Štoviše, na neki otajstven način, svi koji na poseban način šire apostolat arkanđela Mihaela kao da novače mnoštva njegovih štovatelja koji ga svojim molitvama bodre u njegovu pothvatu, a on ih istodobno štiti na životnom putu. U ovom povijesnom času, upravo u uskrsno vrijeme i u doba kada Katolička Crkva živi jubilarnu godinu 2025., a Crkva i hrvatski narod uronjeni su u jubilej 1100 godina hrvatskoga kraljevstva i splitskih crkvenih sabora, među hrvatskim vjernicima događa se inicijativa koja na nov način zaziva zaštitu sv. Mihaela arkanđela – kako bi u vjernosti Bogu trajno opstali i Crkva i narod. Proteklih mjeseci ta je inicijativa već povezala hrvatske vjernike laike, redovnike i svećenike diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i svijeta,

sa zajedničkim ciljem: u jubilejskoj godini pod zaštitu Nebeskoga Vojskovođe staviti sadašnjost i budućnost čitavoga hrvatskoga naroda i Crkvu u njemu.

Trajan spomen na to savezništvo nije samo poticanje širenja molitve, nego i darivanje 11 velikih kipova sv. Mihaela, visokih tri metra i mase od četiri tone, koji imaju biti postavljeni pod otvorenim nebom na 11 lokacija diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine kao spomen na 11 hrvatskih kraljevskih stoljeća.

Prva četiri kipa sv. Mihaela arkanđela 29. ožujka stigla su u Hrvatsku i već su otpremljena na četiri lokacije na sjeveru, istoku, zapadu i jugu domovine, čime je sv. Mihael na duhovan način zagrlio Hrvatsku.

• Na hrvatskom sjevernom Jadranu prvi je kip došao u srce Istre i već je postavljen uz franjevački samostan u Pazinu.
• Drugi kip stigao je u zapadni dio središnje Hrvatske, u župu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pokupskom.
• Istok domovine bit će u sjeni kipa postavljenoga na zemlji franjevačkoga samostana sv. Petra i Pavla u drevnom Šarengradu, uz rijeku Dunav.
• Zaštitu hrvatskoga juga simbolizirat će kip koji je došao u župu Gospe Karmelske u Pločicama pokraj Konavala, gdje se plavetnilo neba na poseban način sastaje s plavetnilom mora.

Planira se dolazak još sedam kipova, od kojih bi četiri imala biti postavljena na crkvenim zemljištima na području Bosne i Hercegovine, a tri na području Hrvatske.

Znakovito je kako se upravo ususret jubilejskoj godini spomena na splitske crkvene sabore u doba kralja Tomislava inicijativa da se Crkva u Hrvata stavi pod zaštitu sv. Mihaela rodila najprije u krugu laika, i to među »Marijinim ratnicima«. Oni su u splitskom kraju već dugo poznati po brojnim apostolskim i molitvenim pothvatima.

Kako se rađala inicijativa (svjedočanstvo kronologije)

O tome kako se rađala inicijativa ponajbolje bi mogla, u najkraćim crtama, posvjedočiti kronologija. Marijini ratnici, u čijem su vodstvu Miljenko Jurić i vjeroučitelj Darko Pejković, doznali su da je u Poljskoj nastao pothvat postavljanja četiriju kipova na četiri strane njihove domovine. Da je riječ o zavjetu koji je bio na srcu i tamošnjoj Crkvi posvjedočio je i hrvatski svećenik redovnik monfortanac – član Družbe Marijine o. Nikola Tandara, sada na službi u poljskoj Częstochowi. On je dao dodatni vjetar u leđa Marijinim ratnicima i ohrabruje čitavu inicijativu. Ideja se počela sve više širiti među vjernicima i naišla je na plodno tlo među volonterima Udruge Filipa Nerija i kod njihova duhovnika prof. dr. Josipa Mužića, profesora na splitskom KBF-u i upravitelja drevne crkve sv. Filipa Nerija. Potom je ideja došla i do Glasa Koncila, za koji je poznato da je u dosadašnjim proslavama hrvatskih jubileja tijekom 20. stoljeća imao važnu ulogu u povezivanju hrvatskoga sjevera i juga. Preuzeti medijsko pokroviteljstvo nad pothvatom bila je Glasu Koncila i svojevrsna dužnost s obzirom na to da je prvi broj Glasa Koncila 1963. nosio nadnevak upravo 29. rujna, kada se slavi blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela.
Kronologija se nastavlja. Odlučeno je oko svetkovine Velike Gospe 2024. da će se s inicijativom krenuti odmah, da je važno da svi koji su u to uključeni volontiraju, s vjerom da će se Providnost pobrinuti za sva materijalna sredstva.

Isklesani u mučeničkoj Crkvi

Providnost je najprije djelovala na način da ponude koje su stigle iz hrvatskih klesarskih radionica za izradu kipova budu previsoke, što je bilo podosta obeshrabrujuće. I već kada se mislilo da se ideja ne može ostvariti, došla je daleko povoljnija ponuda, i to iz Kine. Zar se za ostvarenje domovinskoga projekta mora ići tako daleko od Hrvatske, pitali su se neki. No kada se doznalo da je tamošnji, kineski glavni majstor za izradu kipova katolik, to jest da u proizvodnji sudjeluju kršćani, dvojbe više nije bilo. Barem katolici u Hrvatskoj dobro znaju što znači živjeti vjeru u mučeničkoj Crkvi. K tomu, kada se vidjelo s kojim je poštovanjem kineski majstor prihvatio uresiti prva četiri kipa sv. Mihaela hrvatskim pleterom, to je svima dalo dodatno ohrabrenje.

Odlučeno je da će računovodstvenu infrastrukturu za prikupljanje donacija dati Udruga volontera sv. Filipa Nerija, a projektom će koordinirati laici i svećenici, zajednički donoseći odluke. Osobnim oglašavanjem među poznanicima prikupilo se dotad već nešto donacija, a da bi se kipovi mogli platiti i dopremiti do Hrvatske (što je vrlo visok trošak, ali ni blizu sredstava potrebnih da se kipovi izrade u Hrvatskoj), sredstva su dijelom posuđena, sa sigurnošću. Kipovi su oko Božića 2024. bili završeni i krenuli su brodom put Hrvatske.

Iako je bilo dogovoreno da se o projektu još ne će razglašavati, glas da u Hrvatsku dolaze kipovi sv. Mihaela nije se mogao zaustaviti. Slijedila je potraga za definitivnim lokacijama. Trebalo je pritom ispuniti dva temeljna kriterija:

zemlja na koji će biti postavljeni kipovi mora biti crkvena, a župa ili redovnička zajednica u koju kip dolazi moraju ga prihvatiti kao dar.

To ne znači da je tamošnjim vjernicima zabranjeno donirati sredstva za nabavu kipova. Cilj je, naime, kip ondje postaviti da bude simbol za taj čitavi hrvatski kraj, a ne samo za vjernike koji žive na užem području uz pojedinu župu ili samostan. Drugim riječima, svi koji doniraju za kipove ne čine to samo za pojedini kip, nego za sve kipove zajedno.

Prve četiri lokacije

Da bi se svi kriteriji zadovoljili, uz dodatne kriterije poput onih koje ponegdje nalažu konzervatori ili druge (crkvene) instance, usuglašene su najzad prve četiri lokacije na koje su početkom travnja kipovi već dostavljeni:

Pazin, Pokupsko, Šarengrad kod Iloka i Pločice kod Konavala,

gdje se u odabir lokacije uključio i dubrovački biskup Roko Glasnović. U Pazinu je kip već došao na svoje postolje. Na ostala tri postolja kipovi će uskoro također biti postavljeni, a onda i blagoslovljeni.

Iako je financijska konstrukcija u potpunosti zatvorena samo za dva kipa, da se Providnosti ne bi oduzelo ništa od njezine snage i da se ne bi odustalo od pouzdanja u njezino djelovanje, naručeno je iz iste radionice još spomenutih sedam novih mramornih kipova sv. Mihaela arkanđela, koji sada traže svoje lokacije na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pritom veliku važnost imaju i najmanji prilozi običnih vjernika koji su se prepoznali u inicijativi i primili je na srce, a takvih je sve više sudeći po dosadašnjem samozatajnom odazivu. Svi oni osjećaju da će jedanaest kipova biti još jedan trajan spomen na jubilej 1100 godina hrvatskoga kraljevstva, i znak pouzdanja u zaštitu nebeskoga vojskovođe sv. Mihaela arkanđela u borbi protiv nasrtaja zla na Crkvu i hrvatski narod u budućnosti.

*********

Bl. Alojzije Stepinac svako jutro utjecao se sv. Mihaelu

Brzina modernog vremena u kojem živimo čini da ponekad zaboravimo i previdimo bitne povijesne događaje, čak i one koji su mijenjali povijest.

Foto: pola milijuna ljudi moli krunicu u San Franciscu 1961.godine /fatherpeyton.org

 U slobodnom govoru, ali i na našoj Radio Mariji često koristimo poznati izraz „Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno“.

Bitno je spomenuti svećenika koji je popularizirao tu divnu, istinitu rečenicu (pravi autor bio je mladi tekstopisac Al Scalpone koji je donirao svoje usluge radijskoj seriji u okrilju agencije Family Theater 1947. godine. Također je smislio drugu frazu koju je vlč. Peyton volio koristiti: “Svijet u molitvi je svijet u miru”)

Foto: fatherpeyton.org / vlč. Patrick Peyton

Sluga Božji vlč. Patrick Peyton kroz svoje emisije proširio danas široko poznati izraz „Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno“, kao i brojne druge: “U nevolji? Isprobajte molitvu!”, “Ne odustajte! Molite. Uspijeva!”, “Bog upućuje pozive” i “Bog sluša”

Foto: fatherpeyton.org /  vlč.Peyton uvijek s krunicom u ruci

Sluga Božji vlč. Patrick Peyton, poznat i kao „Svećenik krunice“ bio je jedan od prvih koji se još u 1940-im služio radiom i televizijom kako bi promovirao obiteljsku molitvu, surađujući pri tome i s mnogim hollywoodskim zvijezdama.

Foto: fatherpeyton.org/ hollywodske zvijezde Bobby Driscoll i Rita Johnson s vlč.Peytonom

 Taj “svećenik krunice” organizirao je 260 masovnih molitava krunice u kojima su sudjelovali milijuni ljudi u nekoliko desetaka zemalja.

