Sestra Julija Dubowska – prva osoba koja je vidjela euharistijsko čudo u Sokulci (Poljska-Sokółka)

Sestra Julija na početku svjedočanstva otkriva kako joj je sestra poglavarica rekla da je premješta u mjesto Sokolka (Sokulka). Ona je na to poglavarici odgovorila da neće ići u Sokulku, i počela joj navoditi razloge, apsolutno se protiveći tomu. – Ali kako to, ti nikada nisi tako govorila… Eto, pa sad prvi put govorim… – Idi, malo se odmori!, reče joj sestra poglavarica. Sestra Julija je tada radila u kuhinji, a onda je plakala ko malo dijete. Razmišljala je o redovničkim zavjetima i o volji Božjoj. Bilo joj je jasno da je volja Božja da ide u Sokolku. Otišla je u kapelu zahvaliti se Isusu za milost da vidi Njegovu volju, a onda otišla do poglavarice i rekla joj da će ići.

I tako je sestra Julija 2008. došla u mjesto Sokolka, kao sakristanka. Na novoj službi je davala sve od sebe da čini onako kako Bog to želi. I onda u toku jedne svete mise, posvećena hostija je pala na prezbiterijum, ali svećenik nije vidio. To je pravi Isus. I jedna gospođa je rekla svećeniku da je pala hostija. Odbila se o njegovu cipelu i pala. On je stavio u malu posudicu (vaskulum, posudica na oltaru, u kojoj svećenik pere prste). Ja vjerujem da je to Gospodin Isus. Prvi put sam bila u takvoj situaciju. Bila sam sakristanka tri godine. Došla mi je pomisao da  stavim u sef, od kojeg sam imala ključ samo ja i svećenik. Svaki dan sam gledala je li se hostija otopila. Pet dana. Gospodine Isuse, ne znam… što se zbiva.

Došla je misijska nedjelja. Nakon mise otvorim sef i osjetim miris pečenog kruha. U nas iza oltara ima jedno mjesto koje je odvod za odlijevanje tako nečeg. Pogledam tu malu hostiju koja se počela otapat, a na sredini sam primjetila pravu pravcatu krv. Gledam u šoku: voda čista, hostija se još nije otopila. Pitam se otkud ta krv. A onda ugledam Mojsija. On stoji pri tom “gorućem grmu” i Bog govori: Mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. I počela sam se pitat zašto je tu Mojsije. I pomišljam kad bi tu bio sveti Otac koji me blagoslivlja, ili netko tko drži hostiju, a tu – Mojsije. (!)

Ne znam koliko sam dugo tu stala i svećenik koji me ugledao pitao je “Sestro što se događa?” i onda mu govorim da je to hostija koja je pala i koja se trebala rastopit. Pokažimo župniku! Župnik je vidio i rekao da vratimo do sefa, jer “ako kažemo drugima da se tu nešto događa svi će htjeti vidjeti. Moramo vratiti u sef i pratiti što se događa!”

Nakon toga je, u srijedu, došao biskup, i molio je sa svećenikom krunicu, a onda je odlučio da će hostiju izvaditi iz vode i položiti na korporal. (…)

Biskup je bio na svetoj misi u jednoj drugoj misi, i dok su drugi sećenici dijelili pričest on je vidio kako pred oltarom kruže hostije. Svećenik koji ništa o tom nije znao, ugledao je da jedna hostija stoji na biskupu. Obratio mu se i rekao mu: “Oče biskupe, na vama je hostija!” Biskup mu je rekao da je uzme. Svećenik je uzeo tu hostiju.

Kad su svećenici otišli nakon mise u sakristiju, i kad je biskup svukao sa sebe misnicu, jedan svećenik opazi drugu hostiju na njegovoj albi pa mu reče: “Oče biskupe, imate hostiju na albi!” 

Po tim događajima biskup je počeo brzo djelovat.

Biskup je pozvao komisiju koja je vršila ispitivanje. I tako su nas ispitivali. Od devete ure do sedamnaeste.

Potom su došli doktori koji su vršili ispitivanja na uzorku iz hostije, te su zapisali u nalazu da se radi o srčanom mišiću čovjeka koji trpi smrtnu agoniju. Biskup je to objasnio kao nešto što je sukladno našoj vjeri, jer mi vjerujemo da je u Hostiji prisutan živi, pravi Isus.

