Članak iz časopisa Savez s Marijom

„Odlučili smo Presvetomu Srcu Isusovu posvetiti sve nas i našu domovinu. Pozivamo, dakle, sav Božji narod i njegove pastire, sve prezbitere i dakone, redovnike i redovnice, sve Bogu posvećene osobe, svakoga vjernika i vjernicu da na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, 27. lipnja Jubilejske 2025. godine, budemo dionici posvete našega naroda i domovine Presvetomu Srcu Krista Gospodina.”

Hrvatski biskupi odlučili su da će 27. lipnja 2025. Hrvatsku i hrvatski narod posvetiti Presvetom Srcu Isusovu. Riječ je o obnovi posvete koja se prvi put dogodila prije sto dvadeset i šest godina.

Nakon 69. plenarnog zasjedanja Sabora Hrvatske biskupske konferencije Konferencije Bosne i Hercegovine održanog od 12. do 14. studenog 2024 hrvatski su biskupi objavili pastirsko pismo u povodu godine Svetoga jubileja 2035, i 1100. obljetnice splitskih crkvenih sabora i početaka Hrvatskog Kraljevstva kojih se ove godine spominjemo. Pismo je objavljeno po naslovom Na kršćanskim temeljima, zajedništvu Crkve, hodočasnici nade”, a oblikovano je u knjižicu koja je odaslana po župama diljem Hrvatske.

U uvodu biskupi su podsjetili da se ove godine sjećamo i još nekih značajnih obljetnica: 1700 godina od Prvoga ekumenskog koncila u Niceji (325.), šezdeset godina od Drugoga vatikanskog koncila, pedeset godina od projekta „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata te sto godina od ustanovljenja svetkovine Isusa Krista Kralja svega svijeta.

U pismu se najavljuje i Sveta 2033. godina Otkupljenja i 2041. kada će se obilježiti 1400 godina kršćanstva u Hrvata.

Uz poziv na trajno obraćenje kao osobno poslanje svakog vjernika. javno svjedočenje vjere, evangelizaciju useljenika, donošenje demografskih mjera i poštivanje ljudskog života, braka, obitelji i cjelokupnog dostojanstva (u izazovima pobačaja, eutanazije, materijalizma, pozitivizma i nihilizma, diktature relativizme, rodne ideologije, surogatstva, umjetne inteligencije), u pismu se kao uzor ističu domaći svetci i blaženici, među kojima posebno lik bl. Alojzija Stepinca kojega je papa Benedikt XVI. uvrstio medu šesnaest iznimnih i uzornih slušatelja i izvršitelja Riječi Božje

Posebnu pozornost biskupi su posljednjoj enciklici pokojnog pape Franje Dilexit nos (On koji nas uzljubi”) enciklika o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista”, za koju stoji da pruža dublje razumijevanje ljudske i božanske ljubavi Srca Isusa Krista. Enciklika nas podsjeća da je Srce Isusovo izvor ljubavi, snaga koja nas potiče na ljubav i šalje nas braći i sestrama. Naposljetku, odlučeno je da će hrvatski biskupi na ovogodišnju svetkovinu Presvetog Srca Isusovog, 27. lipnja 2025.. Hrvatsku i cijeli hrvatski narod povjeriti zaštiti ljubavi Srca Isusova, koje nas poziva na obnovu pobožnosti, nježnosti vjete i predanosti služenju, tj. da će se Hrvatska i Hrvati posvetiti Presvetom Srcu Isusovu

Riječ je, zapravo, o drugom ponavljanju takve posvete jer se prva dogodila prije sto dvadeset i šest godina u Rimu kada je na blagdan Srca Isusova 11. lipnja 1899 papa Lav XIII. sa svim biskupima svjeta posvetio cijeli svijet Srcu Isusovu. Taj je dogadaj zatim potaknuo 160 000 hrvatskih momaka i djevojaka da se godinu dana kasnije, 22. lipnja, takoder posvete Srcu Isusovu.

Posveta se molila na sam blagdan Srca Isusova ili na prvu nedjelju uz blagdan te je predstavljala jedinstven događaj u povijesti Crkve u Hrvata. Tekst posvete Presvetom Srcu Isusovom iz 1899. glasio je

Mladež roda hrvatskoga, tog predzida krščanstva, u svetoj ovoj godini, na svršetku staroga i na osvitu novoga vijeka. Svetosti Tvojoj, Kristovu na zemlji Namjesniku nepogrešivomu, prostrta ponizno pred Tvojim nogama, svečano obećaje, da će se pod barjakom presvetog Srca Isusova hrabro i neustrašivo boriti za vjeru i za dom. U znak ove žrtve srca našega, evo Ti, Sveti Oče, zlatno srce predragoga Spasitelja našega, puno svakovrsnih duhovnih djela, koje na Tvoju nakanu i prema velikome srcu Svetosti Tvoje žrtvovasmo Presvetom Srcu Isusovu i potpisi ruku naših neka podaju vječnoj spomeni sve što obećasmo i učinismo. A da to izvesti uzmognemo, smjerno molimo očinski Tvoj blagoslov, zalog milosti nebeske za sebe, za svoje roditelje i odgojitelje, te za sav narod hrvatski.

U Zagrebu, glavnom gradu Hrvata, na blagdan Presvetoga Srca Isusova 1900.”

Jedan od događaja koji su pratili ovu masovnu narodnu posvetu bilo je i hodočašće predstavnika hrvatske mladeži u Rim. Tada su Svetom ocu kao poklon predali srce od zlata izrađeno naravnoj veličini ljudskog srca. U to zlatno srce stavljen je popis raznih dobrih djela, molitava i drugih pobožnosti koje su mladi hrvatski katolici tijekom nekoliko mjeseci prikazivali za Svetoga Oca

osamsto postova, tisući i dvjesto križnih putova, tisuću i petsto trodnevnica, dvije tisuće devetnica, pet tisuća pohoda crkvama, osam tisuća izmoljenih zlatnih krunica, četrdeset tisuća sakramentalnih pričesti, šezdeset tisuća duhovnih pričesti, devedeset tisuća prikazanih Svetih Misa, stotinu dvadeset i šest tisuća izmoljenih Gospinih krunica, sto trideset tisuća samozataja, sto pedeset tisuća izmoljenih litanija, petsto sedamdeset i pet tisuća raznih molitava, sve zajedno riječ je o milijun sto osamdeset i devet tisuća i pet stotina (1 189 500) molitava i dobrih djela.

Svoje vlastoručne potpise mladi diljem Hrvatske prikupili su i zabilježili u posebnom albumu koji su na koncu predali papi na čemu im je on osobno zahvalio putem pisma, navevši da se zlatno srce koje su mu poklonili nalazi u njegovoj sobi za privatne audijencije. Uz to, mladež je Papi darovala petsto dukata skupljenih u akciji Petrov novčić”. Od ostalih zanimljivosti ističe se pjesma „Do nebesa” koju je za ovu prigodu napisao devetnaestogodišnji mladić Petar Perica. budući franjevac. Ta je pjesma tijekom cijelog 20. stoljeća, sve do danas, ostala jedna od najpoznatijih hrvatskih pučkih vjerskih pjesama.

Obnova posvete

Ova posveta Srcu Isusovu prvi je put obnovljena deset godina kasnije, 3 lipnja 1910. također na blagdan Srca Isusovog. Na njoj su sudjelovali članovi Hrvatskog katoličkog akademskog društva Domagoj, učenici svih „pučkih i srednjih zagrebačkih škola”, zaslužni zagrebački gradonačelnik Milan Amruš, a svečanu pontifikalnu misu predvodio je apostolski protonotar Matija Seigerschmied. Tom je prigodom zagrebački kanonik i papinski komornik dr. Gustav Baron, jedan od začetnika hrvatskoga katoličkog pokreta, u ime hrvatske mladeži uputio pismo papi Piju X. Ondje je naveo sljedeće:

Sveti Oče!

Mladež hrvatska, slaveći prvu desetgodišnjicu svoje posvete Presvetome Srcu Isusovu, u duhu padajući ničice pred noge Svetosti Tvoje harnim srcem dozivlje u pamet zavjete što ih pred deset godina učini Kristovu Namjesniku, te dižući u vis barjak Presvetoga Srca Isusova obriče da će pod tim znakom vojevati vojne Gospodnje. a i nada se da će održati pobjedu protiv neprijatelja Crkve i domovine. Toga zavjeta i nade spoljašnji znak i javno obilježje bit će odsada dragocjeni barjak, koji, načinjen iz prinosa hrvatske mladeži i urešen slikom Presvetoga Srca Isusova, cijeloj će Hrvatskoj davati svjedočanstvo da mladež njezina, pod tim barjakom sabrana, obiluje vatrenom ljubavlju i razgrijeva se neslomljivom vjernosti spram Krista i njegova na zemlji Namjesnika, a spasenje svoje i istinito blagostanje domovine ne traži drugdje nego u Isusu Kristu, čije je jedino ime pod nebom dano ljudima, u kome nam je spasenje. Da ovim osjećajina mladeži hrvatske Bog dade ploda, neka pomogne apostolski blagoslov, što ga od Tvoje Svetosti za hrvatsku mladež i za sav narod naš najsmjernije prosimo.”

