Video igrica, Fortnite Battle Royale, uznemirava mnoga kućanstva: roditelji pričaju horor priče o mladim sinovima koji je igraju bez prestanka i odjednom postanu nasilni prema onima koji se protive njihovom igranju.

Za one koji nisu upoznati s Fortniteom , to je iznimno popularna brza videoigra koja je objavljena u ljeto 2017. Otada je prikupila  više od 200 milijuna registriranih igrača diljem svijeta. Svaka igra uključuje stotinu igrača koji su bačeni na virtualni otok i pucaju jedni na druge sve dok jedan pobjednik ili tim igrača ne eliminira ostale igrače. Igra se nudi besplatno, ali igrači mogu i kupuju mnogo korisnih dodataka tijekom bitke.

Fortnite je napadnut iz mnogih kutova: neki jednostavno kažu da je loš za djecu. Drugi tvrde da stvara veliku ovisnost. Igrom gubi nebrojene sate koje je bolje provesti na konstruktivnije načine. A igra pucaj i ubij nedvojbeno je nasilna i koristi vulgarnost.

Izbjegavanje moralne osude
Sve su ovo valjani razlozi da budete protiv Fortnitea. Međutim, malo tko postavlja mučna pitanja: Je li Fortnite grešan? Vodi li to do grešnih djela? Može li njegovo igranje biti grešno?

Stoga bi donošenje moralnog suda o Fortniteu bio izvrstan način da se Crkva učini relevantnom. To bi pokazalo da Crkva ima mišljenje o određenim stvarima koje utječu na svakodnevni život ljudi. Nazivajući te stvari grešnima, vjernici bi se otvoreno sukobili s kulturom koju treba izazvati. Ljudi bi stvari nazvali pravim imenom.

Međutim, neka se izazivač pripazi. Oni koji stvari nazivaju grešnima navući će na sebe gnjev onih koji poriču grijeh. Budite spremni da vas osuđuju oni koji druge osuđuju.

Stoga će odgovor na pitanje je li Fortnite grešan biti bolan. Najbolje ga je popratiti logičnim objašnjenjem.

Odgovaranje na pitanje
Najbolji način da procijenite Fortnite je analizirati njegove loše učinke . Izvještaji s bojišta nebrojenih domova vrlo su inkriminirajući.

Djeca, posebno dječaci, ne spavaju od igre. Oni se izoliraju i postaju grubi, nasilni i nemilosrdni. Neki se debljaju zbog nedostatka tjelesne aktivnosti. Drugi gube na težini zbog odbijanja jesti zbog intenzivnog igranja igara. Neki kradu novac kako bi platili dodatke za igru. Stres za obitelji je ozbiljan jer igrači gube interes za obiteljske stvari, ne slušaju roditelje i stvaraju sukobe.

U moralnim raspravama često se zanemaruju roditelji koji ne uspijevaju vježbati potrebnu hrabrost i ne obuzdavaju djetetovu opsjednutost igrom. Popuštaju izljevima bijesa svoje djece i dopuštaju im da se prepuste takvom ponašanju.

Sve te loše posljedice uključuju grijeh. Grijeh uvijek dovodi do samouništenja i sukoba poput onih koje uzrokuje Fortnite. Ovakva ponašanja mogu biti čak i smrtno grešna ako uključuju svojevoljno ponašanje koje je ozbiljno štetno za njih same i one oko njih. Oni su prije svega grešni jer vrijeđaju Boga djelujući protivno poretku koji je on zaveo u društvu.

Neće sve epizode igre uzrokovati ovakva ponašanja. Međutim, kada Fortnite potiče ta djela, igra postaje agent koji olakšava grijeh i mora se izbjegavati.

Igrači Fortnitea griješe protiv umjerenosti .

