U litaniji svetom Josipu molimo: “Sv. Josipe, glavaru Svete Obitelji, moli za nas.” Iza ovog poziva je skriveno više nego se može na prvi pogled vidjeti.

Naravno, znamo da je Marija Djevica Majka Isusa Krista. Znamo da nije zamišljeno da Spasitelj ima ljudskog oca. Ipak, Crkva se nikada nije umorila inzistirajući na očinstvu sv. Josipa u Svetoj obitelji.

Važno je shvatiti da postoje dvije razine očinstva. Postoji fizička razina potrebna za začeće ljudskog tijela. U tom smislu, Krist nije imao ljudskog oca.

Ali otac ne surađuje sa svojom ženom tek u stvaranju djeteta. Također je dužan surađivati ​​s njom u odgoju potomstva koje njegova supruga donosi u svijet.

Od sve vječnosti, Josip je bio određen da bude supružnik Blažene Djevice. Bili su u braku. Josip je bio Marijin suprug, a ona je bila njegova supruga.

Brak je najintimniji od svih sveza između dvaju ljudskih bića. Pruža zajednicu darova između onih koji su se pridružili u braku. Posljedično tome, dajući Josipu Blaženu Djevicu za suprugu, Bog ga je postavio da bude ne samo njezin životni drug, nego i svjedok njezinog djevičanstva, zaštitnika njezine časti. Zbog svoje bračne veze s Marijom, sudjelovao je u njezinu uzvišenom dostojanstvu.

Ne možemo pretjerivati u naglašavnju ​​važnosti  da je sveti Josip bude istinski bračni drug Marijin. Izuzev Boga, trebao je imati svoju jedinstvenu ulogu živjeti sa Majkom Riječi koja je postala meso, koja je živjela među nama.

Sveti Luka nam govori da se, nakon povratka u Nazaretu nakon što su Marija i Josip pronašli Isusa u hramu, “Isus je napredovao u mudrosti, dobi i milosti pred Bogom i ljudima (Luka 2,52)”. Što nam je rečeno? Rečeno nam je da je Isus kao dijete neprestano pokazivao veću mudrost kako je odrastao u dobi. U Božjoj tajanstvenoj providnosti, i Marija i Josip su doprinijeli tom manifestiranju veće mudrosti u Isusu.

Vraćamo se na našu glavnu temu: da je Sv. Josip od Boga darovan model ljudskog očinstva. Samo previše dobro znamo da čovjek može biti otac djetetu po tijelu i to bez da se oženi za majku svojim potomaka.

Pravo očinstvo počinje doživotnom predanošću muža svojoj ženi.

Pravo očinstvo gradi se na nesebičnoj ljubavi muža za svoju ženu.

Pravo očinstvo ovisi o velikodušnoj ljubavi muža za potomke njegove supruge.

Pravo očinstvo znači da muž surađuje sa svojom ženom u duhovnom odgoju djece.

Pravo očinstvo, dakle, ne samo (ili čak uglavnom) generira ljudsko tijelo u ovom svijetu. Također je i to je uglavnom u tom da otac surađuje  s majkom u razvoju ljudske duše za vječni život u vječnosti.

Kako je, dakle, Sv. Josip primjer očinstva? On je  prototip onoga što bi trebali biti svi očevi.

Oni bi trebali odraziti u svojim obiteljima sedam vrlina koje Crkva posebno priznaje u odnosu Svetog Josipa s Isusom i Marijom.

Kao i Josip, očevi bi trebali biti:

– pravedni, bez pristranosti i ne obazirući se na ljudske obzire,

– čestiti, u svom životu kao oženjeni ljudi,

– razboriti u traženju Božje volje kroz molitvu,

– hrabri, prihvaćajući križ u svakom danu

– poslušni, gledajući u svakom događaju dio Božje providnosti i odgovarati:

„Ovdje sam Gospodin. Spreman sam učiniti Tvoju volju. “

–Vjerni u ljubavi prema svojim suprugama i ljubeći svoju djecu sa neumornom velikodušnošću.

–Zaštitnički – zaštiti svoju ženu i djecu od modernih Heroda koji su nadahnuti zlim duhom da unište kršćansku obitelj u modernom svijetu.

izvor: The Real Presence, o.J.H.

I kad im je rekao o odlasku što reći treba
U molitvi podiže oči k Ocu, put Neba:

Oče, došlo je vrijeme da Otac proslavi Sina
vrijeme da vlašću koju si mu dao sa visina,
vlašću nad svakim tijelom kojeg ima,
da život vječni dade onima…,
onima koje su mu dao međ ljudima.

A život vječni je ovo:
da upoznaju Tebe i tvoje Slovo,
Tebe, jedinoga istinskoga Boga,
i koga si poslao –
Isusa Krista, sina Tvoga.

Ja sam došao na zemlju Tebe proslaviti
i dovršio djelo koje su mi dao izvršiti.
A sada ti, Oče, onom slavom me proslavi
koju sam imao prije nego se svijet pojavi.

Objavio sam Tvoje ime ljudima
koje si Tvoji bili sad se zovu mojima
Od svijeta si uzimao
i meni dao
da bi uza me stali,
oni koji su Riječ Tvoju sačuvali.