Osobna posveta

U spomenutom pismu, navedeno je da je ova posveta dio pripreme za Jubilejsku 2041. kada će se crkva u Hrvata iznova spominjati misije opata Martina iz 641. godine i proslaviti 1400 godina kršćanstva u Hrvata. kao i začetaka odnosa sa Svetom Stolicom. S radošću iščekujemo veliki dan (obnove) posvete Hrvatske i cijelog hrvatskog naroda Presvetom Srcu Isusovom. Pozivamo sve da molitvom popratimo ovaj veliki dogadaj. kao i da se osobno posvetimo Srcu Isusovom, koristeći molitvu sv. Marije Margarete Alacoque (17. st.), velike promicateljice ove pobožnosti:

Ja darujem i posvećujem Presvetom Srcu Gospodina našega Isusa Krista svoju osobu i život, svoja djela, muke i patnje, da od sada svim svojim bićem samo njega ljubim, štujem i slavim. Ovo je čvrsta moja volja da budem sav njegov i da sve činim njemu za ljubav, odričući se cijelim srcem svega, što bi njemu moglo biti mrsko.

Tebe, dakle, Presveto Srce, odabirem za jedini predmet svoje ljubavi, za zaštitnika svoga života, za osiguranje svoga spasenja, za lijek protiv svoje slabosti i nestalnosti, za naknadnika svih pogrešaka svoga života i za svoje sigurno utočište na času smrti.

O predobro Srce, ti budi moje opravdanje pred Bogom, svojim Ocem, i odvrati od mene zaslužene udarce njegove srdžbe. O Srce puno ljubavi, u tebe stavljam sve svoje ufanje, jer se bojim svega od svoje zloće i slabosti, a nadam se svemu od tvoje dobrote.

Uništi, dakle, u meni sve, što bi moglo biti neugodno i protivno. Neka se tvoja čista ljubav tako utisne u moje srce, da nikada ne zaboravim na te i da se nikada ne odijelim od tebe. Zaklinjem te tvojom neizmjernom dobrotom, daj da moje ime bude u tebi upisano, jer ja hoću, da moja sreća i slava bude u tom da živim i umrem kao tvoj rob. Amen.

Pa ipak čujemo od biskupa Aguiara, pomoćnog biskupa Lisabona u Portugalu, glavnog koorinatora za nadolazeći Svjetski dan mladih da mlade ne treba privoditi Kristu. Izjavio je naime da „mi ne želimo obraćati mlade ljude Kristu i Katoličkoj Crkvi…“

I taj isti biskup potom dobiva i kardinalsku čast. Zanimljivo. I žalosno. I zbunjujuće. I alarmantno.

Dan(i) u kojem bi se mladi trebali okupljati oko Isusa (osobito u Euharistiji, gdje je stvarno, sa svojim božanstvom i sa svojim ljudskim Srcem, a ne samo simbolično prisutan) odjednom kao da postaje Dan u kojem će postati važno samo neko sveopće „bratstvo“, bez obzira na – Isusa, Jedinog Spasitelja. Kao da se želi taj Dan mladih katolika pretvoriti u neki sinkretistički skup gdje će glavna poruka biti: „Uopće nije važno što tko vjeruje, nije važno biti katolik, nije važno biti u Crvki katoličkoj, važno je biti dobar!“, (ma što to značilo). Voljeti svog bližnjeg – to da, ali voljeti Boga – to ne, to kao je postalo nebitno. Te razne religije, to samo stvara podjele među ljudima – pomislit će mnogi mladi.

Ipak svi ti dragi mladi ljudi trebaju znati da bez obzira na sve podjele koje postoje, Isus je Bog koji je sišao na zemlju, utjelovio se i objavio nam tko je i kakav je Bog. Isus je taj kojeg i oni trebaju. Isus je taj i nema drugog Spasitelja. Nema drugog imena u kojem će se spasiti. I nema druge Crkve koju je osnovao od one koja postoji od njegovih dana i po kojoj nam je želio dijeliti svoje sakramente, sredstva spasenja.

Isus je taj koji ih čeka u svetohraništu, koji se žrtvuje za svakog od njih na oltaru. Isus je taj koji im želi biti blizu, koji želi govoriti u svetištu njihova srca. Isus je taj. Nema drugoga. Isus je taj koji je Put do Oca na nebesima. Isus je taj koji im je i svoju majku dao da im pomogne na putu do neba. Isus je taj. Nema drugoga. Isus je taj za kojim su pošli toliki sveci u povijesti i koji nam i danas žele svijetliti svojim primjerom.

Nema drugog Spasitelja. Nema drugog Boga. Nema ga.

I komu privoditi mlade ako ne Isusu Kristu?

I kako neki biskup može, (čak i ako je mislio samo na „agresivne oblike obraćanja Kristu“, kako se kasnije pravdao) kako može reći takvo nešto?

Zar nije svjestan posljedica svojih riječi čiji eho odzvanja svijetom kao: „Isus nije bitan. Isus nije bitan… Dragi mladi, Isus nije bitan… „

Što bi na to rekli svi oni misionari sveti, oni na nebu počevši od apostola, pa kroz cijelu crkvenu povijest? Zar se može zamisliti da bi takvo nešto izjavio netko od svetih koji su žrtvovali svoje udobnosti, svoje obitelji, svoje živote radi Evanđelja i spasenja duša? Sveci su ljudi koji su imali svoje slabosti, ali nisu koristili nasilne metode širenja Evanđelja niti je ikog Isus poslao da bude nasilan. Isus je uvijek nudio ljudima put i ostavio im – slobodan izbor. Bez ikakve prisile.  A tako i sveci koji su nam uzor.

Čemu, dakle, takva poruka jednog kardinala? Osim da služi svjetskim vladarima koji žele propast Katoličke Crkve. Ali prije nego svjetski vladari propast Crkve je želio sotona, no znamo da je Isus obećao da je vrata paklena neće nadvladati ma kako se moćno sile zla udružile i sa članovima Crkve.

Ono što je jedan od biskupa,  na žalost, otvoreno  rekao to i je ono što brojni među njima misle, samo što to govore na druge načine: „Isus nije bitan. Pričest nije bitna. Gospa nije bitna. Crkva nije bitna. Nerođeni nisu bitni. Molitva nije bitna. Svjedočenje nije bitno. Katolički identitet nije bitan. …“ A koja je njihova (nova) vjera?:

Vjera u jednu “bratsku Crkvu”, Crkvu u kojoj nema majke Gospe, Crkvu u kojoj nema Euharistije, Crkvu u kojoj stalno crkveno učiteljstvo više nije bitno, Crkva u kojoj čudesa nisu bitna, Crkvu u kojoj ni sveci nisu bitni, Crkvu u kojoj se nikog ne isključuje bez obzira koje (dugine) boje bio, Crkvu u kojoj se svatko može pričešćivati bez obzira kako teško griješio, Crkvu u kojoj treba ukinuti celibat, Crkvu u kojoj su svakom vrata otvorena i bez da se obrati i slijedi nauk Isusa Krista.

A tko je započeo takvu „novu crkvu“? …

Svi ćemo mi jednom doći kod Isusa na sud. Ne kod Muhameda, ne kod Bude, ne kod Luthera niti kod bilo kojeg čovjeka, nego kod Bogočovjeka, kod Isusa.

I što bi se moglo dogoditi kad biskup Aguiar dođe kod Isusa? Ne bi li mogao čuti one strašne riječi:  „Ne poznajem te… Odlazi od mene!“

I što bi vrijedilo biskupu pravdati se: „U tvoje sam ime propovijedao, u tvoje sam ime biskup bio, kardinal postao, bio sam koordinator Svjetskog dana mladih… Isuse… zar me ne prepoznaješ?“

„Tko se mene zasrami pred ljudima i ja ću se  sramiti njega pred mojim Ocem nebeskim!“ – mogle bi odzvoniti Isusove riječi prije nego se neki biskup ili kardinal strovali u vječnu propast.

Strašno. Ali je moguće, jer Isus nikom ne oduzima slobode. No, komu je više dano od njega će se više i tražiti.

MOLIMO zato da biskupi budu vjerni stalnom crkvenom učiteljstvu koje ne zastarijeva i da čuvaju poklad vjere, kako su to obećali kad su postali pastiri.

Oni koji ostaju vjerni bivaju progonjeni (kao npr. američki biskup Strickland koji u ova teška i zbunjujuća vremena ne šuti nego brani Crkvu Kristovu i njen stalni nauk ili biskup Carlo Maria Vigano kojem su neko vrijeme blokirali profil na Twitteru ili kardinal Muller koji je otpušten bez ikakva razloga sa pozicije prefekta Kongregacije za nauk vjere…), a oni koji idu u korak sa svijetom, (svijetom koji živi kao da Boga nema), bivaju još i nagrađeni za svoja krivovjerja.

Takva su eto vremena došla. Ali svako vrijeme je Božje vrijeme. I Bog ima zadnju riječ.

Molimo se da sa otpalim biskupima i mnogi drugi ne otpadnu od katoličke vjere, uključujući tolike mlade koji traže istinu.