Biskup je shvaćao da bi to čudo trebalo dati ljudima na štovanje, ali trebalo je pripraviti ljude i pripraviti mjesto za štovanje.

Nekad bi ljudi znali komentirati: “Aaa, to je tako malo, tako nevidljivo… “ No, ako znamo da je hostija mala, a krv je bila na sredini hostije, to jest maleno, ali je krv Isusova.

Koliko puta smo na molitvi nestrpljivi, koliko još vremena do kraja… A nismo svjesni da je Bog tu! Pitam sebe i vas – “Da li mi stvarno vjerujemo da je Bog tu posred nas?”

Ne treba sad poći do Sokulke da bi vidjeli. Može, slobodno dođite i tu, ali … Isus je živi na svakoj misi svetoj, na svakom klanjanju… On je posred nas. Stvarno. treba samo otvorit srce, kazat mu što je bilo danas, jučer, da mu damo svoj život. On će sve blagosloviti… (…)

Na pitanje da kaže nešto više o viđenju Mojsija, sestra Julija pripovijeda kako je počela čitati više o Mojsiju nakon tog događaja i kako je pronašla sličnost s Mojsijem u tomu što se on nije osjećao sposobnim jer nije bio riječit, a ona je također bila takva. Imala je problema svaki put kad bi je došao red da pripremi zajedničku molitvu. A sad, evo vidi da mora ići i govoriti drugima, i o tome što se dogodilo u Sokulci.

Na pitanje o novinarima odgovara kako mediji znaju biti krivo motivirani i kako mole za fotografiranje relikvije  – jer, “Zamislite samo, sestro, koliko će to slave Božje biti kad te fotografije obiđu Poljsku”. Rekla sam im (govori sestra) neka jedno od vas klekne, a drugo fotografira kako kleči pred Isusom, e to će onda biti na veliku slavu Božju… ali nisu htjeli. (…)

Ne mislite da sam došao ukinuti
Zakon ili Proroke.
Nisam došao ukinuti nego ispuniti.   17

Zaista, kažem vam, dok neba i zemlje bude,
ne, ni jedno slovce,
ni jedan potezić iz Zakona
neće proći, dok se sve ne zbude.   18

Tko dakle ukine i jednu
pa i najmanju zapovijed od tih
i tako nauči ljude,
u Kraljevstvu nebeskom
bit će najmanji od svih.  19

A tko ih bude vršio
i druge učio, da znaju,
taj će biti velik u Kraljevstvu nebeskom,
u raju.          19
 
Ne bude li pravednost u vas
veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja,
ne nećete ući u kraljevstvo nebesko! 20           ,
-kaže Isus, Spas.

 
“Čuli ste da je rečeno starima:
Ne ubij! “ Tko ubije
bit će podvrgnut sudskim zakonima.  21

A ja vam kažem:
-I tu novost zbori Isus, Put:
svaki koji se srdi na brata svoga
bit će sudu podvrgnut.

A tko bratu rekne: “Glupane!”
bit će podvrgnut Vijeću!
(Govori Isus narodu svomu)
A tko reče “Luđače!”
bit će podvrgnut ognju paklenomu”. 22
 
Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik
pa se ondje sjetiš
da protiv tebe nešto ima brat tvoj 23
ostavi dar ondje pred žrtvenikom,
idi i najprije se izmiri s bratom,
a onda dođi i prinesi dar svoj.” 24

Nagodi se brzo s protivnikom
dok si još s njim na putu,
da te protivnik sucu ne preda
a sudac tamničaru,
pa da te ne bace u tamnicu. 25
Zaista, kažem ti, nećeš izići odande
dok ne isplatiš
i posljednju kovanicu “ 26

 
Čuli ste da je rečeno:
Ne čini preljuba! 27
(Takav Zakon je bio)
A ja vam kažem:
Tko god s požudom pogleda ženu,
već je s njome preljub u srcu učinio. 28

Ako te desno oko sablažnjava,
iskopaj ga i baci od sebe,
(Koliko prezire grijeh do znanja je dao!)
Ta bolje ti je da ti propadne jedan od udova,
nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. 29

Ako te desnica tvoja sablažnjava
odsijeci je i baci od sebe
(da Zakon Božji ne krši).
Ta bolje ti je da ti propadne jedan od udova
nego da ti cijelo tijelo u paklu završi. 30

Rečeno je također:
Tko svoju ženu otpušta
neka joj otpusnicu da. 31

Al u Zakon nov On ih sada vodi:
Tko god svoju ženu otpušta
– osim zbog bludništva –
Na preljub je navodi. 32

I tko se god otpuštenom oženi,
preljub čini!” – Isus dodaje
I to je Riječ Božja,
koja traje.  33

Ne zaklinji se krivo!

