Današnje evanđelje govori o onome što bi mi morali biti: sol zemlje i svjetlo svijeta.

ULOGA SOLI

Sol ima različitu primjenu. Koristi se kao začin jelu, koriste se za konzerviranje mesa, za posipanje cesta da bi se zaštitili u prometu.  Isto tako, koliko je količinski mala ona ima jednu veliku ulogu u onom što čini.

Isus na drugom mjestu kaže da smo mi stado malo. Dakle, pozvani smo da budemo – manjina. Ali da ta manjina bude osviještena i ponosna.

Jedino tada ona može imati funkciju soli, može čuvati od pokvarenosti i može čuvati duše da upadnu u vječnu propast.

ULOGA SVJETLA – kršćani u svijetu zabluda

Druga je slika svjetla svijeta. Mi znamo kako to izgleda kad nema svjetla i kad čovjek treba hodati u mraku. Riskira da jednostavno nastrada.

I zato je svjetlo nužno. Bez svijetla ovaj svijet jednostavno ne bi mogao postojat, zamrznuli bi se, jednostavno bi presušio život na zemlji.

Na duhovnom planu ovaj svijet živi u zabludama, krivim učenjima i krivovjerjima. Zato je Isus za sebe rekao da je on Istina. On je došao donijeti svjetlo na ovaj svijet i  nas je zadužio da mi budemo također nositelji svjetla, da pokažemo ljudima pravi put kako doći do Boga. Zato je važno da mi budemo u ispravnoj vjeru, da budemo poučeni u vjeri, da budemo ponosni na svoju vjeru.

Ne možemo imati komplekse u ovome svijetu – ako smo svjesni da smo sol i svjetlo.  Mnogi kršćani koji su izgubili tu svijest i kojima je oslabila vjera onda – biraju neki drugi put. Biraju put kompromisa onda se radi ustupke svijetu, onda se jednostavno prilagođavaju svijetu i gubi se sve više svoj identitet.

NEMA MJESTA KOMPROMISU

Što se više povlačimo, što smo više spremni na kompromise, što se više odričemo svoga identiteta. To više svijet od nas traži potpunu kapitulaciju.

Kako vidimo to sa homoseksualcima – vidimo da je ta njihova agenda stalno traži više.

Traže od Crkve, ne samo da prihvaća grešnike, nego traži od Crkve da prihvaća grijeh. (!)

Traže da blagoslivljamo njihove veze, a onda će nakon toga tražiti da mogu sklapati brakove u Crkvi,  a onda će tražiti druge stvari pa treće pa četvrte itd.

A onda će biti i drugi koji će tražiti ono što se njima sviđa: feministkinje, komunisti, desničari itd.

Što će onda ostati od baštine vjere i od crkve? Ništa.

Možemo tada jednostavno zatvoriti i zaključati sve crkve.

I to je u konačnici njihov cilj: jer svijet u kojemu vlada mrak želi UGASITI SVJETLO.

I zato mi ne možemo ulaziti u nikakve kompromise. Obavezuje nas objava koju nam je Krist ostavio.

Naši su preci i polagali svoje živote za tu cjelovitu objavu. Dakle, nema tolerancije grijeha, nema ustupaka, nema kompromisa.

Danas je više nego ikad prije u povijesti potrebna sveta nepopustljivost.

O tomu je na svoj način progovorio papa Benedikt XVI.

Kad je govorio o diktaturi relativizma i dao dijagnozu stanja u kojem se mi nalazimo onda je dao i lijek – kako se boriti protiv te diktature.

Progovorio je tada o principima o kojima se pregovara.

Dakle, to je prije svega poručio političarima koji predstavljaju katolike.

Rekao im je da postoje moralni principi oko kojih se ne može pregovarati, oko kojih ne može biti nikakvih kompromisa.

To su svega 3 principa.

1.Prvi je obrana života od začeća do smrti.

2.Drugo je obrana obitelji kao zajednice muškarca i žene.

3.Treće je pravo roditelja da odgajaju svoju djecu slobodno.

Dakle to je zadnja crta obrane koju jednostavno ne smijemo napustiti i po cijenu života.

Mi vidimo da smo napadnuti na sva ta 3 područja.

1.OBRANA ŽIVOTA – OD ZAČEĆA

Na planu života – nikad se prije nije ubijalo djece kao u naše vrijeme.

Mi se zgražamo kako su pogani prinosili idolima svoju djecu i žrtvovali svoju djecu, a mi to danas činimo daleko više.

POBAČAJI

Kako sam već spomenuo službene statistike kažu da imamo godišnje 73 milijuna pobačaja (!)

Smatra se da je rat koji je odnio najviše ljudskih žrtava, bio 2. Svjetski rat. U  4-5 god. trajanja je odnio oko 45 milijuna života, a mi dvostruko više djece pobijemo svake godine. No, izgleda da je to samo polovina od stvarnih ubojstava koja se čine, jer ima pobačaja koji nisu registrirani, oni koji se događa mimo zakona i van zakona.  Imamo pobačaje koji se događaju preko pilula, imamo sad i pilulu dan poslije,  imamo pobačaje koji su događaju preko spirale, koja nije samo kontraceptivna nego i abortivna.  Imamo pobačaje koji se događaju preko umjetne oplodnje, jer se sav onaj višak zametaka djece koja su začeta zaledi, roditelj u pravilu tu djecu ne žele uzeti i ta se djeca kasnije ubiju.

