Ključan dio suvremenog odgoja treba biti ovo: naučiti djecu slobodno i kritički koristiti medije kao oni koji njima gospodare, a ne kao oni koji im robuju. Međutim usporedno s tim jednako je važno pomoći im da znaju prepoznati dobro u mnoštvu svakakvih ponuda i da ga osobno razvijaju. Virtualna stvarnost ne smije postati cilj, nego mora ostati samo sredstvo kojim se treba znati služiti. Svjesni prednosti i napretka tehnologije brinemo se da djeca budu dionici pogodnosti koje ona nudi. Užurbani, a nerijetko i stresni stresni način života, roditeljima ostavlja sve manje vremena za provoditi u obitelji pa e virtualni svijet prepušta na velika vrata u vlastite domove kao svojevrsna kompenzacija, odnosno svojevrsni babysitter. Potrošački mentalitet i nerijetko agresivni marketing učinili su ostalo. Rezultat je da je mnogim odraslima virtualno postalo sastavna dimenzija života, a djeci neophodna. Kritički odlomak, svijest o rizicima i opasnostima, kao da ne postoji, pa onda izostaju mjere opreza i postaje upitna sama sloboda korisnika. Dominacija medija pogoduje širenju pasivnosti i otuđenosti koje opterećuju sadašnjost u ugrožavaju budućnost. Toleriranje sve sofisticiranije psihičke manipulacije djecom, koja se nisu kadra njoj oduprijeti, jest teški propust. Njegova cijena je ogromna. Na osobnoj razini se iskazuje u psihološkoj i fizičkoj destabilizaciji djece koja zna završiti u patološkoj ovisnosti. Na društvenoj razini se očituje u devijantnim ponašanjima i poremećaju međuljudskih odnosa, polavito obiteljskih. Prije nekoliko godina u Južnoj Koreji, koja spada među najdigitaliziranije zemlje, liječnici su utvrdili kod  mladih pogoršanje spoznajnih sposobnosti (memorije, pažnje i sabranosti) i emotivnu podrazvijenost, što su nazvali „digitalnom demencijom“. Bolest koja je pogađala u pravilu samo stare ljude danas tako pogađa i mlade,a paradoksalno je da se to događa usljed korištenja novih digitalnih tehnologija za koje se držalo, a mnogi tako i dalje misle, da će unaprijediti učenje i socijalni život. Prema ministarstvu obitelji broj oboljelih u Njemačkoj je 1,3 milijuna osoba, za njihovu skrb se godišnje izdvaja 30 do 40 milijardi eura, a 2050.g. sve bi se ove brojke trebale udvostručiti. Ako želimo zaštiti djecu i pomoći im da se zdravo razvijaju, potrebno je da im se pomogne preuzeti NADZOR NAD EKRANOM. U uvjerenju da će pospješiti školski uspjeh djece, roditelji, posebno oni slabijeg imovinskog stanja, kupuju im računalo već u ranoj dobi, kada njegova upotreba polučuje upravo suprotne učinke, jer se KORISTI ZA VIDEOIGRE, POGORŠAVAJUĆI poglavito SPOSOBNOST ČITANJA I RAČUNANJA. Na koncu, zaključuje Manfred Spitzer, ugledni njemački psihijatar, jaz između bogatih i siromašnih mjesto da se smanji, postaje sve veći. Mozak je organ koji se razvija – kao i svaki drugi – upotrebom, a to uključuje TRUD. U protivnom, kao što se događa u digitalnom svijetu, atrofira.

Ne čudi što sami tvorci elektronskih medija, poput Stevea Jobsa, poznatog osnivača tvrtke Apple, Chrisa Andersona, urednika internetskog magazina Wired, Evena Williamsa, osnivača Bloggera, Twitterai Mediuma, i mnogih drugih, SVOJOJ DJECI POSTAVLJAJU STROGA OGRANIČENJA U UPOTREBI INTERNETA. Starijoj djeci ograničavaju korištenje računala na 30 MINUTA DNEVNO, kao što to čini Alex Constantinople, izvršna direktorica marketinške agencije OutCast Agency, a mlađoj zabranjuju, ČEKAJUĆI DA NAVRŠE ČETRNAEST prije nego im kupe TZV. PAMETNI TELEFON (smartphone).

Djecu treba naučiti da vole i otkrivaju LJEPOTU STVARNOSTI, kako bi mogli rasti i sazrijevati u iskustvu autentičnog života u kojem će virtualni svijet biti samo pomagalo bez kojeg se može. U protivnom, velike će korporacije nesmetano promicati svoje interese na štetu svih nas. M. Spitzer njemačkom je ministarstvu zdravstva predstavio podatke po kojima „televizijsko oglašavanje za djecu u Njemačkoj svake godine košta 15 milijardi eura javno zdravstvo i uzrokuje 20.000 žrtava, reakcija ministarstva bila je nikakva. Nikakvo pokazivanje čuđenja, nikakva neugoda, nikakav interes. Apsolutno ništa.“ Na osnovu svoga zauzetog javnog i stručnog djelovanja on je izveo porazni zaključak da NIJEDNA GRAĐANSKA, VJERSKA I NEVLADINA INSTITUCIJA NE VODI BRIGU O ŠTETNOM UTJECAJU DIGITALNIH MEDIJA, VEĆ ŠTOVIŠE da JAVNI NOVAC I UTJECAJ zna biti korišten za PODRŽAVANJE određenih videoigara koje potiču NASILJE.“

Na odraslima je odgovornost da prepoznaju prednosti i nedostatke modernih medija te da se osposobe za služenje njima kako bi tako mogli PRENIJETI VRIJEDNOSTI novim naraštajima.