Foto: fatherpeyton.org/ pola milijuna ljudi mole krunicu

Brojke koje se mogu pronaći na web stranici posvećenoj ovom svećeniku krunice nevjerojatne su i čak gotovo nezamislive:

Sjeverna Amerika (1961)
San Francisco, Kalifornija – 500,000 molitelja

Južna Amerika (1962 – 1964)
Kolumbija – 1 milijun molitelja
Rio de Janeiro, Brazil – 1.5 milijuna molitelja
Sao Paulo, Brazil – 2 milijuna molitelja

Europa (1951-1966)
Engleska – 833,500 molitelja
Španjolska – 2,554,000

Afrika (1955)
Tanzanija – 123,000 molitelja
Uganda – 130,000 molitelja
Kenija – 55,000 molitelja
Južna Afrika – 187,000 molitelja

Azija (1955 – 1985)
Filipini– 2 milijuna molitelja
Tajland – 1,000 molitelja
Singapur- 20,000 molitelja

 Foto: fatherpeyton.org/ vlč.Peyton na javnoj molitvi krunice

Patrick Peyton, rođeni Irac, u SAD se doselio 1928., a za svećenika zaredio 1941. Tri godine prije zaređenja obolio je od tuberkuloze koja je brzo napredovala. U strahu za njegov život, sestra Nellie donijela mu je devetnice posvećene Blaženoj Djevici Mariji, podsjetivši ga kako čitava obitelj redovito moli krunicu za njega.

Ubrzo nakon toga, Peytonova bolest se potpuno povukla, a izlječenje postaje za njega poticaj da posveti život promicanju molitve krunice, posebice u obiteljskom zajedništvu. No u toj molitvi nije vidio samo dobrobit za pojedinu obitelj, nego i za društvo u cjelini. Tako je 1946. u eteru svoga programa rekao:

„Krunica je moćno oružje koje će uništiti komunizam – veliko zlo koje želi uništiti vjeru.”

Foto: fatherpeyton.org/ vlč.Peyton i papa Ivan Pavao II. 1980.g.

Foto:fatherpeyton.org / zatvorenici gledaju film o krunici

Otac Peyton preminuo je 3. lipnja 1992. godine u malenoj sobici držeći u rukama svoj najdraži predmet – krunicu.

 Njegove posljednje riječi bile su: “Marijo, moja Majko, moja Kraljice!”

 Foto: fatherpeyton.org/ posljednje počivalište vlč.Peytona

Nakon što je Sveti Otac odobrio dekret o njegovim herojskim krepostima, sada se traži priznanje čuda po njegovu zagovoru kako bi mogao biti proglašen blaženim.

Izvor: radiomarija.ba

U čemu je Gospina veličina? –

Danas postoje razni načini napada na obitelj, nastavlja don Josip, nabrajajući neke oblike Kulture smrti. No, ako se svatko potrudi da ostane vjeran Bogu, osobito muževi i očevi oni koji će biti stupovi vjere u svojoj obitelji onda se mi nemamo čega bojati, zaključuje.

Navodi i dva svjedočanstva tjelesnog i duhovnog ozdravljenja. Prvi je gospođa iz Italije koja je ozdravila od raka u Međugorju, no kasnije je bila malovjerna te zbog nagovaranja liječnika „za svaki slučaj primila kemoterapiju“… što pokazuje kako se može i zatajiti Boga i ne ostati uz Njegov dar. A drugi je primjer narkoman iz Splita koji se odlučio ispovjediti i promijeniti svoj život. Vrijedna divljenja je činjenica da je zbog primanja svete pričesti u drugom, civilnom braku, bio spreman sedam godina živjeti bez bračnih odnosa, u čistoći.

Za život u obitelji, kaže don Josip, potrebna je vjera u čuda, jer ako nje nema kako će netko biti spreman prihvatiti onoliko djece koliko mu Bog da? Bez toga se čovjek osloni samo na svoje snage i onda sam planira (kontracepcija, abortusi i sl.) Porazne su statistike u Italiji među praktičnim katolicima. Radi idola spolnog užitka ljudi postaju ubojice svoje djece.

Ipak, ima onih koji još vjere, mole, žrtvuju se, zaključuje, i poziva da budemo pravi Božji borci kako bi nas Bog mogao jednom primiti u svoje kraljevstvo.

***

Kako vidimo, danas je evanđelje vrlo kratko ali ima jednu jaku poruku. Čuli smo to više puta, ali nije zgorega ga da se uvijek vraćamo na to jer otkrivamo uvijek nove stvari koje nam Gospodin preko toga govori…

Ova pohvala koju je izrekla jedna žena Gospodinu; pohvala je razumljiva, prihvatljiva i nema u njoj ništa loše. Pohvalila je Majku Isusovu, ali još više i samoga Isusa, jer je On zaslužio da se njegova Majka uzdigne. Veličina Gospe je prije svega u tome što je ona Majka Božja. Ona nam je na svijet donijela Sina Božjega. I to je ono najviše što je čovjek dobio ovdje na zemlji. To je ono od čega zavisi ne samo naš život na zemlji, da dobijemo i stostruko ovdje na zemlji, nego od toga zavisi i naš vječni život, ono što će se događati u vječnosti.

Isus nam je dao priliku da raskrstimo s grijehom, da možemo preko Njegova otkupljenja biti spašeni. I zato ovaj Isusov odgovor na prvi mah izgleda kao prijekor, kao da umanjuje veličinu svoje majke. Jer ispred onoga tjelesnoga, fizičkoga stavlja duhovno, nadnaravno. A to je kad bolje razmislimo i logično, razumljivo. Kako smo čuli maloprije, duhovno je ispred onoga materijalnog. Zato veličina Gospina nije bila u tome što je ona bila utroba u kojoj se razvijao Sin Božji, i ona od koje se rodio Sin Božji, nego je njena veličina, prije svega u tome što je ona prihvatila to s vjerom, dala je svoj pristanak da se u njoj dogodi to božansko začeće po Duhu Svetom, da bude Majka Božja. Veličina njena je što je ona svojim životom stala uvijek uz Krista. I posebno onda kad je bilo najteže, na Golgoti. Dakle ova pohvala je na drugi način pohvala Gospi, jer je Ona doista najveća među ženama i među ljudima, po svojoj vjeri, po tome kako je slušala Riječ Božju i čuvala je. Zato nije slučajno da je baš ona odabrana da bude Majka Božja. Bog ju je na to pripremao. Bog ju je odabrao od vječnosti. Mogla je ne dati pristanak, ali ona je dala pristanak i u  svemu je bila vjerna što je Bog od nje tražio i nije se okaljala grijehom. Bog je nju pripremao već preko njenih roditelja, Joakima i Ane, koji su već zašli u godine koji nisu imali djece i to je bilo nešto što im je teško padalo. Tada se smatralo da su zbog toga u Božjoj nemilosti, to jest, ako nemaš potomstva bilo je kao da nemaš Božjeg blagoslova. I Bog ih je čuvao. Davao im je tu patnju, tu kušnju, da onda mogu Gospu podići kao jedno dijete vjere, kao dijete božje.

Evo zato danas navečer i sutra, kad slavimo blagdan Velike Gospe u biti  se vezujemo za ove dvije pohvale.

Pitamo se u čemu je Gospina veličina. Možemo reći da je njena veličina u tome što je rečeno da je Majka Božja. Njena veličina je u tome što je u potpunosti surađivala s Bogom. U njenoj malenosti se sve više otkriva njena veličina. Kako vidimo za vrijeme Isusova života ona je praktički bila nepoznata. Apostoli su je znali kao majku Isusovu, ali nisu imali neku posebnu vezu s njom. Tek nakon Njegove smrti vidimo da ih ona okuplja, kada iščekuju Duha Svetoga. Ona je skupa s njima kao stožer oko kojega se hvataju. Ona ih onda prati svojim zagovorom, molitvama, savjetima, dakle, svojom majčinskom brigom u njihovu apostolatu.

Jedna svetica kaže kako je Bog sazvao apostole sa raznih krajeva svijeta, prije njezine smrti da dođu i da se od nje oproste. Od tada je ona stalno prisutna. Ivan Pavao II je posebno volio odlomak u evanđelju gdje je na Golgoti Isus rekao Ivanu: „Evo ti majke!“, a Mariji je rekao, „Evo ti sina!“ Kaže papa da je u tome sadržana ona temeljna poruka za svakog od nas. Svatko od nas ima priliku da prihvati Gospu kao svoju majku. I svatko od nas ima priliku da je ne prihvati, da je odbije. Imati majku u ovom vremenu i u svakom vremenu je nešto veliko, a posebno imati majku kao što je Gospa, bez grijeha, koja je usto Majka našeg Gospodina, našega Otkupitelja, Majku koja s nebesa može skrbiti za nas i pratiti nas u svakom našem koraku, čuvati nas, vodit nas da dođemo sigurno na odredište… I zato ova prirodna pobožnost možemo reći, jer je usvojena u našem narodu, jer je postala dio njegove naravi, zato jer ljubi Majku Božju, pa i onda kad se udaljimo od nje. Kad se udaljimo od vjere još nas drži ta spona s Gospom što pokazuju ovakvi blagdani kao što je Velika Gospa kada mnoštvo naroda dolazi u naša svetišta. Vraćaju se Gospi, mole se njoj, pitaju njen zagovor i to je ono što daje nadu: da se zadržao taj kontinuitet, da svijetli svjetlo u našem narodu, svjetlo vjere – zahvaljujući baš toj pobožnosti prema Gospi.

Ono o čemu je nama lako razmišljati, iako i o tome malo razmišljamo jest Gospina veličina i Nebu, u Raju, zamišljati je kao kraljicu anđela, kao kraljicu Neba i zemlje, razmišljati veličinu koju sad ima i uživa u raju. I to je nešto što je dobro i korisno. Je potrebno jer nam budi želju da budemo u vječnosti sa takvom kraljicom. Da nas osvoji njena ljepota, da nam dâ da se odvojimo od ovog zemaljskog, da može srce sve više stremiti prema nebu.

Međutim, Gospa nas uči svojim životom kakvu vrijednost ima naš život. Nemojmo zaboraviti da je Isus proveo 30 godina skrovitog života u Nazaretskoj obitelji, u Nazaretu, u Egiptu, ali svakako u jednoj običnoj kući, u jednoj običnoj obitelji; služio je i radio kao što svaki od nas radi, obavljao kućanske poslove, zanatske poslove sa svojim poočimom. Što je Gospa radila cijeli život? Ona je bila kućanica. Ona je bila majka. Ona je bila ona koja je služila Josipu i Isusu i to služenje u njenoj kući u njenoj obitelji je bio put njenog posvećenja, ona je tu postala sveta. Ona je tu dala Isusu onu zemaljsku ljubav majke do kraja. Dala mu je odgoj, dala mu je temelje, dala mu je da može rast u naravi, a Bog se pobrinuo da može rasti u milosti.

Danas kad je obitelj na udaru, to mi lako možemo zaboraviti i zanemariti, obezvrijediti obiteljski život čak ga i prezreti i reći: to meni ne treba! Toliki mladi danas tjeraju karijeru, misle kako ću završiti fakultet, specijalizaciju, doktorat, naći dobar posao, pa rade karijeru, a obitelj – ako ostane vremena za to. Mnogi od njih se onda ne ožene ili ako se ožene nemaju djecu ili uspiju imati jedno dijete. To je ono što je papa Ivan Pavao II zvao: Kultura smrti. To je ono što je Gospa u Fatimi rekla da će zadnji napad biti napad na obitelj. I evo mi danas imamo situaciju da se obitelj želi uništiti. Sa legalizacijom istospolnih brakova, sa iznajmljivanjem maternice, sa umjetnom maternicom koju najavljuju za nekoliko godina, kroz to da nam djecu žele zadržati u školi cijeli dan do pet sati popodne, dakle, kroz cjelodnevni boravak u školi. Tu isto djeca ne rastu sa svojim roditeljima nego ih odgaja škola. Odgaja ih netko drugi. Sustavno se radi na tome da obitelj nestane. Obitelj se smatra suvišnom.