Mi prelazimo sigurno 100 milijuna godišnje – ubijanja nevine dječice. (!!!)

To je 1000 puta više nego što se to događalo u poganskim narodima.

Jedan protestant američki, je na to rekao: „Ako Bog ne kazni ovaj svijet onda ću se na Sudnjem danu morati ispričati Sodomi i Gomori!“

Mi smo daleko nadišli izopačenost Sodome i Gomore u našem vremenu, a Bog nije samo milosrdan nego je i pravedan. I ako ne kazni na ovome svijetu – kaznit će u onom drugom svijetu.

Zato mi i vjerujemo u čistilište. Jer ako čovjek ne da zadovoljštinu za svoje grijehe ovdje, za života na zemlji, a oprošteno mu je, da ne ide u pakao, onda će zadovoljštinu morati dati u čistilištu. Božja Pravda mora biti zadovoljena.

2.OBITELJ

Drugi princip je obitelj.

Gospa je u Fatimi rekla da će u ovome našem vremenu najviše biti napadnuta obitelj.

Obitelj se razara na razne načine. Jedan od načina je i pobačaj ali to nije jedini način.

BRAK

Vidimo da se obitelji sve više raspadaju, da se relativizira sama ustanova, institucija braka i da je pitanje  kad će brak kao takav biti – ukinut.

A bez obitelji nemamo društva, nemamo naroda, nemamo Crkve.

I Treće: sloboda odgoja.

3.SLOBODA ODGOJA

Kako vidimo danas zakazuju i takozvane katoličke škole.

Djeca uče krivo ili ih se pridobiva da uče suprotno od onoga što uči Crkva.

Na jednoj školi sam vidio grafit gdje pište: „Sve što znate krivo je!“ Ima puno istine u tome. Kad vidite koji svjetonazor dobiju naša djeca nakon toga školovanja onda vidite da je to jedan ateistički svjetonazor.

Umjesto da vjeruju da je Bog stvorio svijet, oni vjeruju da je svijet nastao slučajno, kao produkt materije.

Usvoje „dogmu“ evolucije za koju nema nikakav dokaz.

To je samo jedna hipoteza, koja se pokazala ispravnom samo u mikro-evoluciji ali nema nikakvog temelja za makro evoluciju.

Na moralnom planu ih nauče ta ih moral ne zanima da je sve dopušteno i zato uvode spolni odgoj

Naučio ih da je važna tolerancija kao nova dogma modernog društva, a ubiti tako preko tolerancija uče da je sve relativno da nema istine.

I tako redom. I gdje je tu onda sloboda izbora, da roditelji odgajaju djecu u svojoj vjeri?

A naš vjeronauk u školama potpuno zakazuje.

Mi gledamo kako ćemo djecu animirat, zabavit, pričat im pričice, a oni na kraju ne znaju ništa.

Koliko mladih koji se trebaju krizmati koliko njih znaju uopće napamet 10 zapovijedi Božjih? Koliko njih zna izmoliti Vjerovanje? Dakle, neke najosnovnije stvari mi zakazujemo.

To pokazuje da smo zakazali kao sol i kao svjetlo.

Učimo na svojim greškama i obratimo se.

Reorganizirajmo svoj život.

PRIMJER OZDRAVLJENJA – DUŠE I TIJELA

Završit ću sa jednom zgodom iz života.

Upoznao sam jednu mladu ženu kojoj su  dijagnosticirali zloćudni tumor. Živjela kao bezvjernica i vjera je nije zanimala u životu.

Kad je došla pred tu dijagnozu koja mi je davala nekoliko mjeseci života, onda je stala.

Liječnici su joj rekli da ja ne mogu pomoć i ona je bila otpisana.

Tada je ona učinila nešto neočekivano. Ušla je u jednu crkvu i tamo stajala pred Gospin kip i plakala.

Nakon nekog vremena, kaže da je to bilo više od sat vremena, ona je izašla iz crkve promijenjena. Vratila se Bogu i osjećala se drugačije.

 Kad je otišla liječnicima oni su ustanovili da više nema raka.

Ona kao da je svojim suzama, jer je cijelo to vrijeme plakala, kao da je svojim suzama jednostavno izbacila rak iz svoga tijela.

Kako vidimo, kad čovjek doista skruši srce, kad se istinski pokaje, onda Bog može učiniti čudo i na ovome zdravstvenom planu.

Neka Marija, zatornica hereza bude naša vodilja u ovom vremenu i naša snaga. Amen.

VIDEO na yt: VJERNI BOGU

Izvor: Crkva sv. Celemensa – Berlin

Izgubila je oca u djetinjstvu, ali se Eutihija, njezina majka, posebno brinula da joj podari nježne i uzvišene osjećaje pobožnosti i vjere. Po ranim dojmovima koje je Lucija primila i snažnom utjecaju božanske milosti, Lucija je bila još vrlo mlada kad je ponudila Bogu cvijet svog djevičanstva. Taj je zavjet, međutim, držala u tajnosti, a njezina majka, kojoj je to bilo strano, natjerala ju je da se uda za mladog gospodina koji je bio poganin. Svetac je tražio prilike da spriječi ovaj plan da stupi na snagu, a njezinu je majku mučilo dugo krvarenje od kojeg je trpjela četiri godine, a da nije pronašla nikakav lijek obilazeći liječnike. Na kraju ju je Lucija nagovorila da ode u Catanu i iznese svoje molitve Bogu za pomoć na grobu svete Agate. Onamo ju je pratila sveta Lucija, a njihove su molitve bile uspješne.

