Kod velikog svećenika Isusa vode,
a za njim učenici Petar i Ivan hode.
Velikog svećenika Ivan od prije poznaje
i ulazi u dvorište, uz Isusa on ostaje.

Petar ne bi uz Isusa kog židovi ulove,
a Ivan vratarici reče da ode pa ga zove.
I nađe ona Petra, a on poznata joj slika
pa ga pita – da nije i on jedan od učenika.

Nisam! Odgovori Petar, kao da ne mari
stojeć tamo vani gdje su sluge i stražari.
Hladno je bilo pa su se svi grijali
žeravicu razgrćali, oko vatre stali.
(…)

Isus je u to vrijeme bio ispitivan,
a Petar još kod vatre, van.
Upitaše ga oni što su blizu stali
nisu li i njeg ko učenika viđali?

Petar zaniječe, istinu ne otkriva,
pa još jednom isto on upitan biva:
Nisam li te ja s njim u vrtu vidio?
A on zaniječe, ko što Isus je predvidio.

Tako je Petar tri put Učitelja zanijekao
i tu ispuni se riječ što Isus mu je rekao.
Ta riječ Njegova u sjećanju mu sijeva
jer baš tad, baš tad, pijetao zapjeva.

…

“Ti si Krist Sin Boga živoga” –
opisao je jednom Učitelja svoga.
A onda, u strahu, ono hladno veče
da je učenik Njegov on tri put niječe.

I kad pijetao se začu i Petar shvati
i Isus ga pogledom u sjećanje vrati
tada ode u samoću i gorko zaplače…
(Luka zapisa te riječi koje puno znače)

Unatoč slabosti, unatoč nemira,
Njega Isus za vođu drugima bira.
Nije htio čovjeka uvijek postojana
nego jednog kom slabost je znana.

Kako je samo siguran u se bio
kad je Isusu odvažne riječi uputio:
Ako treba i u smrt ću s tobom poći…
a onda ga zaniječe… one hladne noći.

Isus bira slabe, utješno je znati,
a važno je samo iskreno se pokajati.
Petar se kajao, priznao se bjednim,
a to Isus uvijek drži jako vrijednim.

Petar mu je tek za kratko okrenuo leđa
i ubrzo je shvatio kako Boga vrijeđa.
Isus ga i takvog voli, makar grešan jest
i Petar će ga raskajan Uskrsloga srest.

A koliko smo puta i mi Isusa zatajili?
Koliko puta se od Njega udaljili?
Nismo li i mi htjeli dalje od Njeg biti
i od Božje volje u neku tamu se skriti?

Za trenutke one kad kršćani nismo bili
Oprosti! Htjeli bismo Tebi biti mili…

Za ono vrijeme kad nam je grijeh bio draži
Oprosti! Nek te naše srce sada više traži…

Za dane kad smo u srcu prolaznost gajili
Oprosti! Što smo Tebe napustili, zatajili…