– čuli ste još da je rečeno starima:

nego izvrši Gospodinu zakletvu
ako tko zakletvu kakvu ima. 33
A ja vam kažem:
(I to je odraz Božje volje!)
Ne kunite se nikako!
Ni nebom, jer je Božje prijestolje. 34

Ni zemljom
jer je podnožje za noge njegove
Ni Jeruzalemom,
jer je grad Kralja velikoga!
(Riječi su za njih nove) 35

Ni svojom se glavom ne zaklinji
(Isus Govori kao Onaj
tko je Zakonu na čelu)
jer ni jednu vlas ne možeš
učiniti crnu ili bijelu. 36

Vaša riječ neka bude:
Da, da – ne, ne!
(Riječ je Isusa, Boga)
Što je više od toga,
dolazi od Zloga.” 37

Čuli ste da je rečeno:
Oko za oko, zub za zub! 38
A ja vam kažem:
Zlomu se ne opirite
Naprotiv, pljusne li te tko
po desnom obrazu,
i drugi mu okrenite. 39

Onomu tko bi se htio
s tobom parničiti
da bi dobio
tvoju haljinu donju
prepusti mu i gornju. 40

Ako te tko prisiljava čime
da ideš jednu milju
ti dvije pođi s njime. 41

Tko od tebe što zaište podaj mu!
I ne okreni se od onoga
tko se tvome nada zajmu.  42

Čuli ste da je rečeno:
“Ljubi svoga bližnjega,
a neprijatelja mrzite.” 43
A ja vam kažem:
Ljubite neprijatelje,
i za one koji vas progone – molite. 44

Da budete sinovi Oca
koji je na nebesima,
jer on daje da sunce njegovo izlazi
nad zlima i dobrima
i da kiša pada pravednicima
i nepravednicima. 45

Kakva li vam plaća
ako volite samo one koji vole vas?
Zar to isto ne čine i carinici? 46
– pita Isus, Spas.

 
I kaza im još
Sin Onog sa Visine:     
Ako pozdravljate samo braću,
što osobito činite?
Zar to isto i pogani ne čine?  47

Budite dakle savršeni!
Isus poziva –
kao što je savršen
Otac vas nebeski 48
– Riječ je Božja, živa.

(Prema Mt 5,17-48)

…
Zakon Božji jednom davno je dan
petnaest stoljeća prije Krista,
Na Sinaju, Božjom rukom napisan.

Mojsije je tad Zakon Izraelu dao,
U ime Onog koji Jest
među njima je stao.

I svaki dobar židov Zakon je poštivao
Dobro su znali da je po Zakonu tom
Bog  među njima prebivao.

A sad ko Mojsije novi, Isus tu stade
I kao onaj koji ima Vlast
Nove Riječi Zakona im dade.

A ja vam kažem! – Riječ Njegova zvoni.
Al tko je taj što nastupa s tom vlašću?
Tko li je taj? S pravom pitaju se oni.

On je Onaj koji Jest. Prije Abrahama.
Tako im je rekao jednom zgodom,
Želeć da znaju da tu imaju  Boga sama.

On je Onaj koji novi narod tvori:
Crkvu. Zajednicu onih što ih šalje
da djelom i riječju o Njemu zbori.

On je Alfa I Omega, početak i kraj,
i nitko poslije njega ne može doći
i po svojoj volji mijenjat Zakon taj.

Tko bi od ljudi mogao reći, a da ne laže:
“Mijenja se zakon o rastavi i preljubu…,
Čuli ste da je rečeno, a ja vam kažem…”

Tko bi to mogao, a ne biti protiv Krista?
Kakav vladar na zemlji ima tu moć?
Zar nauka Crkve nije o tom uvijek ista?

Jedino Onaj za kog Isus nije Bog.
Jedino onaj tko sebi uzima za pravo
da kroji novi zakon, slušajući Zlog.

I pastiri se u učenju počinju razdvajati:
jedni se drže stalnog nauka Crkve
a drugi žele uz modernost stajati.