Nakon toga je naša svetica otkrila svojoj majci svoju želju da se posveti Bogu u stanju trajnog djevičanstva i da svoje bogatstvo podari siromasima: a Eutihija ju je, u znak zahvalnosti, ostavila punu slobodu da slijedi svoje pobožne sklonosti. Mladi plemić, s kojim je majka razgovarala o udaji za nju, shvatio je to prodajom njezinih dragulja i dobara, te raspodjelom cijene među siromasima, te ju je u svom bijesu optužio pred namjesnikom Pashazijem kao kršćanku , Dioklecijanovo progonstvo tada je bjesnilo s najvećim bijesom. Sudac je zapovjedio da sveta djevica bude izložena prostituciji u bordelu; ali Bog ju je učinio nepomičnom, tako da je stražari nisu mogli onamo odnijeti. Također ju je učinio nadmoćnom kod sve okrutnosti progonitelja, u svladavanju vatre i drugih muka. Nakon duge i slavne borbe umrla je u zatvoru od zadobivenih rana, oko 304. godine. Bila je počašćena u Rimu u šestom stoljeću među najslavnijim djevicama i mučenicima, čije trijumfe crkva slavi, kao što se vidi iz Sakramentar svetog Grgura, Bede i drugih. Njezin se blagdan držao u Engleskoj sve do promjene vjere, kao sveti dan drugog reda, u kojem nije bio dopušten nikakav rad osim oranja zemlje ili slično.

Njezino je tijelo ostalo u Sirakuzi mnogo godina; ali je naposljetku prevezeno u Italiju, a odatle po ovlaštenju cara Otona I. u Metz, kako pripovijeda Sigebert od Gembloursa. Tamo je izložena javnom štovanju u bogatoj kapeli crkve sv. Vinka. Dio njezinih relikvija prenesen je u Carigrad, a odatle u Veneciju, gdje se čuva s osobitim štovanjem.

Sv. Lucy je često slikana s očnim jabučicama položenim u zdjelu: možda su joj oči bile oštećene ili iščupane, iako njezina sadašnja djela ne spominju takve okolnosti. Na mnogim mjestima njezin se zagovor osobito moli za očne bolesti.

***

Od najveće je važnosti koje su ideje utisnute u fleksibilne umove djece, koji su osjećaji utisnuti u njihova srca i prema kojim su navikama najprije oblikovani. Neka se naviknu na mala odricanja, kako u svojoj volji tako i u osjetilima, i neka nauče da se užitaka koji zadovoljavaju osjetila moraju čuvati i upotrebljavati s velikim strahom i umjerenošću: jer njima se duša može pokvariti…

Malo je Lucija danas među kršćanskim damama, jer su senzualnost, ponos i taština usađeni u njihov um lažnim maksimama i pogubnim primjerom onih s kojima su najprije razgovarale.

Na žalost, osim ako stalna budnost i suzdržanost ne proizvode i ne jačaju dobre navike, sklonosti naših duša same od sebe naginju prema pokvarenosti.

Izvor: ewtn

Odvija se borba “prsa o prsa”: neprijatelj se u našem društvu na svakome koraku obrušava na duše naše djece. Iako ste puno toga učinili da biste svoju obitelj zaštitili od najgorega, nitko onije imun, ma koliko toga učinili ispravno. To znači da potpuno budni roditelji trebaju razviti strategiju molitve.

Svaki put kada osjetite, naslutite ili pak ustanovite kako je nešto pokvareno ušlo u život vašeg djeteta, izmolite molitvu sv. Mihaelu Arkanđelu. Okrenite Sotoninu taktiku protiv njega samoga. Od neizmjerne je važnosti znati (i zapamtiti) kako Sotona neće odmah odustati od pokušaja da vam naudi. Može se čak i snažnije oboriti na vas kako bi vas obeshrabrio, naveo da prestanete moliti protiv njega te vas uvjerio kako je riječ o beskorisnoj navadi zbog koje vam je još gore nego prije. On je jako pametan i ima doktorat iz psihologije.

Što se događa kad npr. djevojčica, ako želi, hoće biti dječak ili obrnuto? Katolička škola u Kentu morala se ispričati transrodnom učeniku kojem je izpočetka bilo zabranjeno da nosi uniformu za djevojčice te koristi svlačionicu za djevojčice. Učenik je poslao online peticiju i angažirao odvjetnika. U postojećoj situaciji postojao je samo jedan ishod.

Kršćanksi pravni centar kaže da je naišao na veliki broj slučajeva gdje su učitelji bili disciplinirani i ušutkani. Najistaknutiji je (nedavni) primjer učitelj Joshua Sutcliffe, učitelj matematike koji je bez razmišljanja grupu učenika imenovao djevojčicama, iako je tu bila i jedna koja se identificirala kao dječak. Učitelj se ispričao, ali “učenik” je “otišao” školskim vlastima. Učitelj je suspendiran zbog neosjetljiva komentara i pogreške što nije prepoznao “seksualnu i kulturnu različitost učenika”

Mnogi će susojećati sa učiteljevom pričom jer se on po svojoj savjesti nije mogao obraćati djevojčici kao da je “on”. On nije vjerovao da je to istina, ali je bio spreman koristiti novo (muško)  ime “učenika”. I to je ono čega se boje kršćanski učitelji koji žele slušati svoju savjest: da se samo čeka da ih se stavi u nemogući položaj.