Branitelji Fortnitea reći će da igra nije grešna jer pravi problem nije igra, već način na koji igrači koriste igru ​​i koliko dugo je igraju. Nadalje tvrde da ako se igra umjereno, igra se može tolerirati, pa čak i poticati jer razvija korisne “vještine”. Na ovaj način, zagovornici se nadaju da će odvratiti kritike i insinuirati da većina igrača može nastaviti igrati Fortnite “umjereno”, bez rizika za svoje duše.

Međutim, takvi promotori ne razumiju pravu prirodu igre. Gore navedeni grijesi samo su posljedice strukturnog dizajna Fortnitea. Igra nije zamišljena za umjereno igranje. Ima ugrađene značajke koje ga čine krajnje neumjerenim i stoga grešnim.

Umjerenost je vrlina kojom se upravlja i umjereno prirodnim apetitima i strastima u skladu s normama koje propisuje razum. Kad ljudi nisu u stanju upravljati svojim apetitima i strastima, čine grijeh neumjerenosti.

Fortnite je napravljen da se dopadne mladim dečkima koji lako mogu izgubiti kontrolu nad svojim strastima. 

Mladi su posebno osjetljivi na Fortniteovu neumjerenost. Psiholozi već dugo upozoravaju da mala djeca imaju sustave samokontrole koji nisu u potpunosti razvijeni. Igre kao što je Fortnite potiču oslobađanje dopamina, hormona zadovoljstva koji uzrokuje vrlo ovisno ponašanje , poput onog kod droga.

Nova tehnologija i programiranje učinili su Fortnite privlačnim, interaktivnim i uzbudljivim. Njegovi brojni potencijalni zapleti i platforma za više igrača stimuliraju mozak i tjeraju igrače da još više žude za njim. Poput automata za igre na sreću, tvorci igrica uveli su nepredvidive i promjenjive rasporede nagrada koji također otežavaju isključivanje.

Stoga je glavni problem Fortnitea to što potiče neumjerenost. Potiče pojavu tjeskobe, depresije ili poremećaja raspoloženja koji se manifestiraju u interaktivnim medijskim okruženjima. Neće svaka epizoda uključivati ​​grijeh neumjerenosti. Međutim, kada igra uzrokuje ove krajnje neuravnotežene pozicije kod igrača (a to se često događa), ona postaje grešna i treba je izbjegavati. 

Kada igranje igrice prijeti rušenjem obitelji, to je također grešno i roditelji bi trebali poduzeti mjere protiv toga.

Poricanje grijeha
Takva će razmatranja neizbježno iritirati one koji vide igre poput Fortnitea kao priliku za zabavu i razonodu. Iako igra uništava živote mnogih igrača, zagovornici igre radije bi živjeli u poricanju njezinih opasnosti. Najvjerojatnije će kritizirati one koji se protive Fortniteu kao krute i netolerantne.

Pravi razlog za ovo neprijateljstvo je poricanje grijeha i moralnog zakona. Stoga je osuda Fortnitea podsjetnik da grijeh postoji. Mora se izbjegavati donošenje moralne presude jer je štetna i neosjetljiva za one koji griješe.

Odbijajući priznati pojam grijeha, ova sekularna perspektiva niječe kršćanstvo. Jer ako grijeh nije stvaran, onda naše otkupljenje po našem Gospodinu Isusu Kristu postaje neshvatljivo i Crkva gubi svoju logičnu vezu s poviješću i životom.

Stalna borba Crkve sa suvremenošću odavno je pretjerana. Progresivni elementi unutar Crkve inzistirali su na tome da se Crkva prilagodi svijetu i da ne govori o grijehu. Kao rezultat toga, Crkva se povukla iz mnogih kulturnih rasprava koje uključuju crkveni nauk i njezino posvećujuće poslanje. Takvo povlačenje olakšava slobodnu vladavinu grijeha posvuda.

Traženje rješenja
Zato je toliko važno da Crkva progovori protiv grijeha i kulture. Crkva mora raditi na posvećenju duša. Ona treba iznijeti svoje stavove i hrabro se suprotstaviti igrama, modi i opcijama zabave koje razaraju moral društva. Ona mora predložiti moćne i čudesne alternative u skladu s ljudskom prirodom i praksom vrline.

