Kako nas je sv. Ivan Pavao II učio: “Temeljni je zadatak obitelji služenje životu; to je ostvarenje u povijesti Božjeg blagoslova iskazanog u početku, a ostvaruje se prenošenjem Božje slike s čovjeka na čovjeka u činu rađanja ( FC, 28 / Familiaris consortio, 28) “.

Čitava povijest spasenja zapisana u Starom i Novom zavjetu tvrdi da je Bog stvorio čovjeka iz ljubavi i za ljubav. Moglo bi se reći da je Bog u Presvetom Trojstvu bio “samodostatan” i bez potrebe za nekim – a ipak je stvorio čovjeka s kojim će moći podijeliti svoju ljubav. Otajstvo vjere u Trojedinoga Boga govori da je Bog Sin začet od Boga Oca, a Duh Sveti proizlazi iz njih oboje. U određenom smislu, ljudska obitelj bi trebala odražavati taj međuodnos Oca, Sina i Duha Svetoga. Žena je stvorena od dijela tijela muškarca, ali uzajamna ljubav i intimno jedinstvo muža i žene stvara novi ljudski život. Sveti Ivan Pavao II naglašava : “Plodnost je plod i znak bračne ljubavi, živo svjedočanstvo potpunog uzajamnog predanja supružnika (FC, 28 / Familiaris consortio, 28) “.

Tako je Bog dao čovjeku ulogu u djelu stvaranja. Supružnička ljubav trebala bi ispuniti zapovijed: “Plodite se i množite i napučite zemlju” (Post 1, 28). Katekizam Katoličke Crkve ističe: “Pozvani da daruju život, supružnici sudjeluju u stvaralačkoj moći i očinstvu Boga. Bračni parovi bi trebali smatrati svojim istinskim poslanjem prenositi ljudski život i obrazovati svoju djecu; oni bi trebali shvatiti da na taj način surađuju s ljubavlju Boga Stvoritelja, i da su na neki način Njegovi interpretatori. Oni će vršiti ovu dužnost s osjećajem ljudske i Kršćanske odgovornosti “(KKC, 2367).

Odgovornost je ključ za ispunjavanje Božje volje u sakramentu ženidbe. Sjedinjeni u jedno tijelo, muž i žena se ne smiju prepustiti sebičnosti i misliti samo na svoja vlastita opažanja i osjećaje. Moraju imati na umu razlog zbog kojeg su sposobni doživjeti ljubav i radost bračnog sjedinjenja. Taj “razlog” je sam Bog koji ih je obdario životom te im omogućio da ga mogu prenijeti.

“Čuvajući oba bitna aspekta – sjedinjenja i stvaranja, bračni čin u svojoj punini zadržava smisao istinske uzajamne ljubavi i usmjerenost prema uzvišenom pozivu čovječanstva – na roditeljstvo” (KKC, 2639). Drugim riječima, sebična težnja za samim seksualnim užitkom i uskraćivanje plodnosti uništava samu srž bračne ljubavi i ometa poredak koji je Bog ustanovio od samog početka.

Sudionici smo rata koji je sotona navijestio čovječanstvu nastojeći uništiti Božje djelo. Pozivajući se na ponos i sebičnost naših prvih roditelja (“biti ćete slični Bogu”), Sotona je uspio raskinuti vezu između Boga i čovjeka, tj. on je donio u svijet grijeh koji vodi u smrt. Na isti način, on nas poziva tražiti nedopuštena iskustva i ugode sugerirajući ponašanja koja dovode do duhovne smrti: pornografija, prostitucija, predbračni odnosi, masturbacija, kontracepcija, pobačaj, umjetna oplodnja, itd.

Kada supružnici zaborave svoju odgovornost prenošenja života, postaju zagovornici i sudionici u “kulturi smrti”,  koja ubire svoju krvavu žetvu u obliku 50 milijuna pobačene djece godišnje, stotine tisuća ljudi začetih umjetnom oplodnjom in vitro te zamrznutih za kasnije selekcioniranje – a da ne govorimo o suzama i patnjama prevarenih supružnika, odbačene i zlostavljane djece te žena koje prodaju svoja vlastita tijela.