Nastavnici i liječnici nalaze se na prvoj crti bojišnice, ali nitko prema tom pitanju ne može biti ravnodušan.  Kao što je jedan roditelj primjetio:  “Ne znate što će biti s vašim djetetom: hoće li biti sportaš, hoće li biti otvoren, hoće li biti zdrav; jedina stvar koju znaš od trenutka kad se rodi jest – je li muško ili žensko. A sad je čak i to oduzeto.”

I kakva je tendencija prema onima koji imaju tradicionalna uvjerenja? Ako ne prihvaćate nečije zahtjeve za promjenom spola onda ste na pogrešnoj strani povijesti i zakon će vas kazniti.

Za jednu  školu koja nije imala u kurikulumu (u planu i programu) homoseksualnost ili rodnu opredjeljenost – zaključeno je da – ne potiče učenike da poštuju druge ljude!

Mnoge stvari se predstavljaju kao da nisu problem, ali iskustva učitelja govore drugačije. …

Više na: http://www.catholicherald.co.uk/issues/november-24th-2017/can-catholic-schools-resist-the-new-gender-confusion/

U kratkom videu (u prilogu) možete čuti poljskog svećenika koji želi pokazati istinu o homoseksualnosti, a koja se od javnosti često skriva te se želi nametnuti kao normalno ponašanje.

Činjenice nam govore koliko je ta pojava loša za same te osobe, a onda i za druge s kojima su u odnosu te za cijelo društvo.

• 40% pedofila jesu homoseksualci.
• 60% oboljelih od SIDE jesu gay osobe. Liječenje od AIDS-a je jako skupo. (70 000 dolara po osobi). To opet pada na teret društva. Postavlja se pitanje što takvo ponašanje daje društvu?
• Liječnici primaju sve više oboljelih od SIDE (što je također alarmantno) i boje se zaraze
• Statistike pokazuju da prosječan homoseksualac promijeni 12 partnera godišnje (a to što netko živi u partnerstvu s jednom osobom najčešće ne govori ništa o vjernosti)
• Te iste osobe imaju velik udio u broju onih koji počinjaju samoubojstva.
• Te iste osobe koje su na izvana vesele, nerijetko priznaju da je njihov život tužan život, zapravo – pravi pakao
• Nikada vam ne pokazuju starije gay – osobe – zato jer su uništene… uvijek vam pokazuju mlađe. Oni žive 10-20 godina kraće
• I sama prva dva podatka govore da to nije nikakvo ponašanje koje bi trebalo propagirati nego pak nešto zbog čega tim osobama treba pomoći.

…

Vlč. Dariuzs Oko je svećenik koji i sam pomaže tim osobama koje se odluče na liječenje. Navodi i tvdrnju pape Franje o tom kako u svijetu vlada ideološka kolonizacija. Djecu se u školama uči kako mogu odabrati što su: muško ili žensko, te se na taj način promiče homoseksualnost kao nešto sasvim normalno, a želi se uništiti tradicionalno poimanje braka i obitelji.

Spominje primjere iz Njemačkih udžbenika o spolnom odgoju koje ne može niti pokazati zbog toga jer su pornografskog tipa, a od učenika (15-ogodišnjaka) se kao vježba traži da osmisle javnu kuću za osobe raznih seksualnih sklonosti. Svrha takve vježbe može biti, prema njegovu mišljenju, da se mlade navede da i sami posjete ta nemoralna mjesta.

Pokazao je također knjigu Jaceka Kochanovskog koji priznaje da je gay i koji se hvali da je posjetio takva mjesta, a po svojoj službi je na  Institutu za primijenjene društvene znanosti sveučilišta u Varšavi, na odjelu za sociologiju moralnosti.

Ako netko kaže da živi u vezi sa jednim partnerom 14 godina, to još ne znači da živi vjerno. Ispitivanja pokazuju da je kod homoseksualaca ta vjerojatnost jako mala. Prema istraživanjima jedan gay u životnom vjeku promjeni 500 partnera. Također se poziva na knjigu „Maestro“ gdje se opisuje skandal jednog poljskog voditelja zbora koji se smatra najgorim Poljskim pedofilom. Za njega se smatra da je silovao 400 dječaka, pa i onda kad je bolovao od AIDS-a.

više o tome na: O. Dariusz Oko, o homoseksualnosti i gender ideologiji

Na žalost pojava homoseksualnosti nije strana ni u krugovima Crkve.

O ovom problemu o. Dariusz je razgovarao sa novinarom M. Vorisom (Church Militant)

No unatoč primjerima koje nabraja (pa i u krugovima Vatikana) naglašava da ima i puno dobra u Crkvi, ali je dobro upozoriti i na tu rak-ranu Crkve. I ono što šteti Mističnom tijelu Crkve nisu toliko slučajevi homoseksualnosti i pedofilije izvan Crkve nego – u samoj Crkvi. O svećenicima kaže da bi se mogli razvrstati u tri grupe: sveti, mlaki i pali svećenici. Slučajevi palih svećenika postoje, potrebno je i to reći tvrdi on jer takvi mogu loše utjecati na one dobre svećenike.

