IZ ŽIVOTA SV. MARKA

Rodio se u Križevcima, pokraj Zagreba, 1580. god. Odlikovao se osobitom pobožnošću prema Gospi. Studirao je kod isusovaca u Gracu gdje je stupio u Marijinu kongregaciju. Tada je odlučio postati svećenik pa je otišao u Rim na kolegij Germanikum. Iz Rima se nakon ređenja vratio u Hrvatsku. Zbog svojih izvanrednih sposobnosti i sveta života bio je pozvan od ostrogonskog nadbiskupa i primasa u Ugarsku, gdje je imenovan kanonikom prvostolne crkve i arhiđakonom.

Na svim časnim položajima Marko je uvijek ostao ponizan. Učinio je mnogo oko spasenja duša. On je kršćane posebno učvršćivao u vjeri jer bez vjere nema spasenja.

U Markovo vrijeme u Ugarsku su stizale vjerske prepirke koje su u zemlju unosili protestanti. Veliki dio novoga višega plemstva pristajao je uz tu novu vjeru koju su već odavna širili Luther i njegove pristaše, a poslije njih Kalvin i drugi otpadnici od vjere. Ti velikaši kalvinisti slali su svoje čete u katolička mjesta da plijene i uništavaju katoličke crkve i samostane, da ubiju izlostavljaju one koji su odani katoličkoj vjeri. Košice su u ono vrijeme bile tvrđava ugarskog kalvinizma gdje su pretežno živjeli kalvini, kojih je bilo oko 20 000, a katolika samo 3000. Tada su kalvinisti i Košicama svom žestinom progonili katolike.

Kad je za to čuo Marko kako su kalvinisti progonili katolike pohiti s dvojicom svećenika isusovaca u Košice da katolicima pruži duhovnu utjehu ida ih učvrsti u vjeri. Tamošnji svi katolici okupljali su se u jednoj kraljevskoj kapelici, jer su sve javne crkve zauzeli kalvini, te su slušali Riječ Božju i prisustvovali svetoj misi. Ali su brzo za to saznali  kalvini, da se tu nalaze neki katolički svećenici. Zato vrlo brzo iznenada dođoše, pohvataše svećenikee i baciše ih u strogi zatvor. Tada najprije pokušaše mladoga Marka svojim obećanjima odvratiti od svete katoličke vjere i pridobiti ga za kalvinističko krivovjerje.

O MUČNIŠTVU SV. MARKA KRIŽEVČANINA

Zapovjednik kalvinističke vojske obećao je kanoniku Marku da će ga osloboditi zatvora i da će mu dati sva dobra szeplačke opatije ako se odrekne katoličke vjere. Marko je to najenergičnije odbio zajedno sa svojim drugovima. Tada im rekoše: onda se spremite na smrt. Sveti mučenici su se međutim dobro spremili za posljednji boj. Jedan drugome su se ispovjedili, a zatim su glasno molili Gospodina za ustrajnost u svetoj katoličkoj vjeri i u časovima mučeničke smrti. Sveti Marko odvažno se borio sve do svoje smrti za svetu katoličku vjeru. Borio se pun pouzdanja u Boga protiv grube sile bezbožnika i protiv strašne sile kalvinista. Nije se dao od nikoga zavesti, ostao je do smrti vjeran Kristu i svojim kršćanskim idealima dobro učvršćen u svetoj katoličkoj vjeri. I kad su kalvinisti vidjeli da je Marko sa svojim drugovima ustrajan u vjeri, predadoše ih krvnicima na mučenje.

Najprije su ih mučili tri puna dana glađu i žeđu, onda su s njih svukli odijelo, svezali im ruke na leđa i udarali ih rukama i nogama. Pa kad su vidjeli da je neslomljiva odvažnost kršćanskih boraca za svetu Kristovu vjeru, stadoše ih još više mučiti. Njihova već izmrcvarena tijela palili su sa svih strana gorućim bakljama. I naposljetku im odsjekoše mačem glave 1619. god. Tijela svetih mučenika nalaze se u uršulinskoj crkvi u Trnavi. Mučenika Marka i njegove drugove mučenike proglasio je svetima papa Ivan Pavao II 1995. god.

Slavi se 7.9.

sv. Marko Križevčanin, sv. Stjepan Pongrácz i sv. Melkior Grodziecki

Izvor: Gospodnje i svetačke propovijedi, A. Živković OFM, 307-308.