Moramo biti svjesni činjenice da je sotona izgubio taj rat, jer je Isus Krist svojom smrću na križu i uskrsnućem nadvladao smrt i porazio sotonu, te izbavio čovječanstvo od njegove vlasti. Zajedno s Kristom možemo pobijediti u našem svakodnevnom životu, stavljajući na prvo mjesto ljubav i odgovornosti prema Bogu. Moramo čvrsto prionuti k Isusu svim srcem i preporučiti svoj život, brak i obitelj Njegovoj volji. Na taj način možemo provesti apostolat koji nam je Bog povjerio. “Ovaj apostolat”, napominje sv. Ivan Pavao II “provoditi će se u prvom redu unutar obitelji (…), po svjedočanstvu življenja u skladu s božanskim zakonom u svim njegovim aspektima, kroz kršćanski odgoj djece, pomažući njihovo sazrijevanje u vjeri, kroz odgoj u čistoći, kroz pripremu za život, kroz bdijenje kako bi ih zaštitili od ideoloških i moralnih opasnosti koje im često prijete ” (FC, 71 / Familiaris consortio, 71).

Istinska bračna ljubav koju supružnici žive u skladu s Božjim planom uvijek donosi radost. To je radost dijeljenja ljubavi i prenošenja života, radost roditelja koji pomažu svoje dijete u njegovim prvim koracima, koji slušaju njegove prve izgovorene riječi, primajući u naručje i grleći najmanje koji u njima traže utjehu i pomoć. Ta radost koja proizlazi iz uzajamnog darivanja naziva se “civilizacija ljubavi”.

“Civilizacija ljubavi budi radosti: radost, između ostalog, zbog činjenice da je čovjek došao na svijet (Iv 16, 21), a radost i time što su supružnici postali roditelji. Civilizacija ljubavi znači “radovati se istini”  (usp. 1 Kor 13, 6). No, civilizacija nadahnuta konzumerističkim i antinatalitetnim mentalitetom nije i nikada ne može biti civilizacija ljubavi “(Ivan Pavao II, Pismo obiteljima, 13).

Bog je stvoritelj civilizacije, ljubavi i života. Sotona nam, s druge strane, nudi samo sebičnost i smrt. Bog želi da izaberemo – slobodno i iz ljubavi: „ … pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo.” (Pnz 30, 19-20) Ne možemo istovremeno odabrati i Isusa Krista i grijeh, jer u Njemu nema grijeha. Mi biramo ili grijeh ili Isusa. O tom izboru ovisit će naš život ili smrt kao i život i smrt naše djece.

Mirosław Rucki

Prijevod: Mia

Izvor: Love and openness to life, Časopis: “Love one another”

“A spasit će se (žena) rađanjem djece…”

Jedno od imena koje se prema židovskom običaju pridaje Bogu je i „Onaj koji želi život“ (“Chafetz Chaim”). Bog je izvor života. On mu je darovatelj. On voli život. Svaki ljudski život ima beskrajnu vrijednost za Njega. Sakrament ženidbe stvara savršene uvjete za prijenos života, tako da nova osoba može doći na svijet u ozračju ljubavi i uzajamnog poštovanja. No, rođenje djece ima dublje značenje, jer ona također imaju utjecaja na vječnost: dar majčinstva je usko povezan s našim spasenjem.

Riječ je o spasenju majke, koja prenosi dar života. Ženina se posebnost očituje upravo u tome što ni jedno drugo ljudsko biće nije sposobno za rađanje djeteta, osim nje. Njen je cijeli organizam izgrađen na takav način kojim se omogućuje začeće i rađanje novog ljudskog bića. Cijeli hormonski sustav ženskog tijela osigurava joj plodnost. Njene kompletne psihološke i emocionalne karakteristike daju joj mogućnost kako bi s pažnjom i ljubavlju zadovoljila sve potrebe novorođenčeta. Stoga je sasvim prirodno da  majčinstvo treba biti savršeno usklađeno s Božjim planom spasenja.