Postoji problem primanja u bogosloviju takvih kandidata sa homoseksualnim sklonostima. Možda to jest u teoriji moguće da im se pomogne, ali u praksi  – znamo da im to okruženje gdje su sami muškarci – nikako ne pomaže. To bi bilo, kaže on, kao kad bi se nekog svećenika stavilo zajedno u suživot sa nekom privlačnom ženom. To je situacija u kojoj se tu osobu dovodi u napast. Tako i za takvog bogoslova.

Takvih loših slučajeva je zasigurno više tamo gdje svećenici imaju više slobodnog vremena, gdje ne ispovjedaju, gdje ne dijele sakramente često i onda nalaze neke sporedne zanimacije, bave se profesionalno sportom, a onda krenu i lošim putem, … Oni pali svećenici se trude opravdati svoje ponašanje tako da ne žele javno progovoriti o svojim sklonostima, nego žele izokrenuti učenje Crkve. Pronalaze one slične sebi koji će ih podržavatii u grijehu, pravdajući se da je to sve normalno…

Na žalost, nalazimo se u vremenu kad se loše želi nazvati dobrim, pa i od strane crkvenih pastira. Zato je potrebno ne udaljiti se od Katoličke Crkve zbog loših primjera, nego naprotiv, sa svoje strane učiniti koliko je do nas da ostanemo vjerni Isusu i Učiteljstvu Crkve, onakvom kakvog su nam predali apostoli.

Ne morate se složiti s autorom ovog istraživanja, ali je zanimjivo preispitati svoj boravak na facebooku:

• Zašto se želim povezati s ovim ili onim ne-poznatim ljudima?
• Što tražim na facebooku?
• Koliko vremena provedem na facebooku dnevno?
• Je li u pozadini želja da ispunim neku emocionalnu prazninu? da nekog impresioniram? ili… ?
• Znam li da postoje ljudi kojima je u interesu da nas uhvate u zamku konzumizma (pa da se uspoređujemo s drugima, kupujemo stvari koje nam ne trebaju, … )?
• Znam li da većinu tih ljudi (“prijatelja”) na facebooka nije ni briga za mene, i da se sad izbrišem sa facebooka ne bi me potražili… ? itd… itd…

Riječi autora videa (otprilike):

Imao sam 4 facebook profila. Onaj glavni je bio za moju ženu, tako da može imati muža u facebook svijetu. Ostala tri su bila za „Sons of liberty accademy“, koja nisam baš ni koristio, ali bili su tamo. Jedino od najvećih iskustava koje sam imao na facebooku bio je moj prvi (fb) rođendan kad sam primio preko 100 rođendanskih čestitki širom svijeta. Stvarnost facebook svijeta je da se nikad zapravo i nije činio stvaran.

Unatoč tomu KOLIKO PRIJATELJA imaš na facebooku činjenica je da možemo biti sretni ako imamo nekoliko njih u stvarnom životu. Imamo li više elektroničkih kontakata sa ljudima to ne poboljšava naš život. … život postane manje ljudski.

Što više „SMIJEHA“ („lol“ – ova) dijelimo to on sve manje ima to značenje. „LoL“ =  laugh(ing) out loud /  lots of laughs (smijanje glasno / puno smijeha). Najčešće je sve to pokušaj da čovjek ISPUNI PRAZNI DJELIĆ SVOJE DUŠE.

KONZUMERIZAM nam nameće da kupujemo stvari koje nam ne trebaju… (Kupujem, dakle, jesam)… Nastojanje da se osjećam bolje nego drugi. Uskoro, vrijednost se ne određuje prema snazi naših međuljudskih odnosa s drugima nego po onome što smo sposobni konzumirati. I onda – odričemo se veza s drugima, da možemo raditi više, da možemo imati bolji život. Što više radimo, to više kupujemo. Sve dalje idemo u tomu. To čini naše veze sve slabijima. Raditi više, kupovati više… Konzumerizam desetljećima kontrolira društvo namećući im potrebu  – da ljudi izgledaju dobro ili se osjećaju dobro.

Konzumerizam je psihološki proces (čijim začetnikom se smatra nećak Zigmunda Freuda), a kojem je cilj pretvoriti snažne međuljudske odnose u površne susrete koji su u znaku iščekivanja sljedećeg …

Reklame su napravljene tako da stvaraju nesvjesnu želju za proizvodima. Uzmimo npr. cigarete. To se može prihvatiti kao oblik moći i buntovništva, a stvarnost je da se radi o – slabosti. Na posljetku kupimo stvari ne zbog korisnosti proizvoda nego da pokažemo svijetu: Kupio sam to… ja sam „cool“. (U pozadini su voditelji tvrtki koji se svim silama trude zadržati svoj posao, prodati nam svoje proizvode, učiniti da nosimo moderniju odjeću, da vozimo najbolja auta… itd.) A što kad se ljudi slome u toj jurnjavi…  Što kad se ljudi probude i shvate da su proveli život jureći za ničim?

Odgovor biva: Pustite ih – NEKA SE ZABAVLJAJU – do smrti!

Facebook je IZRAZ NARCIZMA. Gdje drugo možete ići i šepuriti se kao paun? Tu možete dobiti puno slave – svake minute… (U pozadini mnogih statusa može biti: „Želim pažnju!“) Facebook može biti jedan veliki: „Pogledaj me…!“ … „Pogledaj moje slike, pogledaj moje auto, pogledaj gdje se nalazim, pogledaj moj ženu, pogledaj moj život, …“ (63% njih cijelo vrijeme kukaju,  32 % govori o svojim savršenim životima, 41 % dijele svoja politička gledišta, 16% stalno pišu o svojoj dragocjenoj dječici… )

I na kraju, koja ironija,  – od svih silnih prijatelja – NIKOGA ZAPRAVO NIJE NI BRIGA za sve to!

