da nisu sami, da ima i drugih koji tako žive i to postanu susreti koji se iščekuju i koji ih raduju.

Od malih koraka na duge staze vide se velike promjene.

ŽIVOTNA PRAZNINA i TRAŽENJE BOGA

Kako će čovjek prepoznati da je prazan i da mu treba Bog?

Mi živimo u vrijeme kad se živi za jelo, izlaske, putovanja, i sl. no treba povući crtu.
(osobno iskustvo praznine izlazaka iz mladosti. Što želim? Kud to vodi?)

Čovjek nije stvoren samo za tjelesna zadovoljstva. Treba nahraniti dušu. I to je ono što se ne misli kod sklapanja brakova. Misli se je li zgodna, ima li on stan, a ne ono što je bitno: dijele li iste ideale, mogu li živjeti u čistoći, a ako ne mogu živjeti u predbračnoj čistoći šta će se dogoditi u braku kad ne budu zbog nekih razloga mogli imati odnose – hoće li tražiti drugu/drugoga? Treba biti iskren sa sobom. Ono što nudi svijet – to je samo slama.

Kako se okrenuti prema Bogu? Što kad  čovjek dođe i u crkvu pa je i tamo razočaran?

Sve kreće od osobnom odnosa s Bogom. Ako ja dođem do zaključka da Bog postoji, da sam se odlučio da živim kao vjernik, onda me u tome ne može ništa omesti. Postoji izreka: „Roma veduta – fede perduta!“ – „Viđen Rim – izgubljena vjera!“ – Tu se može vidjeti sablažnjivih stvari. Ako se čovjek fokusira na to izgubit ćeš vjeru preko noći. … Zašto ja idem na misu? Vjerujem da je tu živi Bog i da mi je to potrebno da se mogu nositi s ovim svijetom.

Dalje u emisiij (Na yt – VJERNI BOGU) možete čuti:

• O poganskom slavlju pireva – djevojke i žene kao da se takmiče tko će se vulgarnije obući…
• o poganskim slavljima krizme: mladi zakupe kafić pa banče … i kakve to veze ima s krizmom?
• Poganstvo u turizmu: zakupljivanje apartmana za čovjeka i njegovu  dogu (psa) – onaj koji pristaje na to dopušta da se pod njegovim krovom događa i zoofilija, općenje sa životinjama
• O pokušaju evangelizacije na Ultri – Više para, ali manje blagoslova! Mi moramo moliti Boga da Ultra u Splitu stane
• pokušajima da se uništava mlade zdrave snage koje dolaze u grad iz sela, iz Hercegovine, … kao što je i nekad radila UDBA…
• o potrebi da se s mladima susreće pojedinačno ; ispovijedi, duhovna vodstva…
• O duhovnim vježbama svetog Ignacija… Koliko je samo bilo duhovnih poziva kao plod duhovnih vježbi…
• O inicijativama za vrijeme korone: organiziranje hodočašća sedam Gospinih crkava koje bi trajalo 3 ipol sata hodanja tu je sudjelovalo oko 150 ljudi… osjetili su ozračje slobode. Vidjeli su da se nešto i može učiniti.
• O sve većem uvođenju klanjanja u crkvama
• o inicijativi 4o dana za život i velikih blagoslova koji iz toga proizlaze
• o krivovjerjima među pastirima, pa i kardinalima – ako netko izvjesi zastavu LGBT u crkvi – pa tu nemaš šta radit -moraš tražit  crkvu koja je udaljena kilometrima, ako treba jer na dulju vremenski period pokazat će se rezultati – polako će se gubiti vjera…
• o osobnoj, a ne samo kolektivnoj odgovornosti; nema odgovornosti jer nema sankcija
• o šutnji Crkve o grijehu kontracepcije – a nikakva kontraceptivna sredstva nisu dopuštena. Nema više govora o vjeri u Božju Providnost. sve mora čovjek sam osigurati. Bog mu više ne treba. Sveta Katarina Sijenska je bila 25 dijete u obitelji. Da tu nije bilo otvorenosti životu ne bi bilo svete Katarine
• o koroni i mjerama
• o najavi GLADI – tko o tom razmišlja? Namjerna prekidanja dotoka goriva, gnojiva, uništavanje stočarstva u Nizozemskoj,… Nestanak struje: ne rade škrinje, ne rade liftovi…  Kolone šlepera… namjerno zaustavljanje brodova da ne mogu isploviti da se pokvari roba i namjerno izazivanje nestašice hrane…  Čitajmo Stari zavjet – što se događalo u Josipovo vrijeme – … Ne možemo mi kao bogataši raditi skloništa i skupiti hranu za 2-3 godine: Potrebna je međusobna solidarnost; ako imaš neku njivu staviš to u funkciju i onda Bogu u ruke.
• Bog je nekad hranio narod manom
• O velikom resetu i “novom normalnom”, o nastojanju da se ljude učini robovima…
• Jesmo li svjesni kud to ide… Što će u velikom gradu ljudi kad ostanu bez struje? Krajnji je čas da se ljudi vrate. Imaju nešto od čega mogu početi… (A ljudi prodaju svoje. Bože budi nam u pomoći…)
• O intelektualcima i političarima koji se prostituiraju tj. pišu samo ono što se traži od njih, što se plaća, kalkuliraju a ne rade po Božjem
• Trebamo moliti da nam Bog da snage da živimo kao ljudi i kao vjernici
• Ne poznajemo svoju povijest i ne vidimo koje je sve zahvate u prošlosti Bog radio u našem narodu; O našem velikom svetištu Trsat; o brojnim Gospinim ukazanjima koja su se događala u vrijeme kad se to nije moglo istraživati (Drugi svjetski rat…) Bošnjaci, Zovik, Paulovec, Roško polje, Pašman, Bol, Roženica, kraj Krašiča, kraj Zadra, … Ukazanja su bila toliko raširena da je Tito došao u Split i govorio protiv Gospinih ukazanja.  I to su stvari koje se 70 godina nitko nije istraživao, a na tome treba Bogu zahvaliti …
• O važnosti javne molitve. Naš jedan pustinjak u Australiji je za vrijeme korone organizirao molitvu u Sydneyu ispred katedrale, pa je to onda krenulo u Poljskoj, pa onda i kod nas, ispred katedrale u Dubrovniku (što vodi Stjepo Gleđ Markos…), naši su molili u Splitu ispred katedrale, u Zadru ispred nadbiskupije, u Zagrebu ispred Kamenitih vrata, … To pokazuje kako smo ugroženi u svom opstanku. Ljudi izlaze na ulice kako bi ohrabrili i druge da se vrate vjeri, jer nama nam druge.
• Poruka za kraj? Teško je dati opću preporuku, ali je važno da svatko bude vjeran u onome što mu je povjereno, i da bude ponosan na ono što mu je povjereno. Svatko od nas može u svom životu prepoznati Božje zahvate na kojima može Bogu zahvaljivati i njma se nadahnjivati. A onima koji su vani, u Njemačkoj, najbolje da se vrate jer je krajnji čas…  Poznanstvo s ljudima koji se vraćaju… Možemo oživjeti bratimljenje u narodu, vratiti se svome i svojima, ima dovoljno i prostora i posla. …
• Blagoslov …

