A za što to optužuju čovjeka koji je izgarao za Krista i Crkvu?

Optužuje ga se da je kao nadbiskup Krakowa navodno zataškavao pedofiliju među svećenicima, da ništa nije učinio po tom pitanju.

Vjerni Poljaci su svjesni da napadi neće prestati nego da je pred njima duga borba ako žele sačuvati svoju vjeru, svoje obitelji, svoj identitet.

Poljski novinar Gutowski i nizozemski novinar Ekke Overbeek prednjače u toj kampanji. Na privatnoj TV postaji TVN24 u američkom vlasništvu, najprije su emitirali seriju emisija pod naslovom Don Stanislaw, a na račun papina tajnika Stanislava Đivića (S. Dziwisz) i samog pape Ivana Pavla II dok je još bio kardinal u Krakowu, s optužbama za zataškavanje.

Katolički novinari u Poljskoj su nasuprot nemilosrdnoj kampanji skretali pozornost javnosti na to da je papa Ivan Pavao II bio prvi papa koji je izdao dokumente namijenjene borbi protiv tog problema od kojih je najvažniji bio Sacramentorum sanctitais tutela, iz 2001.god. koji je Kongregaciji za nauk vjere dao autoritet kazniti svećenike zlostavljače, a što je prije bilo u nadležnosti biskupa.

Nije zgoreg spomenuti da isti oni koji se tobože jako brinu za dobrobit djece spominju samo jednog od tisuću pedofila tj. onog koji se pronađe unutar crkvenih krugova, a one ostale, njih 999 (prema statistikama) koji se nalaze u drugim profesijama, ne spominju. Problem je dakle sveden samo na Katoličku Crkvu. Ostali slučajevi, na žalost, kao da nisu toliko važni.

U članku Lifesitenews-a (12.4.2023.) pod naslovom POVIJEST NE POTVRĐUJE KLEVETNIČKU KAMPANJU PROTIV PAPE IVANA PAVLA II  možemo pronaći poduži članak koji se pozabavio ovim pitanjem.

Ljevičari su imali za cilj zbaciti s vlasti konzervativnu stranku Pravo i pravda, koja je bila na vlasti od 2015.god. Želja je ljevičara bila da sprovedu i u katoličkoj Poljskoj ono što se ostvarivalo u Španjolskoj: legaliziranje pobačaja na zahtjev, odobravanje tzv. istospolnih brakova, propagiranje LGBT i rodne ideologije. Poljska ljevica naravno, brine o pravu životinja, o klimatskim promjenama i drugim stvarima koje su drage njihovim američkim kolegama.

Da bi ljevica ostvarila svoje ciljeve smeta joj Katolička Crkva. Ona je glavna prepreka jer je Katolička Crkva bila glavni branitelj poljskog identiteta, pogotovo u posljednja dva stoljeća kad je Poljska najviše vremena provela pod stranom dominacijom.

Tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno je više od petine poljskog svećenstva, stotine svećenika je ubijeno u koncentracijskom logoru. U poratno vrijeme, do svoje smrti 1981. poljski blaženik, kardinal, primas Stefan Wyszyński, je neprestano branio poljski narod zbog čega je bio u zatvoru tri godine. Mnogi istaknuti svećenici kao Jerzy Popiełuszko, dobili su palmu mučeništva.

Mnogi poljaci kao svog najvećeg sina Poljske smatraju papu Ivana Pavla II. Tisuće ulica, škola i trgova nose ime po njemu. Poljski su povjesničari potpuno složni u tome da je papa Ivan Pavao II imao presudnu ulogu u mirnom slomu komunizma u Europi. Nadalje, nitko kao on nije tako branio dostojanstvo ljudske osobe od začeća do prirodne smrti i tradicionalno moralno učenje o ljudskoj spolnosti, a tome je bio dodatna opasnost za poljsku ljevicu. (Njegov citat o tzv „homoseksualnom braku“ iz knjige Sjećanje i identitet:

Opravdano je i potrebno zapitati se nije li to možda dio nove ideologije zla, možda podmuklije i skrivenije, koja ljudska prava pokušava suprotstaviti obitelji i čovjeku.)

Stoga su ga odlučili pošto poto diskreditirati.

Vodeću ulogu u tom imala je TV POSTAJA TVN24. Martin Gutowski 2020 god. Je emitirao seriju emisija Don Stanoslaw koja optužuje don Stanislawa Đivića, tajnika Ivana Pavla II za prikrivanje zlostavljanja dok je papa bio kardinal Krakowa. Optužuju ga da je selektirao informacije koje je upućivao Ivanu Pavlu II, no oslobođen je optužbi za nemar u Krakowu.