Narcizam ide toliko daleko da su ljudi stvarno kadri ući i u prave veze kako bi mogli na facebooku izmjeniti status (!) (u vezi!)

Facebook je također pun REKLAMA (…razne korporacije, promotori, zvijezde, mali biznismeni…) Postoje cijeli sustav koji je u cilju pomaganja promoviranja preko fb i medija… Komentari često i nisu napisani od strane onih koje slijediš nego od strane medijskih menadžera.

Zašto trošiti vrijeme igrajući se sa facebookom!? I koje li ironije!  Oni (kojima je u cilju da si na facebooku) – oni ne troše svoje dragocijeno vrijeme provodeći SATE I SATE na facebooku. Korporacije i marketinški stručnjaci će nam reći: „Hej, cool je da ostaneš POVEZAN/a!“ A iza svega toga oni su samo zainteresirani za to da unovče promet.

Facebook je i VOAJERističan. (Voajer je osoba koja želi gledati tuđe stvari, navodi je da otkriva i svoju intimu…  radi zadovoljavanja svojih potreba… ) Želi se vidjeti je li se netko udebljao, ili kako djeca izgledaju… Facebook ti omogućuje da gledaš slike tih života, ali nikad ti zapravo ne daju priču tog života. Iza svih tih osmjeha nalazi se i tuga… možda zbog međuljudskih odnosa, možda zbog novca, možda zbog bolesti ili zbog posla.. Svi mi imamo takvih poteškoća. Svi imamo dublji život koji bi dijelili sa stvarnim prijateljima, ali ne i sa facebook prijateljima. Ako ne možeš biti otvoren/a s tim ljudima zašto im dopuštaš da ti uđu u život? Zašto smo tako ljubazni da dajemo dio svog života ljudima kojima uopće nije stalo do nas? Moramo čuvati sveto od profaniranja.

Budući da se krećemo u tom svijetu voajerizma prisiljavamo sebe da stavimo na se MASKU. Masku stavljamo zbog raznih razloga, možda ne želimo uzrujati nekog. Ili možda želimo impresioinrati nekog! Problem je kad nosimo masku tako dugo da izgubimo pojam o tom – tko smo mi stvarno. Ovo može ugušiti neke želje da učinimo nešto, ili da budeš tko stvarno želiš biti. Budući da nosimo masku onda ljudi koje poznamo poznaju samo – masku. A onda se bojiš biti tko stvarno jesi –  iz straha da ih ne prestrašiš. To je nešto što onda narušene odnose čini još gorima.

I prije nego facebook-ljudi postanu ljuti: Facebook ima i neke dobre strane. Da to je „cool“, da se možeš POVEZATI S PRIJATELJIMA i podijeliti slike. Tvoj facebook život je odraz tvog stvarnog života. Mnogi ljudi odu na facebook kako bi imali život, a da ih to ne konzumira. Facebook nije uzrok ovih problema više nego li i kemijska koja piše pogreške. Facebook je samo pokušaj milijona ljudi da se povežu i nađu smisao svog života. Problem je što su ovakve VEZE POVRŠNE i NE ISPUNJAJU čovjeka. (Facebook se čak uspoređuje sa pornografijom – Ono što je facebook za emocionalno i socijalno ispunjenje, to je pornografija za emocionalno-spolno zadovoljstvo.  Ni jedno ni drugo nije stvarno.)

Ako se zaista želiš povezati s ljudima uzmi telefon i razgovaraj. Video komunikacija je još i bolja. Toliko naše komunikacije je neverbalno. Možemo u trenutku ocjeniti nečije osjećaje – kad ih vidimo. Toliko toga u našoj komunikaciji je izgubljeno kroz elektronički filter.

Najbolji način komunikacije je: licem u lice.

Najbolji RAZGOVORI koje sam ikada imao u životu bili su kad sam otišao na piće i samo – razgovarao. Ovi razgovori nam daju snagu jer za to smo stvoreni. Mi smo vizualna, emocionalna i duhovna bića koja se žele susretati na dubljem nivou, sa značenjem i svrhom. Ako tvoj život nema smisao ili svrhu pogledaj prijateljstva koja držiš. Facebook djeluje kao sredstvo za tu svrhu. To je samo nadomjestak za pravu stvar. Prava komunikacija, o stvarnim stvarima, je stotinu puta bolja nego ona na facebooku.

Jeste li shvatili da postoji cijela generacija ljudi koja ovo (facebook povezanosti) smatra normalnim?

(…)

Koliko dugo će trebati kompjuterskom algoritmu da postane tvoj prijatelj? (Ne moj se smijati. Ljudi misle da je #bitcoin stvarni novac). Pogledaj svoje facebook prijatelje i reci mi da neki od njih ne mogu biti kompjuterski programirani. Ako je subjekt tužan – algoritam kaže: Razvedri se, bit će dobro. Ili: pričaj mi o tome. Ili: Ja sam ovdje za tebe. Ili: Volim te!