Molimo se da i sami ostanemo vjerni Bogu pa i kad se čini da Bog predugo šuti. Istina je da je On stalno s nama, samo mi ga ne tražimo uvijek kako bismo trebali.

Isuse, oprosti nam što premalo molimo za svoje pastire od kojih neki kao da postaju Baalovi, a ne Tvoji. Želimo da se drže Tebe i da nam budu svijetlo, a ne uzrok žalosti.

Majko Marijo, pogledaj na svoje sinove i ne daj da upadnu u vrtloge zabluda. Isprosi im živu vjeru i bar nešto od revnosti svetoga proroka Ilije koji se nije bojao suprotstaviti Baalovim svećenicima i pozvati ih na vjeru u jednoga pravoga Boga.

(Napomena: Od 1997. Svjetski dan mladih prerasta u više dana susreta mladih s papom. Ove godine je to od 1. do 6.8.) 

(foto: Heretic feast – facebook)

23.3.2023.

OTVORENO PISMO GRADSKOJ VLASTI KUTINE I JAVNOSTI
– s obzirom na najavu održavanja “glazbenog” događaja mladih sa 8. na 9. travnja 2023. godine u Kutini,
a nakon pozorne analize, slobodni smo zaključiti sljedeće.

Podržavamo mlade u njihovim kreativnim inicijativama i djelatnostima kao i slobodi izražavanja što je temeljno pravo svakoga čovjeka. Apsolutne slobode nema za bilo koga, pa ni za mlade (inače ne bi bili potrebni zakoni ni bilo kakve norme ponašanja).

Predviđeni glazbeni događaj u Kutini, pod krinkom tobožnje slobode, demokracije i sekularnosti države i društva, potiče na diskriminaciju drugih i drugačijih, mržnju, ubijanje, smrt, ponižavanje vjernika kao većinskih građana Republike Hrvatske i građana Moslavine i grada Kutine. Uz to “glazbeni” događaj je predviđen (da li slučajno?!) na Veliku subotu i sam Uskrs. To po sebi ne bi ništa bilo sporno da se u svjetonazoru organizatora (ili onih koji iza njih stoje) ne kriju tekstovi u kojima je riječ o govoru mržnje ne samo prema većini vjernika i građana županije, grada i cijele države, nego i prema svakom čovjeku.

U pjesmama prevladavaju teme tame, bolesti, truleži, perverzije, incesta, veličanje sexa s majkom), koprofagije (veličanje konzumacije vlastitog izmeta), rata, klanja, krvi, mržnje, smrti, propasti te svakog drugog oblika nemorala, izrazito nasilnog protukršćanskog, ali prvenstveno protučovječnog djelovanja, mržnja prema Židovima (antisemitizam).
Zar ovaj najavljeni događaj nema obilježja sotonizma? (“Drevnog Zmaja služimo, Prijestolje je njegovo”). Za ilustraciju samo još nekoliko primjera: mržnje prema vjernicima i najava njihova istrebljenja (“Smrt trojstva” kao refren pjesme: “Nek’ pod tvojim kopitima gmiže stado raspuštano”; “Mrzitelji svega svetog Protivnici razapetog razapetog. Zgazimo Jahvino stado, “Ugasimo vječno svjetlo”; “Izdignut je Pogan nož ispod vrata Kristovog”; Pastir vaš je kastiran, Na oltar je zakovan, Žrtvovan je Princu Tame, Uskrsnuću nema nade”, Antikrist nas krvlju krsti, Crnim žigom Zla i Mržnje. Betlehemska kurva plače Rajska vrata pred Kultom past će”), mržnja prema svemu narodu (Navješten je pokolj puka uz vladara crnoga protiv boga robova”; Krv će teći ulicama Vašeg svetog grada”), te mržnja prema Židovima (Izdignut je Pogan nož ispod vrata židovskog”; Skinut ćemo zlatnu krunu s glave boga propetoga Stolara iz Nazareta Impotentnog Židova”; “Nečastivi Gospodar Utjelovljen iz Ognja Nabija na kolac Židovskoga boga”)

Očekivali bismo da se mladi ljudi raduju životu, miru, prosperitetu, blagostanju, slobodi, ljubavi, no oni zastupaju ideje smrti, rata, nemira, mržnje, uništenja. S obzirom da je navedeni sadržaj potpuno nespojiv s mentalitetom i osnovnim uvjerenjima naroda Moslavine, Kutine, hrvatskog naroda i građana Hrvatske, smatramo da je njegovo održavanje diskriminirajuće i vrijeđanje svih koji misle drugačije. One koji ukazuju na štetnost ovakvoga skupa naziva se svakakvim pogrdnim imenima i to sve u ime nekakve tobožnje slobode. Ako je ovaj događaj vaša vizija slobode, ljubavi, napretka i svega pozitivnoga onda mi ustrajemo na strani “zaostalih”. S obzirom na sve rečeno odbijamo insinuacije da se ovdje rado o “ratu zbog rocka”.
Radi se o zaštiti osnovnih ljudskih vrijednosti.

Apeliramo na vlast grada Kutine da otkaže ovaj događaj koji ne promiče pozitivne vrijednosti nego negativne i unosi nemir među građane ovoga grada, županije i cijele Hrvatske.

U Zagrebu, 23. ožujka 2023.

Marin Boltek, mag. inf.
Prof. dr. sc. don Josip Mužić
Prof. dr. sc. Stipe Kutleša
Mr. sc. Arna Šebalj, dipl. iur
vlč. Marijan Štingl, upravitelj župe Voloder i povjerenik za pastoral mladih Sisačke biskupije,
don Anđelko Kaćunko, svećenik, novinar i publicist
Pater Dominik K. Gerbic, OP
Danijel Markešić, dipl. kateheta
Slaven Zudenigo dr. med spec. psihijatar, subspec. bolesti ovisnosti, Damir Vuić, dr. med dent.
Mića Vulić, dr. med. spec, anesteziologije

……

Dio koncerta: vidi ovdje

Bigger the hate – veća mržnja

Gertruda je bila bijesna militantna komunistkinja koja je bila učiteljica u ženskoj školi. Svojom misijom je pokušavala uništiti katoličku vjeru svojih učenika i nikada nije propuštala priliku da se ruga njihovoj vjeri ili ih lukavo indoktrinira marksističkom propagandom.

Jedna učenica, Angela, inteligentna i predana, zamolila je o. Norberta da je svaki dan pričesti kako bi lakše mogla podnijeti stalna progonstva svoje učiteljice.

“Još će te gore progoniti”, o. Norbert je upozorio, ali je desetogodišnja djevojčica inzistirala na tomu, tvrdeći da joj je Isus potrebniji nego ikad.
Zapravo, baš od tog dana, osjećajući da je nešto drugačije, učiteljica Gertruda je započela pravu kampanju psihičke torture.

Učiteljica je 17. prosinca smislila okrutni trik s namjerom da zada smrtonosni udarac dječjoj vjeri, tj. onome što je nazvala “drevnim praznovjerjima koja opsjedaju školu”.
Nježnim je glasom počela pitati ​​djecu, promovirajući ateistički materijalizam, te je tvrdila da postoje samo stvari koje se mogu vidjeti i dodirnuti. Kako bi ilustrirala svoju tvrdnju, zamolila je Angelu da napusti sobu. Kad je izišla cijeli ju je razred pozvao: – “Angela, uđi!” 

Angela je ušla, znatiželjna, ali sluteći da se radi o nekoj zamci.

“Vidite, djevojke,” rekla je učiteljica Gertruda, “zato što  je Angela živa osoba, netko koga možemo vidjeti, čuti i dodirnuti, kad je pozovemo, ona nas čuje. Ali pretpostavimo… da smo pozvali Dijete Isusa, u kojega neki od vas izgleda vjeruju… mislite li da bi vas poslušao?”

Nastupila je teška tišina; tada su neki glasovi bojažljivo rekli,

-“Da, mislimo.”

-“A ti, Angela”, upitala je učiteljica.

Sada Angela razumije. Očekivala je zamku, ali ne baš takvu. Ali ona je onda odgovorila žarkom vjerom:

-“Da! Mislim da me čuje!”

Sad se Gertruda glasno i dugo smijala. Zatim je, obraćajući se razredu, uzviknula;

“Dobro! Onda ga pozovi!”

Nastupila je tišina.

Odjednom je Angela pojurila u prvi red, suznih očiju. Pred svojim kolegicama iz razreda je vikala:

–“Poslušajte me cure, zvat ćemo ga! Zazovimo svi zajedno: Dođi, Djetešce Isuse!”

Sve su djevojčice skočile i počele govoriti: „Dođi, djetešce Isuse, dođi, djetešce Isuse…“

Gertruda je bila iznenađena. Nije očekivala takvu reakciju.

Ali djevojčice su nastavile. Sada se oko male voditeljice djevojčica stvorio kao neki prostor nade.

Komunistički argumenti nisu bili sasvim neučinkoviti.

Kad je iščekivanje bilo na vrhuncu, vrata učionice su se tiho  otvorila, na njima je zasjala intenzivna svjetlost, a zatim je ta svijetlost ušla u učionicu i lagano se povećala poput svjetlosti velike blage vatre.