Nakon tih emisija Gutowski je započelo emitirati daljnje emisije koje (krivo) optužuju papu Ivana Pavla II da nije učinio ništa kako bi spriječio zlostavljanja od strane svećenika.

U seriji emisija emitirana je i ona naslovljena: Franciszkańska 3 i to dva dana prije objavljivanja knjige o navodnom prikrivanju loših stvari o papi Ivanu Pavlu II (Maxima culpa: Što Crkva prikriva o Ivanu Pavlu II), autora nizozemskog novinara Ekka Overbeeka.

Franciskanska 3 je inače bila adresa biskupa u Krakowu, odakle se sveti papa Ivan Pavao II tijekom posjeta Krakowu obraćao mnoštvu poljskih vjernika. Nakon smrti Ivana Pavla II, (2.4. 2005. godine) to je bila adresa koja je u mnogima budila lijepe i emotivne uspomene na tog svetog čovjeka. Tamo bi se okupljali, molili, tugovali, palili svijeće.

Dokumentarac Franciskanska 3 je htio postići da se sada ta adresa povezuje sa zlostavljanjima i zataškavanjima.

Glazba koja se upotrijebila u dokumentarcu podsjeća na glazbu iz filma „Kad jaganjci utihnu“ a to je očito osmišljeno s ciljem da se Crkva promatra kao zločinačka organizacija, a Ivana Pavla II kao zlikovca, umjesto kao heroja i sveca.

Novinari Gutowki i Overbek sugeriraju da je papa Ivan Pavao II učio tolerirati zločine od svog učitelja, kardinala Sapiehe, nadbiskupa Krakowa.

A tko je zapravo kardinal Sapieha? Kardinal Stefan Stanislav Joseph Sapieha,  inače je plemićkog porijekla, rođen na dvorcu kao najmlađi od sedmero djece kneza Adama Stanislava Sapiehe i princeze Jadvige. U vrijeme Drugog svjetskog rata Sapieha je bio prisiljen voditi sjemenište u tajnosti jer su Njemci ubijali sjemeništarce gdje god bi kojeg našli. Među njima je tada bio i Ivan Pavao II.

Sapieha je zbog ustrajnosti u obrani vjere i Poljske postao poznat pod nazivom „Nesalomljivi princ“.

Nakon optužbi da je Sapieha predator Gutowki je optužio i Karola Wojtyłu  da je zataškavao zločine trojice svećenika.

Poljskii su se novinari dali na istraživanje i objavili istinu koja je upravo suprotna onomu što je tvrdio Gutowski.

1. Surgent je npr bio jedan od takvih svećenika koji je bio kažnjen od strane Wojtyłe, u vidu neobjavljanja pastoralnih dužnosti. Utvrđeno je da je kardinal Wojtyła postupao prema kanonskom pravu te nema razloga tvrditi da je prikrivao zlostavljanje.
2. Loranc je drugi slučaj. Loranz je priznao svoja nedjela i Wojtyła ga je kaznio time što ga je poslao da živi u zidinama cistercitskog samostana. (Više o tim slučajevima možete pronaći na stranici lifesitenews.com )

Woytila je, očito postupao kao što je i govorio u jednom svom obraćanju američkim kardinalima u travnju 2002. godine:

“Ljudi trebaju znati da u svećeničkom i redovničkom životu nema mjesta za one koji bi štetili mladima.”

Poljaci su bili silno razočarani radom novinara Gutowkog i Overbeeka te su mnogi stali u obranu pokojnog pape.

Izvor: KLEVETNIČKA KAMPANJA…

Klevetnička kampanja zasigurno je ostavila traga u narodu, a i na nama je da otvorimo oči i pogledamo tko takvo nešto govori i zašto?

Neka nam sveti papa Ivan Pavao II bude na pomoći da uvijek budemo istinoljubivi i da nikada ne slijedimo put Laži i Zloga,

već da slijedimo Onoga koji za sebe reče: Ja sam Put, Istina i Život.

Nadbiskup Carlo Maria Vigano daje nam ozbiljno porazmisliti o onome što se zapravo događa u ovoj korona-krizi. Ukazuje na to kako su mnoge vlade u zadnjih godinu dana poduzimale razne mjere mjere bez postizanja obećanih rezultata. Obećano je da će cjepivo donijeti slobodu kretanja, a studije otkrivaju da su osobe cijepljene dvostrukom dozom nisu zaštićenije nego, naprotiv, nose 251 puta veće virusno opterećenje od onih koji imaju prvi soj virusa (usp. (BYOBLU.COM).  

Čini se, kaže on, da se medicina odrekla svoje razboritosti, da je postala nedodirljiva kasta koja ne prihvaća nikakvu kritiku, pa i onda kad dokazi i činjenice govore drugačije. U ovoj novoj religiji postoje covid-svećenici, a heretici su svi oni koji se s njima ne slažu.