I zbunjenost vlada, ne baš mala,
ko da Crkva nije o dobru i zlu
nikad jasan nauk dala.

Isus je Onaj koji Jest. On Živi.
Uz njegov nauk stajat treba
da nas ne zavedu nauci krivi.

Isusov nauk nije lagan. On to zna.
I mi znamo da sve to nije lako,
al On nam sebe za uzor da.

On nam sebe ko hranu daje
u žrtvi na oltarima svijeta
gdje Kalvarija i danas traje.

On, koji je bio i koji Jest,
Sebe nam daje za pomoć.
Živ je. I to je Radosna vijest.
(……nastavit će se)

Židovsko sužanjstvo u Egiptu

40. Jakovljeve potomke, koji su se zvali Židovi ili Izraelci Egipćani su neko doba poštovali i podnosili. Međutim, kad su se namnožili i postali velikim narodom, neki drugi faraon, koji je vladao poslije, počeo ih je tlačiti jarmom najkrućeg sužanjstva i osuđivati pa čak i bacati u rijeku Nil svu njihovu tek rođenu mušku djecu.

Mojsije oslobađa Židove

41. Židovski bi narod bio čitav izginuo u tom strahovitom sužanjstvu u Egiptu i ne bi bio ponovno vidio zemlju Kanaan, da ga Bog nije čudesno spasio iz ruku okrutnih tlačitelja.
42. Jedno židovsko dijete, koje se zvalo Mojsije, po providnosti je spasila iz nilskih voda faraonova kći te ga je poučavala i odgajala na kraljevskom dvoru svoga oca.

                Njime se Bog poslužio da bi oslobodio svoj narod i po njemu ispunio obećanja, koja je dao Abrahamu.

43. Kad je Mojsije odrastao, Bog mu je zapovjedio neka zajedno sa svojim bratom Aronomode faraonu i od njega traži odredbu da se svi Židovi puste i slobodno iziđu iz Egipta. Ali, faraon je to odbio. Tada je Mojsije, da bi pobijedio njegovo otvrdnulo srce, a “naoružan” samo sa šibom potresao Egipat s deset strašnih kazni, koje su se poslije nazvale “egipatska zla”.

                Posljednja je kazna bila najteža, jer je anđeo počevši od ponoći pobio sve prvorođence u Egiptu od kraljeva sina do svih Egipćana i to ne samo ljudi nego i prvence životinja.

44. U noći, u kojoj je došlo do tog pomora, Židovi su po Božjoj zapovijedi prvi put proslavili svetkovinu Pasheto jest Gospodinov prolaz. Taj je obred sam Bog propisao: svaka je obitelj morala na taj dan zaklati po jedno janje bez mane i njegovom krvlju označiti kućni prag, da bi kuća na taj način ostala spašena prigodom anđelova prolaza. Meso je trebalo ispeći i trebalo ga je jesti u putničkoj odjeći sa štapom u ruci, kao ljudi spremni za odlazak.

                Taj je jaganjac bio slika neokaljanog jaganjca Isusa, koji će svojom krvlju spasiti sve ljude od vječne smrti.

45. Kad su faraon i Egipćani vidjeli smrt svoje djece, počeli su zaklinjati Židove da odu, štoviše, dali su im sve srebro i zlato, kao i sve ostalo što su od njih tražili. Židovi su otišli i poslije tri dana došli su na obale Crvenoga mora.

Prijelaz preko Crvenoga mora

46. Faraon se je vrlo brzo pokajao, što je pustio Židove otići iz svoje zemlje pa je za njima poslao potjeru sa svojom vojskom, koja ih je dostignula na obalama mora.

                Ohrabrivši narod, koji se je bio prestrašio videći egipatsku vojsku, Mojsije je pružio svoju šibu nad more i vode su se razdvojile od obale do obale sve do dna, otvorivši Izraelcima dug put, kojim su prošli po suhu tlu.

47. Međutim faraon zagrižen u svojoj opakosti krenuo je tim istim putem za njima, ali tek što je stupio na morsko dno vode su se spustile i potopile sve ljude i konje, tako da su svi poginuli.

Židovi u pustinji

48. Prošavši Crveno more Židovi su ušli u pustinju i bili bi za vrlo kratko doba stigli u obećanu zemljuPalestinu, da su slušali božanski zakon i zapovijedi svoga predvodnika Mojsija. No budući da su oni više puta kršili dužnosti i dizali pobune, Bog ih je zadržao 40 godina u pustinji. Tu su izginuli svi stariji koji su izišli iz Egipta osim dvojice – Kaleba i Jošue.

