Makabejci

70. Tada su ustali neki neustrašivi branitelji vjere i nezavisnosti svoje domovine protiv vlasti bezbožnog i okrutnog Antioha, kojima je stao na čelo svećenik imenom Matatija, sa svojih pet sinova, koji su bili kreposni i hrabri kao i on. Najprije se povukao u planinu i okupivši druge hrabre ljude oko sebe, sišao je s planine i porazio tlačitelje.

71. Juda nazvan Makabej, Matatijin sin, nastavio je voditi rat, koji je otpočeo njegov otac pa je uz pomoć Božju i svoje braće uspio kratkotrajno uspostaviti kraljevstvo nazvano makabejsko.

Oni su 128 godina upravljali Judejom kao prvosvećenici i knezovi, a poslije i kao kraljevi.

Taj veliki vođa, koji se u Svetom pismu naziva i prejakim čovjekom, dao je uzoran primjer pobožnosti prema pokojnicima i svečano je utvrdio vjeru u čistilište time što je skupio veliku svotu novca i poslao u Jeruzalem da se prikažu pokloni i žrtve u čast poginulima u svetome ratu. Narod ga je blagoslivljao zbog mnogih njegovih pobjeda, a neprijeteljima je bio strah i trepet. Međutim na kraju neprijatelji su ga svladali te ostavljen na cjedilu od svojih umro je junačkom smrću s oružjem u ruci 161. godine prije Krista. Judu Makabejca naslijedila su njegova braća Jonatan i Šimun, a potom sin ovoga Ivan Hirkan, koji je vladao slavno i sretno s mnogo mudrosti.

72. Njegovi sinovi i nasljednici nisu slijedili kreposti starijih, bili su nesložni i zapleli su se u nesretne prepirke sa svojim moćnim susjedima. Tako je za malo vremena Judeja izgubila svoju snagu i ugled, pa je malo pomalo pala pod vlast Rimljana.

Rimljani i propast judejskog kraljevstva

73. Rimljani su najprije pokorili Judeju i obvezali je na plaćanje danka, a poslije kratka vremena za kralja su im postavili stranca Heroda Velikoga, koji je tako bio nazvan zbog nekih sretnih pothvata, iako pred licem povijesti nije bio velik. Povijest ne prešućuje i ne obilazi njegove podlosti, koje je učinio da se dočepa žuđene vlasti. Herod je progonio maloga Isusa u njegovu djetinjstvu. Gledajući izvana bio je sretan, ali je živio i umro kao vrlo nesretan čovjek, a takav je redoviti završetak svih progonitelja.

Poslije njega vladali su nad područjem različite veličine tri njegova sina i dva unuka. Slava im je bila kratka, jer im se kraljevstvo brzo promijenilo u običnu pokrajinu Rimskog Carstva, kojom je u ime carstva vladao carski namjesnik.

To je film koji je zaludio mnoge. Jednako kao i knjiga po kojoj je film napravljen zaludila mnoge i ljudi su spremni tu knjigu staviti odmah pored Biblije po nekakvom sustavu vrijednosti (koliko vrijedi Biblija toliko vrijedi i ta knjiga) Ako ste gledali film ako ste čitali knjigu onda ćete vidjeti kako je film emocionalan, kako je knjiga emocionalna, kako može dotaknuti svakoga od nas iznutra, jer na posljetku tko od nas nije patio. Svatko od nas je prošao kroz određene probleme. Možda su bile te naravi kao što je bio taj glavni lik u filmu, možda ne na istoj razini ali svjedno…

Zapravo knjiga me podsjeća na jednu drugu knjigu koja je bila napravljena prije 15 ak godina, možda malo više, Knjiga se zove “Razgovori s Bogom” koju je napisao jedan New age pisac Neale Donald Walsch. Tu vidimo jednoga ogorčenoga čovjeka, (slično kao i u kolibi), koji je imao određene probleme s Bogom, (slično kao i u kolibi), Bog se njemu objavljuje (i u jednom i u drugom slučaju), i onda mu govori kako treba živjeti, što treba napraviti u svom životu, koje promjene, koje istine treba prihvatiti. Ljudi su također i tu knjigu Razgovori s Bogom stavljali na tu razinu, kao i Bibliju, ili i još većoj vrijednosti. Ljudi su bili oduševljeni tom knjigom.