Kada se pojavi nešto poput Fortnitea, Crkva se ne bi trebala bojati zauzeti stav, makar on bio i nepopularan. Mnogi katolici žude za vodstvom u ovom pitanju. Vrijeme je da Crkva ponovno preuzme ulogu u oblikovanju naše kulture.

Izvor: Ivan Horvat

Dragi uredniče, prijatelj na poslu dao mi je tvoj časopis. Pitam se pretjerujete li s ovim upozorenjem protiv pornografije. U ovom užitku ne vidim ništa štetno, a ako išta naštetim sebi najviše, na što moram imati pravo – živimo u slobodnoj zemlji!

Naravno, imam dovoljno razuma i snage volje da ne posegnem za tzv. tvrdom pornografijom, u svakom slučaju, prilično je gruba. Ali nakon gledanja erotskog filma ili časopisa osjećam se opušteno i boljeg raspoloženja – zaposlen čovjek zaslužuje malo radosti, zar ne?

Često naglašavate da izloženost djeteta pornografiji loše utječe na dijete. Moja šestogodišnja kći uopće ne obraća pažnju na takve spise, čak i ako ih slučajno ostavim negdje na vrhu. Mislim da u svijetu i u Poljskoj postoje važniji moralni problemi na koje biste se trebali usredotočiti. Borba protiv pornografije je donkihotska: svima se sviđa, svi je gledaju, i to je dobar posao, tako da s tim nećete učiniti ništa. Pozdrav … 

Čitatelj (slučajni)

U pravu si, dragi čitatelju, pornografija je vrlo dobar posao koji donosi ogromne prihode. Prema prestižnom magazinu Forbes , oni samo u Sjedinjenim Državama iznose 14 milijardi USD godišnje, dok u cijelom svijetu 56 milijardi USD. A kada pišemo o pornografiji, niti pretjerujemo niti oduzimamo ničiju slobodu, iznosimo samo istinu o njezinim tragičnim posljedicama. To činimo jer smo uvjereni da istina donosi slobodu. Krist je rekao: “… spoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8,32). Zreo čovjek prihvaća ono što je dobro i odriče se onoga što šteti sebi ili drugima (čak i ako je ugodno).  Međutim, ukoliko se – suprotno zdravom razumu, ne može odreći zla, to znači da je već izgubio slobodu.

Ako se nekom čini da pornografiju može slobodno koristiti – jako se vara. Centri za psihoterapiju ovisnosti na američkim sveučilištima – uklj. u Utahu, Pennsylvania, New York – provedene studije koje jasno pokazuju da je erotomanija bolest koja se treba liječiti. Ova su istraživanja također pokazala kako ovisnost o pornografiji djeluje korak po korak.

Prvi korak prema ovisnosti je uključivanje. Osoba koja prvi put dođe u kontakt s pornografijom, obično slučajno, automatski će doživjeti seksualno zadovoljstvo potaknuto pornografskim slikama. Ako redovito poseže za tim podražajima i ponavlja ta iskustva, tada postoji ravna staza do …

… razbuktavanja. Osim što osoba doživljava zadovoljstvo pod utjecajem određenih podražaja, ona je također podložna mehanizmu prilagodbe, tj. PRIVIKAVANJA. Sto puta pogledana erotska fotografija prestaje imati erotski učinak. Dakle, potrebni su novi poticaji. Počinje potraga za nečim jačim, drugačijim i neobičnijim. Slijedi …

… PRIHVAĆANJE pornografije kao nečeg normalnog.  Ono što je isprva kršilo određene tabue i unutarnja pravila djelovalo je šokantno, s vremenom to postaje sve normalnije i uobičajenije. Izopačenost je i dalje seksualno poticajna, ali u moralnom pogledu čini se prihvatljivom. Takav potrošač u ovoj fazi može se početi ponašati prema pornografiji kao prema normalnom dijelu života, nešto poput “kupujte: kruh, mlijeko, maslac i … “. Od ove je faze sasvim prirodno prijeći na sljedeću, koja je …