Vjeruju da je od Tebe sve što si mi dao,
jer riječi Tvoje njima sam predao
A oni su Riječ primili
i u spoznanju bili
da sam od Tebe izišao
i da si me Ti posalo.

Ja za njih molim;
za one koje posebno volim,
ne molim za svijet, koji uza me ne stoji,
nego za one koje si mi dao jer su tvoji.
I sve moje tvoje je, i tvoje moje.
I ja u njima proslavih sebe i ime svoje.

Ja više nisam u svijetu, no oni ostaju
Ja idem k tebi, a oni nek ustraju.
Oče sveti, sačuvaj ih u imenu svom
da u nama imaju svoj dom
Sačuvaj one koje si mi dao Ti
da budu jedno kao i mi.

Dok sam bio s njima, ja sam ih čuvao
u tvom imenu, njih koje si mi dao,
i štitio ih te ne propadne nijedan
osim sin propasti, bjedan,
onaj koji se protiv mene pobuni,
da se Pismo ispuni.

A ovo govorim sad kad idem k Tebi,
da imaju puninu moje radosti u sebi.
Dao sam im Tvoju Riječ, Tvoja slova sveta,
a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta,
kao što ni ja sam
od svijeta nisam.

Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta ovoga
nego te molim da ih očuvaš od Zloga.
Oni nisu od svijeta, puput Tvoga Sina,
Posveti ih u istinu: tvoja je riječ Istina.

Kao što si ti mene u svijet poslao
da bi te svijet upoznao
Tako su i oni meni dani
da bi od mene bili poslani.

I za njih posvećujem samoga sebe sada
da istina i u njima vlada,
da u istinu budu posvećeni
da tako budu slični meni.

Ne molim te samo za ove
nego i za učenike njihove,
koji će preko njih o meni saznati
i na njihovu riječ u me vjerovati.

Ovog mi je srce žedno:
da svi budu jedno
kao što si ti Oče u meni i ja u tebi jedno
neka i oni u nama budu zajedno
da svijet uzvjeruje da si me ti posalo.
da vjeruje riječi koju si dao.

…

Oče moj, oče moj… Isus se svom Ocu obraća
od učenika se rastaje i k Njemu se vraća.
Na ono što slijedi ko na proslavu gleda
jer je došao za to da se za nas preda.

Moli za sve one koje će mu Otac dati
za učenike i one koji će im vjerovati.
U trenutku tom on u molitvi vidi i nas
i svim vjernima želi vječni život, spas.

Učenici su povjerovali i oni će druge zvati
jer s istinom o Životu žele druge upoznati.
Vjeru će pronosit u jednog pravog Boga,
u Božjeg Sina, Isusa, Spasitelja svoga.

Riječ Njegovu učenici vjerno su sačuvali
I taj nauk spasonosni i drugima su dali.
Oni su ti koji su Isusa shvatili najbolje
i u Riječi što prenose trag je Božje volje.

Vjeruju svom Učitelju koji od Oca dođe
I čineći samo dobro ovom zemljom prođe.
Vjeruju mu sve što im je rekao o svemu,
kakvi za druge biti i kakvi biti prema Njemu.

Nauk su taj mnogi na svoj način iskrivili
i u zajedništvu apostola više nisu bili.
Iskrivili su Riječ Isusovu i riječ apostola
pa je tako došlo do bolnih raskola.

Jedinstvo to u nauku ranjeno je jako
I sakramente će mnogi tumačiti naopako.
A Isus sve to vidi u božanskom svome znanju
i moli za svoju Crkvu u tom bolnom stanju.

Moli za učenike da svoju vjeru sačuvaju
I pred svijetom grijeha da se ne predaju.
Već on vidi mržnju što će krenut na nje,
I kako svijet taj mnoge mučenike žanje.

Oni su i danas svijetionici, u dane oluja,
uporište čvrsto protiv raznih struja.
Oni su i danas znak kojem se protive
jer su moćne sile zla i nauke krive.

Isus želi da Njegovi budu kao jedno
i čuvaju zajedno ono što je vrijedno.
Ko što Sin sa Ocem istu volju djeli,
i njih Bog u takvom zajedništvu želi.

I kad jednom završe započetu trku,
kad evanđelje navjeste i židovu i grku,
kad radi ljubavi vječne izgube glavu
zadobit će i oni onu nebesku slavu.

I bit će oni s Isusom, tamo gdje je On
i Crkva će ih slaviti na zvona zvon.
Na blagdane njihove mi ih se sjećamo,
u želji da i mi jednom prispijemo onamo.

Otac koji ih je volio tako i nas voli
i tom Ocu Isus se za sve vjerne moli:
da ljubav Oca i Sina bude i u njima
i da tu ljubav donose i ostalim ljudima.

Sačuvaj i nas Oče, u zajedništvu tom
da u Srcu Tvoga Sina i naš bude dom.
Nek u nauku apostola budemo ko jedno
i čuvamo i mi vjerno ono što je vrijedno.

Neka nas ne zavaraju neki proroci lažni
jer govori apostola njima više nisu važni.
Neka nas prva Crkva uči kako jedno biti,
kako slušat Boga svog i bližnjega ljubiti.