Usred tog sjaja nalazio se globus koji je sjao još jačom svjetlošću.
Dok su djevojčice i učiteljica gledale, globus se otvorio i otkrio im zgodnog dječaka odjevenog u sjajnu tuniku. Njegov je osmijeh bio očaravajući, dok su mu djevojke uzvratile osmijeh, u savršenom miru i radosti. Zatim se globus lagano zatvorio i nestao kroz vrata.

Djeca su još uvijek ushićeno gledala u smjeru vrata kad ih je oštar krik prenuo i okrenuo u smjeru učiteljice:

– “On je došao!” Vikala je prestravljena učiteljica: “DOŠAO JE…!!!” I otrčala je niz hodnik.

O. Norbert je ispitivao djevojke jednu po jednu. Pod prisegom je posvjedočio da u njihovim izvješćima nije našao ni najmanju proturječnost.

Što se tiče Gertrude, ogromni šok ukazanja pogodio je njen bezbožni um, i ona nije prestala ponavljati:

• “Došao je, došao je!”

(Na temelju izvješća Marije Minovskce u časopisu Magnificat, Braga, Portugal.)

Izgubila je oca u djetinjstvu, ali se Eutihija, njezina majka, posebno brinula da joj podari nježne i uzvišene osjećaje pobožnosti i vjere. Po ranim dojmovima koje je Lucija primila i snažnom utjecaju božanske milosti, Lucija je bila još vrlo mlada kad je ponudila Bogu cvijet svog djevičanstva. Taj je zavjet, međutim, držala u tajnosti, a njezina majka, kojoj je to bilo strano, natjerala ju je da se uda za mladog gospodina koji je bio poganin. Svetac je tražio prilike da spriječi ovaj plan da stupi na snagu, a njezinu je majku mučilo dugo krvarenje od kojeg je trpjela četiri godine, a da nije pronašla nikakav lijek obilazeći liječnike. Na kraju ju je Lucija nagovorila da ode u Catanu i iznese svoje molitve Bogu za pomoć na grobu svete Agate. Onamo ju je pratila sveta Lucija, a njihove su molitve bile uspješne.

Nakon toga je naša svetica otkrila svojoj majci svoju želju da se posveti Bogu u stanju trajnog djevičanstva i da svoje bogatstvo podari siromasima: a Eutihija ju je, u znak zahvalnosti, ostavila punu slobodu da slijedi svoje pobožne sklonosti. Mladi plemić, s kojim je majka razgovarala o udaji za nju, shvatio je to prodajom njezinih dragulja i dobara, te raspodjelom cijene među siromasima, te ju je u svom bijesu optužio pred namjesnikom Pashazijem kao kršćanku , Dioklecijanovo progonstvo tada je bjesnilo s najvećim bijesom. Sudac je zapovjedio da sveta djevica bude izložena prostituciji u bordelu; ali Bog ju je učinio nepomičnom, tako da je stražari nisu mogli onamo odnijeti. Također ju je učinio nadmoćnom kod sve okrutnosti progonitelja, u svladavanju vatre i drugih muka. Nakon duge i slavne borbe umrla je u zatvoru od zadobivenih rana, oko 304. godine. Bila je počašćena u Rimu u šestom stoljeću među najslavnijim djevicama i mučenicima, čije trijumfe crkva slavi, kao što se vidi iz Sakramentar svetog Grgura, Bede i drugih. Njezin se blagdan držao u Engleskoj sve do promjene vjere, kao sveti dan drugog reda, u kojem nije bio dopušten nikakav rad osim oranja zemlje ili slično.

Njezino je tijelo ostalo u Sirakuzi mnogo godina; ali je naposljetku prevezeno u Italiju, a odatle po ovlaštenju cara Otona I. u Metz, kako pripovijeda Sigebert od Gembloursa. Tamo je izložena javnom štovanju u bogatoj kapeli crkve sv. Vinka. Dio njezinih relikvija prenesen je u Carigrad, a odatle u Veneciju, gdje se čuva s osobitim štovanjem.

Sv. Lucy je često slikana s očnim jabučicama položenim u zdjelu: možda su joj oči bile oštećene ili iščupane, iako njezina sadašnja djela ne spominju takve okolnosti. Na mnogim mjestima njezin se zagovor osobito moli za očne bolesti.

***

Od najveće je važnosti koje su ideje utisnute u fleksibilne umove djece, koji su osjećaji utisnuti u njihova srca i prema kojim su navikama najprije oblikovani. Neka se naviknu na mala odricanja, kako u svojoj volji tako i u osjetilima, i neka nauče da se užitaka koji zadovoljavaju osjetila moraju čuvati i upotrebljavati s velikim strahom i umjerenošću: jer njima se duša može pokvariti…

Malo je Lucija danas među kršćanskim damama, jer su senzualnost, ponos i taština usađeni u njihov um lažnim maksimama i pogubnim primjerom onih s kojima su najprije razgovarale.

Na žalost, osim ako stalna budnost i suzdržanost ne proizvode i ne jačaju dobre navike, sklonosti naših duša same od sebe naginju prema pokvarenosti.

Izvor: ewtn

Gospodin Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku (usp. Post 1,27), dao nam razum, slobodnu volju i učinio nas sposobnima ljubiti. Ljubav je najveći dar koji se može primiti i najveći dar koji se može dati drugima.

Nesebičan dar

Samo ljubav daje smisao životu čovjeka koji „ne može pronaći sebe u potpunosti osim kroz iskreno darivanje samoga sebe“ (Drugi vatikanski sabor, Gaudium et spes , 24).

Muškarac i žena imaju sposobnost voljeti, odnosno postati nesebičnim darom sebe svom supružniku, primljenim od Boga. Na taj način, kao supružnici, postaju izvor života i ljubavi za svoju djecu. I neoženjeni su pozvani na ljubav, koju trebaju izražavati na način koji odgovara njihovom stanju.

Ljubav je nesebično davanje, a ne traženje sebe

Sveti Ivan Pavao II piše:

“Čovjek ne može živjeti bez ljubavi. Čovjek ostaje biće koje je sebi nedokučivo, njegov život je besmislen, ako mu se Ljubav ne otkrije, ako ne upozna Ljubav, ako je ne dotakne i ne učini svojom, ako u njoj ne sudjeluje. Zato Krist Otkupitelj »u potpunosti objavljuje čovjeka samome čovjeku« ( Redemptor Hominis , 10).

Sposobnost biti potpuni dar drugima i izraziti ljubav sv. Ivan Pavao II. nazvao je „supružničko značenje tijela“. Napisao je:

„Jer tijelo, i samo ono, može učiniti vidljivim ono što je nevidljivo, duhovno i božansko. Stvorena je da prenese u vidljivu stvarnost svijeta otajstvo vječno skriveno u Bogu i da bude njegov znak« ( Teologia brak , 19, 4, str. 142).

Trebamo zapamtiti da su naša tijela hram Duha Svetoga (usp. 1 Kor 6,19), da smo tijelo Kristovo (usp. 1 Kor 12,27), njegovo djelo (usp. Ef 2,10) . Također se mora zapamtiti da ljudsko tijelo ne može biti „svedeno na dimenzije čiste materije. Jer to je duhovno tijelo, slično je duh tako duboko sjedinjen s tijelom da se na neki način može nazvati utjelovljenim duhom” (Ivan Pavao II., Poslanica obiteljima , 19).

Ljudsko tijelo je manifestacija, manifestacija osobe. Što god činimo s tijelom, činimo isto i s osobom. Tijelo utječe na dušu i duša utječe na tijelo. Dakle, namjerno i dobrovoljno počinjeni grijesi nečistoće vode čitavu osobu, tijelo i dušu, na put gubitka spasenja i ropstva zlim duhovima.

Sveti Pavao upozorava:

“ Čuvajte se bluda; sav čovjekov grijeh je izvan tijela; a tko god blud čini, protiv vlastitog tijela griješi” (1 Kor 6,18).

I podsjeća:

„Zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se!  Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni razvratnici, ni muškoložnici, ni lopovi, ni pohlepnici, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega ” (1 Kor 6,9-10).

Sveti znak

Bog želi da sfera ljudske spolnosti bude mjesto doživljavanja njegove posebne prisutnosti, koja posvećuje i spaja supružnike u ljubavi i poziva na postojanje novih ljudi.

Bog također želi da spolni odnos muškarca i žene bude sveti znak sakramenta ženidbe. Tada supružnici postaju “jedno tijelo” i prenose jedno drugome sva duhovna i tjelesna bogatstva svoje ljudskosti, daju jedno drugome ljubav koju primaju od Krista.

Spolni odnos u Božjim planovima trebao bi biti izraz uzajamne ljubavi muža i žene u Kristovoj ljubavi.

Stvarna prisutnost Krista u sakramentu ženidbe prijeko je potrebna kako bi spolni odnos između muškarca i žene mogao izraziti istinu o ljubavi i biti izvor uzajamnog posvećenja.

Kad zaručnici izreknu bračni zavjet, Bog svojom stvaralačkom snagom čini da žena i muškarac jedno drugom postanu muž i žena. Ujedinjeni su tako snažnom sakramentalnom bračnom vezom da je jedino može raskinuti smrt jednog od njih.

