Netko je malo prostudirao  dva modna časopisa (vidi video)  i došao do zabrinjavajućih otkrića. Jedan (Elite) je imao 426 stranica i težio je malo više od kilograma. Drugi je imao 244 str i težio je blizu pola kilograma. Odlučio je istrgati one stranice koje se odnose na reklame i plaćene oglase. Što je ostalo? Od 426 stranica ostalo je 364, a to znači da se 85% časopisa sastojalo od reklama. Drugom časopisu je od 244 stranice istrgnuo 158 stranica reklama i oglasa, a to je bilo 65 %. U stvarnosti to su, dakle, katalozi, a ne časopisi.

A zašto je to BITNO?

Zato što su desetljećima reklame za žene utemeljene na istom principu.

• Ti nisi dovoljno dobra!
• Nešto s tobom nije u redu!
• Zapravo, puno toga s tobom nije u redu!
• Nisi dovoljno pametna!
• Ona je je ljepša!   

85 % je takvih sadržaja, posvećeno tomu da vas tjeraju na razmišljanje kako ste nesavršeni i neprikladni.

70% žena se osjeća krivima, posramljenima, depresivnima nakon 3 minute čitanja modnih časopisa. Ti časopisi žele da povjerujete kako možete izgledati kao … neka Sally Gifford. To je laž. Nitko ne može izgledati kao Sally G, čak ni ona sama.  (usp. VIDEO) H&M je nedavno priznao da koristi slike koje su učinjene kompjuterski, a što znači da te fotografije prikazuju tijela koja uopće ne postoje. To nije sve.

Preko 1/3 žena koje to čitaju su u dobi iznad 40 godina. Kad pogledate fotografije – koliko ima žena u dobi od 40 godina – zaključite = nula!

800 stranica koje niječu ljudsku biologiju i stvaraju krivu sliku o tijelu. Prosječan model ima 21 godinu, težina je 25 % manja nego kod prosječnih žena, visina: oko 18 cm su više… Mnoge od njih su u rangu anoreksije. U US-a i EU 50 miliona žena pate zbog problema sa prehranom, a tako i mnogi modeli. Industrija ljepote ima žrtve na obje strane. Lista modela koje imaju problema sa prehranom (….. vidi video….)

Danas već djevojčice u školskoj dobi postaju zabrinute oko težine i građe. 80 % odraslih  su nesretni sa svojim tijelom. I istraživanje od samog “Vogue” magazina kaže da 1200 muškaraca izjavljuje kako im premršave djevojke nisu privlačne.

 A što promoviraju naslovnice nekih od tih časopisa? (usp. Slike naslovnica s videa: Muškarci! Droga! Novac! Moć! Slavne osobe… život bogatstva… botox … lak novac… droga i uspjeh… obogati se… udvostruči svoj novac… više novca manje problema.. sex… , ….

Tisuće plaćenih marketinških stručnjaka su dobili ogromne novce da peru mozgove, da prodaju iluziju i unište vaše samopouzdanje. !!! 

Ovakvi magazini trebali bi biti nelegalni. Oni su u srži protiv žena i protiv tebe, a ti im daješ moć – svojim novčanikom.

Ti si pametnija od toga. U stvari jedino ti odlučuješ o svojoj privlačnosti. Privlačnost je izbor. Ti si stvarna žena. „Nesavršenosti“ su one koje tebe čine –  tobom. Ti definiraš standarde. Ne obrnuto.

Budi zadovoljna s onim što jesi. To je stvarna ljepota. 

Tim riječima završava video – studija.

A ako na sve to gledamo još i kao vjernici – mi znamo da je ljepota svakog ljudskog bića u tomu što ga je Bog stvorio. I On sa svakim ima svoj plan. Nitko mu nije nebitan. Kad bi mi svaki dan u svojoj molitvi počivali na ruci Boga Oca, svoga Stvoritelja, ne bi nas zanimalo što drugi o nama misle, već samo to  – što Bog o nama misli. Samo to je bitno.

Osim toga, naše tijelo je hram Duha Svetoga. Nije nam ga Bog dao da njime služimo vragu i upropaštavamo duše.

