Sveti papa Pio X definira modernizam kao „subjektivno kršćanstvo“. Može se reći daje to kolekcija svih hereza u crkvenoj povijesti.

Modernizam temelje svoje vjere nema u Petru, nema u Učiteljstvu Crkve, nego u svojim razmišljanjima i osjećajima. Modernizam se ne zanima za objektivnu Istinu.

Primjer na jednom mjestu navodi o. Hardon u razgovoru sa ženom koja kaže da je kontracepcija u redu. Na njegovu izjavu da „nije u redu“ ona odgovara: „Vi imate svoje mišljenje, ja imam svoje mišljenje – i to je to.“

To je jedan od primjera kako se danas ponašaju modernisti u Crkvi. Tako po pitanju abortusa, predbračnih spolnih odnosa, homoseksualnosti, nerazriješivosti braka, ili bilo koje Božje zapovijedi… ili bilo kojeg otajstva vjere: utjelovljenja, Isusove stvarne prisutnosti u euharistiji… Ukratko: „Ja imam svoje mišljenje, ti imaš svoje!“ A to što Katolička Crkva stalno (nepromjenjivo) naučava da su takva ponašanja teški nered tj. teški grijeh kao da nije bitno. Dakle, konkretno – i kontracepcija i predbračni spolni odnosi i homoseksualni čini i preljub – su teški grijeh. I to nije samo nečije „mišljenje“ u Crkvi. Ono što je Isus objavio nije stvar „Isusovo mišljenja“, stvar neke ideologije, „mišljenje nekih papa“ nego – objavljena Istina iza koje stoji On kao Bog koji nam ima pravo reći što valja, a što ne valja – za naše dobro. Za vremenito i vječno dobro.

Oni koji su na vlasti ite kako imaju utjecaj na oblikovanje mišljenja ljudi kojima vladaju. Ako je mišljenje predsjednice Hrvatske da je abortus stvar ženina izbora – to jest njeno mišljenje, ali mišljenje koje se duboko protivi i čovjekoljublju (jer i nerođena djeca su ljudi, nisu komarci) i domoljublju (jer sve nas je manje i zbog toga zla) i Bogoljublju (jer je Bog rekao: Ne ubij!). Predsjednica može imati svoje mišljenje i o primanju svete pričesti – da se npr. ne mora biti u stanju milosti, bez teškog grijeha. Ali mi nismo anglikanci, kod kojih je kralj upravitelj Crkve, pa da prihvatimo kao istinu – ono što predsjednica kaže. Ali ako dopustimo da državnici oblikuju naša uvjerenja lako možemo postati (kao) anglikanci, a samo po imenu „katolici“.

Katolička Crkva nije tu da ima tek „neko mišljenje“ o nečem. Katoličkoj Crkvi je Isus ostavio autoritet da prenosi OBJEKTIVNU, jednu i jedinu Istinu na sljedeća pokoljenja. Istinu o Bogu i čovjeku. Istinu o dobru i zlu. A modernisti, drugim riječima, oduzimaju Bogu pravo da bude Bog. Bog koji je stvorio čovjeka kao da nema pravo reći kako se čovjek treba ponašati.

I u modernom riječniku se izbjegavaju riječi krivovjerje ili hereze ili heretici. Heretici postaju samo „neistomišljenici“. Oni se samo ne slažu s vaši mišljenjem i to je to.

Modernizam je posljedica racionalizma. Kako je rastao racionalizam u 18. I 19 st. tako je svaka tajna vjere, svako otajstvo – izvrgnuto subjektivnom poimanju. Svaka istina vjere je svedena na subjektivnost. Svatko za sebe odlučuje hoće li neku istinu prihvatiti ili neće, hoće li je u potpunosti odbaciti ili će prihvatiti samo jedan dio. Tako Božja Objava pada na milost i nemilost ljudskog razuma. Konačni izvor istine nije ono što je BOG OBJAVIO nego ljudski razum. Ako nešto NE može biti objašnjeno ljudski razumom onda se NE prihvaća kao istinito.

Kad je racionalizam prodro u učene Crkvene krugove počinje se govoriti o MODERNIZMU U CRKVI.

Papa Pio X je uvidio da je modernizam prijetnja samim temeljima kršćanstva i da su glavna meta modernizma u Katoličkoj Crkvi dva otajstva: utjelovljenje i sveta euharistija.

Za moderniste Biblija niti ne sadrži objektivnu povijest spasenja. Tu su, prema njihovu mišljenju, neki pobožni ljudi projicirali svoje pobožne misli.

Za nas je dogma da je Isus Krist Bog, što se jasno zaključuje iz evanđelja. Papa Pio X to ponavlja osuđujući modernizam. Modernisti u to nisu uvjereni, jer se to ne može dokazati. Stoga nije čudo da osporavaju ustanovu sakramenata, a među njima osobito euharistiju i s njom u vezi – sveti red. Među modernistima, na žalost, ima i vjeroučitelja i svećenika i biskupa i kardinala. Ako ih je bilo u vrijeme kad je o. Hardon govorio o ovim problemima, prije 20 godina, danas ih zasigurno ima još i više.

Papa Pio X moderniste vidi kao prijetnju Crkvenom učiteljstvu i dobro shvaća da ovakve demonske sile ne mogu vjernici nadvladati svojim snagama nego uz pomoć Isusa Krista, koji je jednom tjelesno prisutan u Palestini činio čudesa, a i danas je među nama u svom tijelu, u otajstvu euharistije. I dalje On može činiti čuda. I dalje nam on može davati snagu da se odupremo zavodljivostima modernizma. Upravo stoga papa obnavlja praksu klanjanja Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu i često primanje svete pričesti kako bi se oduprli modernizmu u Crkvi.

Kako bi ostali vjerni Isusu i njegovu učenju moramo, prema papi Piu X, živjeti kao prvi kršćani, koji su snagu nalazili u euharistiji i svaki dan živjeli kao potencijalni mučenici. Biti kršćanin u novije vrijeme sve više podsjeća na ona prva vremena. No, naša snaga nije u nama nego  u Onom koji je obećao biti s nama „do svršetka svijeta“. A on je svoji tijelom ostao prisutan s nama u svetoj euharistiji upravo zato da nas snaži.

usp. o modernizmu – Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J.