Samo Gospodin Isus u sakramentu ženidbe daje pravo izražavanja međusobne ljubavi u spolnom odnosu. Ako mladić i djevojka imaju odnos prije braka, onda prenose laž i duhovnu smrt, krše Božju zapovijed „ne čini preljuba“, odbacuju Krista i Njegov nauk o važnosti seksa i braka. Tako sebi uzrokuju strašnu štetu, nanoseći smrt ljubavi.

Pokret čistih srca

Gospodin Isus daje nam shvatiti da možemo ljubiti samo čistim srcem. Čisto srce je dar koji Isus daje svakome tko traži taj dar. Put koji vodi do čistoće srca – piše Ivan Pavao II.

“To mora biti način obuzdavanja i kontrole želja, i to na samom početku, u još uvijek čisto unutarnjoj sferi” (Rim, 3. prosinca 1980.).

Stoga je potrebno svim srcem prionuti uz Krista i podvrgnuti se njegovom ozdravljenju od ovisnosti o raznim vrstama grijeha nečistoće.

Sami nismo u stanju nadvladati požude svojih očiju ili tijela, niti svoje osjećaje i želje podložiti zakonu ljubavi. Zato Gospodin Isus poziva sve da se pridruže zajednici Pokreta čistih srdaca, kako bismo ga svaki dan davali za ozdravljenje naših srca, ranjena grijesima i zarobljena sebičnošću – kako bi ih On ozdravio i omogućio čistu ljubav.

Zato odbaci sav strah i tjeskobu i idi na ispovijed; ispovjedite sve svoje grijehe Isusu, a nakon što ga primite u svetoj pričesti. predaj se Njemu izgovarajući molitvu povjerenja.

Molite riječi ove molitve svako jutro kako biste se sjetili svojih obveza i proveli ih u djelo. Nemoj se nikada obeshrabriti i ustati od svakog pada u ispovijedi. Molimo Vas da obavijestite našu redakciju o velikom događaju Vašeg učlanjenja u RCS i pošaljete nam svoje podatke kako bismo Vas upisali u  Knjigu čistih srca i uputili Vam poseban blagoslov.

Imajte neizmjerno povjerenje u Isusa i izrazite svoje djetinje povjerenje u ustrajnoj, svakodnevnoj molitvi. Na putu vjere i sazrijevanja ljubavi ne podliježite promjenjivim raspoloženjima i osjećajima.

Obavezno morate napraviti dnevni raspored u kojem ćete odvojiti vrijeme za molitvu, rad i odmor. Ako je moguće, svaki dan sudjelujte u Euharistiji i klanjajte se Isusu prisutnom u Presvetom Sakramentu. Pobrinite se da slijedite svoj dnevni raspored bez obeshrabrenja.

Zahtijevati od sebe; sustavno se bavite nekom vrstom sporta jer je to najbolji oblik odmora.

Također, nemojte gubiti dragocjeno vrijeme na neuredno gledanje televizije i besmisleno surfanje internetom.

U svakodnevnom stremljenju zacrtanom cilju nužni su odricanje i disciplina.

Samo tada će Isus moći izliječiti vaše ranjeno srce i oblikovati u vama lijep karakter.

Put vjere na koji nas Isus vodi nije lak, ali s druge strane, kada se njime ide svaki dan, jednostavno je fascinantan. 

Samo ona vodi do ljubavi, do potpune sreće u nebu.

Pošaljite svoja svjedočanstva uredništvu i podijelite blago vjere s drugima. Neka bude tvoja radost i ljubav koju nam Isus daje u otajstvu Božića.

Sve vas od srca blagoslivljam vlč .
M. Piotrowski TChr
s uredništvom

Izvor: Izvor – časopis – Ljubite jedni druge

Molitva Pokreta čistih srdaca

Gospodine Isuse, zahvaljujem Ti što me ljubiš bezgraničnom ljubavlju, koja me štiti od zla, podiže me od najvećih padova i liječi najbolnije rane. Dajem ti svoje pamćenje, um, volju, dušu i tijelo zajedno sa svojom spolnošću.

Obećajem da neću stupiti u spolne odnose do sklapanja sakramenta ženidbe. Odlučio sam ne kupovati, čitati ili gledati pornografske časopise, programe ili filmove. (Djevojke dodaju: “Biram se skromno odijevati i ni na koji način ne izazivam druge požudne misli ili želje”).

Obećajem da ću Te svakodnevno susretati u molitvi i čitanju Svetoga pisma te u čestom pričešćivanju. i u klanjanju Presvetom Sakramentu. Odlučujem redovito primati sakrament pomirenja, ne klonuti duhom i odmah ustati od svakog grijeha.

Gospodine Isuse, nauči me sustavnom radu na sebi, osobito sposobnosti kontrole spolnog uzbuđenja i emocija.

Molim te za hrabrost u mojoj svakodnevnoj borbi protiv zla, da se nikada ne drogiram i izbjegavam sve što stvara ovisnost, osobito alkohol i nikotin. Nauči me da se ponašam tako da mi LJUBAV bude najvažnija stvar u životu.

Marijo, Majko moja, vodi me putovima vjere do samog izvora ljubavi – do Isusa. Sa sv. Ivanom Pavlom II., želim se potpuno povjeriti Tebi: “Totus Tuus, Marijo!” U tvoje Bezgrješno Srce stavljam cijelog (sve) sebe, sve što jesam, svaki korak koji učinim, svaki trenutak svog života.

Blažena Karolina, isprosi mi dar čistog srca.

Amen!

Video igrica, Fortnite Battle Royale, uznemirava mnoga kućanstva: roditelji pričaju horor priče o mladim sinovima koji je igraju bez prestanka i odjednom postanu nasilni prema onima koji se protive njihovom igranju.

Za one koji nisu upoznati s Fortniteom , to je iznimno popularna brza videoigra koja je objavljena u ljeto 2017. Otada je prikupila  više od 200 milijuna registriranih igrača diljem svijeta. Svaka igra uključuje stotinu igrača koji su bačeni na virtualni otok i pucaju jedni na druge sve dok jedan pobjednik ili tim igrača ne eliminira ostale igrače. Igra se nudi besplatno, ali igrači mogu i kupuju mnogo korisnih dodataka tijekom bitke.

Fortnite je napadnut iz mnogih kutova: neki jednostavno kažu da je loš za djecu. Drugi tvrde da stvara veliku ovisnost. Igrom gubi nebrojene sate koje je bolje provesti na konstruktivnije načine. A igra pucaj i ubij nedvojbeno je nasilna i koristi vulgarnost.

Izbjegavanje moralne osude
Sve su ovo valjani razlozi da budete protiv Fortnitea. Međutim, malo tko postavlja mučna pitanja: Je li Fortnite grešan? Vodi li to do grešnih djela? Može li njegovo igranje biti grešno?

Stoga bi donošenje moralnog suda o Fortniteu bio izvrstan način da se Crkva učini relevantnom. To bi pokazalo da Crkva ima mišljenje o određenim stvarima koje utječu na svakodnevni život ljudi. Nazivajući te stvari grešnima, vjernici bi se otvoreno sukobili s kulturom koju treba izazvati. Ljudi bi stvari nazvali pravim imenom.

Međutim, neka se izazivač pripazi. Oni koji stvari nazivaju grešnima navući će na sebe gnjev onih koji poriču grijeh. Budite spremni da vas osuđuju oni koji druge osuđuju.

Stoga će odgovor na pitanje je li Fortnite grešan biti bolan. Najbolje ga je popratiti logičnim objašnjenjem.

Odgovaranje na pitanje
Najbolji način da procijenite Fortnite je analizirati njegove loše učinke . Izvještaji s bojišta nebrojenih domova vrlo su inkriminirajući.

Djeca, posebno dječaci, ne spavaju od igre. Oni se izoliraju i postaju grubi, nasilni i nemilosrdni. Neki se debljaju zbog nedostatka tjelesne aktivnosti. Drugi gube na težini zbog odbijanja jesti zbog intenzivnog igranja igara. Neki kradu novac kako bi platili dodatke za igru. Stres za obitelji je ozbiljan jer igrači gube interes za obiteljske stvari, ne slušaju roditelje i stvaraju sukobe.

U moralnim raspravama često se zanemaruju roditelji koji ne uspijevaju vježbati potrebnu hrabrost i ne obuzdavaju djetetovu opsjednutost igrom. Popuštaju izljevima bijesa svoje djece i dopuštaju im da se prepuste takvom ponašanju.

Sve te loše posljedice uključuju grijeh. Grijeh uvijek dovodi do samouništenja i sukoba poput onih koje uzrokuje Fortnite. Ovakva ponašanja mogu biti čak i smrtno grešna ako uključuju svojevoljno ponašanje koje je ozbiljno štetno za njih same i one oko njih. Oni su prije svega grešni jer vrijeđaju Boga djelujući protivno poretku koji je on zaveo u društvu.

Neće sve epizode igre uzrokovati ovakva ponašanja. Međutim, kada Fortnite potiče ta djela, igra postaje agent koji olakšava grijeh i mora se izbjegavati.