I zato je Sveta obitelj – uzor. Gospa nije imala podršku svećenika toga vremena, niti je imala neku molitvenu zajednicu, niti neku obiteljsku zajednicu, niti neki vjerski pokret. Nije imala nikoga. Imala je Josipa i imala je Isusa. To je bilo njeno uporište da se mogla nositi i sa okupacijom Rimljana i sa životom u progonstvu i sa svim izazovima i da je mogla iznijeti sve to bez da se pokolebala.

Zato, ako se mi držimo Boga, ako Isus bude u našoj obitelji i ako se držimo one naravne obitelji, onda nam nitko ništa ne može. Kao što nas nisu uspjeli uništiti ni Turci, ni komunisti, ni Srbi u kraljevini Jugoslaviji ni kasnije u Jugoslavijo, ni razne tuđini koji su imali pretenzije na naš narod, na naša područja gdje živimo, iako su nas osakatili i sveli na „oglodanu kost“.

Nisu mogli zato jer smo se držali Boga, držali smo se obitelji. I to je naša snaga. Tu neka nam Marija bude nadahnuće. Neka nas ona prati i snaži u tom. Ako tko ima zdravu obitelj, ako tko ljubi Boga, on se može nositi sa cijelim svijetom. Ne treba uopće razmišljati je li svijet propada ili ne propada, hoće li doći potop ili propast cijeloga svijeta. Kao što je Noa ostao vjeran Bogu i spasio svoju obitelj – ako se svatko potrudi da ostane vjeran bogu, osobito muževi i očevi oni koji će biti stupovi vjere u svojoj obitelji onda se mi nemamo čega bojati.

Spomenut ću dva primjera.

U Italiji sam upoznao jednu gospođu koju su liječnici bili otpisali jer je bila teško bolesna od raka. Pokušali su sve moguće terapije i ona je bila otpisana kao neizlječiva. Bilo je samo pitanje vremena kad će umrijeti, davali su joj terapije, ali ona je znala da joj ostaje još malo vremena. Ona je onda otišla u Međugorje i vratila se kući zdrava(!) Ozdravila je potpuno i kad je došla liječnicima, oni su konstatirali da bolesti više nema. Ona je dobila papire gdje su oni potvrdili da je ona sada zdrava osoba. Imala je i one papire otprije koji su dokazivali da je na smrt bolesna i da joj je ostalo samo malo vremena. Dakle svakome pametnome, koji malo razmisli gdje se to dogodilo, kako se to dogodilo i da se to dogodilo u jednom marijanskom svetištu, nakon njene molitve, svakom pametnom je to dovoljno da zaključi da se tu dogodilo čudo. No liječnici su zaključili da oni ne znaju što se dogodilo. Nisu htjeli zauzeti nikakav stav. To je ono što zovemo agnostici. Oni ne žele ni vjerovat ni ne vjerovat, nego: mi se o tome ne možemo izjasnit i mi o tome ne znamo ništa. Ali su nakon toga inzistirali i govorili: – Gospođo, vi ste sada zdravi, ali vi morate uzeti još jednu kemoterapiju i još jednu radioterapiju da mi budemo sigurni da se ta bolest neće vratiti… Oni su vršili pritisak. Žena je na kraju pristala, podložila se njihovim terapijama i rak se vratio. I ona je nakon nekoliko mjeseci otišla k Bogu…. I kad se pitamo zašto se to dogodilo? Ako je s vjerom dobila čudo, sad se pokazala malovjernom. I dala se pokolebat od onih koji su nevjernici. I umjesto da bude svjedok Božjeg čuda, ona je zatajila Boga i onda je dobila ono što je tražila, jer to su lijekovi koji truju organizam, koji mogu nešto pomoći kad je netko bolestan, ali kad je netko zdrav, onda jasno da će ga ubit, da će ga otrovat.

Dakle, mi možemo dobiti čudo u svom životu, ali možemo i zakazati naknadno. Možemo izmoliti čudo i onda se pokazati malovjerni kao što smo čuli kako je Petar hodao po vodi, ali onda je počeo ljudski razmišljati: vidio je valove, vidio je koliko je vjetar jak i onda je počeo tonuti. To je ono što je važno: ostati čvrst uz ono što smo primili, ostati uz Božji dar. Da je Gospa posumnjala da se njoj stvarno objavio anđeo, da je počela tražiti neka prirodna tumačenja kako je ostala trudna iako je znala da nije imala ni jednog muškarca – što bi onda bilo od nas i od nje? Ništa. Ako tražimo čuda, a imamo pravo tražiti čuda jer Bog kaže: „Gdje su dvojica ili trojica u moje ime ja sam s njima“ I kaže: „Tražite i dat će vam se… Ištite i dobit ćete!“

Znači pozvani smo na to kad vidimo da ljudski više ne možemo sami da tražimo od Boga čudo, da djeluje u našem životu. To je danas važno svakome tko želi osnovati obitelj, tko želi živjeti po Božjem zakonu: moramo vjerovati u čuda, inače se to ne može živjeti. Zašto to kažem? Mi vidimo npr. pitanje kontracepcije. Nedavno je istraživanje među praktičnim katolicima u Italiji pokazalo da 85 % praktičnih katolika ne drži da je kontracepcija grijeh. Oni misle da na tom području mogu činiti sami što ih je volja. I onda žive u smrtnom grijehu. I kad to pretvorimo u brojke: ako u Italiji ima 10-15 posto praktičnih katolika (koji je svaki nedjelju idu na misu ili većinu nedjelja) znači to je 15 posto talijanskog stanovništva. I od tih 15 % oduzmemo 85%. Onda je to 1 ili 2 % onih koji se trude živjeti po Božjem zakonu. To je zanemariv broj. Ako je kod nas postotak malo veći nije puno već. Dakle, oni ne vjeruju u Božju providnost. Oni ne žele da Bog u njihovu životu čini čuda i da se proslavi. Ne žele imate 10 ili 15 djece ili ostaviti Bogu da odluče koliko će djece imati nego će oni planirati kako se njima sviđa ili ne sviđa. Uzimaju tu Božju prerogativu u svoje ruke. Ja sam svjestan da danas nemaš ni stan, a nemaš ni normalnu plaću, nemaš nikakve garancije da ćeš moći školovati djecu do kraja fakulteta da te košta jer košta život. Ali za vrijeme Turaka, za vrijeme okupatora, za vrijeme komunizma, standard bio daleko teži kad su nas maltretirali na razne načine, kad su ljudi gladovali, imali smo brojne obitelji. Dakle to je pitanje vjere.

Imamo također drugi pokazatelj – po pitanju otvorenosti životu  – pustiti Bogu da odluči koliko  ćeš djece imati, znači držati Božji zakon, držati Božje zapovijedi, a s druge strane i pustiti da Bog u tvom životu čini čuda.

Kad su u pitanju još dva simptomatična pitanja – kod pitanja pobačaja 75 % praktičnih katolika smatra da je pobačaj pravo tj. da žena koja je ostala trudna ima pravo ubiti svoje dijete. Samo 25% to to jest svako 4 vjernik smatra da to nije dopušteno. Kakvi su to vjernici, ako su spremni zbog svoga užitka biti ubojica svoje djece. To su ubojice koji veličaju, koji hvale ubojstvo. To se događa danas u svijetu, da imamo masovna ubojstva.

Znači, prema statistikama Ujedinjenih naroda, godišnje se učini 73 milijuna pobačaja u svijetu. Tome treba pridodati još sigurno toliko koji se obave na crno, preko spirale, preko pilule dan poslije, i na druge načine. Ili još kod umjetne oplodnje koliko se zametaka baci, možemo računati da se svake godine ubije oko 150 milijuna djece da bi se mi mogli klanjati idolu seksa i spolnog užitka.

To je dakle naša situacija, tu se krši ona Božja zapovijed: Ne ubij! i tu opet ne dopuštamo Bogu da on upravlja našim životom….ako si zgriješio da se popraviš i da Bog to okrene na dobro.

Treće pitanje je bilo razvod braka. Također je 75% praktičnih vjernika reklo da je razvod prihvatljiv. to su katastrofalni pokazatelji. Pokazuje da nas je većina praktičnih katolika zapravo – pogani.

Slično bi se dobrim dijelom moglo reći i za svećenike. Kad su radili istraživanja u Njemačkoj, koliko svećenika moli časoslov, a to je molitva koja im je obavezna onda smo došli do toga da je to zanemariv postotak, negdje 10 – 15% posto. Ako ne mole Boga – što će biti s njihovom vjerom za 5 6,…10 godina. Njihova će se vjera rasplinut i oni će postati menadžeri, graditelji, organizatori i slično. ali neće ljudima prenositi vjeru, nego će širiti nevjeru jer će ljudi osjećati da on ne vjeruje u ono što govori…, da je dužan dogovoriti da ne otjera ljude, da mu ljudi donose neki prihod da ga uzdržavaju, hrane ga i slično. A to je ono što nama kopa grob.

To je ono zbog čega moramo moliti za naša obraćanja, jer ako je situacija takva oko nas – katastrofalna – znači da moramo raditi na svom osobnom obraćenju. Moramo učiniti da naše obitelji budu oaze, poput svete obitelji od kojih će krenuti obnova naroda i Crkve. Ne možemo mi čekati da obnova krene od biskupa, ni od profesora teologije, ni od pape, ni od kardinala. Obnova treba krenuti onim Marijinim putem… od Gospe, to jest od naših obitelji. To je pravi put. To je put koji je potpuno u vašim rukama. U vašoj je moći i to vam nitko ne može oduzet. To je na vama i to je vaše poslanje. I tu cijeli svijet može biti blagoslovljen po vama.