Tijelo je određeno za uskrsnuće. Zato je sveto. I zato poštujmo tijelo – svoje i tuđe.

(Izvor: video u prilogu)

Uloga žene u Crkvi je važna. Upravo zato važno je i pitanje jesu li žene u crkvi dolično obučene. 

Vrijedna je i lijepa tradicija da su žene nekada u crkvu ulazile sa velom na glavi. Veo je znak poštovanja prema Bogu a također je i znak poštovanja prema ženi.

Uloga žene u Crkvi jest u stvari – Marijina uloga, a Marijina uloga u Crkvi je – ljubav. Ljubav to je – molitva, jednostavnost, poniznost, čistoća,… kreposti koje su svojstvene našoj Svetoj Majci.

Žena je pozvana biti u Crkvi slika Marijina. Kao takva ona je potpora i snaga svim članovima Crkve, a osobito svećenicima.

No, ta vrijedna i lijepa tradicija je zaboravljena. Odbačena.

Nakon Drugog vatikanskog sabora mnoge stvari u Crkvi, po pitanju liturgijskih stvari su se promijenile. O ovom se pak ne govori.

A župnici crkava dopuštaju da ti običaju nestanu i da to bude stvar o kojima će vjernici sami odlučivati, kao da Crkva, koja je Učiteljica i Majka, nema ništa na to reći, a pogotovo ne zahtjevati.

No ne samo da je tradicija nošenja vela nestala, nego žene koje veo još nose su diskriminirane. Prihvaća se ono što je svjetovno.

Ipak, ono što je dobro i sveto prije – dobro je i sveto i danas.

Živimo u vrijeme naglašenog feminizma, vrijeme natjecanja u atraktinosti i modi. Poniznost, čistoća i čednost postaju strani pojmovi. Žena svojim načinom oblačenja postaje objekt želja.

A kad čitamo Sveto Pismo vidimo da i sveti Petar i Pavao govore da je ljepota žena o onom unutra, a ne u nakitu niti vanjskom izgledu. Godinama je nošenje vela na glavi žena bila vrijedna i lijepa tradicija.

Na žalost ta stara tradicija je zaboravljena i odbačena,

a u crkve je ušao svijet i grijeh.

(A da je u crve ušao svijet i grijeh, na žalost, svjedoci smo i kod primanja sakramenata “kršćanske zrelosti” Usp. npr članak: “Modna revija u sklopu koje je podijeljen sakrament svete krizme”

vidi: VIDEO

Moda je posebna priča. A što se modom želi postići? Zanimljivo razmišljanje jednog pravoslavnog svećenika koji uspoređuje pokrivene muslimanke i razotkrivene kršćanke… Evo otprilike svećenikova osvrta:

…

Mi se znamo narugati s muslimanskim djevojkama, kako se pokrivaju, što izigravaju… Ali one su bar sačuvale neki moral… (primjer Turaka u Njemačkoj…)

A što je s našim kršćanskim djevojkama? Ogoljene, izbušene, tetovirane, … te uske rebatinke u kojima se sve ocrtava, mogle su se i svući… Ta moda je kao riječ: “Uzmi me, stavi ruku na mene, vodi me gdje hoćeš…!” …  Što drugo? Ne vjerujem da je to riječ: Ja sam ozbiljna djevojka…

Naše društvo ovisi o tomu kakva je žena. Je li moralna…

Razgolićene djevojke misle da će tako nekog privući? A koga će tako privući? Nekog tko je jeftiniji od njih… Tko nikad neće biti dobar muž, otac, … i već unaprijed privlače nekog u koga će se kasnije razočarati, razvesti se od njega, plaćati alimentacije…

Je li problem usamljenost?

Da, vjerojatno…  ali svatko mora znati da čovjek može biti i sam na svijetu ali da je s njim Bog. I najružniji je čovjek je lijep kad nosi Boga  u sebi… 

Žene su se izborile za svoje PRAVO ali su izgubile DOSTOJANSTVO – pristajući nositi odjeću koja se protivi čednosti..