… PRELAZAK IZ FANTAZIJE NA DJELO.  Iako detoksikacija može ukloniti štetne tvari iz ljudskog tijela, mozak se ne može “resetirati”: slike, sjećanja ostaju i vuku se za vama poput neželjenog tereta. Ne čudi stoga što se ovisnici o pornografiji upleću u to i često čine seksualne zločine. Činjenica da postoji povezanost između upotrebe pornografije i počinjenja silovanja ili ubojstva zabilježena je u višejezičnim znanstvenim studijama o liječenju “ovisnika o seksu”.

Pišeš, dragi čitatelju, da se nakon gledanja erotskog filma ili časopisa osjećaš opušteno i boljeg raspoloženja. Sjetite se, međutim, da je čak i autor svojevrsne hipoteze o katarzi – koja se upravo odnosi na opuštajuće učinke pornografije, psiholog Seymour Feshbach sa Sveučilišta u Los Angelesu, radikalno promijenio svoja stajališta kada se upoznao s rezultatima istraživanja na tu temu. Američki znanstvenici koji proučavaju pitanja agresije i seksualnog nasilja: Leonard Eron sa Sveučilišta Illinois, Jennings Bryant sa Sveučilišta Houston te britanski psihijatri Martin Roth i Edward Nelson, naglašavaju da apsolutno nema pročišćavajućeg učinka pornografije. Upravo suprotno – prema tim istraživačima, gledanje pornografskog sadržaja uvijek kod primatelja generira povećan interes za seksualna odstupanja.

Drugi ugledni znanstvenici u proučavanju seksualnog nasilja, Neil Malamuth sa Sveučilišta u Los Angelesu, Ed Donnerstein sa Sveučilišta Wisconsin i Dolf Zilmann sa Sveučilišta Indiana, zaključuju da je, bilo da je riječ o mekoj ili tvrdoj pornografiji, njezin utjecaj uvijek fatalan. jer recepcija ove vrste sadržaja dovodi do gubitka suosjećanja, povećane agresije prema ženama i, kao rezultat toga, banalizacije silovanja. Profesor Zillmann također tvrdi da dugotrajno gledanje meke pornografije neizbježno povećava potrošačev interes za materijale koji predstavljaju devijantno ponašanje: nasilje, silovanje i sadomazohizam.

Iako su ispitanici u početku s gnušanjem odbacivali takve materijale, refleks odbijanja nestao je nakon ponovnog predstavljanja. Početni osjećaj tjeskobe i tuge splasnuo je, a s vremenom su ispitanici izvijestili o povećanom zanimanju za materijale koji sadrže oštre prizore ropstva i seksualnog nasilja, a na kraju su čak i razgovarali o iskustvu užitka dok su gledali te materijale –  zaključuje američki znanstvenik.

Poznati aktivist feminističkog pokreta u SAD-u, Andres Dworkin, rekao je: “Ako je pornografija za nekoga zabava, onda takva osoba ništa ne vrijedi.”  Također je izrazila mišljenje da: „Proizvođači pornografije erotiziraju rodnu nejednakost promicanjem premlaćivanja, sakaćenja i porobljavanja. Svjesno stvaraju proizvod zasnovan na degradaciji, ponižavanju i zlostavljanju žena. Kada proizvode pornografiju, osakaćuju je, a zatim publika koristi taj pornografski materijal kao model čineći verbalnu i fizičku agresiju.”

Diana Russell, sociologinja s koledža Mills, u svojoj knjizi Silovanje i brak piše o rezultatima svog dugotrajnog istraživanja o seksualnom zlostavljanju žena. Proučila je 930 žena – žrtava silovanja i drugih oblika seksualnog zlostavljanja – na temelju čega zaključuje da konzumacija muške pornografije pridonosi uporabi nasilja u bračnom odnosu, uključujući i djela silovanja, a također dovodi do prihvaćanja različitih seksualnih devijacija.

