Muško i žensko razlikuju se

Bog koji je stvorio čovjeka ima i pravo reći što je dobro, a što zlo. Ukoliko mislimo da čovjek ima sam pravo određivati što je dobro, a što zlo, onda očito nismo s Bogom u dobrim odnosima. Ni s učenjem Katoličke Crkve.

Čovjek nije životinja i stvoren je za nebo. Od početaka Bog upućuje čovjeka što će činiti, a što izbjegavati da bi postigao svoj vječni cilj, vječno blaženstvo. No čovjek se uvijek udaljavao od Boga i Bog je uvijek tražio načine kako da čovjeka vrati k sebi. U slučaju kad bi opačine dosegle ogromne razmjere Bog bi pokazao i svoj gnjev. To se dogodilo i u slučaju Sodome i Gomore. A dogodilo se to zbog grijeha homoseksualnosti. Ima onih koji tvrde da se grijeh homoseksualnosti u Bibliji ne spominje. Nije točno. Evo primjera iz Starog zavjeta, iz vremena 2 tisućljeća prije Krista. To je grijeh radi kojeg je Bog uništio Sodomu i Gomoru. Upravo stoga se taj grijeh i češće prije zvao – “sodomija”. 

No, kako to obično biva, kad se neki grijesi žele opravdati onda se izmjene nazivi, kako bi djelovalo što prihvatljivije. Tako je i na ovom području psihologija odradila svoje i, koliko je to moguće, svojim riječnikom, učinila homoseksualnost prihvatljivom pojavom. Nije to više bolest. Sad se stvari okreću naopako. Našli su i riječ za one koji se protive homoseksualnosti: “homofobi!” A sve da se opravda grijeh. Nastranost. Neprirodnost. Neprijatelj obitelji i naroda.

Takva logika, na žalost, otvara vrata mnogim drugim zlima. Kad se jednom počne s opravdavanjem homoseksualnosti i homoseksualnih čina onda se, istom logikom, dopušta i grijeh pedofilije. I oni mogu reći: “Mi smo takvi… to je naše pravo… Prihvatite nas onakve kakvi jesmo… To je naša orjentacija!” Onda zoofili. I ostali. Strašno. A sve jer je čovjek sebi uzeo za pravo da određuje što je dobro, a što nije. Nema se Bog pravo miješati.

Homoseksualnost se tako nameće kao pitanje “orjentacije” i ništa više. “Mi smo ovakvi oni su onakvi i sve je to OK.” A homoseksualnost bi se zapravo mogla definirati i kao “međusobna masturbacija”. Osobe kojima masturbiranje prijeđe u naviku žele više i onda nađu partnera s kojim će tražiti užitke. I tu je opet spolnost zloupotrebljena. Izvan je svrhe za koju ju je Bog stvorio – bračno sjedinjenje i prenošenje života.

No, čak i ako čovjek nije vjernik, može svjetlom svoga razuma upoznati da su tu, u masturbaciji, u homoseksualnosti,  i sl. stvari protivne razumu.

A onda, sad nam je pred vratima i gender ideologija – uvođenje pojma roda. Biranje – jesi li muško ili žensko. Zdrav razum kod mnogih počinje zakazivati. Od pomoći promicanju takve ideologije je i TV maškarada pod nazivom: “Tvoje lice zvuči poznato”.

I mediji su tako moćni da i tako očite stvari zamagle i da ljudi počnu vrludati, ne znajući više što bi mislili o ovom ili onom pitanju. Nerijetko zbog neke duhovne lijenosti i nemara. Lakše je prepustiti se struji, priklonisti se većini. Ili samo pustiti da to bude “smiješno” i nikakav ozbiljan problem.

Poznato je da grijeh čovjeku pomućuje razum te da i zbog toga gubi sposobnost razlikovanja dobra i zla.  No ne događa li se vrludanje vjernika i zbog grijeha propusta naših pastira, osobito biskupa, koji se ustručavaju govoriti o tim pitanjima te se tako čini da prešutno odobravaju to veliko zlo i moralnu izopačenost koja prijeti još većim širenjem? Ako itko onda pastiri stada, i biskupi i svećenici, imaju dužnost čuvati vjeru u narodu, pokazivati put, kazivati jasno i bez kompromisa – što valja što ne valja.

Bože, pošalji dar hrabrosti, dar Duha Svetoga svojim pastirima, i kao što si osnažio apostole na dan Pedesetnice da iziđu na trgove i javno posvjedoče svoju vjeru, tako daj da i naši pastiri budu odvažni svjedoci Istine, i svojim svjedočenjem i drugima pomažu na putu k Tebi.  

M.G.

……………

Citati iz Katekizma o homoseksualnosti i masturbaciji:

Za više informacija o tom što je katolički nauk o spolnosti čitaj: Katekizam Katoličke Crkve