Gospa Guadalupska po izgledu je Bogorodica iz Otkrivenja koju sv. Ivan opisuje kao ženu obasjanu suncem, trudnu i s mjesecom pod nogama (Otk 12,1).

Evo ovdje izvadak iz knjige o ukazanjima Gospe Guadalupske, koju je napisao pok. fra Josip Marcelić.

1. Vidjelac Juan Diego

Prema tom izvještaju Gospa se ukazala urođeniku Juanu Diegu, čije aztečko ime glasi Cuauhtlatoatzin (što znači: Orao koji govori ili Onaj koji govori kao orao). Smatram da je važno spomenuti ovdje njegovo izvorno ime, jer je značajno pri tumačenju guadalupskog događaja i Gospine slike. Rođen je god. 1474. u blizini glavnoga grada Azteka, a umro je 1548. Kada mu se god. 1531. ukazala Gospa, bio je zreo čovjek, udovac.

2. Prvo Gospino ukazanje

Deset godina nakon osvajanja Meksika, kad je polako započela njegova evangelizacija, u subotu 9. prosinca 1531., veoma rano, Juan Diego, koji se prije nekoliko godina bio krstio, uputio se na subotnju misu i katekizam u Tlatelolco (dio tadašnjega glavnoga aztečkog grada zvanog Tenochtitlán, tj. grad Tenocha), gdje su franjevci imali svoj prvi samostan i crkvu u gradu Mexicu. Kada je Juan Diego stigao na obronke brežuljka zvanog Tepeyac (=vrh brda), najednom je začuo divno pjevanje, skladno i umilno, koje je dolazilo s vrha brežuljka; ugledao je bijel i sjajan oblak s prelijepom dugom. Bio je zadivljen onim što je čuo i gledao. Dok je stajao tako u zanosu pjevanje je najednom prestalo i začuo je ženski glas, mio i nježan, koji ga je pozivao s brda: “Juanito, Juan Dieguito”. Odazvao se glasu i popeo se na brdašce. Ondje je susreo prelijepu gospođu, koja ga je promatrala i pozvala da joj pristupi. Pred njom se Juan Diego prostro i onda ponovno začuo sladak i nježan glas Nebeske Gospe, na meksičkom jeziku: “Čuj, moj mali sine, Juanito… Znaj, i budi siguran, moj maleni preljubljeni sine, da sam ja uvijek Neokaljana, vazda Djevica Marija, Majka pravoga Boga, po kojemu sve živi, koji je Stvoritelj ljudi, Gospodar neba, Gospodar zemlje. Veoma tražim i želim da mi se ovdje sagradi sveta kućica, gdje ću ljudima darivati svu svoju ljubav, svoju sućut i svoju pomoć, svoje spasenje: jer ja sam zbilja vaša milosrdna majka, tvoja i svih ljudi koji nastavaju ovu zemlju, i svih ostalih naroda koji mene ljube, koji me zazivaju, koji me traže, koji se u mene uzdaju. Ovdje ću čuti njihov plač i njihovu žalost, da ublažim i iscijelim sve njihove patnje, bijede i boli. A da bi se ostvarilo ono što traži moje milosrdno srce, idi u palaču biskupa grada Mexica, i kaži mu da te ja šaljem. Otkrij mu kako veoma želim da mi ovdje sagradi kućicu, da mi podigne kapelu u podnožju ovoga brda. Reci mu sve što si vidio i čuo, i čemu si se divio.” Da ne iznosimo dosta dug izvještaj o ukazanju, u daljnjem tekstu donosimo kratak prikaz ostalih triju Gospinih ukazanja. Poslije sv. mise Juan Diego je otišao biskupu fra Juanu Zumárragu, ispričao mu svoj susret s Gospom i prenio mu njezinu želju da joj se na tom mjestu sagradi kapela. No, biskup je sumnjao u Gospino ukazanje i rekao Juanu da će se ponovno vidjeti.

