Nakon lomljenja hostije, vidio je kako se u kaležu vidljivo pojavila prava Kristova krv. Prestrašen, brzo je završio misu i krv spremio u staklenu posudu.

O tom događaju nije nikome govorio sve do svoje smrti, kada je priznao što se dogodilo i rekao da je krv predao na čuvanje svećenicima u župnoj crkvi.

Vijest o ovom čudu brzo se proširila. Ljudi iz cijelog kraja dolazili su u Ludbreg. Počela su se događati i čudesna ozdravljenja po zagovoru Predragocjene Krvi Kristove.

ČUDESNA OZDRAVLJENJA

Papa Julije II. početkom 16. stoljeća pokrenuo je istragu o čudesnim uslišanjima u Ludbregu. Ispitano je 14 slučajeva, među kojima su bila tri oživljenja, ozdravljenja od sljepoće, kuge, padavice i krvarenja, sretni porodi nakon teških trudova te spašavanje žene s lomače bez ozljeda. Na temelju tih saznanja papa je donio odluku o priznanju ludbreških čuda: 12. ožujka1513. spomenute je događaje proglasio autentičnim.

Zavjet hrvatskog sabora

Kad je 1739. vladala kuga te u Moslavini odnijela oko 4500 života Hrvatski se sabor u Varaždinu zavjetovao se Bogu da će, ako bolest prestane, podići kapelu posvećenu Predragocjenoj Krvi Kristovoj. Iako su se sredstva prikupljala, ona su najprije potrošena u druge svrhe, a kasnije su kapelu onemogućile teške prilike, osobito tijekom Drugog svjetskog rata. Kapela je konačno izgrađena tek 1994. godine.

Sveta nedjelja u Ludbregu

Iako je svaka nedjelja sveta nedjelja, ovaj se naziv koristi za prvu nedjelju u rujnu kad se u Ludbregu svečano slavi sveta Misa na čast euharistijskog čuda. Proslava započinje u četvrtak Svetom Misom u kapeli dvorca, nakon čega se relikvija prenosi u župnu crkvu Presvetog Trojstva, gdje se tijekom trodnevnice štuje pred vjernicima. Okupi se oko 10 000 vjernika. U određene dane u svetištu se mogu dobiti i oprosti za vremenite kazne čistilišta: na Tijelovo, Malu Gospu i blagdan sv. Tome apostola. 

Rat & Odgađanje gradnje kapele

Po završetku II. svj. rata i uspostavi nove komunističke vlasti svaka pomisao na gradnju zavjetne kapele bila je uzaludna. Opasnost za ludbrešku relikviju još za vrijeme rata uočio je mladi bogoslov F. Čubranić s otoka Krka koji je tada boravio na župi. Doznavši što neki namjeravaju, relikviju je 1941. zazidao u predvorju crkve s lijeve strane, a tek po završetku rata svetinja je vraćena u sakristiju. Ludbreški župnik Crnković je streljan, a kapela zatvorena je za javnost i pretvorena u vojno skladište, zidovi su prebojani, namještaj i oltari spaljeni, a svete skulpture iz kapele slomljene i bačene u obližnju rijeku Bednju. Sva su hodočašća bila zabranjena.

• Papa Julije potvrdio je euharistijsko čudo, a službenu potvrdu kasnije je izdao papa Lav X, koji je predvodio procesiju s relikvijom ulicama Rima te izdao bulu o čuvanju relikvije u Ludbregu.
• Nadbiskup Alojzije Stepinac smatrao je da mnoge nedaće koje pogađaju hrvatski narod dolaze i zbog neispunjenog zavjeta iz 1739. te je radio na njegovu ispunjenju. Godine 1944., nakon jedne propovijedi dao je zavjet o zalaganju oko izgradnje kapele.
• Točno 50 godina kasnije, 1994., zavjet je izvršen, nova kapela je posvećena uz prisutnost oko 100.000 hodočasnika..

Tijekom svete mise u Ludbregu svećenik je posumnjao da su Tijelo i Krv Kristova stvarno prisutni pod prilikama kruha i vina.

Odmah nakon riječi posvećenja tj. nakon pretvorbe vino se vidljivo pretvorilo u krv. Relikvija sa presvetom Krvi Kristovom i danas okuplja tisuće hodočasnika u Ludbreg na početku mjeseca rujna.

Čudo se dogodilo 1411. godine.

Svećenik nije znao što bi učinio odlučio je sakriti kalež u zid iza glavnog oltara. Majstor kojeg je zamolio da to učini zakleo se na šutnju.

Svećenik je čuvao tajnu sve dok nije došao njegov smrtni čas. Kad je otkrio što se dogodilo vijesti su se brzo proširile i ljudi su u velikom broju počeli dolaziti u Ludbreg.

Relikvija sa Presvetom Krvi je odnesena u Rim gdje je ostala nekoliko godina. Ljudi su nastavili dolaziti na hodočašća.

U vrijeme pape Julija II 1500 godine poslana je komisija u Ludbreg da ispita događaje vezane uz čudo. Mnogi su ljudi svjedočili da su na neobjašnjiv način ozdravili dok su se molili u svetištu, u prisutnosti relikvije Presvete Krvi.

Papa Lav X je u travnju 1513 izdao bulu tj. dokument koji dopušta da se časti sveta relikvija, a on sam ju je nosio u procesiji ulicama Rima. Relikvija je potom vraćena u Hrvatsku, u Ludbreg.

Kad je u 18.-om stoljeću zavladala kuga ljudi su se utjecali Bogu u pomoć, a Hrvatski sabor se također zavjetovao da će napraviti kapelu u Ludbregu u spomen na euharistijsko čudo ako kuga prestane.

I zaista kuga je prestala, ali kapela nije bila odmah izgrađena. Naprotiv, dugo se čekalo. Tek godine 1994., kad je Hrvatska postala samostalna zavjet je ispunjen.

U kapeli je kasnije oslikana freska posljednje večere sa hrvatskim svecima oko Isusa. Na mjestu Ivana apostola primjerice naslikan je Ivan Merz. Malo je poznato da je naš blaženi Ivan Merz na sinodi biskupa o Euharistiji koja je održana u Rimu 2005. uključen među 18 najvažnijih euharistijskih svetaca.

Na slici Isus u ruci drži pokaznicu sa relikvijom euharistijskog čuda.

Euharistijsko čudo u Ludbregu slavi se cijelu sedmicu dana, krajem kolovoza do prve nedjelje rujna. Ta prva nedjelja rujna kad je svečano euharistijsko slavlje u narodu je poznata kao „Sveta nedjelja“, makar je svaka nedjelja sveta nedjelja.