Šveđani nisu uvodili stroge mjere, pa se to ne uzima kao dokaz neučinkovitosti strogih mjera. U Izraelu i Velikoj Britaniji gdje je masovno cijepljenje povećalo infekcije – njihov primjer ne potiče vladare drugih zemalja na oprez u kampanji cijepljenja.

Suočeni smo sa velikom obmanom, temeljenom na lažima i prijevarama. Ova obmana polazi od pretpostavke da su opravdanja koja su vlasti iznijele u prilog svojim postupcima iskrena. Jednostavnije rečeno, greška se sastoji u vjerovanju da su vlastodršci pošteni i da nam ne lažu. Stoga se ustraje u pronalaženju opravdanja, s jedinom svrhom da ne prepoznamo da smo predmet zavjere isplanirane do najsitnijih detalja.

…

LIBERA NOS A MALO
Razmatranja o velikom resetu  i novom svjetskom poretku

Nitko neće biti dio Novog svjetskog poretka
ako ne izvrši čin obožavanja Lucifera.
Nitko neće ući u New Age ako ne primi luciferijansku inicijaciju.

David Spangler,
direktor Projekta planetarne inicijative Ujedinjenih naroda
( Reflections on The Christ , Findhorn, 1978.)

Više od godinu i pol dana bespomoćno smo svjedoci slijeda neskladnih događaja kojima većina nas ne može dati uvjerljivo opravdanje. Hitna situacija s pandemijom posebno je pokazala kontradiktornost i nelogičnost mjera koje su nominalno namijenjene ograničavanju zaraze – karantene, policijski sat, zatvaranje komercijalnih aktivnosti, ograničenja javnih usluga i klasa, obustava prava građana – ali koje se svakodnevno poriču sukobljenim glasovima, jasnim dokazima o neučinkovitosti, kontradikcijama istih zdravstvenih tijela. Nema potrebe nabrajati mjere koje su poduzele gotovo sve vlade svijeta bez postizanja obećanih rezultata.

Ograničimo li se na pretpostavljene prednosti koje je eksperimentalni genski serum trebao donijeti zajednici – prije svega imunitet na virus i obnovljenu slobodu kretanja – otkrivamo da je studija Sveučilišta Oxford objavljena u Lancetu ( ovdje ) navodi da je teret virusa onih cijepljenih dvostrukom dozom 251 puta veći nego li kod prvih sojeva virusa ( ovdje ), unatoč najavama svjetskih lidera, počevši od talijanskog premijera Maria Draghija, prema kojemu: ” tko god se cijepi, živi, ​​tko se ne cijepi, umre “.

Čini se da su nuspojave seruma gena, pametno prikrivane ili namjerno ne registrirane od strane nacionalnih zdravstvenih tijela, potvrđuju opasnost od uzimanja cjepiva kao i uznemirujuće nepoznanice za zdravlje građana s kojima ćemo se uskoro morati suočiti.

Od znanosti do scijentizma

Čini se da se medicina – koja nije znanost, već primjena znanstvenih načela u različitim slučajevima svaki put, na iskustvenoj i eksperimentalnoj osnovi – odrekla svoje razboritosti, u ime hitnog slučaja koji se popeo na razinu svećeništva od religije – religije znanosti, u stvari – što, kako bi se, kao što je sama zaogrnut u dogmatizam graniči s praznovjerjem. U Ministri ovog kulta su se konstituirali kao kasta nedodirljivih, izuzeti od svake kritike čak i kad su njihove tvrdnje negirane dokazima o činjenicama.

Načela medicine, koja se smatraju općenito valjanima do veljače 2020., ustupila su mjesto improvizaciji, do te mjere da im je savjetovano cijepljenje u jeku pandemije, obveza maski koje su nametnute iako su beskorisne, proizvoljno postavljanje bizarnih udaljenosti , zabranu liječenja učinkovitim lijekovima i nametanje eksperimentalne genske terapije koja krši normalne sigurnosne protokole. I kao što postoje novi Covid svećenici , tako postoje i novi heretici , odnosno oni koji odbacuju novu religiju pandemije i žele ostati vjerni Hipokratovoj zakletvi. Nerijetko se čini da se aura nepogrešivosti koja okružuje virologe i druge manje ili više naslovljene znanstvenike dovodi u pitanje zbog sukoba interesa ili značajnih financijskih koristi koje dobivaju farmaceutske tvrtke, što bi u normalnim uvjetima bilo skandalozno i ​​kriminalno.