Jedna druga zgoda koja mi se dogodila kad sam bio mladi svećenik:

U starom dijelu grada u kojem sam živio, poznat po tome što su tu živjeli socijalni slučajevi, a bilo je to 90 ih godina, i tu se dilala droga. I ja sam gledao kako se dila droga, tamo kod Zlatnih vrata. Stavljali bi travu, tablete i slično – u utore zidova. A tamo gdje mi je crkva, tamo su bila tri ovisnika. I tamo su dolazile svaki dan procesije ljudi po drogu. Policija nije činila ništa ozbiljno da to spriječi. I one su to činili, a ja sam muku mučio da u crkvi skupim deset – petnaest mladih, a kod jednog narkomana dnevno bi prošlo i oko 50 ljudi da se uništavaju. I kada bi prolazio pored tog punkta gdje je bilo više njih koji su dilali u sebe ne bi imali ništa jer bi to sakrivali u zidove. Kad bi došla policija i vršila pretres ne bi ništa našli. Ja sam tu svako jutro prolazio na fakultet. I onda me jedan od njih svako jutro počne pozdravljati: Hvaljen Isus i Marija! Mislio sam se u sebi. Je li ovo provokacija, nije li provokacija, hoću li im ozdraviti? Odgovorio sam: Navijeke Isus i Marija! i onda sam razmišljao šta ću ja sad sa ovim. I prođem sutra i opet me pozdravi… Kažem ja njemu: Pa, dobro je, lako je tako pozdravit. Ajde ti ako si frajer ajde se ispovijedi… a to znači promijeniti život. A on kaže: A ne mogu ja to tek tako… I on je zaista uzeo neko vrijeme za razmišljanje i nakon par mjeseci došao je kod mene i ispovjedio se. Promijenio je svoj život, ostavio se droge. On sam je prestao konzumirati drogu i prestao je prodavat. Počeo se baviti poštenim poslom i kasnije nastavio prakticirati vjeru i svake nedjelje je redovit na misi. Međutim, on se nalazi u situaciji da živi u civilnom braku, a sa prvom ženom se razišao s kojom se vjenčao u crkvi jer je bila ovisnik, kao i on. On je bio svjestan da ne može ići na pričest 7 godina i on je odlučio živjeti u čistoći sa tom svojom drugom ženom (!) Dakle, to je mladi čovjek koji je 7 godina živio sa svojom ženom, a da nije imao bračne. To je stvarno jedno herojsko djelo. U međuvremenu je njegova prva žena umrla i sada se priprema za vjenčanje u crkvi. Ali on je tu dao jedno svjedočanstvo vjere. Svjedočanstvo nije izašla u medijima, nije objavio na youtubu. To znam ja i to zna njegova žena i to je to. Takvi ljudi su oni koji su doživjeli jedno duhovno čudo.

Jedno je kada se dogodi tjelesno ozdravljenje, a drugo, još veće čudo je kada čovjek ozdravi duhovno,  kad se obrati, kad se vrati Bogu. Ta su nam čuda potrebna i ta se čuda događaju danas.

Ta čuda treba podržati, poduprijeti jer su nam to svjetlonoše u našem vremenu. To su oni koji su nakon dugoga traženja i lutanja pronašli Boga. I onda imaju sveti stvaralački nemir u sebi. I žeđ za Bogom i onda nas mogu trgnuti iz malodušnosti. Potaknut će nas da se i mi sami obnovimo. Zato Isus kaže, ne slučajno, – preteći će vas grešnici i bludnici u kraljevstvu Nebeskom.

Braćo, nemojmo se uljuljati. Ima vjere u našem narodu. Ima onih koji mole, ima onih koji se žrtvuju. Ima onih koji su svjedoci, ne dopustimo da oni ispadnu čudaci. Ne dopustimo da oni budu izolirani otočići. Nego se povežimo, pridružimo se njima i budimo pravi Kristovi vojnici. I borimo se protiv zla u ovom svijetu – ako želimo dobro budućim naraštajima, ako želimo prenijeti vjeru na buduće naraštaje, ako želimo doći pred Boga – da nas On prepozna kao dobre i vjerne sluge – i primi nas u svoje kraljevstvo. Amen.

Ova molitva je svjedočanstvo svima koji su se umorili, ravnodušnima i malovjernima da ne budu zaslijepljeni zemaljskom moći i da se ne daju zastrašiti. Da bi bili dostojni svog Otkupitelja, katolici se ne smiju povlačiti i biti zarobljeni strahom. To je od presudne važnosti za njihovo spasenje.

U materijaliziranom svijetu u kojem živimo zaboravilo se na molitvu i mnogi drže da je ona neumitno osuđena na nestanak. No Bog uvijek iznova iznenađuje i onda kada sve izgleda izgubljeno, napravi preokret.

Fenomen

Tijekom protekle godine na više mjesta i od različitih pojedinaca ili skupina pokrenuta je javna molitva krunice. Sve je započelo još prošle godine, u raznim gradovima, kao zahvala hrvatskim biskupima što su poduprli pravo na slobodu izbora cijepljenja. Zadar se pokazao najustrajniji jer se u njemu od tada stalno moli svaku večer. U sličnom duhu, nevezano za koronu, u drugim gradovima moli se svake prve subote u mjesecu. Prvo je krenulo početkom godine u Dubrovniku na inicijativu Stijepe Gleđa Markosa gdje se okupljaju Marijini sinovi.[1] Potom u Zagrebu u lipnju na inicijativu Muževni budite (Krunoslav Puškar) i Vitezova Bezgrešnog Srca Marijina (Leon Hrženjak).[2] U Splitu od rujna gdje su se organizirali Marijini ratnici (Mile Jurić). Sve više novih gradova se pridružuje (Vinkovci, Slavonski Brod).[3] U isto vrijeme Hrvati su na drugom kraju svijeta okupljeni kao Vitezovi Predragocjene Krvi Kristove počeli moliti u Sydneyu odjeveni u majice na kojima piše Bog i Hrvati i Za vječni Dom spremni. Ubrzo su im se pridružile hrvatske zajednice u Melbournu, Perthu i Brisbaneu, a od lipnja ove godine i šest zemalja iz Južne Amerike. Duh Božji puše kako hoće i usklađeno otvara nove putove djelovanja i svjedočenja.

Razlozi

Koji su razlozi ove molitve koji bi se mogli razaznati? Prije svega ona je jedan znak vremena, i to pozitivan, da su laici spremni i kadri, bez ikakvih kompleksa, preuzeti odgovornost u borbi za svoja prava i slobode. U tome očekuju punu i iskrenu podršku svojih pastira koja će se i javno očitovati.

Katolicima je u Hrvatskoj onemogućeno normalno političko i javno djelovanje, oni koji su ih trebali predstavljati zakazali su i pojavljuju se samo manipulativno za vrijeme velikih svečanosti u prvim redovima crkava, a cijelo vrijeme provode protunaravne i protubožje zakone. U takvoj situaciji, kad je već došao u pitanje opstanak vjere i naroda, jedino je preostalo obratiti se Nebu. Ako su nam oduzeta ljudska sredstva, ostaju Božja, a Bog se tada proslavlja protiv svih ljudskih logika i predviđanja.

Vjernici su istjerani iz javnoga prostora koji su zauzeli mrzitelji svega kršćanskog i domoljubnog. Javnom molitvom se traži povrat stvarnih građanskih i vjerničkih prava. Vjera ne smije biti predmet poruge i omalovažavanja niti je samo privatna stvar, koja se živi u skrovitosti domova ili u crkvama, nego treba biti poštivana i zastupljena svugdje gdje žive ljudi, jasno uz uvažavanje tuđih uvjerenja.

Javna krunica je svjedočanstvo svima koji su se umorili, ravnodušnima i malovjernima da ne budu zaslijepljeni zemaljskom moći i da se ne daju zastrašiti. Da bi bili dostojni svoga Otkupitelja, katolici se ne smiju povlačiti i biti zarobljeni strahom. To je od presudne važnosti za njihovo spasenje. Nije slučajno da Gospodin kad nabraja one koji završavaju u paklu na prvom mjestu spominje kukavice (Otk 21,8). Sinovi Božji jedino po odvažnoj vjeri, bez obzira na svoju neznatnost, mogu obnavljati svijet u Kristu.

Na koncu, ovo je proročki čin koji najavljuje Božju pobjedu nad zlom. Unatoč svim demonskim naumima, Bog je jedini svemoguć, gospodar povijesti i ima zadnju riječ. Kao što su i zidine Jerihona pale po molitvi tako će i grešne strukture, od lokalne do globalne razine, biti poražene. Čuda su i danas moguća i vjernicima dostupna, samo ih treba tražiti i u zahvalnosti vrednovati. Nositelji kulture smrti pozvani su na pokajanje i obraćenje kako bi spasili svoju dušu od vječne propasti. Nikad nije kasno, ali je vremena sve manje i zato bi se trebali požuriti.

Krunica

Moli se Gospina krunica što znači da je sadržaj neupitan. Ova prokušana marijanska pobožnost donosila je obilne plodove tijekom naše stradalničke povijesti, a u naše vrijeme se pokazala pobjedonosnom u Domovinskom ratu. Naši su branitelji nosili krunicu oko vrata stavljajući se pod Gospinu zaštitu, a sada je – skupa sa svima drugima – uzimaju u ruke kao oružje. Trenutne molitvene nakane, koje smetaju medijima, nisu u prvom planu nego sama ovakva molitva je jedna nakana. Ona se sastoji u prošnji upravljenoj Bogu da izbavi svoj narod od propasti, oslobodi ga od zla i podari mu obraćenje.

Radi se o laičkoj inicijativi koja dolazi spontano, iz baze a ne s vrha i koja brzo raste. Njezine domete samo Bog zna, ali sve upućuje da je se ne smije podcijeniti. Djelotvornost javne molitve vidljiva je i iz borbe pokreta za život koji je nedavno postigao ukidanje ozakonjenja pobačaja u SAD-u. Stijepo Gleđ objašnjava: „Krunica je snaga s neba, ona je mač s neba. Moleći krunicu svjesni smo da donosimo nebo na zemlju i da moleći otajstva imamo pored sebe anđele i Majku Božju koja pomaže da se čisti duhovni prostor u kojem živimo tako da sam siguran da postoje veliki plodovi u svemu tome.”[4]

Nositelji su muškarci, što je posebnost imajući na umu da su žene sada većina u crkvama i da one daju pečat pobožnostima. Pravo je osvježenje nakon toliko duhovnih ponuda koje se zasnivaju na osjećajima vidjeti jednu ovakvu zdravu duhovnost u kojoj dominira red, rad i stega. Ovo je najava, u vremenu krize muževnosti, da su muškarci spremni preuzeti svoju ulogu predmolitelja u kući i u javnosti, da su se spremni izložiti. Krunoslav Puškar, jedan od pokretača ove inicijative, kaže: „Muškarci su u međuvremenu povjerovali u najveću laž, a to je da je pobožnost rezervirana za žene. Vjerujem da će ovakve javne molitve krunice muškaraca pridonijeti tome da se i drugi muškarci uvjere u to kako nema ništa muževnije od poniznog muškarca koji moli krunicu i koji svojim primjerom potiče svoje bližnje na to.”[5]

Ove molitelje pokreće viteški duh kao što se vidi i iz naziva koji su si dali. Radosno prihvaćaju borbu koja im je namijenjena kao ponosni dionici vojujuće Crkve. Zato se moli na koljenima ali i vojnički, postrojeno. Time se ispovijeda da se samo pred Bogom kleči i ni pred kim drugim, pa ni onda kada je to bezbožna moda nametnuta u ime novih ideologija. Junaštvo je put kojim se kreće s punim uvjerenjem i plamtećih srdaca. Kristova istina oslobađa od okova i daje dušama krila.