…
Način odijevanja je vrlo važan jer odjećom čuvamo svoje tijelo ali i nutrinu. Svrha ovog članka nije pametovanje s visoka nego jednostavno predstaviti kršćansku istinu koja će pomoći iskrenim katolicima da zamijene lažni mentalitet onim pravim katoličkim, koji je u skladu s Božjom voljom.

 Čednost i dostojanstvo osobe

“Kršćansku čednost u odijevanju valja podučavati ‘pod  svaku  cijenu’. Treba početi s najmlađima da se u njihovo srce ukorijeni duh krijeposti, osjećaj neizbrisivoga dostojanstva ljudske duše.”( Papa Pio XI )¹

Definirajmo najprije pojam čednost s katoličkog stajališta. Čednost je vrlina koja određuje nečije ponašanje u odnosu  prema spolnosti; ta vrlina stavlja pod kontrolu elemente ponašanja – riječi, djela i način odijevanja – kako bi se izbjeglo neprikladno tjelesno uzbuđenje. Biti čedan znači čuvati svoju intimu, ne otkrivati ono što treba ostati skriveno. 

U Katekizmu Katoličke Crkve za čednost se koristi sinonim ‘čistoća’: “Čista osoba održava cjelovitost snaga života i ljubavi koje su u njoj. Ta cjelovitost osigurava jedinstvo osobe i protivi se svakom ponašanju koje bi je ranilo. Ne podnosi ni dvostruk život, ni dvostruk govor. Čistoća zahtijeva postizavanje gospodstva nad sobom, što je odgoj za ljudsku slobodu. Alternativa je jasna: ili čovjek zapovijeda svojim strastima i postiže mir, ili se pušta da ga zarobe i postaje nesretan“. (KKC toč. 2338. – 2339.) Oblačiti se čedno znači svjesno izbjegavati napast, odnosno ne dovoditi druge u napast. Naše tijelo i odijevanje nije izlog u koji je svatko pozvan zaviriti se, nadviti se, dotaknuti i slično. Ono u svojem dostojanstvu stvorenja i djeteta Božjeg kao dio bića sudjeluje u spasenju cijelog bića te je stoga pozvano na svetost. Ono je dar samo jednoj osobi u svetosti življenja  sakramenta ženidbe. Stoga ima puno uzvišeniju svrhu od pukog zadovoljenja  neprosvijetljenih strasti.

Postoje dva vida kršćanske čednosti u odijevanju: izbjegavanje prigoda da drugome budem povod za grijeh, i biti ispunjen duhom čednosti, nadahnut dubokom ljubavlju prema kreposti čistoće i pravim razumijevanjem kako je svrha naše odjeće uzdići dostojanstvo ljudskog tijela. Prekrivanjem tijela otkrivamo svoje dostojanstvo, ne želimo otkriti ono što je prikladno da ostane skriveno. Poznato je kako je zametak skriven u ljusci. Ako u znatiželji ljusku otvorimo, nikada neće biti ploda jer i ovdje vrijedi pravilo skrovitosti.  Čovjekova spolnost je dragocjena i zato ju treba čuvati od nepozvanih. To se postiže čednim odijevanjem jer čednost čuva čovjekovu osobnost i pomaže mu da se u potpunosti ostvari i živi život u punini.² 

Kreposti čovjeka vode do integracije i cjelovitosti u kojoj postaje svjestan svojeg dostojanstva, kao muškarca i žena stvorenih na sliku Božju. Tjelesna privlačnost je sama po sebi dobra no grijeh je često pretvara u požudu. Nečedno odijevanje čovjeka onesposobljuje za ljubav i poštivanje drugih jer je doveden u napast u kojoj više ne primjećuje osobu kraj sebe već tijelo. Danas, u doba velike moralne bijede i pokvarenosti, trebamo obnoviti krepost čistoće u obitelji, u svojoj sredini i čitavom društvu. S razlogom se u suvremenoj kulturi naveliko napada upravo ova krepost, jer bez nje čovjek vrlo lako pada u ostale grijehe, živi nesređenim i neurednim životom, nesposoban slijediti Božje zakone.