FBI-jeve brojke također pokazuju da pornografija pridonosi silovanjima i ubojstvima skrećući pažnju publike na erotsku agresiju. Istraživanje stručnjaka FBI-a također pokazuje da su svi seksualni ubojice ljudi fascinirani pornografskim materijalom, koji ga uključuju u svoju seksualnu aktivnost i vode se njime tijekom često višestrukih ubojstava. Ti stručnjaci ističu da je tvrda i meka pornografija poticaj za seksualne kriminalce, a kontakt s takvim sadržajem posebno je opasan za mlade ljude koji imaju visoku osjetljivost. William Marshall iz kaznene kaznene ustanove Kingston i sa Sveučilišta Queens otkrio je da je gotovo polovica silovatelja s kojima je razgovarao koristila pornografiju meke jezgre kako bi se uzbudila i tako ih pripremila za potragu za žrtvom. Suprotno tome, mnogi su seksualni prijestupnici koristili tvrdi materijal za seksualno zadovoljenje. Neki od njih prvo fotografiraju svoje buduće žrtve, a zatim ih lijepe na pornografski materijal kako bi potaknuli njihove erotske maštarije. Dakle, pornografija je nadahnuće za počinjenje seksualnog zločina. To potvrđuje i činjenica da je 55% ispitanih djece koje zlostavljaju homoseksualce priznalo da su koristili dječju pornografiju kao inspiraciju za počinjenje djela pedofilije. ”

Podaci FBI-a također pokazuju da policija oduzima nepristojne i izuzetno nasilne fotografije i video zapise mučenja i ubijanja adolescenata oba spola, koje su snimili ubojice tražeći seksualno zadovoljstvo na ovaj način. Amerikanac Ted Bundy, osuđen na smrt zbog silovanja i ubojstva oko 100 žena, rekao je u intervjuu za tisak uoči pogubljenja da ga je pornografija dovela do ove situacije. Ovaj izrođeni ubojica rekao je:

U zatvoru sam upoznao ljude koji su poput mene silovali i seksualno ubili. Pornografija nas je dovela do toga – prvo mekana, a zatim tvrda. Ne želim umrijeti. Međutim, zaslužujem najstrožu kaznu i vjerujem da se društvo mora braniti od ljudi poput mene. Moj primjer, međutim, jasno pokazuje da postoji neobična popustljivost prema pornografiji, jer me s jedne strane pristojni ljudi s pravom osuđuju, ali istodobno ravnodušno prolaze pored kioska s pornografijom koji podižu novu legiju ubojica poput mene.

Istina je da se ne mora svaka osoba ovisna o pornografiji pokazati kriminalcem, ali nažalost mnogi to čine. Mnogo češće, “na sreću”, završava nepovratnim oštećenjem veza s voljenima.

Nježni odnosi između muškarca i žene neće preživjeti kad se jedno ili oboje međusobno ophode kao alati za zadovoljstvo. Svaka ovisnost – o alkoholu, drogama ili seksu – dovodi do toga da se osoba usredotoči na temu ovisnosti i polako gubi zanimanje za svijet. Prestaje biti privlačan partner za razgovore, gubi osobnost, teško mu je potaknuti iskru empatije, zanimanja za tuđe stvari, čak i prijatelja ili rodbine.