Napadi

Glavnostrujaški mediji koji u pravilu ignoriraju sve dobro što se događa u Crkvi sada ne šute, nego svaki mjesec, iako negativno i tendenciozno, redovito izvještavaju o održanoj molitvi. No, tako i ne htijući prave besplatnu promidžbu. Njihove žestoke pogrde (fanatici, radikali, katolibani, klečavci…) pokazuju da im to itekako smeta što znači da paradoksalno molitvi priznaju vrijednost iako kažu da su agnostici ili ateisti. To je razumljivo jer iza njih, bili oni svjesni ili ne, stoji zao duh za kojega je molitva najubojitije oružje. Stoga se ne može kontrolirati i, kao kod opsjednuća, ima reakcije mržnje i otvoreno vrijeđa.

No ima i onih koji napadaju prikriveno pozivajući se na Sveto pismo kao što je to činio i Sotona kušajući Isusa u pustinji. Na osnovi Isusova traženja da se moli u skrovitosti (Mt 6,5-6) molitelje proglašavaju licemjerima. To je klasična manipulacija gdje se riječi izvlače iz konteksta. Isus ne osuđuje javnu molitvu kao takvu, nego nakanu da se osoba, u vjerničkom okruženju, na taj način istakne i privuče pohvale drugih, kao što su to radili farizeji. U Starom zavjetu pojedinci mole javno za narod poput Salomona čija je molitva bila Bogu ugodna (1 Kr 8,22-61). I Isus je javno molio i to nikome nije predstavljalo problem. Danas živimo u vladavini bezboštva kada se ovakva javna molitva medijski osuđuje te ne ostavlja prostora za farizejske motivacije koliko za svjedočke. Za nas stoga vrijedi primjer Danijela koji je protivno zabrani da se tijekom trideset dana može ikome moliti osim kralju, on javno molio na koljenima i zbog toga bio bačen lavovima (Dan 6,7-25).

Zajednička javna molitva je česta u Svetom pismu posebno u prijelomnim trenucima. U prilog njoj mogu se navesti i Isusove riječi „gdje su dvojica i trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima” (Mt 18,20). Ezra nakon povratka iz babilonskoga sužanjstva pred otpadom naroda od pravoga Boga žarkom molitvom okuplja oko sebe „mnoštvo” (Ez 10,1). Mojsije se, skupa s još dvojicom, moli cijeli dan na brdu i tako postižu pobjedu Izraelaca na bojnom polju (Izl 17,11-14). Svi stanovnici Jeruzalema jednodušno mole posvuda da zapriječe svetogrđe hrama i molitva im bi uslišana (2 Mak 3,15-28). Stoga je javna molitva, vođena ispravnim pobudama, Bogu ugodna, poželjna i djelotvorna. Zato Pavao uči: „Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre” (1 Tim 2,8).

Zaključak

Umjesto zaključka neka posluži izjava jednoga od organizatora javne molitve u Sydneyu.

Na pitanje što je to toliko moćno u javnoj krunici on odgovara:

„Pa upravo to – da muškarci mole i drže krunicu u rukama. Očevi obitelji, poslovni ljudi, građevinski radnici, studenti, mladi, stari – svi oni svjedoče svojim stavom i molitvom – Bog i molitva su prvi a sve ostalo slijedi iz toga. Snažno je to svjedočanstvo današnjem vremenu koje nam kao svoje bogove gura to da moramo naporno raditi duge sate da bismo tako prehranili sebe i svoju obitelj, da bismo imali što veću kuću, bolji auto, više na računu itd., nema kraja popisu toga što nam treba i nema kraja poslu koji valja raditi. A to je laž. Velika laž. Mi trebamo raditi, svatko normalan to zna, ali ne toliko puno. Koliko puta se nađemo u situaciji da nemamo vremena za sebe, za molitvu, za svoje bližnje jer moramo raditi i rješavati hrpu obveza kojima smo zatrpani. Teški dugi naporni rad jednaka je vrsta sličnoga otrova koji razara čovjeka na jednak način kao i droga, alkohol, pornografija, nemoral i grijeh, nema razlike.

Molitva je ono što nam daje mudrost da znamo što nam je činiti u životu i kako to raditi. I zato je molitva najvažnija. A onda uz nju post, te milostinja, točnije desetina naših prihoda treba ići potrebitima i siromašnima. To je put. I to je jedino ispravno. Zar mislite da meni nije subota i da ne bih kao većina drugih mogao raditi ili biti kod kuće, odmarati se ili provesti vrijeme sa svojom obitelji, a ja uzimam slobodnu subotu da bih klečao po kiši ispred katedrale. Ljudski gledano – glupo i gubljenje vremena, no iz Božje perspektive – a sada hvala Bogu i moje – to je nešto što ni jedan čovjek i nikakav novac ne može platiti… Dođite dakle, kleknite, krunicu u ruke – i vidite!”.[6]

Prof. dr. sc. Don Josip Mužić

Iz časopisa Svjetlo Riječi, siječanj 2022.)

(Istaknuti tekst: magnifikat.hr)

Bilješke

[1] Tihana Semijalac, Stijepo Gleđ Markos: „Ako muškarci uzmu krunicu u ruke i počnu moliti, neće imati vremena za oružje, vodit će duhovni rat!”, HKM, 23.2.2022., (13. prosinca 2022.).

[2] „Stotine muškaraca molilo krunicu ispred zagrebačke katedrale”, HKM, 18. lipnja 2022., (13. prosinca 2022.).

[3] „Hrvatska krunica muškaraca u Sydneyu – najgledanija objava katoličkih medija u Australiji, Narod.hr, 9. lipnja 2022., (13. prosinca 2022.).

[4] Tihana Semijalac, Stijepo Gleđ Markos: „Ako muškarci uzmu krunicu u ruke i počnu moliti, neće imati vremena za oružje, vodit će duhovni rat!”, HKM, 23.2.2022., (13. prosinca 2022.).

[5] „TKO SU ONI? Ponovno, moćni prizori u Zagrebu: Stotine muškaraca u molitvi za obraćenje, protiv bluda i pobačaja!”, dnevno.hr, 5. studenoga 2022., (13. prosinca 2022.).

[6] Petar Mamić, „Hrvatski molitelji krunice iz Sydneya – jači od oluje i kiše”, Domovina, (13. prosinca 2022.).

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………….

1. dan – Na youtube kanalu: VJERNI BOGU – devetnica 1. dan

HIMAN

Dokle svijet od krjeposti zazire i bježi, i u mnogim zloćama ukopan leži, dotle Franjo zabrinut za spas sviju ljudi šalje vruće molitve iz pobožnih grudi.
Patrijarše ubogih, daj izmoli svima da po smrti dođemo u raj k blaženima. Amen.

(1) MOLITVA ZA LJUBAV PREMA BOGU

O, sveti oče Franjo, koji si od mladosti svoje vatrom božanske ljubavi bio tako zapaljen da nikomu ništa nisi uskratio, tko te je za ljubav Božju što zamolio:
ti, koji si često plakao što ljudi vruće ne ljube Boga; ti, koji si zavrijedio da na svom tijelu nosiš pet svetih rana, budi, molim te, moj zaštitnik i zagovornik kod Boga. Pomogni mi u svim mojim potrebama, a osobito mi izmoli milost da ljubim Boga nadasve. Amen.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Antifona: Zdravo, sveti oče, svjetlo domovine, uzore Manje braće, ogledalo krjeposti, stazo pravednosti, putokazu života. Izvedi nas iz progonstva tijela u domovinu nebeskoga kraljevstva.

Moli za nas, sveti oče Franjo.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Ugasi u nama želju za zemaljskim stvarima, svemogući Bože, i po zagovoru svetoga Franje, oca siromaha, udijeli milostivo da budemo na ovom svijetu zadovoljni sa svojim udesom i tako revnije težimo za vječnim dobrima. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Sada izmoli Litanije svetog oca Franje.

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se.
Sine, otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.
Sveta Marijo, bez grijeha istočnoga začeta, moli za nas!
Sveta Marijo, zagovornice Franjevačkog reda, moli za nas.
Sveti Franjo Serafski, moli za nas.
Sveti Franjo, mudri Oče, moli za nas.
Sveti Franjo, utemeljitelju i vođo triju redova, moli za nas.
Sveti Franjo patrijarše ubogih, moli za nas.
Sveti Franjo, preziratelju svijeta, moli za nas.
Sveti Franjo, uzore pokore, moli za nas.
Sveti Franjo, nadvladatelju opačina, moli za nas.
Sveti Franjo, ljubitelju siromaštva, moli za nas.
Sveti Franjo, sjajno ogledalo čistoće, moli za nas.
Sveti Franjo, učitelju pokornosti, moli za nas.
Sveti Franjo, uzore poniznosti, moli za nas.
Sveti Franjo, primjere krotkosti, moli za nas.
Sveti Franjo, uzore ljubavi prema bližnjemu, moli za nas.
Sveti Franjo, anđele mira, moli za nas.
Sveti Franjo, revni sljedbeniče Isusa Krista, moli za nas.
Sveti Franjo, milostima bogati Oče, moli za nas.
Sveti Franjo, katolički i posve apostolski mužu, moli za nas.
Sveti Franjo, hrabri borče Kristov, moli za nas.
Sveti Franjo, glasniče velikoga Kralja, moli za nas.
Sveti Franjo, stupe Svete Crkve, moli za nas.
Sveti Franjo, branitelju vjere, moli za nas.
Sveti Franjo, potporo slabih, moli za nas.
Sveti Franjo, stazo zalutalih, moli za nas.
Sveti Franjo, vjerovjesniče nevjernika, moli za nas.
Sveti Franjo, pomoćniče bolesnih, moli za nas.
Sveti Franjo, poslužitelju gubavih, moli za nas.
Sveti Franjo, uskrisitelju mrtvih, moli za nas.
Sveti Franjo, mučeniče željom, moli za nas.
Sveti Franjo, ranama Isusovim urešeni prijatelju Božji, moli za nas.
Sveti Franjo, prava sliko raspetoga Krista, moli za nas.
Sveti Franjo, gorući serafe ljubavi, moli za nas.
Sveti Franjo, naš jaki zagovorniče kod Boga, moli za nas.

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta;
oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta;
usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta;
smiluj nam se, Gospodine!

Bog ga je proslavio u svome puku
i udijelio mu blagoslov sviju naroda.

Pomolimo se. Bože, koji si se udostojao na putu nasljedovanja svoga Sina dati nam svetoga oca Franju za vođu i učitelja, dopusti milostivo da mi koji slavimo njegovu uspomenu zaslužimo biti dionicima i njegove slave na nebu. Po istom Kristu, Gospodinu našem. Amen.

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………….

Uvodna molitva (…)

DRUGI DAN – Na yt kanalu Vjerni Bogu – 2.dan

HIMAN

Svete vatre revnosti, apostolskog žara duša mu je prepuna, srce mu izgara.
Duše stog spaŠAvati vruće željet stade za koje i Isus sam takvu cijenu dade.
Patrijarše ubogih, daj izmoli svima da po smrti dođemo u raj k blaženima. Amen.

