Na pitanje o ministranticama kardinal Arinze odgovara:

Mislim da je bila pogreška – što je to uopće uvedeno. Ali sad kad je uvedeno ja nemam moć da to promjenim.

Kako bilo, važno je za svećenike i za obitelji da uoče kako je u tradiciji Crkve puno pažnje posvećeno ministrantima (dječacima) – jer od njih je proizišla većina naših sjemeništaraca. Ministranti su blizu svećenika i Bog im na taj način daje milost. Ako je svećenikovo ponašanje dobro oni će željeti biti kao on. To je tako prirodno.  Talijani imaju riječ za ministrante-dječake (…)  „mali klerici“. Odatle idu na bogosloviju. U mojoj vlastitoj zemlji, iz katedrale (…) , župnik te katedrale pošalje na bogosloviju barem 20 momaka svake godine (!). Sve redom – ministrante.

Budući da se žene ne rede za svećenike. Ako djevojčica služi oko oltara… što je sljedeće? Ne možete je zarediti za svećenika. Idete je frustrirati.

Štoviše, Crkva nikada ne obavezuje ni jednog biskupa ni svećenika da ima djevojčice za ministrantice.

Ako pogledate dokumenat Crkve. „Redemptoris sacramentum“, odlomak 47, vidjet ćeta kako smo to formulirali… vidjete ćete da su ministranti oni koji pomažu našim klericima. Molim vas da obratite na to pozornost. Ponekad je i djevojčicama dopušteno da ministriraju, prema crkvenom zakonu, ako biskup dopusti. To vam pokazuje naš stav. Tako – to nije Božji zakon – da djevojčice ne smiju ministrirati kod mise, Crkva je dopustila, pa … slažemo se,

ali – ako bi bilo po mom – znate što bi se dogodilo… :))

(Kardinal Francisco Arinze, kao prefekt i tajnik Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu)

vidi također: O pjesmama i plesovima koji su neprikladni za crkve (kardinal Arinze)