Ovo je doista narcističko iskustvo. Tko ne bi želio imati pored sebe puno takvih potvrđujućih „da-ljudi“ kao svojih prijatelja? To je kao mentalna mastrubacija koja te odvlači od praznine u tvom životu. Što je više narcizma to je više phishopastkih ponašanja u ovom svijetu.

Ako pogledate neke programe na TV vidjet ćete normaliziranje psihopatskih ponašanja (…) Ljudi to prihvate kao nešto što tako mora biti. A nije. I moramo ovo držati dalje od svog života. Vidimo da se lijepe riječi i pažnja od strane fb prijatelja koristi protiv ljudi u tvom stvarnom životu. Ako tvoja žena ne čini to za tebe, imaš na facebooku cure koje misle da si naj… Ako tvoj muž nije dobre volje, itd… …. Ove servisne napasti nam ne trebaju u našem ionako već stresnom životu.

Onaj stvarni život blijedi, a onaj virtualni život postaje opasan.

Koliko puta ste bili s nekim u društvu i provjeravali vašu e-poštu? Stalna povezanost s ljudima postaje prevažna u našim životima.

Bojim se, ako se stvari brzo ne promjene, gdje će nas to odvesti?…

Kao prvo, postajemo NE POVEZANI S PRIRODOM. Ne primjećujemo divne poglede koje nam pruža. Teško da više gledamo i zvijezde. I onda ne vidimo kako smo zapravo maleni. A onda se i obitelj razdvaja. Otac odlazi na posao da zarađuje za obitelj. Žene imaju svoje zanimacije… Djeca su odvojena od svojih prijatelja i ne znaju tko im pravi prijatelj. Kakve šanse imaju u životu? Kakvu budućnost izgrađujemo?

Umjesto da vidimo kako smo mali u ovom životu, gurnuti smo u narcistički virtualni svijet.

A onda je tu iskustvo STALNOG PREPUCAVANJA. Odgovaranje na komentare, sviđanja i ne sviđanja je – zamorno. Onda pitanja: jesam li to ispravno rekao… kako će to prihvatiti… i to postaje zahtjevan posao da se sve izbalansira… Netko kao da stalno gleda iznad tvog ramena … (i može komentirati je li ono što objaviš dosadno… i nemaš li pametnijeg posla… )

Koliko tvojih PRIJATELJA je to postalo zbog okolnosti, školovanja, susjedstva, suradništva… i zbog toga s njima provodiš vrijeme. Većinu njih niti poznaješ niti ih možda želiš upoznavati… Koliko njih (koje pratiš na facebooku) želiš u stvarnom životu upoznati? … Nemam vremena za površnosti. (…) /“Dobar prijatelj zna sve tvoje priče… Najbolji prijatelj ih je proživio s tobom“/

(…)

Vjerujem da dolazi vrijeme kad će ljudi prestati sa svim tim mrežama i početi živjeti stvaran život.

Nećemo više moći (kao za papirnatu novčanicu) dobivati „nešto“ za „ništa“ i dati sve ono što je stvarno – za to – ništa. Tada ćemo se moći vratiti nečem što stvarno vrijedi. Uspjet će oni koji budu imali stvarne i snažne kontakte…

Želiš li sebi učiniti uslugu danas – otiđi na facebook „setings“ i deaktiviraj facebook na nekoliko mjeseci. Ne brini – sve će biti u redu. Možeš poslati ovaj video kao objašnjenje. Vidi hoće li netko od tvojih prijatelja primjetiti da te nema. Vidi hoće li te netko od njih pokušati pronaći u stvarnom životu. Ako to učine – moguće da su ti pravi prijatelji.

/Sveti Pajsije Svetogorac jedan je od najznačajnijih i najuvaženijih svetogorskih staraca 20. stoljeća. Ovaj pravoslavni monah proteklih je desetljeća postao jedna od najsvetijih ličnosti u Grčkoj. Kanoniziran je od strane Grčke pravoslavne Crkve 13. siječnja 2015. godine./

– Ne bojte se za djecu koja su od malena othranjena u poštovanju. I da malčice izmaknu s puta, zbog svog uzrasta, zbog iskušenja, vratit će se na pravi put. Ona su kao drvenarija koju smo premazali uljem, pa se na nju ne hvata trulež.

– Svoju djecu od najmanjih nogu trebate naučiti da se kale, da rade, da budu muževna. I dječake i djevojčice. I djevojčice trebaju biti plemenite, biti hrabre. Trebaju raditi kućanske poslove od malena, jer većina roditelja razmazi svoju djecu, pa ona kasnije u životu budu nesretna.

– Dobar učitelj je velika stvar, posebno u naše vrijeme! Djeca su prazne kasete: snimit će se na njih ili bezvrijedne pjesme (šund), ili duhovna glazba. Posao učitelja je sveti posao.

– Mlado drvo vezuje se labavo likom, a ne žicom, jer se žicom povređuje kora mladog drveta, pa ono vene i suši se. Mlado biće treba sapinjati s blagonaklonošću. Mladića prepunog živosti i egoizma ne treba smirivati odjednom, jer pušta mlade izdanke, baš kao i mlado drvo s mnogo sokova.

– Djeca još u kolijevci “snimaju” roditelje. “Kopiraju” sve što čine odrasli i snimaju na svoju praznu kasetu. Zato se roditelji moraju boriti da odsijeku svoje strasti.