Negativni društveni utjecaji

Duboke promjene u društvu možemo pratiti od Industrijske revolucije. Razvojem tehnike čovjek se sve više udaljava od potrebe za duhovnim i sve više usmjerava na MATERIJALNO. Brojni revolucionarni izumi su čovjeku dali privid njegove snage koja u svojoj oholosti briše granicu dobra i zla, čovjek postaje sam sebi dovoljan. Jedna od velikih promjena je vidljiva i u načinu odijevanja koje sve više gubi obilježje čednosti i dostojanstva osobe. Modna industrija plasira nečedne modne trendove koji se nakon prvotnog protivljenja danas najnormalnije podrazumijevaju. U borbi za jednaka prava s muškarcem, žene su počele nositi hlače, poslovna odijela, pa čak i kravate; u modu prvi put dolazi kratka ‘zalizana’ frizura, dužina haljina, nogavica hlača i rukava je sve kraća.

Žene su se izborile za svoje PRAVO ali su izgubile DOSTOJANSTVO pristajući nositi odjeću koja se protivi čednosti.

Dekadencija se nastavlja 60-tih godina prošlog stoljeća kada seksualnu revoluciju u stopu prati modna revolucija koju predvodi Mary Quant, MODNA KREATORICA mini-suknji i kratkih hlačica. U svojoj je izjavi 1967. godine: “volim vulgarnost, dobar ukus je mrtav, živjela vulgarnost!”³, vrlo jasno ukazala odakle crpi ideje za svoje kreacije.

Modna industrija ide za tim da kroz odjeću izloži tijelo senzualnosti i seksualnosti. Modne revije nerijetko nude prilično zastrašujuće prizore novih kreacija koje pokazuju nepoštovanje prema čovjeku a veličaju devijantnost i apsurdnost. STVARANJEM VULGARNE I SPOLNO LIBERALNE KULTURE NASTOJI SE ZAMJENITI KATOLIČKA KULTURA.

Na žalost i mnogi kršćani se tu ne snalaze pa podliježu “modi” nošenja neprimjerene odjeće koju mogu vidjeti u izlozima trgovina, na ulici, u medijima; no katolici ne smiju zaboraviti da ako većina prihvaća takav način odijevanja, ne znači da su u pravu.
“U ovim nesretnim vremenima vladat će razuzdana rastrošnost koja će djelovati tako da ostatak namami u grijeh, osvojit će brojne lakoumne duše koje će biti izgubljene. Nevinosti se gotovo neće moći pronaći kod djece, niti čednosti u žena i u ovom presudnom času potrebe za Crkvom oni koji bi trebali govoriti – zašutjet će.”⁴ Gospa u Fatimi govori o tome kako će biti “uvedeni određeni načini odijevanja koji će Gospodina jako vrijeđati. Oni koji služe Bogu ne bi trebali slijediti takvu modu. Crkva ne poznaje modu. Gospodin je uvijek isti.”⁵

Ovdje treba primijetiti da moda sama po sebi nije loša. Gospodina vrijeđa NEČEDNA MODA. Danas se ne moramo odijevati isto kao prije dvije tisuće godina, ali moramo slijediti ista mjerila. Dizajn i materijali jesu novi ali je svrha odjeće uvijek ista. Ne smijemo se ravnati prema javnom mišljenju nego prema Istini koju imamo po autoritetu Crkve. Katolici su pozvani biti protuteža ovoj protukatoličkoj kulturnoj revoluciji. Jedan od načina na koji bi mogli i trebali to učiniti je birati odjeću koja odražava našu kršćansku vjeru.

Papa Pio XI upozorava kako je „nemoguće združiti sramotnu nečednu žensku nošnju i ispovijedanje katoličke vjere”.⁶ Sveti Pavao nam poručuje da se ne suobličujemo ovomu svijetu, nego da se preobrazimo obnavljanjem svoje pameti kako bi mogli razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. ( Usp. Rim 12,2 ).

(…)

Kod odijevanja trebamo se upitati tri stvari:

• kakvo je vrijeme?,
• za koju priliku se odijevam?,
• je li odabrana odjeća čedna?          (…)

…

Više na: katolik.hr – Odijevanje u crkvi i izvan nje za katolike