Ženino rođenje djeteta također pridonosi spasenju supruga. To proizlazi iz drugog dijela gore citiranog biblijskog retka: “pod uvjetom da [oni] ustraju u vjeri, ljubavi i svetosti.” Bračni par mora ustrajati u vjeri i ljubavi, kako bi ostvario svoje spasenje i spasenje djece koju su pozvali na život.

Nije slučajnost što spominjući dar majčinstva, Biblija također ima potrebu govoriti o svetosti. Bračni par međusobno se posvećuje obvezujući se, između ostalog, i u smislu spolnosti, ali samo pod uvjetom da su u cijelosti prihvatili dar plodnosti.

Sprječavanjem mogućnosti roditeljstva kontracepcijskim sredstvima ili (ne daj Bože!) pak primislima o pobačaju, par isključuje sebe iz svetosti i zaustavlja svoj vlastiti put do spasenja. Takav je Božji plan spasenja: posvećenje putem roditeljstva.

Bog bračne parove čini svojim partnerima omogućujući im sudjelovanje u djelu stvaranja –  stvaranja djece. Kao zahvalu za dar života, oni daju slavu Bogu. Bog na poseban način poziva bračne parove kako bi otkrili Njegovu ljubav i plan koji imaju za sebe same, te kako bi u duhu odgovornosti, velikodušnosti i brižnog nadanja mogli primiti svu djecu koju im Bog sa zadovoljstvom daruje. Dakle to nisu samo oni (roditelji), nego i Bog, Gospodar života, koji odlučuje o broju djece koja će doći na ovaj svijet. Stoga je važnost molitvenog i sakramentalnog života neupitna. Kroz molitvu i sakramente par se otvora milosti Duha Svetoga, koji im pomaže upravljati svojom ljudskom spolnošću u skladu s Božjim planom. Duh Sveti omogućuje im da izgrade obitelj koja je otvorena za život i kadra izdržati brojne i složene izazove našeg vremena. “Danas posebno trebamo njihovo svjedočanstvo”, navodi naš Sveti Otac Benedikt XVI. “Trebamo obitelji koje neće dopustiti da ih zavedu suvremeni kulturni trendovi nadahnuti hedonizmom i relativizmom; koji su, iznad svega, spremni velikodušno obnašati svoje poslanje u Crkvi i zajednici.” Bračni parovi su dužni biti misionari ljubavi i života, ne samo u njihovom međusobnom služenju jedni drugima, već i u njihovom odgoju djece, te isto tako kao znak Božje ljubavi u svijetu.

Bog od nas u potpunosti očekuje da budemo odgovorni i razboriti u korištenju dara naše plodnosti. Razboritost i odgovornost zahtijevaju znanje i vještinu u korištenju darova koje smo dobili. Enciklika Humanae vitae (Ljudski život) nas podsjeća: “Odgovorno roditeljstvo vrše oni koji promišljeno i velikodušno odluče imati više djece, isto tako i oni, koji zbog ozbiljnih razloga i s poštivanjem moralnih načela, odluče da neće imati više djece bilo na određeno ili na neodređeno vrijeme “(HV, 10).

Danas se nitko ne može požaliti na nedostatak informacija o prirodnim metodama kojima se može pomnije regulirati razmak među rađanjima djece. U našoj zemlji gotovo svaka župa pokreće besplatnu savjetodavnu službu, koja je spremna dati osnovne informacije o toj temi, a ako je potrebno i uputiti parove stručnjacima. Jedino na što se možemo žaliti su naša vlastita lijenost i naivna vjera medijima, koji promiču kontracepciju kao “ jednostavan način ograničavaja plodnosti ” i pobačaj kao “pravo žene kojoj je dano da odluči sama za sebe.”Ali mediji nemaju interes za našu dobrobit. Oni nas dovode u zabludu i imaju za cilj zaraditi novac na nama. Dok Bog, s druge strane, nije poštedio svog vlastitog Sina za naše spasenje. On nam daje mnoge načine postizanja spasenja. Jedan od njih je međusobno posvećenje putem bračnog odnosa partnera otvorenih za život.

Mirosław Rucki

Sanctification through Motherhood MPHMC – Movement of Pure Hearts for Married Couples – Pokret čistih srdaca za bračne parove

Prijevod: Mia R.