(2) MOLITVA ZA PREZIRANJE SVIJETA

O, sveti oče Franjo, koji za sud svijeta nisi mario, te se zbog nanesenih uvreda nisi ni smućivao ni strašio, a radi hvala svojih prijatelja nisi se uznosio, nego si uvijek na Boga gledao i Njemu samomu nastojao omiljeti: ponizno te molim da po tvom zagovoru izbjegavam ljudsku hvalu, prezirem svijet i samo Bogu želim omiljeti. Amen.

Oče naš…Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Antifona: Sveti Franjo, pohiti. Dođi, oče, i požuri u pomoć narodu kojega tišti i obara kruta zemaljština. Ti si nadvladao svijet, izbavi i nas od tjelesnih požuda.

Moli za nas, sveti naš oče Franjo.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se. Bože, koji Crkvu svoju zaslugama svetoga našega oca Franje umnažaš novim potomstvom, udijeli nam da po njegovu primjeru sve zemaljsko preziremo i vazda budemo dionici nebeskih darova. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Sada izmoli Litanije Svetog Oca Franje.

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………….

TREĆI DAN – Na yt kanalu Vjerni Bogu – 3.dan

HIMAN

Pojam Križa Kristova u svijetu se gubi. Franjo gorko proplače što se Križ ne ljubi. Sveti oče serafski, nevolje kad stižu, uputi nam poglede k Isusovu Križu.
Patrijarše ubogih, daj izmoli svima da po smrti dođemo u raj k blaženima. Amen.

MOLITVA ZA KRJEPOST SIROMAŠTVA

Serafski oče, koji si se kao i Isus u prostoj štalici rodio i krjepost siromaštva toliko zavolio da si radi nje sve zemaljsko odbacio, haljine svoje sa siromahom često zamijenio, o oskudici i siromaštvu Isusovu i Njegove djevičanske Majke neprestano razmišljao: po krjeposti toga svetog evanđeoskog siromaštva ponizno te molim, izmoli mi milost da se ne priljubim uz dobra ovoga svijeta, već da uvijek težim za nebeskim dobrima. Budi moj zagovornik u svim potrebama te mi izmoli od Boga duh siromaštva, obilje Božjih milosti i rajsku slavu. Amen.

Antifona: Katolički i sav apostolski muž Franjo uči nas pravo ispovijedati vjeru Svete Rimske Crkve i opominje nas da nadasve štujemo njezine svećenike.

Oče naš…Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Moli za nas, Sveti naš Oče Franjo.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se. Bože, koji Crkvu svoju zaslugama svetoga našega oca Franje umnažaš novim potomstvom, udijeli nam, da po njegovu primjeru sve zemaljsko preziremo i vazda budemo dionici nebeskih darova. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Sad izmoli Litanije svetog oca Franje.

…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………….

ČETVRTI DAN – Na yt kanalu Vjerni Bogu – 4.dan

HIMAN

Franjo živi radosno, vazda pun vedrine, za njegove potrebe Svevišnji se brine.
Djece Božje smisao i u nas pretoči da rad grijeha samoga suze naše oči.
Patrijarše ubogih, daj izmoli svima da po smrti dođemo u raj k blaženima.

MOLITVA ZA KRJEPOST POSLUŠNOSTI

Sveti oče Franjo, koji si se volji Božjoj u svemu pokoravao i bio poslušan najnižim svojim podložnicima kad to nije bilo proti Bogu ili duši tvojoj; ti, ogledalo svete poslušnosti, koji me učiš kako moram slušati Boga i bližnjega: izmoli mi milost da slomim svoju samovolju i da se dragomu Bogu i svojim poglavarima rado pokoravam. Amen.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu….

Antifona: O, Franjo, kako si žudio za mučeništvom, kako si spremno i s ljubavlju slijedio stazu koju si otkrio u Evanđelju. Otkad si ugledao propetoga Serafa, i sam nosiš Kristove rane na rukama, nogama i prsima. Dok nam nakon muka i blažene smrti pokazuješ sjaj preobražena tijela, ne odvrati svoje brižne oči od svojega stada.

Moli za nas, sveti naš oče Franjo
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se: Bože, koji Crkvu svoju zaslugama svetoga našega oca Franje umnažaš novim potomstvom, udijeli nam da po njegovu primjeru sve zemaljsko preziremo i vazda budemo dionici nebeskih darova. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Sad izmoli Litanije svetog oca Franje.

……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………….

PETI DAN – Na yt kanalu Vjerni Bogu – 5.dan

HIMAN

Vruću želju ispuni cijelog svoga bića, divno djelo izvede u proljeću žica:
Vinograda sadi tri Crkvi da ih preda utemeljiv predivna sva tri svoja Reda.
Patrijarše ubogih, daj izmoli svima da po smrti dođemo u raj k blaženima. Amen.

MOLITVA ZA KRJEPOST SVETE ČISTOĆE

O, sveti oče Franjo, bijeli ljiljane među trnjem, u kojem si se velikom boli valjao da svoju čistoću neokaljanu sačuvaš: ti, čisti anđele, koji si zavrijedio da te anđeli pohode i da Sina Božjega, koji ‘pase među ljiljanima’, od Majke Marije na svoje svete ruke primiš: po toj divnoj krjeposti svete čistoće, koju si oštrom pokorom i brižnim pažnjom na svoja sjetila pomno čuvao, ponizno te molim, izmoli i meni tu anđeosku krjepost da Bogu čistim srcem služim i tako u raj dođem. Amen.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu….

Antifona. Franjo moli rasvijetljene da upozna što Gospodin traži od njega. Gospodin mu objavi svoju volju: da popravi svetu Crkvu i da živi po sv. Evanđelju. Franjo stvara evanđeoski program: ne samo sebi živjeti nego i drugima koristiti.

Moli za nas, sveti naš oče Franjo.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se: Bože, koji Crkvu svoju zaslugama svetoga našega oca Franje umnažaš novim potomstvom, udijeli nam da po njegovu primjeru sve zemaljsko preziremo i vazda budemo dionici nebeskih darova. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Sad izmoli Litanije svetog oca Franje.

……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

ŠESTI DAN – Na yt kanalu Vjerni Bogu – 6.dan

HIMAN

Višnji Bog zasvjedoči svetost Sluge svoga utisnu mu čudesno rane Propetoga.
Kad već ovdje odličjem takvim ga resi, koliku mu pripravi slavu na nebesima!
Patrijarše ubogih, daj izmoli svima da po smrti dođemo u raj k blaženima. Amen.

MOLITVA ZA KRJEPOST PONIZNOSTI

Serafski oče, ponizni nasljedniče Isusa Krista, koji si sebe toliko prezirao, ponižavao i priznavao se najvećim grješnikom, dopuštao da te nogama gaze, grde i ruže, a svim se tim ukorima neizrecivo veselio znajući za veliku cijenu svete poniznosti; po onoj radosti i blaženstvu koje si zbog duboke svoje poniznosti na nebu postigao, ponizno te molim da mi u svim potrebama budeš milostivim zagovornikom i pomoćnikom. Osobito te molim da mi od Boga izmoliš milost da sebe dobro upoznam i prezirem i tako Bogu omilim. Amen.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Antifona: Nebeski je sjaj sinuo i nova se zvijezda pokazala: sveti se Franjo pojavio! Njemu se ukazao Seraf i obilježio ga ranama na rukama, nogama i prsima, te on posta srcem, riječju i djelom živa slika Propetoga.

Moli za nas, sveti naš oče Franjo.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se: Bože, koji Crkvu svoju zaslugama svetoga našega oca Franje umnažaš novim potomstvom, udijeli nam da po njegovu primjeru sve zemaljsko preziremo i vazda budemo dionici nebeskih darova. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Sad izmoli Litanije svetog oca Franje.

……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

SEDMI DAN – Na yt kanalu Vjerni Bogu – 7.dan

HIMAN

Kad mu čas je došao s ovog svijeta poći, posljednji put braći svojoj, skupi zadnje moći, siromaštvo ljubljeno vruće preporuči, sestri smrti pjevajući Bogu duh izruči.
Patrijarše ubogih, daj izmoli svima da po smrti dođemo u raj k blaženima. Amen.

MOLITVA ZA LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU

O, sveti oče Franjo, vjerni učeniče onoga koji je iz ljubavi prema nama prolio i posljednju kap svoje dragocjene krvi, i iz čijeg si božanskog Srca crpio ono more žarke ljubavi kojom si ljubio svoga bližnjega i smatrao za najveću sreću ako si svima mogao dobro činiti: udijeli, molim te, i meni koju iskru ove nesebične ljubavi prema bližnjemu da ja kao i ti u svakom svojem subratu gledam samoga Spasitelja i ljubeći bližnjega želim jedino Isusu ugoditi, da moja duša, urešena tim znakom Isusovih učenika, bude jednom dostojna uvijek uživati plodove prave ljubavi prema bližnjemu. Amen.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Antifona: O, čudo radosti i poznavaoče ljudskih srdaca, oče Franjo, ti sjajni naš vođo i uzore u borbi! Preobražen naočigled braće uspeo si se na vatrenim kolima kao što se uspinje žarko sunce! Dvostruki je proročki duh počivao na tebi: činio si čudesa i proricao budućnost. Budi na pomoć bijednim svojim sljedbenicima, jer njihovi jecaji bivaju sve bolniji.

Moli za nas, sveti naš oče Franjo.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se: Bože, koji Crkvu svoju zaslugama svetoga našega oca Franje umnažaš novim potomstvom, udijeli nam da po njegovu primjeru sve zemaljsko preziremo i vazda budemo dionici nebeskih darova. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Sad izmoli Litanije svetog oca Franje.

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………..

OSMI DAN – Na yt kanalu Vjerni Bogu – 8.dan

HIMAN

Tek što oči zaklopi, tvori već čudesa; svetost mu veličaju zemlja i nebesa.
Promatrajući pobožno njegovih pet rana, vide svi da Franjo je duša izabrana.
Patrijarše ubogih, daj izmoli svima da po smrti dođemo u raj k blaženima. Amen.

MOLITVA ZA KRJEPOST USTRPLJIVOSTI

O, sveti oče Franjo, ti vjerna sliko propetoga Spasitelja, o čijim si gorkim ranama i mukama danju i noću plačući razmišljao i time bio dostojan da i sam na svojemu svetom tijelu nosiš rane Isusove: po toj junačkoj strpljivosti kojom si na ovoj zemlji najteži križ dragovoljno i veselo nosio, izmoli mi milost da se u svim nevoljama ovoga svijeta pouzdano utječem svetim ranama dragoga Spasitelja te iz njih kao i ti crpim snagu za kreposti, da do kraja na križu junački ustrajem. Amen.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Antifona: O, divna li čudotvorca! Njegova riječ tjera zle duhove, ublažuje sve nevolje, te daje razumijevanje i šumskim pticama. O, sveta li života, koji toliko uzvisuje svetu vjeru i mrtav uskrisuje mnoge mrtve. O, sveti Franjo, učini i od nas građane nebeske, s kojima si ti radosno zauvijek združen.