Ono što mnogi ne razumiju je nedosljednost između navedenih ciljeva i sredstava koja se usvajaju na stalno mijenjajući način kako bi se oni postigli.

Ako u Švedskoj nedostatak izolacija i maski nije doveo do veće stope zaraze od onih u zemljama u kojima su ljudi bili zatvoreni u svojim domovima ili gdje su im maske bile stavljene čak i u osnovnim školama, ovaj se element ne smatra dokazom neučinkovitosti mjera. Ako je u Izraelu ili Velikoj Britaniji masovno cijepljenje povećalo infekcije i učinilo ih virulentnijim, njihov primjer ne potiče vladare drugih zemalja na oprez u kampanji cijepljenja, već ih tjera da procijene obveznu prirodu davanja cjepivo. Ako se ivermektin ili hiperimunska plazma pokažu kao valjani tretmani, to nije dovoljno za njihovo odobrenje, a kamoli da ih se preporuči. A oni koji se pitaju razlog ove uznemirujuće iracionalnosti na kraju se suzdržavaju od prosuđivanja, dajući na neki način fideističko prihvaćanje izjavama Covida svećenika , ili obrnuto smatrajući liječnike nepouzdanim čarobnjacima.

Jedinstvena skripta pod jednim smjerom

Kao što sam ranije rekao, suočeni smo s kolosalnom obmanom, temeljenom na lažima i prijevarama. Ova obmana polazi od premise da su opravdanja koja su vlasti iznijele u prilog svojim postupcima iskrena. Jednostavnije rečeno, greška se sastoji u vjerovanju da su vlastodršci pošteni i u pretpostavci da nam ne lažu. Stoga ustrajemo u pronalaženju manje -više vjerojatnih opravdanja, s jedinom svrhom da ne prepoznamo da smo predmet zavjere isplanirane do najsitnijih detalja. I dok pokušavamo racionalno objasniti iracionalno ponašanje, dok logiku pripisujemo nelogičnim postupcima onih koji upravljaju nama, kognitivna disonanca vodi nas da zatvorimo oči pred stvarnošću i da povjerujemo u najsramnije laži.

Trebali smo shvatiti – napisao sam to prije nekog vremena – da Veliki reset plan nije bio rezultat buncanja nekog “teoretičara zavjere”, već grubi dokaz zločinačkog plana, desetljećima osmišljenog i usmjerenog na uspostavu univerzalne diktature u kojoj manjina neizmjerno bogatih i moćnih ljudi namjerava porobiti i podčiniti cijelu čovječanstva globalističkoj ideologiji. Optužba za “teoriju zavjere” možda je mogla imati smisla kad zavjera još nije bila evidentna, ali danas je negiranje onoga što je elita planirala od 1950 -ih neopravdano. Ono što su Kalergi, Rothschildi, Rockefelleri, Klaus Schwab, Jacques Attali i Bill Gates govorili od Drugoga svjetskog rata objavljeno je u knjigama i novinama, komentirano i preuzeto od strane međunarodnih tijela i zaklada, sastavljeno upravo od stranaka i vlade većine.

Zločinaka sredstva

Kad se shvati da su sadašnji događaji namijenjeni postizanju određenih rezultata – i posljedično ostvarivanju određenih interesa u ime manjinskog dijela čovječanstva, sa nesagledivom štetom za većinu – moramo imati i iskrenost da priznamo da je autor ovog plana –  zločinački um. Ovaj zločinački dizajn također nas tjera da shvatimo prijevaru koju je počinila civilna vlast predstavljajući određene mjere kao neizbježan odgovor na nepredvidive događaje, kada su događaji vješto stvoreni… …

(Veliki četvrtak 2021)

• Vaša Ekselencijo, Vašim opetovanim intervencijama i aktivnostima raznih blogova na svaki način osuđujemo otpadništvo koje se širi u Crkvi baš poput tiranije nametnute ideologijom Novog svjetskog poretka, kojoj je izgleda Hijerarhija Crkve  potpuno podložna.  S obzirom na ove teme, uočena je podjela koja je sve naglašenija unutar obitelji, a također i među prijateljima. U vezi sa poslovima svijeta i Crkve postoje radikalno podijeljena mišljenja, s polarizacijom koja, čini se, ne dopušta međusobno razumijevanje. Kao da su se pojavile dvije različite kulture, dvije različite antropologije, pa čak i dvije različite vjere. – Dakle, kako bismo se trebali ponašati u ovoj situaciji ako želimo zaštititi ljubav prema istini?

U pravu ste: uspostava Novog poretka, započeta pod izlikom takozvane pandemije, mnogima čini osjetnim gubitak unutarnjeg mira i spokoja; čini nas da opažamo zlo koje nas obuzima i pred kojim se osjećamo nemoćnima; zaoštrava podjele i neslaganja između članova obitelji, rodbine i prijatelja.