Izvor: posavinatv – Srijeda, 12.10.2022.

U kalendaru sotonističkih praznika “Noć duhova (vještica)” ima jedno od vodećih mjesta. Noć vještica je promocija sotonizma. Mnogi supermarketi prodaju razne proizvode vezane za taj poganski praznik, sablasne kostime i simbole vezane uz crnu magiju (crne mačke, kosture, demone, … ) Ne može biti opravdanje da je to samo zabava i šala jer se i preko zabava i šala promiču određena uvjerenja i ponašanja. Možemo li se iz šale rugati Isusu, katoličkoj vjeri, Božjim zapovijedima? 

Svake godine, u noći s 31. listopada na 1. studenoga, na ulicama američkih gradova pojavljuju se milijuni ljudi odjeveni u strašila, kuće su ukrašene šupljim tikvama s izrezanim rupama za usta i oči i svijećom u sredini (tzv. Jack-o-lampion), i horde mališana šetaju po kućama tražeći slatkiše. To je ona tzv. Noć vještica.

Bezazlena zabava?

Već neko vrijeme ovaj praznik dobiva sve više i više priznanja i na našem kontinentu. U našoj domovini neki pubovi i škole krajem listopada organiziraju večernja događanja tijekom kojih se obilježava “noć duhova”, a mnogi supermarketi u to vrijeme distribuiraju razne proizvode za Noć vještica.

Navikli smo na Noć vještica pomalo neobičnu, ali bezazlenu zabavu. Pobliži pogled na postanak i cjelokupno okruženje ovog praznika, međutim, dokazuje da je to otvoren i izravan nastavak starih poganskih kultova.

Pogansko praznovjerje

U pretkršćansko doba mnogi su poganski narodi – uključujući Slavene, Kelte, Irce i Egipćane – razdoblje između 31. listopada i 2. studenoga posvećivali božanstvima smrti i duhovima mrtvih.