– Roditelji se danas ne trude djecu nečim ispuniti, nego ih ostavljaju praznima. U obitelji, danas, jedan roditelj gleda na jednu stranu, a drugi na drugu; i kako će dijete naći ljubav pod takvim okolnostima? Potrebno je prvo pobrinuti se da se djeca ispune nekim dobrim sadržajem, a obrazovanje dolazi nakon toga.

– Danas se u civilizaciji dogodio jedan veliki skok, roditelji ne razumiju djecu, a djeca pak roditelje. Trebao bi se svatko postaviti na mjesto onog drugog i tako bi se razumjeli. Nisu kriva djeca. Bombardiraju ih sa svih strana raznim teorijama: ovo je pravo, a ono nije itd. Tako djeca, na kraju, ne znaju što da misle. Treba vezati djecu, ali pažljivo i nježno. Evo, ja sam svoju rajčicu vezao konopcem, a da sam je vezao žicom, što bi bilo? Zar je ne bih povrijedio?

– Smatram da će dijete koje je otišlo stranputicom surovi postupci učiniti još gorim. Govorite s njim o dobru i na dobar način, i ne dopustite da primijeti koliko vas žalosti što ide takvim putom. Neka se pokažu djela i samo djela, jer ni radost ni patnja neće ostati neprimijećene. Vi ispunite svoju obavezu i posavjetujte ga, a zatim svoje dijete povjerite Bogu.

– Koliko god možete, potrudite se da dijete ne odgurnete od sebe, kao što sam vam već rekao, jer bi ono moglo pokidati veze i pobjeći iz obitelji. Zatim se može dogoditi da se ono zbog egoizma neće htjeti vama približiti i vi ćete ga onda sasvim izgubiti.

– Roditelji ponekad iz prevelike ljubavi čine zlo djeci. Guše ih pretjeranom pažnjom. To je bolesna stvar. Vidiš, i ljubav želi neku kočnicu, neku mjeru.

– Starče, treba li tući djecu kad su nemirna?

– Da ih bijete? Malo ili mnogo? (smijeh). Gledajte, i strah je neka kočnica i kad dijete ne razumije izbavlja ga od mnogo čega. Recimo, dijete se penje na stolicu ne znajući što će biti ako padne. Ako dobije malo batina od majke, drugi put će razmisliti. Međutim, kad djeca počnu razumijevati, treba im s blagošću i strpljenjem objašnjavati ono što mogu shvatiti.

– Neki roditelji mnogo prekoravaju svoju djecu i to pred drugima! Kao da imaju nekakvu mazgu, pa je zauzdanu vode da ide ravno naprijed. Drže uzicu u ruci i kažu: “Samo ti koračaj slobodno!” Ne trebamo previše navijati sat… Danas i mladi i stari na ovome svijetu žive kao u ludnici. Zato je neophodno mnogo strpljivosti i mnogo molitve. Mnoga djeca danas dobivaju moždani udar. Sat je malčice pokvaren, a i roditelji ga navijaju malo previše, pa opruga puca. Potrebno je rasuđivanje. Jednom djetetu treba više “navijanja”, a drugom manje…

– Učitelji ne trebaju gledati samo znaju li učenici dobro lekciju, nego trebaju uzimati u obzir i druge dobre osobine koje posjeduju djeca, kao što su poniznost, dobrota, usrdnost. Božje ocjene nisu uvijek u skladu s učiteljevim ocjenama. Može biti da učiteljeva jedinica koju dobije dijete vrijedi kao petica kod Boga, a učiteljeva petica koju dobije drugo dijete vrijedi kao jedinica kod Boga…

– Svijet je postao ludnica. Mala djeca odlaze na spavanje u ponoć, iako bi trebali leći sa zalaskom sunca. Zatvorena su u višekatnim zgradama u betonu i uklapaju se u dnevni raspored odraslih. Što da rade ta djeca, što da rade njihovi roditelji? Djeca dolaze i kažu mi: “Roditelji nas ne razumiju.” Dolaze roditelji i kažu mi: “Djeca nas ne razumiju.” Stvorio se jaz između djece i roditelja. Da bi se to prevladalo, potrebno je da roditelji sagledaju stvari iz ugla djece i djeca iz ugla roditelja. I ako sada djeca ne poštuju roditelje, i njihova djeca kasnije neće njih poštivati. Jer ako oni danas ne slušaju i ne poštuju svoje roditelje, i njih će kasnije mučiti njihova vlastita djeca, jer će djelovati duhovni zakoni.t

– Roditelji koji ne razumiju značaj discipline ostavljaju djeci na volju, i na kraju od njih stvaraju propalice. Ti kažeš jednu riječ, a oni tebi pet bezobraznih! Takvi mogu postati kriminalci. Današnja mladež je sasvim raspuštena. Sloboda! “Ne dirajte djecu!” A djeca kažu: “Gdje još postoji ovakav režim?” Nastoje stoga da se bune, da ne slušaju roditelje, da ne slušaju učitelje, da ne slušaju ništa, da ne čuju nikoga. Ovo im olakšava njihov cilj. Ako od djece ne stvaraju buntovnike, kako će ta djeca kasnije uništiti sve sisteme vrijednosti?

– “Sad kad su vaša djeca još mala, dužni se im pomoći da shvate što je dobro. To i jest najdublji smisao života.”

Starac Pajsije Svetogorac, “Pouke božanstvene ljubavi” i “Čuvajte dušu”

..

izvor: Bitno.net