Vrlo često smo tužni kad vidimo kako laž uspijeva uvjeriti ljude nama bliske za koje smo vjerovali da su zreli i sposobni razlikovati dobro od zla. Čini nam se nevjerojatnim da su se naši prijatelji dopustili prevariti, doista bih rekao da su hipnotizirani bubnjanjem glavnih medija: čini se da su liječnici koje smo smatrali savjesnima poništili vlastita znanstvena saznanja odustajući od racionalnosti ime svojevrsnog ludog praznovjerja; poznanici koji su do jučer osuđivali strahote nacizma i komunizma ne shvaćaju koliko se užasi tih diktatura ponovno predlažu u još neljudskijem i nemilosrdnijem obliku, replicirajući u širem opsegu eksperimentiranje u koncentracijskim logorima i kršenje zakona prirodnih prava svjetske populacije.

Ne možemo razumjeti kako to može biti da nam naš župnik o Covidu govori kao da je u pitanju kuga, da se gradonačelnik ponaša kao hijerarh, da susjed zove policiju jer obitelj na terasi organizira roštilj. Starije ljude koji su se nekada hrabro borili i riskirali živote, sada je doslovno terorizirano gripom koja se može liječiti. Očevi obitelji s čvrstim moralnim načelima toleriraju indoktrinaciju svoje djece u poroke i izopačenost, kao da ono što im je preneseno i ono u što vjeruju više nema nikakvu vrijednost. Govoreći o ljubavi prema svojoj zemlji, obrani nacionalnih granica i nacionalnom suverenitetu sada se smatra fašističkim. I mi se pitamo: gdje je Italija koju smo voljeli? Gdje je Crkva koja nas je uputila u Vjeru i učinila da rastemo u Milosti Božjoj? Je li moguće da je sve to otkazano u samo nekoliko godina?

Očito je da se ovo što se sada događa planiralo desetljećima, kako u civilnoj sferi, tako i u vjerskoj. I mnogi su ljudi, vrlo mnogi, prevareni: prvo uvjeravajući ih da dodijele prava onima koji ne dijele ni našu vjeru ni naše vrijednosti, zatim čineći da se osjećaju gotovo krivima za činjenicu da su katolici, za svoje ideje, za svoju prošlost.

Danas smo došli do točke da nas jedva toleriraju kao retrogradne i fanatike, dok postoje oni koji bi htjeli učiniti zločinom ono što je tisućljećima bilo temeljem civiliziranog života, a proglasiti ​​svako ponašanje protiv Boga, protiv prirode i protiv našeg identiteta ne samo dozvoljeno već i obvezno.

Suočeni s ovim preokretom koji uključuje cijelo naše društvo, podjela koja se pojavljuje između djece svjetlosti i djece tame čini se sve jasnijom: ovo je milost koju nam je dao Bog za hrabar i odlučan izbor. Prisjetimo se riječi našega Gospodina: „ Ne vjerujte da sam došao da donesem mir na zemlju; Nisam došao donijeti mir već mač”(Mt 10,34).

Pacifizam o kojem slušamo desetljećima služi samo razoružavanju dobrih i oslobađanju zlih da čine svoja bezakona djela. Stoga su čak i podjela i polarizacija između onih koji pripadaju Gradu Božjem i onih koji služe princu ovoga svijeta dobrodošli, ako nam služi za otvaranje očiju.

Ljubav prema istini nužno podrazumijeva mržnju prema lažima, a bilo bi nepromišljeno i iluzorno vjerovati da se može služiti dvojici gospodara. Ako se danas od nas traži da biramo između Kristovog Kraljevstva i tiranije Novog svjetskog poretka, taj izbor ne možemo izbjeći i moramo ga provoditi dosljedno, tražeći od Gospodina snage da Ga svjedočimo čak do točke mučeništva.

Onaj tko nam kaže da se Evanđelje može pomiriti s antievanđeljem globalizma – laže, kao što lažu i oni koji nam nude svijet bez ratova u kojem sve religije mogu živjeti zajedno u miru. Nema mira osim u Kraljevstvu Kristovom: pax Christi in regno Christi.

Da bismo uspješno vodili borbu, trebali bismo moći računati na generale i zapovjednike koji nas vode: ako su gotovo svi preferirali dezerterstvo i izdaju, možemo računati na nepobjedivog Vođu, Presvetu Djevicu, na njezinu zaštitu nad svojom djecom i cijelom Crkvom. Pod Njezinim snažnim vodstvom ne bismo se trebali bojati ničega, jer je Ona ta koja će satrti glavu stare zmije i vratiti red koji je srušio sotonin ponos.