Primjerice, u Britaniji i Škotskoj vjerovalo se da se u današnje vrijeme duhovi mrtvih vraćaju u svoja nekadašnja prebivališta kako bi posjetili žive, dok su demoni, čarobnjaci i vještice tada posebno aktivni.

Kelti su smatrali da bi u noći s 31. listopada na 1. studenog mrtve trebalo hraniti i “pacificirati”, jer bi u protivnom duhovi mogli nevoljnike izreći stroge kazne.

Također se vjerovalo da je ovo vrijeme najprikladnije za prakticiranje razgovora s mrtvima. U to je vrijeme bio popularan i običaj izrade slika duhova – uklj. stavljanjem vatre u šuplji čičak.

Kako bi uništila ta poganska praznovjerja, Katolička crkva uspostavila je u te dane SVETKOVINU SVIH SVETIH i sjećanje na duše u čistilištu – tzv. DUŠNI DAN.

Sablasni rekviziti

Čini se da je netko jako želi podmetati neka štetna, pogubna vjerovanja i prakse umjesto kršćanskog pristupa mrtvima.

Inače je teško objasniti činjenicu da postoji toliko zapanjujućih sličnosti između nekadašnjeg festivala boga smrti i moderne Noći vještica. Neki od njih su:

1. Prema druidima [keltski svećenici ili gatare – prir. izd.] duhovi su lutali među živima. Moderna verzija ovog vjerovanja oblači se u žive kao mrtve – oblačeći odjeću duhova, vampira, demona i drugih krvavih likova.
2. Kelti, Asteci, Kinezi, Egipćani, Slaveni i drugi ostavili su hranu mrtvima na vratima svojih domova kako bi se zaštitili. Danas djeca prerušena u duhove idu od vrata do vrata, zahtijevajući slatkiše pod prijetnjom “prokletstva”.
3. Vatru koju su koristili Irci zamijenile su današnje svijeteće bundeve s izrezanim rupama i upaljenom svijećom unutra.
4. Većina Halloween igara  povezane su s magijom, nekromantijom i proricanjem, kao i simboli Halloween: ljudski kostur, crna mačka, šišmiš, pauk, metla, narančaste i crne boje itd.

Promicanje sotonizma

Uz promicanje poganstva povodom Noći vještica, sve se više oglašava i otvoreno sotonski sadržaj. Na primjer, 2000. godine, francuska podjela čokoladica sadržavala je letak sa sljedećim tekstom:

“Jeste li znali da na Noć vještica sva čudovišta i preplašivači traže slatkiše od svojih susjeda? Ako ne uspiju, proklet će ih. 

Isprobajte sami: 1) napravite neku zastrašujuću odjeću, 2) zalijepite svoju fotografiju na obrazac, tamo napišite svoja imena, također svoj demonski nadimak i svoj pakleni potpis, 3) upozorite svoje susjede na predstojeći posjet, 4) i eto službenog demon 2000, spreman pokupiti njihov slatkiš. “

Na poleđini ovog letaka čitamo:

„SLUŽBENA karta DEMON 2000. Ja sam jedan od demona festivala Halloween 2000 i zalažem se za činjenje i govorenje mnogih čudovišnih stvari. Ime…………. Imena ………… Ime demona …………. Pakleni potpis ………… Pročitao i odobrio princ svih demona s potpisom LUCIFER ”(citirano u:  Rock in the Country , prosinac 2000.).

Inače, vrijedi spomenuti da  u kalendaru sotonističkih praznika “noć duhova” ima jedno od vodećih mjesta.

To nije igra

Teško je govoriti o slučajnosti, budući da je Noć vještica gotovo točna kopija starog čaranja i praznovjerja. Također nije ni čudo što se ovaj praznik koristi za promicanje sotonizma.

Tradicionalno katoličko učenje uvijek je na poganstvo gledalo kao na put prema otvorenom štovanju Sotone. Sveti spisi jasno govore:

„Ono što pogani žrtvuju, to žrtvuju demonima, a ne Bogu …“ (1 Kor 10,20).

Ne može biti opravdanje da je cijeli praznik Noći vještica samo zabava i šala. Moramo imati na umu da korištenje šala i zabave također može učinkovito usaditi određena uvjerenja i obrasce ponašanja u srca ljudi.

Osim toga, možemo li si dopustiti šale na račun Božjih zapovijedi i katoličke vjere? Je li moguće, na primjer, iz zabave, recitirati zazive vragu ili se rugati Isusu?

U vremenima najezde raznih oblika poganstva, sjetimo se poslanice sv. Pavla apostol:

“Pogani vrazima žrtvuju a ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji.  Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega.“ (1 Kor 10,20-21);

“Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom?  (2. Kor 6,14-15).

Milujciesie.pl – Mirosław Salwowski,