Moli za nas, sveti naš oče Franjo.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se: Bože, koji Crkvu svoju zaslugama svetoga našega oca Franje umnažaš novim potomstvom, udijeli nam da po njegovu primjeru sve zemaljsko preziremo i vazda budemo dionici nebeskih darova. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Sad izmoli Litanije svetog oca Franje.

…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

DEVETI DAN – Na yt kanalu Vjerni Bogu – 9.dan

HIMAN

Jedva zemlji predaše dragocjeno tijelo, vijencem bi mu svetačkim ovjenčano čelo.
O, da tvojim stopama uzmognemo poći, put pak zemni svršivši k tebi sretno doći.
Patrijarše ubogih, daj izmoli svima da po smrti dođemo u raj k blaženima. Amen.

MOLITVA ZA KRJEPOST PROSTODUŠNOSTI

O, sveti oče Franjo, gorući ljubitelju božanskoga Djetešca iz Betlehema, od kojega si tako dobro naučio krjepost djetinje prostodušnosti da si se poput malena djeteta uvijek i u svemu povjeravao vodstvu Duha Svetoga, te sebe i sve svoje sljedbenike djetinjom odanošću stavio u ruke božanske providnosti: usadi, molim te, i u moje srce taj nježni rajski cvijetnjak da ja kao i ti s golubinjom bezazlenošću vazda stupam stazom krjeposti, da prezirem i čuvam se svake dvoličnosti i mudrosti ovoga svijeta da me tako još na ovom svijetu blagosloviš i priznaš za svoje dijete, a na drugom da mi svojim moćnim zagovorom izmoliš krunu djetinje prostodušnosti. Amen.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Antifona: O, presveta dušo kojoj na samrti dolaze ususret nebeski građani, anđeoski se zbor veseli, a preslavno Trojstvo poziva govoreći: ‘Ostani s nama uvijeke’.
Moli za nas,sveti naš oče Franjo.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se. Svemogući vječni Bože, ulij u naša srca težnju za čistom poniznošću i poniznom čistoćom da, nasljedujući našeg Svetoga oca Franju, Tebi čistim srcem i tijelom služimo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Sada izmoli Litanije svetog Oca Franje.

Cijelu emisiju možete pronaći na: VJERNI BOGU

O posljedicama uzimanja moralno okaljanih cjepiva

Posljedice su ogromne. Organi od kojih se rade stanične linije moraju biti pobačene bebe od zdravih roditelja, zdrava djeca i ne radi se o samo dva pobačaja kako se pokušalo predstavljat. Te stanične linije nisu besmrtne. (…)

Ne može se reći da je to nešto što je bilo nekad davno, to se događa i događat će se, na žalost i dalje.

Umirili su hinduiste da nisu koristili kravlje stanice, umirili su muslimane da nisu koristili svinjske stanice, ali nisu držali do kršćana jer su smatrali da će se kršćani neće borit za živote nerođenih. I vegane se više poštuje kod izrade cjepiva.

Ako ne dignemo svoj glas postajemo sukrivci onog što se događa.

O ulozi Crkve u svemu ovome

Ako Crkva želi bit vjerna Kristu važno je da zadrži neovisnost i ne podlegne manipulacijama globalnim i nacionalnim koji je žele  učiniti produženom rukom stožera, da blagoslivlja mjere stožera. Mi smo dužni slušati Boga, a svjetovnim zakonima se podlagati samo ukoliko su u skladu s Božjim zakonom. U pitanjima koja su zdravstvene naravi važno je da Crkva, ako ne govori, onda barem ostane suzdržana.

O stvaranju jedne vlade i jedne religije

Crkva mora imati i svoju proročku dimenziju, da bude glas proročki u svijetu. Ako mi ugušimo tu proročku dimenziju, ne samo da ćemo izgubiti slobodu na planu zdravlja nego i na planu vjere. To se vidi na naznakama – zaključavanje Crkve.

Svjetovne vlasti će htjeti odlučivati kakva treba biti vjera. Želi se stvoriti jedna sinkretistička religija: nema jednog Spasitelja, Isus  jedan od bogova ovog svijeta.

Crkva ne smije pristati na takvu globalizaciju. Bit će u manjini i bit će progonjena… Ne možemo izdati ono što je bitno. Ako se mi odrečemo Njega i On će se odreći nas.

O potrebi da se pacijentu objasne moguće posljedice experimentalnih cjepiva, da može samostalno odlučiti; o etičkim komisijama

Paradoks je da nas uvjeravaju kako nema dva spola nego postoji preko 40 i da tu postoji sloboda izbora, a po ovom pitanju nema slobode. Kod etičnosti treba gledati tko je taj od koga dolazi ta etičnost. Danas se intelektualci lakše prodaju nego prostitutke. Prodaju se za novac i pišu protiv svojih uvjerenja. Tako stručnjaci na drugim područjima, pišu onako kako traže oni koji im daju novac – To je intelektualna prostitucija. Kod etičnosti nije onda važno što se govori nego od koga dolazi. Ako vidimo da nije karakteran, da nije moralan, onda jasno da će i izjava koju će dati – biti nedosljedna. Zato je važno ne nasjedati na razne komisije – nego trebat gledat ljude, osobnu odgovornost pojedinca.

Ide se protiv ljudskog dostojanstva

Žele nas sve proglasiti nesposobnima da se brinemo o sebi, pa će oni vodit brinu o nama. Čak nije pravi cilj ni cijepljenje nego uspostava Novog normalnog. Charles Schwab je o tom napisao knjigu. Oni kažu da nema povratka na staro. A mi onda moramo primiti nova pravila života, nenormalan život koji ima za uzor: život u Kini. Moćnici koji to gledaju stavljaju nam Kinu za uzor tako da se koriste tehnologijom kako bi u potpunosti nadzirali svoje građane.

Ljudi na zapadu na to ne bi nikad pristali. No, kad se uvela izvanredna situacija u vezi bolesti uvodi se i novi diktatorski sustav, gdje ljudi jednostavno ne prepoznaju da je to nešto sasvim drugo od kako su živjeli do sada i to na žalost prihvaćaju. Moramo se borit da se vratimo u normalne uvjete života i ne pristanemo na stvaranje Novog normalnog.

O ulozi pastira u Crkvi

(…) Mi na žalost brzo zaboravljamo, kratka nam je memorija. Imali smo ptičju gripu, svinjsku gripu i sve smo to zaboravili, imali smo lijekove koji su se pokazali štetnima. A to je bilo prije nekoliko godina. Taj plan sa pandemijama, sa cijepljenjem, samo mijenja oblik, ali se nastavlja. Mi se nećemo  vratiti u normalan život dokle god to ne zaustavimo. A to možemo zaustavit ako dovedemo pred sud one koji su krivo postupali, koji su donosili odluke koji su prouzrokovali smrt ljudi.

Ja sam svećenik i prije svega odgovoran Bogu za ono što činim, svećenik sam zbog ljudi zato se za svećenika kaže da je pastir. Isus je rekao Petru da pase ovce – da bude namjesnik na zemlji i da vodi brigu o ovcama, o vjernicima, zato je on dušobrižnik. To su glavne brige za svećenice, horizontala i vertikala… ljubav prema Bogu i bližnjima, to je smisao njegova života…

Ako zakaže u jednom, zakazao je u oboje. Dogodila se kriza zvanja i kriza vjere, vjera je negdje oslabila, negdje se izgubila. Statistike kažu da u Njemačkoj više od pola svećenika ne moli Boga redovito. A čime će onda održavati vjeru. Zar je čudno kad se nakon 20 godina otkrije da je nevjernik, a Crkvu ne može napustit pa onda ostaje uhljebljen i  čini štetu u Crkvi, a onda  i svojom nevjerom prenosi nevjeru na druge.

Zato je odgovornost pastira ogromna, da budu vjerni poslanju kojeg su dobili od Boga, za one koji ne znaju artikulirati svoje argumente, da budu njihova zaštita, da se ne libe toga i ne boje jer jedino će tako opravdat svoj poziv

O traženju da se sluša struku, protiv svoje volje

Mi vidimo da iz ovoga što se dosada događalo da nas to vodi do otpada do zatvaranja Crkava, do zaključavanja – bilo je pogubno za vjeru jer se broj vjernika na nedjeljnoj misi smanjio u Irskoj u 10 mjeseci broj vjernika se prepolovio! Zašto? Jer je poslana poruka da „misa nije važna, možeš jer pratit preko televizije“. Ako nije važna biskupima, zašto bi bila i vjernicima? U što mi vjerujemo? Mi tu više ne vjerujemo da je tu prisutan Živi Krist nego je to običan obred, to je jedna pouka da Crkva svaki put kad bude izmanipulirana, to se odrazi tako da jedan dio vjernika otpadne od Crkve. Ljudi traže Boga ne traže karikature. Prema tome isključivost koja ide dotle da se unutar Crkve nameće cijepljenje, da ne mogu pristupat sakramentima, to je duboko protu-evanđeoski … i zato će oni za to odgovarat.

O globalnom jednoumlju, gdje sve vlade i države slušaju jednu Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO)

To globalno jednoumlje je opasno. Od komunizma se moglo pobjeći na Zapad ili obrnuto, ali sad u procesu globalizacije se želi jednostavno napraviti globalni sustav jednoumlja da nemate mogućnost čuti drugo mišljenje i sve to pod plaštem demokracije. To je prorekao Orwell… Ne želimo postati robovi. Većina pastira je poslušna civilnim vlastima.

O poslušnosti civilnim vlastima

To pitanje je u evanđelju već odgovoreno. …

Broj službenih i neslužbenih pobačaja je 100 milijuna godišnje. Jedan je protestantski pastor rekao: „Ako Bog ne intervenira, onda će se trebati ispričati Sodomi i Gomori na Posljednjem sudu.“

Mi smo odgovorni za to jer ne činimo ništa da to spriječimo. U demokratskoj Hrvatskoj taj zakon je na snazi 30 godina. Sad, dakle, nisu odgovorni komunisti nego nove vlasti, a to je nešto što je zločin koji vapije pred Bogom.

Gdje počinje grijeh prestaje posluh! Imamo slučaj kardinala McCarricka kojemu je dokazana pedofilija, on je zlorabio svoju biskupsku vlast, zlostavljao mladiće i to uglavnom kandidate za svećenike. Nitko ne može pristati na takvo nešto. Prema tome – kad crkveni autoritet traži nešto što je grijeh – tu smo se dužni pobuniti protiv toga!

O pastirima koji pozivaju vjernike sa eksperimentalnim cjepivima  

To je  – akrobacija… Pastiri imaju pravo pozivati na cijepljenje onoliko koliko je to moralno.