• Razgovarajmo o liturgiji i svetoj misi. Nisu svi vjerni katolici, koliko god dobronamjerni, imali mogućnost sudjelovanja na misama Vetus Ordo i moraju se “zadovoljiti” misama koje se slave u njihovim župama, često obilježenim liturgijskim bezobrazluk ako ne i prave zlouporabe. U tim misama pričesti se primaju na ruku, stoje, Oče naš čita se prema novoj formuli [na misama koje se slave na talijanskom jeziku], prisutni su pozvani razmijeniti “pogled mira” [umjesto znaka mira ], čuje se propovijed koja je u skladu s bergoglijanstvom (da se dotakne samo nekoliko aspekata). Na kraju, odlaze s mise osjećajući se, blago rečeno, tužni, umjesto mirni i pomireni s Bogom i svojom braćom. Pa što bi trebali učiniti?

Prvo se trebamo zapitati kako je moguće da je vrhovni čin štovanja, koji je ustanovio naš Gospodin da bi na našim oltarima na nekrvan način nastavio beskrajnu milost Žrtve na Kalvariji, postao zapreka posvećenju vjernika umjesto prigoda duhovnog napretka i unutarnjeg mira. U drugim vremenima, misa je pružala pogled na Nebo usred svjetskih iskušenja i kaosa; danas se čini da je galama svijeta nezamjenjiv element koji razgoni tišinu, molitveno klanjanje i osjećaj svetosti i prisutnosti Boga. Ali ako je u prirodnom poretku naša dužnost hraniti tijelo zdravom hranom i izbjegavati one otrovane ili pretvorene, tim više što je naša dužnost u nadnaravnom poretku hraniti naše duše zdravom hranom, čuvajući se od onog što nas truje.

Očito razumijem poteškoće vjernika u pronalaženju crkava u kojima se slavi tradicionalna sveta misa, ali mislim da Gospodin također zna cijeniti dobru volju onih koji su svjesni važnosti koju Sveta žrtva ima za našu dušu , posebno u trenucima velike krize poput one kroz koju prolazimo, pa iz tog razloga znaju uložiti mali napor, barem nedjeljom, da dostojno posvete Dan Gospodnji. Bilo je vremena i mjesta u kojima su katolici bili proganjani, a sudjelovanje na misi bilo je teško i opasno, a vjernici su se ipak uspjeli tajno okupiti u šumi, podrumima ili na tavanima kako bi počastili Boga i nahranili se kruhom anđela: dužni smo biti dostojni ove naše braće po vjeri, bez opravdanja ili izgovora. Summorum Pontificum priznaje pravo vjernika – pravo, a ne privilegij – na tradicionalnu misu, a ako se to ne dogodi svugdje, to je velikim dijelom zato što se vjernici ne znaju nametnuti. Nije pitanje brige za estetiku, ljubavi prema latinskom ili gregorijanskom pjevanju ili oblika nostalgije za vlastitom prošlošću; ovdje je ono o čemu je riječ srce srca Crkve, duša nadnaravnog života katolika, istinsko dobro svijeta.

Razumijem da se mnogi vjernici nalaze u situaciji poteškoće, barem s ljudskog gledišta, u trenutku kada moraju odlučiti hoće li napustiti život svoje župe kako bi tražili tradicionalnu misu koja je ponekad kilometrima daleko. Vjernici imaju ozbiljnu moralnu dužnost barem tražiti misu koju s pokornošću i poštovanjem slavi pobožni svećenik koji daje svetu pričest na jezik.

Pandemija je dala izgovor za nasilno nametanje ograničenja funkcioniranja liturgije: nemojmo mi sami, svojom šutnjom i povlačenjem dopuštati da nam se nametnu nedolične ili svetogrdne mise i tako biti odgovorni za te zlouporabe. Boga vrijeđa lijenost i ravnodušnost kojom mu uzvraćamo na Njegovu ljubav: to je sve uočljivije kod vjernika koji  pristaju čak na cijepljenje u crkvi na Veliku subotu, zamjenjujući meditaciju o Posljednjim stvarima neutemeljenim strahom od tjelesne smrti.

Suočeni s ovim manifestacijama robovanja svećenstva i hijerarhije diktatima korumpiranog i korumpiranog autoriteta, glasno podignuti glas nije samo moralna dužnost već je i kočenje ekscesa kod tolikog broja crkvenjaka koji su zaboravili smisao svog svećeništva i dušu svog poziva.

Morali bi ozbiljno razmotriti koliko je ozbiljna njihova suradnja s pričom o Covidu, pogotovo kada pseudoznanstveno praznovjerje postane jedini mogući oblik vjere, prisvajajući simbologiju, leksikon i ritualnost religije. Tko ima uši, neka čuje, neka razumije.