Draga čitateljice, ako i ti misliš da tvoja kći ne obraća pažnju na pornografiju, onda si zaboravila kako si i sama bila dijete! Djeca su osjetljiva na sve tabue i pronicljivija nego što se čini odraslima. A budući da još nemaju “filtar” u glavi, daleko su osjetljiviji na ovisničke učinke pornografije od odraslih. Instinktivno skrivaju interes za erotizmom i osjećaju krivnju i sram. Utiskuju osjećaj gađenja prema sebi, osjećaju se dvoličnima, neiskrenima, samopoštovanje im je spušteno. Slični problemi primjenjuju se na djecu koju odrasli zlostavljaju: oni se uglavnom osjećaju krivima i vjeruju da su “surađivali” s nasilnikom! Primijećeno je da su djeca koja su slučajno došla u kontakt s pornografijom tražila mogućnost ponovnog kontakta. Učinci pornografije na odrasle i djecu . Djeca neselektivno upijaju anti-vrijednosti koje je krijumčarila porno industrija: poligamizam, sebičnost, nepovjerenje prema rodbini, nevjera, “zahtjevan” stav itd., Što im otežava – ako ne i nemogućnost – pronalaženja radosti u budućnosti u vezi s voljenom osobom. Ne želite ovo svojoj maloj kćeri, zar ne?

Pornografija također uklanja sferu dubokog duhovnog značenja seksualnosti. Ako muškarac traži samo uzbuđenje onda seks tretira samo kao zabavu, odvojen od poruke ljubavi koja spolni odnosi trebaju biti. I sam gubi sposobnost pokazivanja ljubavi na ovaj način, jačanja odnosa, ukratko: gubi divnu, duhovnu i fizičku ljepotu suživota. Ubrzo se ispostavlja da besmislene erotske akrobacije same prestaju “raditi”. Istina je da kada se spolni odnos svede na razinu fizičkog užitka, osoba koja pruža zadovoljstvo postaje svojevrsno oruđe. A biste li voljeli da vaša supruga razmišlja o drugom muškarcu kad vodi ljubav s vama (čak i ako se pogled na njegovo tijelo ima samo na umu?).

Istina je da ako možete imati spolni odnos – čak i virtualno – s nekim drugim, osim sa suprugom ili mužem, ništa vas neće spriječiti da razmišljate o tome. Postoji unutarnji pristanak – pa čak i navika -. Samo mali korak do izdaje, to je prilika: odlazak, lijepa atmosfera, luda zabava. Čovjek koji prihvaća pornografiju dopušta mu da bude degradiran na razinu djeteta koje se ne može kontrolirati, a s vremenom prestaje shvaćati važnost vjernosti. Gubi povjerenje u brak kao trajnu vezu. Istraživanje dr. Mary Ann Layden sa Sveučilišta Pennsylvania otkrilo je da više od 40% brakova u kojima je barem jedna osoba ovisna o pornografiji propada.

Tačno je i da, suprotno izgledu, ono što tinejdžeri smatraju savršenom uputom kako postati savršen partner pridonosi njihovoj katastrofi. Naviknute na retuširane fotografije i silikonske grudi, žene koje su “uvijek” u savršenoj formi, kasnije u životu imaju problema s uzbuđenjem pri pogledu na normalno, prosječno tijelo svoje supruge. Problem se pogoršava s godinama i može dovesti do impotencije. Međutim, češće je, osobito na početku, suprotno: mladić koji nije naviknut na samokontrolu pati od prerane ejakulacije. Poraz cijelim putem.

Predlažete da se pozabavimo “većim” moralnim problemima. Poanta je u tome da bi se mnogi od njih mogli izbjeći ako bismo otišli do glavnog izvora njihove formacije. Ako želite očistiti polje od korova, započnite s korijenjem, a ne samo redovito čupajte ono što će rasti iznad zemlje. Prihvaćanje pornografije je stav pristanka da se osoba tretira kao – objekt, onesposobljava se i svodi na razinu životinje koja se ne može voditi razumom. Ti, kako vi kažete, “veći” problemi proizlaze iz takvog razmišljanja i ne bi bili – ili bi bili puno manje – da je manje raširen.