O necijepljenim državljanima

Vjernici su i u jednom i drugom slučaju duboko razočarani. Neki su napustili Crkvu. Važno je da svi molimo da imamo odvažne i istinoljubive pastire kao što je Alojzije Stepinac, ili kardinal Wyshinsky – koji se suprostavljao totalitarizmu – ili tolikima koji su platili glavom – svjedočili su i borili se za vjerska prava stada i Crkve.

Sa žalošću moram ustvrditi da su necijepljeni ostali sami prepušteni na milost i nemilost civilnih vlasti

O izjavi  kongregacije

Teoretski imamo dokument o dobrovoljnosti cijepljenja, a imamo i Sveto Pismo i Katekizam i tu je jasan katolički nauk i on je nepromjenjiv. Svaki put kad smo u sumnji, kad vidimo da nije logično ili sumnjivo idimo i tražimo je li to tako. Nije dovoljno samo da je netko svećenik ili biskup da mu se vjeruje. Treba provjeravat sve.

U ovoj situaciji ako se vjernici često osjećaju napušteno ili jesu napušteni, od Boga nisu napušteni i Crkva je osnovana od Isusa Krista. On je glava i važno je obnoviti osobni odnos Kristom. To je naša glavna snaga i da se povezujemo međusobno.

Ova situacija je dobro došla da se razotkriju namisli srdaca, kojima je stalo do Krista, a kojima vjera ništa ne znači.  Došlo je do povezivanja i od tih malih, prezrenih, odbačenih počinje obnova Crkve.

Čovjek ne smije ići protiv svoje savjesti. Tko radi u medicini, ako spozna da čini zlo ako cijepi – tu više ne smije sudjelovati. Najgore je da neki na tome dodatno zarađuju. Tako u Francuskoj liječnik dobije 25 eura dodatnih stimulansa. To je godišnje zarada (izvan plaće) 300 000 eura. Liječnik treba ostati vjeran svojoj savjesti, vjeran Bogu.

Mladi liječnik radi prigovora savjesti treba se odreći svega toga, nema drugog načina, može mijenjat radno mjesto, ali u zločinu ne smije sudjelovat.

Važno je da svjedoče i oni koji su cijepljeni, a požalili su zbog toga – nikad nije kasno boriti se za sebe i za druge. Ako je netko uvidio da je pogriješio treba se pokajati za to. Jednoj osobi, npr. svećenik nije htio za to dati odrješenje, a to je zloupotreba od strane svećenika. On može imat svoje mišljenje, ali on je dužan dati joj odrješenje. Tako da se podjela preselila i u Crkvu. I Crkva je u problemu.

Što kazati ljudima koji su se cijepili, a vide loše posljedice

Da imaju otvoren razum , da promatraju razum i promatraju što se događa. Ne žele povezat posljedice sa cijepljenjem, ne usude se misliti da su pogriješili i bili u krivu.

Važno je da čovjek ima dovoljno samokritičnosti – da sebi prizna – nikad nije kasno. Svaki koji se cijepio neka promatra što se događa i vidi kako se boriti, tražiti informacije. Tražiti od drugih liječnika

O zdravoj pameti i korištenju svog razuma, svoje slobodne volje

Bog nas je stvorio da mislimo svojom glavom.  Bog danas posebno želi da budemo Njegova slika, da koristimo svoj zdrav razum, svoju slobodu, ponosno što nam je Bog to dao. Tako ćemo biti svjedoci drugima, biti ono što se od nas očekuje: svijetlo svijeta, kvasac svijeta.

Mi imamo priliku posvjedočiti za Krista kad imamo priliku evangelizirat i probit tamu sa svjetlom i daj Bože da je iskoristimo.

…

Emisija: Cjepivo da ili ne? Moralno prosuđivanje u vrijeme korone – dr don Josip Mužić –  bila je emitirana na slovenskoj katoličkoj televiziji TV EXODUS: 13.2., a onda opet i 14.2., o 15.2.

Sveti Toma, kojega Crkva slavi 28. siječnja, zasigurno je jedan od najvećih crkvenih umova. Rođen je 1225. u dvorcu Aquino u južnoj Italiji. Unatoč protivljenjima roditelja postao je dominikanac, a poglavari vidjevši njegove ogromne intelektualne sposobnosti šalju ga učenjaku svetomu Albertu Velikomu. Već s 23 godine života sveti je Toma postao profesor. Predavao je u Parizu, Rimu i Napulju. Kraj sve svoje velike učenosti ostao je uvijek jednostavan i ponizan redovnik. Sveti je Toma umro relativno mlad, u dobi od 49 godina, 7. ožujka 1274. Na putu u Lyon na opći sabor klonuo je i zaustavio se u samostanu Fossa Nouva kraj Rima i ondje preminuo. Relikvije su mu kasnije prenesene u Toulouse. Proglašen je svecem, a 1567. i crkvenim naučiteljem. Zaštitnik je škola, učenika, studenata i učenjaka. Devetnica se moli uoči spomendana svetoga Tome Akvinskoga, od 19. do 27. siječnja.

Izvor: Bitno.net

No, čovjek tek kad se ispovjedio (kad se radi o teškim grijesima) može primati ostale sakramente. Crkva nas opominje da to učinimo što je prije moguće.

Savršeno kajanje i sveta ispovijed nam opraštaju krivnju grijeha i vječnu kaznu u paklu, ako smo bili u teškom grijehu. Opraštaju nam i barem dio vremenite kazne koju smo grijehom zaslužili.

No, budući da je naše kajanje rijetko tako veliko da bismo njime dobili i oprost sviju tzv. vremenitih kazni, ili barem strpljivim podnošenjem nevolja života. One vremenite kazne za koje nismo uspjeli zadovoljiti u ovom morat ćemo ispaštati u čistilištu. Nevolje koje nas s Božjim dopuštenjem snalaze u životu, čiste nas od vremenitih kazni, ali naša nestrpljivost odviše često umanjuje njihov učinak. Isto tako ne mogu nas posve očistiti ni dragovoljne pokore što ih preuzimamo na sebe.

Tu nam dolazi u pomoć Sveta CRKVA. Vlašću dobivenom od Isusa Krista ona nam podjeljuje takozvane oproste, vezujući ih uz molitve i dobra djela.

Iz preobilja zasluga života, muke i smrti Isusa Krista, njegove presvete Majke i svetaca, iz te prebogate riznice Crkve, ona uzima i dijeli nama – u oprostima.

“Oproštenje je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik pravo raspoložen i uz određene uvjete dobiva posredovanjem Crkve koja kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca. Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome da li od vremenite kazne za grijeh oslobađa djelomično ili potpuno. Oprosti se mogu namijeniti za žive i pokojne”  (Usp. Katekizam katoličke Crkve, GK, br. 1471) 

O nama, o našem duhovnom raspoloženju ovisi hoćemo li stvarno dobiti POTPUNI OPROST.

Svojevoljno prijanjanje uz bilo koji tzv. laki grijeh (navezanost na neki laki grijeh) sprječava nas u dobivanju potpunog oprosta. U takvu slučaju možemo postići samo djelomičan oprost. 

Da bismo zadobili potpuni oprost potreban nam je čin savršene ljubavi prema Bogu i odricanje od svake navezanosti na bilo koji grijeh.

Čovjek koji se nalazi u stanju smrtnog grijeha, koji dakle nije u stanju milosti ne može zadobiti nikakva oprosta.

Prema najnovijim propisima Svete Crkve potpuni oprost može dobiti samo jedna put u jednom danu.

Ako molitve ili dobra djela uz koja je vezan oprost učinimo više puta u jednome danu, dobivamo u daljnjim slučajevima nakon prvog puta, samo djelomičan oprost. A djelomičan oprost sastoji se uvijek u tome da nam sveta Crkva iz svoje duhovne riznice podjeljuje još toliko oprosta vremenitih kazni koliko smo već zadobili tom molitvom ili dobrim djelima. Crkva nam dakle djelomičnim oprostom podvostručuje naše zasluge.

Oprosti vezani uz pojedine blagoslovljene predmete gube se ako se predmet proda ili bude bitno oštećen.

Potpuni oprost Križeva dobre smrti

Da bi umirućima omogućila dobivanje oprosta vremenitih kazni koje bi oni morali trpjeti u čistilištu, Crkva blagoslivlje križeve nazvane Križevi dobre smrti. Oni su obdareni potpunim oprostom koji možemo zadobiti na smrtnom času. Papa Pio X kaže: Svaki vjernik koji takav blagoslovljeni križ, makar i ne pripada njemu, poljubi ili na bilo koji način dodirne može dobiti potpuni oprost uz uvjet da se ispovjedio i primio svetu pričest ili ako toga nije mogao učiniti da se barem pokaje za svoje grijehe; da pobožno zazove sveto ime Isusovo i da smrt prima s predanjem iz Božje ruke kao pokoru za svoje grijehe” Ovaj križ nam je koristan i za vrijeme našega života i naročito u bolestima, jer nas uči da naše trpljenje sjedinimo s trpljenjem Spasiteljevim i s njime ga velikodušno prikažemo nebeskome Ocu.

Nabavimo si dakle, Križ – medaljicu sv. Benedikta, nosimo je uza se, poljubimo često, s poštovanjem i ljubavlju spram Spasitelja na križu kao i medaljicu sa slikom sv. Benedikta.

Sv. Benedikt  život – štovanje – molitve, Naklada sv. Antuna, (priredio: Marko Zefić)

Vječni Oče, prikazujem Ti Predragocjenu Krv Tvojega Božanskoga Sina Isusa Krista,

zajedno sa svim svetim misama koje se danas slave po čitavome svijetu,

za sve svete duše u čistilištu,

za sve grešnike u svijetu,

za grešnike u Crkvi,

za grešnike u mojoj kući i u mojoj obitelji.

Amen

Nebeski prijatelji

Sveta Gertruda kaže: “Od malena mi je majka govorila kako je važno moliti za duše u čistilištu i naučila me da molim za njih uvijek izgovaram prije spavanja.”

“Naša je kršćanska dužnost pomoći tim dušama koje pate da budu brzo oslobođene”, govorila mi je dodajući: “A kad budu oslobođene, zamisli koliko će biti sretne da će one nas zagovarati kod Boga.”

Možete li to zamisliti? To je kao da imamo vjerne prijatelje na nebu koji neprestano mole za nas, kao i mi za njih. Kakav veliki blagoslov!

Pozivam vas da slijedite primjer svete Gertrude i molite za sve blažene duše u čistilištu. Molitva za njih pokazatelj je naše vjere u Kraljevstvo koje nam je Isus obećao i očitovanje ljubavi prema onima kojima je to najpotrebnije i koji više ne mogu sami ništa učiniti da olakšaju svoje boli.

Molitva za duše u čistilištu gesta je sjedinjenja u zajednici svetih, hodočasničke Crkve na zemlji i  Crkve u čistilištu.

Molimo za članove svojih obitelji i prijatelje koji su malo prije nas prošli ovim putem, ali i za sve one duše koje su napuštene u molitvi, kako bi uskoro mogle naći utjehu koju čekaju.

Izvor: HKM