Zamolimo stoga naše svećenike da svetu misu slave kao da je to prva i posljednja misa u njihovom životu, da ukinu ove svjetovne obrede i vrate nam blago koje tvrdoglavo skrivaju. Ne zaboravimo pružiti materijalnu i duhovnu pomoć svećenicima koji hrabro i dosljedno slave tradicionalnu liturgiju, sjećajući se da će jednog dana oni biti ti koji će obnoviti tkivo koje će obnoviti kršćansko društvo. A ako ni sami ne možemo redovito sudjelovati na Svetoj žrtvi u obredu koji su nam predali apostoli, držimo se podalje od onih koji skrnave Presveti Sakrament i koriste propovjedaonicu za kvarenje Vjere i Morala. Međutim, želio bih ponoviti, iz dužnosti savjesti, da gdje god je moguće sudjelovati na tridentskoj misi bez ozbiljnih neugodnosti, svakako je treba preferirati u odnosu na reformiranu misu.

• Nesumnjivo ste vidjeli, Vaša Ekselencijo, da se još jednom postavilo pitanje “tko je papa, a tko nije papa”. Postoje oni koji kažu: s obzirom na to da je Bergoglio izabran na temelju manipulacija mafije Saint Gallena i možda s nepravilnostima tijekom Konklave, on nije papa. Umjesto toga, za Ratzingera se kaže da je papa, jer se kaže da se nije slobodno odrekao prijestolja, već zato što je bio prisiljen snažnim pritiscima i zato što je navodno namjerno pogrešno napisao latinski tekst ostavke kako bi je učinio nevaljano. Je li ovo “fantasy church”? Ili postoji neki element koji treba uzeti u obzir ozbiljno?

Višestruki uzroci – snažni i neprimjereni pritisci kako izvan Crkve, tako i od strane eminentnih članova Hijerarhije, kao i osobni karakter Josepha Ratzingera – navodno su naveli Benedikta XVI. da formulira izjavu o ostavci na potpuno nepravilan način, ostavljajući Crkvu u stanju teške neizvjesnosti i zbunjenosti; navodno su makinacije skupine progresivnih zavjerenika odredile Bergoglia kao kandidata koji je tada izabran tijekom konklave obilježene kršenjem Apostolskog ustava Universi Dominici Gregis koji regulira izbor rimskog pape: za te se elemente kaže da su abdikacija Ratzingera ništavna, Konklava iz 2013. ništetna, a izbor nasljednika također ništetan. Međutim, iako se o njima široko i neporecivo govori, za te je elemente potrebna potvrda i nadasve izjava vrhovne vlasti Crkve. Bilo kakav izgovor onih koji za to nemaju ovlasti bio bi nepromišljen.

Također vjerujem da, u sadašnjoj situaciji, spor oko toga tko je vladajući Papa služi samo slabljenju ionako rascjepkanog zdravog dijela crkvenog tijela, sijući podjelu među dobrima.

S pouzdanjem se pomolimo Gospodinu da istinu iznese na vidjelo i pokaže nam put koji treba slijediti. Za sada, snažni u vrlini razboritosti, koja nalaže sredstva prema konačnom cilju, ostanimo vjerni i ljubomorno čuvajmo ono u što je Crkva oduvijek vjerovala: quod semper, quod ubique, quod ab omnibus creditum est.

• Tijekom ovog vremena, koje je u mnogim aspektima tako komplicirano i zbunjeno, koja je vaša molitva? Želite li nam sugerirati kako se obratiti našem Gospodinu?

Ono što se danas događa jest zbog javnih grijeha nacija, grijeha pojedinaca i – koliko god to užasno zvučalo – grijeha ljudi Crkve. Ne možemo intervenirati zbog grijeha naroda niti zbog hijerarhije, ali možemo započeti s poniznošću i duhom istinskog obraćenja kako bismo popravili svoje grijehe, svoje nevjere i svoju mlakost. Dakle, dok se novi farizeji raduju svjetskom uvažavanju, uz molitvu za njihovo obraćenje, moramo moliti Gospodinovo milosrđe prema sebi riječima Evanđelja: „O Bože, smiluj mi se grešniku“ (Lk 18,13). Društvo, a još više Crkva, bit će umnogome pomognuta  od naše vjernosti i našega hodanja putem svetosti koji nam je pripremljen, s Božjom milošću i pod zaštitom Presvete Djevice. Nemojmo sebe lišavati povjerenja u pomoć One  koju nam je Gospodin dao na križu kao našu Majku i koja nam kao takva neće uskratiti njezinu pomoć u našim kušnjama.