                Za sve to vrijeme Bog je Židovima proviđao hranu, koja je sličila na slanu u bijelim i sitnim zrncima, a zvala semana. Ona je svake noći pokrivala zemlju, a oni su je skupljali ujutro. Međutim u noći prije subote, a subota je Židovima bila blagdan, mana nije pala, ali se zato u petak ujutro skupljalo dvostruko više mane, nego drugih dana. Bog im je za piće proviđao vodu, koja je često i na čudesan način izvirala iz stijena, po kojima je Mojsije udarao šibom.

                Veliki oblak, koji ih je danju štitio od sunca, noću se pretvarao u plameni stup, koji ih je obasjavao i kazivao im put i tako ih cijelo vrijeme pratio kroz pustinju.

Deset Božjih zapovijedi

49. Trećega mjeseca poslije izlaska iz Egipta Židovi su došli na obronke brda Sinaja. Tu se je dogodilo, da im je kroz munje i gromove Bog govorio i proglasio im svoj zakon u deset zapovijedi napisanih na dvije kamene ploče koje je Mojsije primio na vrhu brda.
50. Međutim, kad je Mojsije sišao s brda poslije 40 dana razgovora s Gospodinom, vidio je, da se njegov narod vratio idolopoklonstvu i da se klanja zlatnom teletu kao Bogu. Videći toliku nezahvalnost i bezbožnost, zahvaćen svetom revnošću razbije ploče zakona, zlatno tele pretvori u prah, te smrću kazni sve glavne počinitelje toga teškog grijeha.

                Mojsije se tada ponovno uspeo na brdo, molio je oproštenje od Gospodina, Gospodin mu je dao druge ploče svoga zakona. Kad je silazio narod je bio zadivljen gledajući na njegovu čelu dvije zrake svjetla, koje su mu davale sjaj i slavu.

Šator i kovčeg

51. Na podnožju Sinaja Mojsije je po Božjoj zapovijedi i prema Božjim propisima izradio šator i kovčeg.

                Šator je bio velik platneni krov poput hrama, a dizao se usred logora, u kojem su se Židovi zaustavili.

                Kovčeg je bio izrađen od skupocjena drva pokrivena iznutra i izvana zlatom. U taj su kovčeg poslije bile pohranjene kamene ploče zakona, jedna posuda mane iz pustinje i procvjetali Aronov štap.

52. Židovi su često mrmljali u pustinji, bunili se protiv Mojsija i protiv Boga i time na sebe navukli teške kazne. Među te kazne treba spomenuti otrovne zmije od čijeg je ujeda umrlo mnogo ljudi. Ipak mnogo ih se i pokajalo pa su se spasili gledajući na brončanu zmiju, koju je Mojsije podignuo na drvu tako da je izgledala kao križ. Snaga ovoga znaka najavila je snagu koju će poslije imati Kristov križ, koji će izliječiti rane grijeha.

Jošua i ulazak u obećanu Zemlju

53. Pošto je Gospodin držao Židove 40 godina u pustinji, napokon ih je uveo u obećanu zemlju.

                Mojsije ju je vidio izdaleka, ali nije u nju ušao – naslijedio ga je Jošua kao vladar naroda.

54. Židovi su slijedeći kovčeg prešli preko rijeke Jordan, čije su se vode bile zaustavile da ih puste proći kroz svoje korito. Najprije su zauzeli grad Jerihon, zatim su osvojili zemlju Kanaan i pokorili sve narode, koji su živjeli u toj zemlji, pa su je podijelili na dvanaest dijelova, koliko su sami imali plemena. Tako je Bog preko svoga naroda kaznio te narode zbog njihovih teških opačina.

                Izraelska su plemena uzela imena po Jakovljevim sinovima, a to su: Zabulon, Dan, Neftali, Gad, Ašer i Benjamin, te po Josipovim sinovima, a to su: Efraim i Manaše.

                Pleme Levi, međutim, nije uzelo dijela zemlje. Bog ih je pozvao na svećeničku službu, pa im je mjesto zemaljske baštine on sam htio biti posjed i baština. Iz Judina plemena rodio se poslije Otkupitelj svijeta, onako kako je to Jakov prorekao na smrti.