Što se tiče činjenice da se pornografija “svima sviđa” … Prvo: ne sviđa se svima!, a drugo – statistička norma nije moralna norma! (Ako većina u nečem ne vidi problem, to ne znači da  nije problem)

Redakcija lista “Volite jedni druge”, Poljska

…

Nije mogala bez cigareta godinama, pa ni onda kad se učlanila u zbor. Bio je to zbor mladih koji su, izuzev nje, bili slobodni od takve ovisnosti. Bila je jedini pušač među njima. Pokušavala je prestati, radi njih. Znala je da nikom neće moći reći: „Znaš, to ti nije dobro za zdravlje!“, „Kupovanje cigareta je bacanje novaca!“  – dok god sama ne prestane. Pokušavala je više puta, ali baš kad joj se činilo da je najjače odlučila opet bi započela i to duplo više. Osjećala se grozno. I tako je to bilo sve dok nije počela čitati Životopis sv. Faustine Kowalske. Rođak joj je posudio knjigu, a kasnije je i sama, iz čiste radoznalosti, uzela i Dnevnik sv. Faustine.  Zahvaljujući Faustini prestala je pušiti. Tjedan Milosrđa provela moleći Isusu. Zatražila Ga je snagu da može izdržati u najvećim iskušenjima. Kad se činilo da se okolo sve ruši, da nade nema, činilo se da je cigareta – zadnja nada. Od onda nije uzimala cigarete. Shvatila je da je sve do tada bezuspješno pokušavala – zato jer nije od Isusa tražila pomoć.

Sretna je što joj je Isus pomogao da to shvati. …

Izvor: Časopis: Ljubite jedni druge, Cigareta – posljednja nada?

…

Znala je da je duhovno mrtva i da je samo pitanje dana kad će i tijelo uvenuti.  Kroz deset godina je sakramentima okretala leđa. Ako bi i otišla na ispovijed otišla bi pijana, a na svetu pričest otišla bi svetogrdno. Bila je svjesna da je jedino neko čudo može spasiti.

Otišla je s mužem na susrete anonimnih alkoholičara i to je trajalo 4 mjeseca. Nakon toga vratila se na stari način života.

A onda se dogodila bolest. Imala je strašne bolove u kičmi. Doktor joj je rekao ako ne ode na operaciju da možda neće moći ni hodati. U ovomu je vidjela Božje prste i Njegov način da je spriječi da ponovo dolazi do pića i droge.

Prijateljica joj je donijela časopis: Ljubite jedni druge. Tamo je pronašla članak o Torinskom platnu. Razmišljala je o Isusovoj ljubavi koja ga je nagnala da to sve pretrpi za svakog od nas. Shvaćala je da su i njeni grijesi ti koji su Isusa razapinjali na križ, koji su ga pljuvali, koji su Ga prezirali…

Devet godina nakon toga, kako je shvatila koliko je Isus voli nije uzela nikakav alkohol. 

Uvjerena je da svakva ovisnost proizlazi iz nedostatka spoznaje o tomu koliko Bog voli čovjeka. Svjesna je da onaj tko Isusa odbija taj Ga u svom srcu nadomješta s nečim drugim.

Nakon što shvaća Isusovu ljubav ne želi ništa drugo nego ostati mu vjerna do kraja života. U tomu joj pomaže majka Marija. S njom uči kako sudjelovati na svetoj misi svaki dan, kako se klanjati Isusu u Presvetom sakramentu, kako se žrtvovati.

Osim što joj je Bog podario troje djece, oslobodio ju je od ovisnosti, od osjećaja neželjenosti, od nedostatka ljubavi. Više od toga nije mogla poželjeti. Svjesna da je milosrđe Božje veće od svake kuge našeg vremena dijeli svoje svjedočanstvo susreta s Bogom.