Igrači Fortnitea griješe protiv umjerenosti .

Branitelji Fortnitea reći će da igra nije grešna jer pravi problem nije igra, već način na koji igrači koriste igru ​​i koliko dugo je igraju. Nadalje tvrde da ako se igra umjereno, igra se može tolerirati, pa čak i poticati jer razvija korisne “vještine”. Na ovaj način, zagovornici se nadaju da će odvratiti kritike i insinuirati da većina igrača može nastaviti igrati Fortnite “umjereno”, bez rizika za svoje duše.

Međutim, takvi promotori ne razumiju pravu prirodu igre. Gore navedeni grijesi samo su posljedice strukturnog dizajna Fortnitea. Igra nije zamišljena za umjereno igranje. Ima ugrađene značajke koje ga čine krajnje neumjerenim i stoga grešnim.

Umjerenost je vrlina kojom se upravlja i umjereno prirodnim apetitima i strastima u skladu s normama koje propisuje razum. Kad ljudi nisu u stanju upravljati svojim apetitima i strastima, čine grijeh neumjerenosti.

Fortnite je napravljen da se dopadne mladim dečkima koji lako mogu izgubiti kontrolu nad svojim strastima. 

Mladi su posebno osjetljivi na Fortniteovu neumjerenost. Psiholozi već dugo upozoravaju da mala djeca imaju sustave samokontrole koji nisu u potpunosti razvijeni. Igre kao što je Fortnite potiču oslobađanje dopamina, hormona zadovoljstva koji uzrokuje vrlo ovisno ponašanje , poput onog kod droga.

Nova tehnologija i programiranje učinili su Fortnite privlačnim, interaktivnim i uzbudljivim. Njegovi brojni potencijalni zapleti i platforma za više igrača stimuliraju mozak i tjeraju igrače da još više žude za njim. Poput automata za igre na sreću, tvorci igrica uveli su nepredvidive i promjenjive rasporede nagrada koji također otežavaju isključivanje.

Stoga je glavni problem Fortnitea to što potiče neumjerenost. Potiče pojavu tjeskobe, depresije ili poremećaja raspoloženja koji se manifestiraju u interaktivnim medijskim okruženjima. Neće svaka epizoda uključivati ​​grijeh neumjerenosti. Međutim, kada igra uzrokuje ove krajnje neuravnotežene pozicije kod igrača (a to se često događa), ona postaje grešna i treba je izbjegavati. 

Kada igranje igrice prijeti rušenjem obitelji, to je također grešno i roditelji bi trebali poduzeti mjere protiv toga.

Poricanje grijeha
Takva će razmatranja neizbježno iritirati one koji vide igre poput Fortnitea kao priliku za zabavu i razonodu. Iako igra uništava živote mnogih igrača, zagovornici igre radije bi živjeli u poricanju njezinih opasnosti. Najvjerojatnije će kritizirati one koji se protive Fortniteu kao krute i netolerantne.

Pravi razlog za ovo neprijateljstvo je poricanje grijeha i moralnog zakona. Stoga je osuda Fortnitea podsjetnik da grijeh postoji. Mora se izbjegavati donošenje moralne presude jer je štetna i neosjetljiva za one koji griješe.

Odbijajući priznati pojam grijeha, ova sekularna perspektiva niječe kršćanstvo. Jer ako grijeh nije stvaran, onda naše otkupljenje po našem Gospodinu Isusu Kristu postaje neshvatljivo i Crkva gubi svoju logičnu vezu s poviješću i životom.

Stalna borba Crkve sa suvremenošću odavno je pretjerana. Progresivni elementi unutar Crkve inzistirali su na tome da se Crkva prilagodi svijetu i da ne govori o grijehu. Kao rezultat toga, Crkva se povukla iz mnogih kulturnih rasprava koje uključuju crkveni nauk i njezino posvećujuće poslanje. Takvo povlačenje olakšava slobodnu vladavinu grijeha posvuda.

Traženje rješenja
Zato je toliko važno da Crkva progovori protiv grijeha i kulture. Crkva mora raditi na posvećenju duša. Ona treba iznijeti svoje stavove i hrabro se suprotstaviti igrama, modi i opcijama zabave koje razaraju moral društva. Ona mora predložiti moćne i čudesne alternative u skladu s ljudskom prirodom i praksom vrline.

Kada se pojavi nešto poput Fortnitea, Crkva se ne bi trebala bojati zauzeti stav, makar on bio i nepopularan. Mnogi katolici žude za vodstvom u ovom pitanju. Vrijeme je da Crkva ponovno preuzme ulogu u oblikovanju naše kulture.

Izvor: Ivan Horvat

Proživljavanje cijelog našeg života na društvenim mrežama pretvara nas u bezumne, samoopsjednute ambiciozne “influensere“, navodi nas na to da snimamo kontinuirane snimke, pravimo grimase pred kamerom, da zaboravimo na stvarni život koji prolazi pored nas.
Narcizam i taština su sve više u porastu. Dok su se u prošlosti to smatrali porocima, moramo priznati da se danas smatraju istinskim vrlinama. Ništa ne može stati na put “što impresivnijem selfie-u”.
Lažni zubi, lažni osmjesi, pačje lice, lažni ten, bezbrojni osobni portreti snimljeni tijekom svakog zamislivog trenutka čak i osobnog života dio su onoga što nazivamo našom novom “Instagram kulturom”.

Ali ovi kadrovi, ovaj beskrajni niz crtića, nisu stvarni život. Dapače, oni su isprazno zrcalo željenog života, blještavi artefakti onih koji nemilosrdno “pokušavaju impresionirati”, bez obzira rade li zapravo nešto stvarno važno ili ne.

Čini se da su društvene mreže (osobito Instagram) provele iznimno utjecajan društveni eksperiment, utječući na modu, osobne odnose, spojeve, zaposlenje, politiku i način na koji razmišljamo o sebi.

Način na koji vidimo i živimo život mijenja prizma refleksije prema paradigmi zbog koje svi gledaju u svakoga. Međutim, unatoč porastu ovog javno prihvaćenog narcizma, taština zapravo ostaje porok – negativna, čak i opasna povlastica, kako društveno tako i individualno.

Ne postoji svijet, online ili ne, u kojem se na taštinu ne gleda razumno kao na destruktivnu osobinu, jer stvara prenapuhana mišljenja, hvalisanje, ljubomoru, nepoštenje, lažno predstavljanje i, u konačnici, nesvjesnu egomaniju tiranika.

Iako smo svi u određenoj mjeri tašti, umjerenost (ili, kako je Aristotel mogao reći) ravnoteža je neophodna u svemu. Za blagostanje, zdravlje i dobar život.

Ali danas se svaki svakodnevni aspekt osobnog života mora uhvatiti, klasificirati i učiniti fascinantnim. Opsesija dovodi do fantastičnih retuširanja fotografija, kao što je sklonost stvaranju smiješnih lica i holivudskih osmjeha.

Ova ispraznost potiče fenomen “Instagram mode”, koji se temelji na pretpostavci da je svaka pojedinačna osoba potencijalno slavna osoba (influencer), tako da svaka osoba također mora nositi dizajnerske brendove. Dok su prije dizajnerske marke bile umjetničke kuće ili skupine modnih stručnjaka koji su pružali haute couture, sada je influencer s najviše sljedbenika onaj koji odlučuje što će postati moderno.

… Život se više ne živi onoliko koliko se nastoji zabilježiti. Nije čak ni registriran kao dokument koji se ostavlja potomcima, nego u društvenoj simulaciji samog života koji u praksi ne postoji. Pojedinac je heroj koji igra ulogu u vlastitom “filmu života”. …

Ova čudna promjena pogleda na svijet samo se povećava s mlađim naraštajima. S očitim gubitkom sposobnosti roditelja da dopuste djeci da se “dosade”, mnoga djeca više ne odrastaju s narativnom strukturom. Umjesto da gledaju filmove, a zatim slijede zaplet, oni se zabavljaju tabletima koji im pružaju praktički neograničenu ponudu YouTube videa za raspakiranje u monotonom ispiranju mozga besmislenih senzacija.

Ima desetogodišnjaka koji idu u školu s umjetnim trepavicama, lažnim tenom, lažnim noktima, koji ne mogu pozirati za fotku, a da ne naprave “pačje usne”. Toliko je endemično da neke škole moraju usvojiti politiku izravne prevencije kako bi izbjegle određena ponašanja. Za mlade odrasle osobe, čini se da postoji pomama za video tutorialima o šminkanju – šminka je sama po sebi postala znanost koja zahtijeva intenzivnu raznolikost dodataka kao što su highlighter, primer, štapići za konturiranje i sve vrste povezanih predmeta. Osim toga, sve o čemu govorite više nije samo za žene.

Feminizacija zapadnog muškarca nije tajna, već se otvoreno hvali kao postignuće. Razlozi za ovaj pomak i prema muškom nakon tisuća godina patrijarhata imaju mnogo mogućih izvora: feministička politika, nedostatak muških uzora, pretjerana upotreba plastike i niži testosteron zbog pretjerane upotrebe soje u komercijalnoj hrani. Ali ono što je možda više uznemirujuće od narcisoidne sklonosti jest koliko ti influenceri (i još gore, horde potencijalnih influencera) počinju nalikovati sterilnom “zgodnom” eksperimentu s mišem utopijom Johna B. Calhouna.

