Kad molite
ne blebećite kao pogani
koji misle da će zbog mnoštva riječi
biti uslišani.  7

Ne nalikujte na njih
(Isus želi da bit molitve shvate)
Ta zna vaš otac što vam treba
I prije nego ga zapitate.  8

I molitvu Očenaš nauči ih tako –
Vi dakle, molite ovako –

(govori on njima, al i nama svima): 9

Oče naš
koji jesi na nebesima! 9

Sveti se ime Tvoje 9
Dođi Kraljevstvo Tvoje. 10

Tvoja volja neka bude!
Kako ne nebu tako i na zemlji! 10
(a na molitvu tu Bog poziva sve ljude)

Kruh naš svagdašnji
Daj nam danas Ti.    11

Oprosti nama duge naše
(o kako riječ ova
veliku težinu ima):
kako i mi opraštamo
našim dužnicima!    12

Na kraju Očenaša,
riječ je samog Boga:

I ne uvedi nas u napast
nego nas izbavi od Zloga.   13

Doista, ako prijestupe njihove
vi oprostite ljudima
I Otac vaš nebeski
za vas oprost ima.    14

Ako li vi ljudima ne oprostite
(Isus jasno govori, i riječ je ova jaka):
ni Otac vaš neće
otpustiti vaših prijestupaka. 15

(Prema Mt 6, 7-15)

…

Oče naš koji jesi na nebesima,
Hvala Ti što Te smijemo Ocem zvati
I Tebi kao djeca pripadati.

Ti nisi tek neki sudac strogi
već Otac koji nam dobro želi
i s nama sve sate života dijeli.

Ti si Onaj koji jest, od vijeka,
Bog koji se u nebesim krije,
a ipak ko Otac nad nama bdije.

„Oče“, tako ti želiš da zovemo Tebe
Isus nas to uči i zato je vrijedno
moliti s Njim „Oče naš“ ko jedno.

Sveti se ime Tvoje
Ime Boga koji Jest, od vijeka,
koji prati, koji voli, koji čeka.

Ime Tvoje sveto je jer svet si Ti
pa zar može čovjek pri pameti
Tvoje sveto ime psovkom kleti?!

Kakva drskost ljudskog stvora!
Prezir Boga koji život daje,
Čovjek – prah na Svevišnjeg da ustaje!

Prosvijetli pamet onim što te kledu
Da uvide Tko je čovjek, a tko Bog,
I da duša im je upala u zamku Zlog.

Dođi kraljevstvo Tvoje,
Kraljevstvo od svakog našeg bolje,
Dođi Kraljevstvo Tvoje svete volje!

Kraljevstvo u kojem Tvoj zakon vlada
a ne zakoni što se proizvoljno kroje
ko da Tvoji, oni vječni, ne postoje.

Kraljevstvo Tvoje već živi tamo
Gdje živi čovjek koji Bogu se divi
i koji Isusu pušta da u njem živi.

Dođi Kraljevstvo u kom Isus je Kralj!
Kralj koji krv proli za naš grešni rod!
Bog koji zemlju stvori i nebeski svod!

Budi volja Tvoja,
Tvoja! A ne naša!
Riječ je Isusova, iz Očenaša.

Čovjeka stalno vreba Zavodnik stari
stalno mu šapće da živi po svom
i sve krasno zbori dok želi mu slom.

Tvoja volja, Oče, dobro je, ne zlo,
U životu Isusovu ona jasnija nam biva
I u svecima ona je kroz tisućljeća živa.

Dolazim Gospodine vršiti Tvoju volju!
Nek ti svatko od nas mogne tako reći
ne držeć svoj pogled na prolaznoj sreći.

Kako na nebu tako i na zemlji!
Na nebu si Ti u radosti odvijeka bio
Ali nas nisi ostavio. K nama sići si htio.

I Nebo je hodalo zemljom
kad si u Isusu prolazio prašinom svijeta
Onaj koji Jest! Ti! Prisutnost sveta!

I sada Ti želiš na ovoj zemlji biti,
Na zemlji žednoj Pravde, Istine, Dobrote,
I tu si kad te ljudi puste u svoje živote.

Samo zemlja smo mi, a Ti si naše Nebo!
Dođi u naša srca od zemlje, od praha,
I milosti čuvaj u nama do zadnjega daha.

Kruh naš svagdanji daj nam danas
Kruh koji tijelu život daje
Al još više Kruh za život koji traje.

Ti koji si manom narod svoj hranio
Daleko nisi ni od naših putovanja,
Nit od koga ko se Tebi klanja.

Davao si kruh, umnažao ga čudom,
Al Isus reče, (jer čovjek je i od duha),:
„Ne živi čovjek samo od kruha!“

I dok se na misi za Kruh molimo
Za jedan dan, samo jedan dan,
Ti tražiš u nama duh siromašan.

I otpusti nama duge naše
kako i mi otpuštamo našim dužnicima,
pomozi da se ne damo nadvladati zlima.

Opraštat se nekad čini tako teško
kad se dugovi tuđi u srcu množe,
al s pomoću Tvojom opraštat se može.

Svatko od nas je pred Tobom dužnik
kojem se krivnja briše krvlju Tvoga Sina
al mi skrećemo često pogled sa tog čina.

A što se mjerit može sa Isusovom smrću
Koji raspet oduzima grijehe nama svima
želeć da i mi praštamo našim dužnicima?

I ne uvedi nas u napast
molimo Te, jer nam Tvoja pomoć treba
u borbi protiv Zloga koji na nas vreba.

Oholost našu često samo tako lomiš
preko napasti koje dopuštaš preko Zlog
jer nekad i naš pad put je do Srca Tvog.

Što reći kad se sjetimo Joba?!
Kako si samo Sotoni pustio da ga kuša!
O da je biti kao on, tako vjerna duša!

Ili kad se sjetimo svetaca mnogih
Što reći? Kako je lijepo za njih znati!
Al hoćemo li mi moći Tebi slavu dati!

Ne uvedi nas u napast
nego izbavi od Zla nas
Jer Ti si naš Bog, i Isus naš Spas.

Moćan je Zmaj, al moćniji Ti si,
koji vjernima svojim u potrebama hiti
I Majku im daje da ih od Zla štiti!

Tvoji smo Bože, i želimo to biti,
mi što priznajemo Isusa za Boga,
Izbavi nas, molimo, od moći Zloga.

Izbavi nas i od svih zamki njegovih
od svega čime ljude za se veže,
neka srca naša k Tebi od njeg bježe!

…

(usp. “Isus iz nazareta”, Joseph Ratzinger, Benedikt XVI, str. 141-179)