Dorota

Izvor: Časopis: Ljubite jedni druge; Upoznala Čovjeka sa Torinskog platna

U zemljama poput Južne Koreje gdje je preko milijun ovakvih ovisnika, osobito među mladima, zabilježeni su i prvi smrtni slučajevi zbog pretjeranog igranja, čak sedam u godinu dana. Talijanski savez protiv epilepsije pronašao je 2004.g. da se godišnje u Italiji pojavi deset tisuća slučajeva epilepsije, a da je ona u 3% uzrokovana videoigrama. Upravo su mladi, koji su najpropulzivnija i najkreativnija snaga društva najugroženiji. Među njima je sve raširenija pojava isključivanja iz društvenog života i zatvaranja u virtualni svijet videoigara, televizije i interneta, gdje provode sve svoje slobodno vrijeme u svojevrsnoj emotivnoj pustinji. U Japanu psihijatri ovu patologiju zovu hikikomori (u prijevodu: izdvojiti se, izolirati se) i prema procjenama njihovog ministarstva zdravstva 20% Japanskih adolescenata njome je pogođeno. Zakonske zabrane korištenja nekih igara mlađima ispod određenih godina nisu se pokazale od velike koristi. Do čega ova sve veća moć medija može dovesti na širem društvenom planu teško je predvidjeti. No sigurno je da su zakoni kapitala takvi da teže sve većoj koncentraciji i monopolu, a progresivna dehumanizacija potrošača za korporacije je samo koristan način povećanja profita. ”Onog trenutka kada je bogatstvo iskustva svedeno na televiziju, samo nekolicina ljudi može nadzirati bilo čiju svijest. Godine 1960.u u SAD.-u sto najvećih kampanja sudjelovalo je s 83% reklama na televiziji i tako imalo izravnu kontrolu u kojoj su ostalih 399.900 kompanija i 250 miijuna ljudi nevažni. Bez tako jedinstvenog monolitnog sredstva kao što je televizija, djelotvorna moć i kontrola koju posjeduju ove velike korporacije ne bi bila tko efikasna kao danas”. Bivši potpresjednik SAD-a Al Gore detektira problem koji uzrokuju američki mediji u javnom mnijenju: „Jednosmjerni karakter dominantnog komunikacijskog medija, televizije, udružio se sa sve većom koncentracijom vlasništva nad velikim brojem medijskih kuća koje se nalaze u rukama sve manjeg broja golemih konglomerata, a u kojima dolazi do miješanja zabavnih vrijednosti s novinarstvom, pa tako i do ozbiljnog narušavanja uloge objektivnosti u javnom diskursu… U posljednje vrijeme su drastično pojačana lobistička nastojanja s ciljem ostvarenja utjecaja i nadziranja javne strategije, a to pak dovodi do raširene i često cinične primjene istih tehnika masovnog uvjeravanja pri oblikovanju javnih stavova o važnim pitanjima, kako javnost ne bi počela podupirati nezgodna – i skupa – riješenja za određene gospodarske grane”. Virtualni svijet u svojoj ekspanziji, kvantitativnoj i kvalitativnoj, sve više konkurira stvarnom svijetu, što je posebno izraženo kod djece koja su najnezaštićenija. To dovodi do otuđenja, ali i gubljenja iz vida vrijednosti pravoga života. Virtualni svijet je proizvod čovjeka koji ga često upućuje na iskrivljenu sliku samoga sebe, zatvarajući mu pristup transcendenciji. Motiv virtualnog tehnokrate jest sebičnost koja se svodi na profit i moć. U pravoj stvarnosti, unatoč svim teškoćama prouzročenim ljudskom slabošću, lako se susrećemo altruizmom i ljubavlju. Virtualna stvarnost iako se predstavlja u najprivlačnijem svijetlu, nudi prvenstveno zabavu koja progresivno izolira čovjeka i vodi ga u sve veći egocentrizam te desenzibilizira za vrednote. Čovjeka u njegovoj preuzetnosti i samouvjerenosti kao da uopće nije briga niti želi misliti o negativnim posljedicama korištenja elektronskih medija. Važno je da oni mogu biti moćno sredstvo vladanja i manipuliranja nad drugima. Virtualni svijet tako, u pravilu neprimjetno, može postati škola indiferentizma i pretvoriti se u stvarni opijum za narod

.