Calhoun je stavio četiri para miševa u veliki ograđeni prostor sa svim pogodnostima koje se mogu zamisliti za miševe: dozatori za vodu, neograničeni spremnici za hranu, gnijezda i potpuna odsutnost grabežljivaca. S tim u vezi Calhoun je rekao: “Uglavnom ću pričati o štakorima, ali moje misli su s čovjekom.” Dok su miševi u početku napredovali i bili plodni, nakon 600 dana, s još dovoljno prostora da udvostruče svoj broj, počeli su opadati, što je dovelo do izumiranja cijele kolonije.

Činilo se da su bez grabežljivaca, ili nevoljko, pa čak i bez potrebe za stjecanjem vlastitih resursa, jednostavno izgubili volju da krenu naprijed. Mladi miševi koji su se rodili nikada nisu naučili vještine preživljavanja, a uz to su, čini se, zaboravili i kako živjeti. Među aberacijama i lomovima društvenih normi do kojih je došlo u tom procesu bio je i fenomen “grupnih ljepotica” koje su sve vrijeme provodile čisteći i spavajući. Bili su konačna personifikacija života bez poteškoća i borbe.

Iako su bile ljepše nego ikad, izgubile su svaki interes za reproduciju i izumrle. Uostalom, nije tako utopijski.

Koja je pouka za nas u ovoj mračnoj i poznatoj analogiji? To je ovo: kada obilan luksuz ukloni izazov i odgovornost… samoizumiranje nije daleko.

Pa ti napuči usne i uzmi mobitel … ljudi gledaju.

Izvor: rt,com

Dragi uredniče, prijatelj na poslu dao mi je tvoj časopis. Pitam se pretjerujete li s ovim upozorenjem protiv pornografije. U ovom užitku ne vidim ništa štetno, a ako išta naštetim sebi najviše, na što moram imati pravo – živimo u slobodnoj zemlji!

Naravno, imam dovoljno razuma i snage volje da ne posegnem za tzv. tvrdom pornografijom, u svakom slučaju, prilično je gruba. Ali nakon gledanja erotskog filma ili časopisa osjećam se opušteno i boljeg raspoloženja – zaposlen čovjek zaslužuje malo radosti, zar ne?

Često naglašavate da izloženost djeteta pornografiji loše utječe na dijete. Moja šestogodišnja kći uopće ne obraća pažnju na takve spise, čak i ako ih slučajno ostavim negdje na vrhu. Mislim da u svijetu i u Poljskoj postoje važniji moralni problemi na koje biste se trebali usredotočiti. Borba protiv pornografije je donkihotska: svima se sviđa, svi je gledaju, i to je dobar posao, tako da s tim nećete učiniti ništa. Pozdrav … 

Čitatelj (slučajni)

U pravu si, dragi čitatelju, pornografija je vrlo dobar posao koji donosi ogromne prihode. Prema prestižnom magazinu Forbes , oni samo u Sjedinjenim Državama iznose 14 milijardi USD godišnje, dok u cijelom svijetu 56 milijardi USD. A kada pišemo o pornografiji, niti pretjerujemo niti oduzimamo ničiju slobodu, iznosimo samo istinu o njezinim tragičnim posljedicama. To činimo jer smo uvjereni da istina donosi slobodu. Krist je rekao: “… spoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8,32). Zreo čovjek prihvaća ono što je dobro i odriče se onoga što šteti sebi ili drugima (čak i ako je ugodno).  Međutim, ukoliko se – suprotno zdravom razumu, ne može odreći zla, to znači da je već izgubio slobodu.

Ako se nekom čini da pornografiju može slobodno koristiti – jako se vara. Centri za psihoterapiju ovisnosti na američkim sveučilištima – uklj. u Utahu, Pennsylvania, New York – provedene studije koje jasno pokazuju da je erotomanija bolest koja se treba liječiti. Ova su istraživanja također pokazala kako ovisnost o pornografiji djeluje korak po korak.

Prvi korak prema ovisnosti je uključivanje. Osoba koja prvi put dođe u kontakt s pornografijom, obično slučajno, automatski će doživjeti seksualno zadovoljstvo potaknuto pornografskim slikama. Ako redovito poseže za tim podražajima i ponavlja ta iskustva, tada postoji ravna staza do …

… razbuktavanja. Osim što osoba doživljava zadovoljstvo pod utjecajem određenih podražaja, ona je također podložna mehanizmu prilagodbe, tj. PRIVIKAVANJA. Sto puta pogledana erotska fotografija prestaje imati erotski učinak. Dakle, potrebni su novi poticaji. Počinje potraga za nečim jačim, drugačijim i neobičnijim. Slijedi …

… PRIHVAĆANJE pornografije kao nečeg normalnog.  Ono što je isprva kršilo određene tabue i unutarnja pravila djelovalo je šokantno, s vremenom to postaje sve normalnije i uobičajenije. Izopačenost je i dalje seksualno poticajna, ali u moralnom pogledu čini se prihvatljivom. Takav potrošač u ovoj fazi može se početi ponašati prema pornografiji kao prema normalnom dijelu života, nešto poput “kupujte: kruh, mlijeko, maslac i … “. Od ove je faze sasvim prirodno prijeći na sljedeću, koja je …

… PRELAZAK IZ FANTAZIJE NA DJELO.  Iako detoksikacija može ukloniti štetne tvari iz ljudskog tijela, mozak se ne može “resetirati”: slike, sjećanja ostaju i vuku se za vama poput neželjenog tereta. Ne čudi stoga što se ovisnici o pornografiji upleću u to i često čine seksualne zločine. Činjenica da postoji povezanost između upotrebe pornografije i počinjenja silovanja ili ubojstva zabilježena je u višejezičnim znanstvenim studijama o liječenju “ovisnika o seksu”.

Pišeš, dragi čitatelju, da se nakon gledanja erotskog filma ili časopisa osjećaš opušteno i boljeg raspoloženja. Sjetite se, međutim, da je čak i autor svojevrsne hipoteze o katarzi – koja se upravo odnosi na opuštajuće učinke pornografije, psiholog Seymour Feshbach sa Sveučilišta u Los Angelesu, radikalno promijenio svoja stajališta kada se upoznao s rezultatima istraživanja na tu temu. Američki znanstvenici koji proučavaju pitanja agresije i seksualnog nasilja: Leonard Eron sa Sveučilišta Illinois, Jennings Bryant sa Sveučilišta Houston te britanski psihijatri Martin Roth i Edward Nelson, naglašavaju da apsolutno nema pročišćavajućeg učinka pornografije. Upravo suprotno – prema tim istraživačima, gledanje pornografskog sadržaja uvijek kod primatelja generira povećan interes za seksualna odstupanja.

Drugi ugledni znanstvenici u proučavanju seksualnog nasilja, Neil Malamuth sa Sveučilišta u Los Angelesu, Ed Donnerstein sa Sveučilišta Wisconsin i Dolf Zilmann sa Sveučilišta Indiana, zaključuju da je, bilo da je riječ o mekoj ili tvrdoj pornografiji, njezin utjecaj uvijek fatalan. jer recepcija ove vrste sadržaja dovodi do gubitka suosjećanja, povećane agresije prema ženama i, kao rezultat toga, banalizacije silovanja. Profesor Zillmann također tvrdi da dugotrajno gledanje meke pornografije neizbježno povećava potrošačev interes za materijale koji predstavljaju devijantno ponašanje: nasilje, silovanje i sadomazohizam.

Iako su ispitanici u početku s gnušanjem odbacivali takve materijale, refleks odbijanja nestao je nakon ponovnog predstavljanja. Početni osjećaj tjeskobe i tuge splasnuo je, a s vremenom su ispitanici izvijestili o povećanom zanimanju za materijale koji sadrže oštre prizore ropstva i seksualnog nasilja, a na kraju su čak i razgovarali o iskustvu užitka dok su gledali te materijale –  zaključuje američki znanstvenik.

Poznati aktivist feminističkog pokreta u SAD-u, Andres Dworkin, rekao je: “Ako je pornografija za nekoga zabava, onda takva osoba ništa ne vrijedi.”  Također je izrazila mišljenje da: „Proizvođači pornografije erotiziraju rodnu nejednakost promicanjem premlaćivanja, sakaćenja i porobljavanja. Svjesno stvaraju proizvod zasnovan na degradaciji, ponižavanju i zlostavljanju žena. Kada proizvode pornografiju, osakaćuju je, a zatim publika koristi taj pornografski materijal kao model čineći verbalnu i fizičku agresiju.”

Diana Russell, sociologinja s koledža Mills, u svojoj knjizi Silovanje i brak piše o rezultatima svog dugotrajnog istraživanja o seksualnom zlostavljanju žena. Proučila je 930 žena – žrtava silovanja i drugih oblika seksualnog zlostavljanja – na temelju čega zaključuje da konzumacija muške pornografije pridonosi uporabi nasilja u bračnom odnosu, uključujući i djela silovanja, a također dovodi do prihvaćanja različitih seksualnih devijacija.