3. Ostala Gospina ukazanja

Drugo Gospino ukazanje dogodilo se iste subote, 9. prosinca, kad se Juan Diego vraćao kući. Gospa ga je čekala na istome mjestu. On joj je žalostan, iznio neuspjeh svojega poslanja. Gospa mu je kazala neka sljedećeg dana još jednom posjeti biskupa i prenese mu njezinu želju. Treće ukazanje zbilo se u nedjelju, 10. prosinca 1531. Poslije sv. mise Juan Diego je ponovno pošao biskupu i prenio mu Gospinu želju. Biskup je tada zatražio od Juana neka prenese Gospi da on traži od Nje ZNAK da se doista ukazuje. Na povratku kući Juan je ponovno susreo Gospu i prenio joj biskupovu želju. Gospa je obećala da će biskupu poslati znak. Četvrto ukazanje Gospe zbilo se u utorak, 12. prosinca 1531., kada je Juan Diego žurio u Tlatelolco po svećenika za svojega teško bolesnog ujaka Juana Bernardina. Tada ga je Gospa ponovno susrela i rekla mu utješne riječi, koje zbog njihove važnosti donosimo bez skraćivanja: “Što se to događa, najmanji među mojim sinovima? Kamo ideš, kamo si se uputio? (…) Čuj i stavi u svoje srce, moj najmanji Sine, neka te ništa ne žalosti, neka ništa ne smućuje tvoje lice ni srce; nemoj se bojati te bolesti, niti ikoje druge bolesti, niti bilo koje nevolje. Zar nisam ovdje? Ja, tvoja Majka? Zar nisi pod mojim pogledom i mojom zaštitom? Nisam li ja izvor tvoje radosti? Ne stojiš li pod mojim plaštem, u mojem naručju? Što možeš više poželjeti?” I Nebeska Gospa ga uvjeri: “Neka te ništa ne smućuje, niti žalosti. Neka te ne smućuje bolest tvog ujaka, jer od nje za sada neće umrijeti. Budi siguran da je već ozdravio.” I doista, tog časa Presveta Djevica se susrela s ujakom Juanom Bernardinom vraćajući mu zdravlje, što će Juan Diego poslije doznati. Makar su to četiri Gospina ukazanja u Guadalupeu, ipak slikari redovito kao četvrto ukazanje slikaju zgodu kada se Gospa pojavila na tilmi Juana Diega, pred biskupom Zumárragom. To je zapravo peto Gospino očitovanje, a ne ukazanje, kada se u Biskupovu dvoru na Diegovoj tilmi pojavila čudesna Gospina slika, u utorak, 12. prosinca 1531. Tog je dana Diego pred biskupom raširio svoj plašt s ružama, koje mu je Gospa, usred zime poslala kao znak što ga je biskup tražio. Prisutni su u trenutku na priprostoj urođeničkoj tilmi ugledali prekrasnu Gospinu sliku. Biskup je na taj znak kleknuo i zatražio u Gospe oproštenje, jer je sumnjao u njezina ukazanja. Odmah je Diegovu tilmu s Gospinom slikom ostavio u svojoj biskupskoj kapeli i sljedećih je dana dao na mjestu ukazanja sagraditi kapelu, kako je to Gospa tražila. Na Sv. Stjepana, 26. prosinca kapela je bila završena i u procesiji Gospina slika je svečano prenesena iz biskupova dvora u kapelu na Tepeyacu.

fra Josip Marcelić, Ukazanje Gospe u Guadalupeu, pdf

U današnje vrijeme kad nemamo kraljeva teško je pojmiti što to znači “kralj”.

Kad čitamo Sveto pismo tu nalazimo kraljeve u židovskom narodu.

Izraelci su bili posebni od drugih naroda jer oni nisu imali kralja. Njima je direktno vladao Bog. No, oni su htjeli biti kao ostali. Bog im to dopušta i daje im kralja. Prvi kralj je bio Šaul, i njega Bog kasnije odbacuje. Bog bira kralja i Bog ga pomazuje.

i mi kršćani smo drugčiji od drugih  po tomu što vjerujemo da kad slušamo vlast da onda slušamo Boga. Naravno, u slučaju kad to nije protiv Boga. Poslušnost prestaje tamo gdje počinje grijeh. Tada mi nitko ne može nešto narediti. Kao u pitanju duhovnog poziva, gdje se roditelji npr. mogu protiviti. Ili ako bi mi netko branio npr. da propovijedam – evanđelje. Kao što sv. Pavao piše. Treba se radije pokoravati Bogu nego ljudima. 

No vlast može postati i tiranska. Može uzeti sebi za pravo da naređiva ljudima tako da traži da ih se sluša bez pogovora. O takvoj vlasti govori i knjiga Otkrivenja. O nekom tko će biti lažni prorok i tko će tražiti  takvu poslušnost, bez pogovora, osjećat će se kao da je on svemoguć.

U knjizi Otkrivenja se govori o tome i da će se prije Isusova drugog slavnog dolaska prolijevati krv mučenika. Koliko će ih tada uopće biti…pitanje je – jer veliki dio će otpasti od vjere.

No Bog će tada intervenirati i doći će u slavi.

Na kraju prvog Isusova dolaska bio je okrunjen trnovom krunom. Na taj načini su se s Njim rugali. Ali i to je On podnosio za naše otkupljenje. Drugi put, kad dođe u slavi bit će drugačije.

Mi štujemo Isusa kao Kralja, a onda i Gospu kao Kraljicu. 

Štovanje Gospe u našem narodu vidimo i u Njenom svetištu na Trsatu. Prema predaji tamo su anđeli donijeli Gospinu kuću. Tamo je bila neko vrijeme, a onda su anđeli kuću odnijeli u Italiju, u Loreto. Neki to pokušavaju objasniti na razne načine, da se prevozilo borodovima i slično, no prema predaji nema govora o tome, već o anđelima.

Kad je kućica došla u Loreto tamo je nastao spor oko zemlje, pa se kućica otud opet prenijela na drugo mjesto. Hrvati su dolazili u Loreto na hodočašća i plakali su pred Gospom u molitvi: “Gospe, vrati se na Trsat!” 

Kad je za to čuo papa onda je vjernicima za utjehu da sliku Gospinu koja se sad štuje na Trsatu. Tu sliku je, prema predaji, naslikao sv. evanđelist Luka.

U Trsatu se na Gospin zagovor događala i mnoga čuda. I onda je zbog tih čuda – biskup odredio da se Gospina slika okruni.

Tako je i dvije godine kasnije okrunjena i Gospa Chzestohowska, u velikom Poljskom svetištu. …

(ukratko iz propovijedi dJM, na svetkovinu Krista Kralja)

]]>