U drugom poglavlju učimo – o Božjoj Objavi. Objava je otkrivanje. Bog nam otkriva sebe kroz povijest. Pokazuje koji plan ima s nama. Otkriva da je taj plan ljude učiniti Njegovom djecom i dionicima raja.

U povijesti ljudskog roda Bog nam se otkriva preko ljudi, svojih odabranika. Najprije se otrkiva Adamu i Evi, a nakon što se ljudki rod izopačio otkriva se Noi i s njim sklapa savez. Nakon Noe objavljuje se Abrahamu od kojeg čini cijeli jedan odabrani narod (Izrael). Abraham i njegov sin Izak, te Izakov sin Jakov jesu patrijarsi (praoci) i sam Bog se kasnije Mojsiju predstavlja kao: Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev. S Mojsijem sklapa savez na Sinaju i daje mu svoje zapovijedi. Kasnije se objavljuje preko proroka (4 velika i 12 malih) i navješta jedan novi i vječni savez i jedno kraljevstvo koje neće imati kraja. Otkriva da će se iz loze slavnog izraelskog kralja Davida roditi Mesija, Spasitelj, Isus. Isus je  u starom zavjetu od više proroka navješten. I Isusov dolazak na zemlju jest punina Božje Objave. Isus je savršena objava Božja. U Njemu vidimo kakav je Bog. U Njemu je punina objave. Sve što nam je bitno za spasenje nalazi se tu, ali Crkva sav sadržaj Božje objave polako sve više otkriva. A što je s privatnim objavama? One mogu pomoći življenju vjere, ali ne mogu ispravljati ili dopunjati ono što je jednom objavljeno.

IZ KOMPENDIJA:

6. Što Bog objavljuje čovjeku?

U svojoj dobroti i mudrosti Bog se objavljuje čovjeku. Djelima i riječima objavljuje sama sebe i svoj dobrohotan naum koji je utvrdio od vječnosti u Kristu u prilog čovječanstvu. Taj naum ide za tim da milošću Duha Svetoga sve ljude kao posinjenu djecu u njegovu jedinome Sinu učini dionicima božanskoga života.

7. Koje su prve etape Božje Objave?

Već od početka Bog se otkriva praroditeljima Adamu i Evi te ih poziva na usrdno zajedništvo sa sobom. Nakon njihova pada ne prekida svoje objave, već obećava spasenje njihovu svekolikom potomstvu. Nakon potopa sklapa s Noom savez između sebe i sviju živih bića.

8. Koje su daljnje etape Božje Objave?

Bog odabire Abrahama pozivajući ga da izađe iz svoje zemlje, da ga učini »ocem naroda mnogih« (Post 17,5), obećavajući mu da će u njemu blagosloviti »sva plemena na zemlji« (Post 12,3). Abrahamovo će potomstvo biti nosilac božanskih obećanja danih patrijarsima. Bog čini Izrael svojim izabranim narodom, izbavivši ga iz egipatskoga ropstva, s njime sklapa Savez na Sinaju i po Mojsiju mu daje svoj Zakon. Proroci navješćuju korjenito otkupljenje naroda i spasenje koje će uključiti sve narode u novi i vječni Savez. Iz izrael­skoga naroda, iz plemena Davidova, rodit će se Mesija-Pomazanik: Isus.

9. Koja je etapa punina i dovršetak Božje Objave?

To je ona ostvarena u njegovoj Utjelovljenoj Riječi, Isusu Kristu, posredinku i punini Objave. Budući daje Jedinorođeni Sin Božji koji je postao čovjekom, on je savršena i konačna Očeva Riječ. Poslanjem Sina i darom Duha Svetoga Objava je već potpuno dovršena, mada Crkvi ostaje da postupno tijekom vjekova dosegne sav njezin domašaj.

10. Koja je vrijednost privatnih objava?

Premda ne pripadaju u polog vjere, one mogu pomoći življenju same vjere samo ako zadrže svoju usmjerenost prema Kristu. Crkveno učiteljstvo, na koje spada razlučivanje takvih privatnih objava, stoga ne može prihvatiti one objave koje bi htjele nadići ili ispraviti dovršenu Objavu koja je Krist.

….

“Darovavši nam svoga Sina, koji je njegova jedina i konačna Riječ, Bog nam je tom svojom Riječju ujedno rekao sve i nema nam što više reći« (sveti Ivan od Križa).