I u jednom i u drugom slučaju, obadvije knjige su New age literatura, kao što je i ovaj film New age literatura. To neće biti odmah jasno, jer ljudi nekako smatraju da je New age prihvatljiv. Možda ne po imenu, ali zašto ne bi ova knjiga bila dobra, zašto ne bi ovaj film bio dobar? … “kako se lijepe stvari govore u toj knjizi u tom filmu…”  To je nevjerojatno. Mi te lijepe stvari možemo prihvatiti. Ali problem nije u tih deset stvari i stvarno knjiga ima prekrasnih trenutaka. Ali problem je jedna stvar od tih deset koja je laž i u tom trenutku kad mi uzmemo tih devet savršenih istina i onda ćemo uzeti i tu jednu laž i sve skupa ćemo to pojesti i probaviti, i ako smijemo biti tako slikoviti, ostavit će posljedice na naš mentalni, emocionalni sustav...

Zato ćemo reći o Kolibi nekoliko stvari koje su problematične.

Vidimo glavnog junaka koji ima problema, koji je imao težak život, njegov otac je bio alkoholičar i zlostavljač, i on ima određenu netrpeljivost prema muškoj figuri Boga iako je on iznutra ok, dobar je koliko to možemo reći onako najopćenitije, ali on ima tu jednu gorčinu iznutra, tim više što je počinio taj jedan zločin kad je bio djete, je li bio prisiljen koliko je kriv to samo Bog zna, pravi Bog ne ovaj bog, ali činjenica je da je Mackenzie koji ima lijepu obitelj, ali nema sreće iznutra, i oni jedanput odu na jedan izlet, i kako su se stvari događale, neka osoba, neki čovjek je došao do njegove obitelji, oteo njegovu kćer, odveo ju o kolibu i tamo ju ubio. I od tog trenutka počinje prava radnja, Mackenzie se bori iznutra kako to prihvatiti, on ima ženu ima još i dvoje djece, … I jedan put on dobije pismo u poštanskom sandučiću, pismo je naslovljeno, (ispod tih nekoliko redaka): „stari“ jer je to ime koje je od milja koristila njegova žena za Boga i to je pismo koje je napisao sam Bog i dao ga Mackenziu, i kaže: vidimo se u kolibi, dođi u kolibu! I on se malo nećka, i u tom trenutku počinje njegov susret sa Trojedinim Bogom. Od tog trenutka Bog nudi Mackenziu određena objašnjenja, razloge zašto se sve događa, želi mu pomoći da on prebrodi tu svoju krizu. I dobro u redu je pomoći čovjeku, ali ono što je problem nije kriza u kojoj se Mackenzie nalazi nego problem je rješenje krize koje taj bog nudi Mackenziu. Jedan od tih problema je problem grijeha. Zapravo, prije nego što počnemo govoriti o tim problemima, teško je u toj knjizi naći nešto konkretno što je krivo, jer sam njegov nauk je da se ne želi zamjeriti nikome, taj bog voli sve ljude, sve narode, sve religije, ne diskriminira nikoga, njemu je sve jedno, sve jednako i onda kada je sve jednako, ne možeš sad reći: Aha to ne valja, to si krivo rekao, to nie dobro… tako da je teško na taj način pristupiti toj knjizi… Sam problem je s ovom knjigom kada se kaže da je svejedno, da se ne zamjeri nikom… Kršćanstvo, katolička Crkva se itekako zamjera ljudima, „diskriminira“, ite kako razlikuje, pogovoto razlikuje određene svjetonazore, određene ideologije, nisu sve ideologije iste, nisu svi svjetonazori isti, „neću diskriminirati između ljudi, svi ljudi su jednako vrijedni, sve ih je Bog stvorio, ali ću diskriminirati, između odbra i zla, između svjetla i tame, … Ova knjiga to ne čini, to je možemo reći – prvi problem.

Dalje, možemo spomenuti neki nauk o grijehu kojeg u biti i nema, jer „grijeha nema“… Kaže se da je grijeh dovoljna kazna čovjeku. Dakle, čovjek ne treba ići na ispovijed, ne treba se pokajati, ne treba tražiti oproštenje, ne treba ništa jer je grijeh… jer je grijeh sam sebi dovoljna kazna…  Tu ima očiti problem, jer uzmimo primjer… ako imamo osobu koja krade cijeli život, krade milione milone eura, dolara i na kraju umre kao bogataš sa 20 milijardi dolara i onda kada dođe pred vrata raja i onda kada dođe pred Boga kaže: „Evo ja sam cijeli život krao, zarađivao, dobro sam živio, … možda sad nemam pravo ići u raj zbog toga? A onda će u Bog iz kolibe  reći: „Kako ne? Grijeh je tebi bio dovoljna kazna, to što si se nakrao u životu je tebi dovoljna kazna“, a ovaj će reći: “Aha, dobro, živio sam kao car cijeli svoj život, pokrao sam puno, umro sam kao bogataš, aha… to je meni bila dovoljna kazna… dobro… može… idem u raj!“ Grijeh ne može sam sebi biti dovoljna kazna… Očito vidi nelogičnost…

(nastavak slijedi)

Izvor: facebook stranica – Obrana vjere; video: Koliba