FBI-jeve brojke također pokazuju da pornografija pridonosi silovanjima i ubojstvima skrećući pažnju publike na erotsku agresiju. Istraživanje stručnjaka FBI-a također pokazuje da su svi seksualni ubojice ljudi fascinirani pornografskim materijalom, koji ga uključuju u svoju seksualnu aktivnost i vode se njime tijekom često višestrukih ubojstava. Ti stručnjaci ističu da je tvrda i meka pornografija poticaj za seksualne kriminalce, a kontakt s takvim sadržajem posebno je opasan za mlade ljude koji imaju visoku osjetljivost. William Marshall iz kaznene kaznene ustanove Kingston i sa Sveučilišta Queens otkrio je da je gotovo polovica silovatelja s kojima je razgovarao koristila pornografiju meke jezgre kako bi se uzbudila i tako ih pripremila za potragu za žrtvom. Suprotno tome, mnogi su seksualni prijestupnici koristili tvrdi materijal za seksualno zadovoljenje. Neki od njih prvo fotografiraju svoje buduće žrtve, a zatim ih lijepe na pornografski materijal kako bi potaknuli njihove erotske maštarije. Dakle, pornografija je nadahnuće za počinjenje seksualnog zločina. To potvrđuje i činjenica da je 55% ispitanih djece koje zlostavljaju homoseksualce priznalo da su koristili dječju pornografiju kao inspiraciju za počinjenje djela pedofilije. ”

Podaci FBI-a također pokazuju da policija oduzima nepristojne i izuzetno nasilne fotografije i video zapise mučenja i ubijanja adolescenata oba spola, koje su snimili ubojice tražeći seksualno zadovoljstvo na ovaj način. Amerikanac Ted Bundy, osuđen na smrt zbog silovanja i ubojstva oko 100 žena, rekao je u intervjuu za tisak uoči pogubljenja da ga je pornografija dovela do ove situacije. Ovaj izrođeni ubojica rekao je:

U zatvoru sam upoznao ljude koji su poput mene silovali i seksualno ubili. Pornografija nas je dovela do toga – prvo mekana, a zatim tvrda. Ne želim umrijeti. Međutim, zaslužujem najstrožu kaznu i vjerujem da se društvo mora braniti od ljudi poput mene. Moj primjer, međutim, jasno pokazuje da postoji neobična popustljivost prema pornografiji, jer me s jedne strane pristojni ljudi s pravom osuđuju, ali istodobno ravnodušno prolaze pored kioska s pornografijom koji podižu novu legiju ubojica poput mene.

Istina je da se ne mora svaka osoba ovisna o pornografiji pokazati kriminalcem, ali nažalost mnogi to čine. Mnogo češće, “na sreću”, završava nepovratnim oštećenjem veza s voljenima.

Nježni odnosi između muškarca i žene neće preživjeti kad se jedno ili oboje međusobno ophode kao alati za zadovoljstvo. Svaka ovisnost – o alkoholu, drogama ili seksu – dovodi do toga da se osoba usredotoči na temu ovisnosti i polako gubi zanimanje za svijet. Prestaje biti privlačan partner za razgovore, gubi osobnost, teško mu je potaknuti iskru empatije, zanimanja za tuđe stvari, čak i prijatelja ili rodbine.

Draga čitateljice, ako i ti misliš da tvoja kći ne obraća pažnju na pornografiju, onda si zaboravila kako si i sama bila dijete! Djeca su osjetljiva na sve tabue i pronicljivija nego što se čini odraslima. A budući da još nemaju “filtar” u glavi, daleko su osjetljiviji na ovisničke učinke pornografije od odraslih. Instinktivno skrivaju interes za erotizmom i osjećaju krivnju i sram. Utiskuju osjećaj gađenja prema sebi, osjećaju se dvoličnima, neiskrenima, samopoštovanje im je spušteno. Slični problemi primjenjuju se na djecu koju odrasli zlostavljaju: oni se uglavnom osjećaju krivima i vjeruju da su “surađivali” s nasilnikom! Primijećeno je da su djeca koja su slučajno došla u kontakt s pornografijom tražila mogućnost ponovnog kontakta. Učinci pornografije na odrasle i djecu . Djeca neselektivno upijaju anti-vrijednosti koje je krijumčarila porno industrija: poligamizam, sebičnost, nepovjerenje prema rodbini, nevjera, “zahtjevan” stav itd., Što im otežava – ako ne i nemogućnost – pronalaženja radosti u budućnosti u vezi s voljenom osobom. Ne želite ovo svojoj maloj kćeri, zar ne?

Pornografija također uklanja sferu dubokog duhovnog značenja seksualnosti. Ako muškarac traži samo uzbuđenje onda seks tretira samo kao zabavu, odvojen od poruke ljubavi koja spolni odnosi trebaju biti. I sam gubi sposobnost pokazivanja ljubavi na ovaj način, jačanja odnosa, ukratko: gubi divnu, duhovnu i fizičku ljepotu suživota. Ubrzo se ispostavlja da besmislene erotske akrobacije same prestaju “raditi”. Istina je da kada se spolni odnos svede na razinu fizičkog užitka, osoba koja pruža zadovoljstvo postaje svojevrsno oruđe. A biste li voljeli da vaša supruga razmišlja o drugom muškarcu kad vodi ljubav s vama (čak i ako se pogled na njegovo tijelo ima samo na umu?).

Istina je da ako možete imati spolni odnos – čak i virtualno – s nekim drugim, osim sa suprugom ili mužem, ništa vas neće spriječiti da razmišljate o tome. Postoji unutarnji pristanak – pa čak i navika -. Samo mali korak do izdaje, to je prilika: odlazak, lijepa atmosfera, luda zabava. Čovjek koji prihvaća pornografiju dopušta mu da bude degradiran na razinu djeteta koje se ne može kontrolirati, a s vremenom prestaje shvaćati važnost vjernosti. Gubi povjerenje u brak kao trajnu vezu. Istraživanje dr. Mary Ann Layden sa Sveučilišta Pennsylvania otkrilo je da više od 40% brakova u kojima je barem jedna osoba ovisna o pornografiji propada.

Tačno je i da, suprotno izgledu, ono što tinejdžeri smatraju savršenom uputom kako postati savršen partner pridonosi njihovoj katastrofi. Naviknute na retuširane fotografije i silikonske grudi, žene koje su “uvijek” u savršenoj formi, kasnije u životu imaju problema s uzbuđenjem pri pogledu na normalno, prosječno tijelo svoje supruge. Problem se pogoršava s godinama i može dovesti do impotencije. Međutim, češće je, osobito na početku, suprotno: mladić koji nije naviknut na samokontrolu pati od prerane ejakulacije. Poraz cijelim putem.

Predlažete da se pozabavimo “većim” moralnim problemima. Poanta je u tome da bi se mnogi od njih mogli izbjeći ako bismo otišli do glavnog izvora njihove formacije. Ako želite očistiti polje od korova, započnite s korijenjem, a ne samo redovito čupajte ono što će rasti iznad zemlje. Prihvaćanje pornografije je stav pristanka da se osoba tretira kao – objekt, onesposobljava se i svodi na razinu životinje koja se ne može voditi razumom. Ti, kako vi kažete, “veći” problemi proizlaze iz takvog razmišljanja i ne bi bili – ili bi bili puno manje – da je manje raširen.

Što se tiče činjenice da se pornografija “svima sviđa” … Prvo: ne sviđa se svima!, a drugo – statistička norma nije moralna norma! (Ako većina u nečem ne vidi problem, to ne znači da  nije problem)

Redakcija lista “Volite jedni druge”, Poljska

Carlo Acutis je volio je euharistiju te je koristio svoje računalne vještine kako bi prikupio na jedno mjestu sva euharistijska čuda svijeta. vidi OVDJE

Rodio se u Londonu, gdje su njegovi roditelji radili, no ubrzo nakon rođenja preselili su se u Milano, u Italiju. Karlo je kao dijete bio pobožan Gospi i molio krunicu. Nakon svoje prve svete pričesti često je primao svetu pričest i trudio se prije ili poslije svete mise ostati u molitvi pred tabernakulom. Ispovijedao se jednom tjedno.

Svećenik koji je zadužen za kanonizaciju časnog Carla Acutisa objavio je da tijelo mladića nije raspadnuto, javlja katolički portal Aleteia.

Carlo je 2006. godine preminuo od leukemije u dobi od 15 godina.

Otac Marcelo Tenorio, zamjenik postulatora, podijelio je vijesti na društvenim medijima. Otkrio je da je vidio fotografije, ali ih ne može podijeliti.

Svećeniku je vijest prenijela Carlova majka:

“Dragi moji, danas sam od majke Carla Acutisa primio predivnu vijest da je tijelo časnog mladića, koji je preminuo dajući svoj život za papu Benedikta XVI., netaknuto.”

Najavio je i da će tijelo biti odvedeno u samostan kapucina u Asizu, te će naposljetku biti premješteno u staru baziliku sv. Marije Maggiore u Asizu.

Izvor: medjugorje-info, wikipedia, stranica koju je radio Carlo: miracoloeucharistici.org !