KOMPENDIJ KKC

Bog je prije 3500 godina odabrao Mojsija da oslobodi Izraelce iz Egipatskog ropstva koje je trajalo 430 god. Objavljuje mu se kao Jedan Bog koji Jest (Ja jesam…) i koji je Živi Bog, Bog njegovih praotaca (Abrahama, Izaka, Jakova). Preko njega pokazuje čudesne znakove i čudesno izbavlja narod, vodeći ih preko Crvenog mora na slobodu.  Poziva ga na brdo Sinaj gdje mu daje ploče sa 10 zapovijedi, a koje
vrijede za sva vremena.

Izraelci u Egiptu (1500. god. pr Kr.)

Izraelci (obitelj Jakova zvanog Izrael) su došli u Egipat na Josipov poziv, kad je zavladala glad. U to vrijeme Josip, Jakovljev sin, kojeg su braća iz ljubomore prodala, postao je upravitelj u Egiptu. Bog je bio uz njega i okrenuo njegovu nesreću u dobro. Nitko osim Josipa nije znao protumačiti faraonov san koji je najavljivao sedam godina gladi. Faraon mu daje vlast upravljanja jer je vidio da će on mudro spasiti narod od gladi. Josip spašava i svoju obitelj te ih poziva da dođu živjeti u Egipat. Izraelci su živjeli dobro sve dok je Josip bio živ. Poslije je zavladao zao faraon i IZRAELCI POSTAJU
ROBOVI. To je trajalo 430. godina SVE DOK BOG NIJE POSLAO MOJSIJA DA IH IZBAVI…

Bog se objavljuje Mojsiju

Mojsija je usvojila faraonova kći pronašavši ga u košarici. Odrasta kao princ, no bježi u planine kad je jednom zgodom braneći Izraelca ljutito napao Egipćanina i usmrtio ga. Postaje pastir. Dok je čuvao ovce ugleda čudesan prizor: grm koji gori, a ne izgara. Bog mu progovori. Objavi mu svoje ime i pošalje ga k faraonu. Treba mu reći da pusti Izraelce na slobodu…

Faraon nije slušao Mojsija; Egipat strada od 10 zala

Unatoč upozorenja faraonovo srce je bilo nepokorno. Na Egipat su se obrušilo 10 zala: vode pretvorene u krv, najezda komaraca, obada, pomor stoke, čirevi, tuča, skakavci, tri dana tame, a na posljetku smrt prvorođenaca. Posljednje zlo je nagnalo faraona da popusti. Pustio
je Izraelce da odu.

Noć izlaska iz ropstva – Pasha.

Bog daje Mojsiju upute kako će narod slaviti Pashu tu noć prije nego iziđu iz ropstva. Blagovat će žurno: janje, gorko zelje (u spomen na gorak život u Egiptu) i beskvasan kruh (jer nije bilo vremena za kruh s kvascem) Pasha je najveći židovski blagdan.

Prelazak preko Crvenog mora

Kad je narod došao do mora Mojsije podiže štap i posred mora se čudesno napravi put. (!!!) Narod je prešao po suhu. Faraon se predomisli i pošalje vojsku u potjeru da ih vrate natrag. No kad je vojska pošla istim putem more se vrati i potopi ih.
(arheologija: ostaci kola u C. moru)

Bog čudesno hrani narod u pustinji

Narod je konačno dočekao slobodu. Izraelci su se našli u pustinji, bez hrane. Počinju se buniti. No Bog im daje hranu s neba (manu) koju su skupljali svako jutro (osim sv. danom) i to kroz sljedećih 40 godina, koliko su lutali pustinjom. Kad im je ponestalo vode, Mojsije na Božju riječ udara štapom o stijenu i izvire voda. Kad su željeli meso Bog šalje prepelice na tabor. (… )

Savez na Sinaju: 10 BOŽJIH ZAPOVIJEDI

Bog poziva Mojsija na Sinaj. Za to vrijeme narod je trebao moliti i vršiti pokoru. No budući da je Mojsijev boravak na Sinaju potrajao 40 dana narodu je dosadilo čekati pa su napravili zlatno tele (!) Bog Mojsiju daje dvije ploče sa 10 zapovijedi i šalje ga nezahvalnom narodu. Mojsije je u ljutnji zbog njihova idolopoklonstva razbio ploče, no odlazi opet na Sinaj, moli Boga za narod i dobiva nove ploče sa zapovijedima.