• Približavamo se Uskrsu: usprkos svemu, Gospodin uskrsava. Želimo pronaći razloge za nadu. Ovo je težak pothvat, ali možemo li pokušati?

Ne samo da možemo pokušati: moramo imati Vjeru i također prakticirati krepost nade, prema kojoj znamo da nam Gospodin dodjeljuje Milosti potrebne da izbjegnemo grijeh, izvršimo dobro i zaslužimo vječno blaženstvo Neba.

Ne zaboravimo da smo hodočasnici u hac lacrimarum valle i da je naša domovina Nebeski Jeruzalem, zajedno s Anđelima i Svetima, u slavi Presvetog Trojstva. Surrexit Dominus vere, uskrsna liturgija proglašava: Uskrsnuo je jednom zauvijek, osvojivši Sotonu i ugrabivši mu kirograf koji je Adam potpisao istočnim grijehom.

Sadašnje nevolje, strah da ćemo biti napušteni i usamljeni protiv moćnog upravljanja za koje se čini da nas slama i svladava, ne bi nas trebali uplašiti već potaknuti na obnavljanje povjerenja u Onoga koji je za sebe rekao: „ Rekao sam vam ove stvari , kako biste mogli imati mir u Meni. U svijetu ćete imati nevolju; ali hrabro, ja sam pobijedio svijet “ (Iv 16,33).

Neka nas ovaj sveti Uskrs potakne na povratak Bogu, prikazujući svoje nevolje i kušnje za obraćenje grešnika, kako bismo, nakon što smo imali udjela u kaležu Getsemanija, bili dostojni slave uskrsnuća.

(Izvor: kustos Aldo Maria Valli)

Netko je malo prostudirao  dva modna časopisa (vidi video)  i došao do zabrinjavajućih otkrića. Jedan (Elite) je imao 426 stranica i težio je malo više od kilograma. Drugi je imao 244 str i težio je blizu pola kilograma. Odlučio je istrgati one stranice koje se odnose na reklame i plaćene oglase. Što je ostalo? Od 426 stranica ostalo je 364, a to znači da se 85% časopisa sastojalo od reklama. Drugom časopisu je od 244 stranice istrgnuo 158 stranica reklama i oglasa, a to je bilo 65 %. U stvarnosti to su, dakle, katalozi, a ne časopisi.

A zašto je to BITNO?

Zato što su desetljećima reklame za žene utemeljene na istom principu.

• Ti nisi dovoljno dobra!
• Nešto s tobom nije u redu!
• Zapravo, puno toga s tobom nije u redu!
• Nisi dovoljno pametna!
• Ona je je ljepša!   

85 % je takvih sadržaja, posvećeno tomu da vas tjeraju na razmišljanje kako ste nesavršeni i neprikladni.

70% žena se osjeća krivima, posramljenima, depresivnima nakon 3 minute čitanja modnih časopisa. Ti časopisi žele da povjerujete kako možete izgledati kao … neka Sally Gifford. To je laž. Nitko ne može izgledati kao Sally G, čak ni ona sama.  (usp. VIDEO) H&M je nedavno priznao da koristi slike koje su učinjene kompjuterski, a što znači da te fotografije prikazuju tijela koja uopće ne postoje. To nije sve.

Preko 1/3 žena koje to čitaju su u dobi iznad 40 godina. Kad pogledate fotografije – koliko ima žena u dobi od 40 godina – zaključite = nula!

800 stranica koje niječu ljudsku biologiju i stvaraju krivu sliku o tijelu. Prosječan model ima 21 godinu, težina je 25 % manja nego kod prosječnih žena, visina: oko 18 cm su više… Mnoge od njih su u rangu anoreksije. U US-a i EU 50 miliona žena pate zbog problema sa prehranom, a tako i mnogi modeli. Industrija ljepote ima žrtve na obje strane. Lista modela koje imaju problema sa prehranom (….. vidi video….)

Danas već djevojčice u školskoj dobi postaju zabrinute oko težine i građe. 80 % odraslih  su nesretni sa svojim tijelom. I istraživanje od samog “Vogue” magazina kaže da 1200 muškaraca izjavljuje kako im premršave djevojke nisu privlačne.

 A što promoviraju naslovnice nekih od tih časopisa? (usp. Slike naslovnica s videa: Muškarci! Droga! Novac! Moć! Slavne osobe… život bogatstva… botox … lak novac… droga i uspjeh… obogati se… udvostruči svoj novac… više novca manje problema.. sex… , ….

Tisuće plaćenih marketinških stručnjaka su dobili ogromne novce da peru mozgove, da prodaju iluziju i unište vaše samopouzdanje. !!! 

Ovakvi magazini trebali bi biti nelegalni. Oni su u srži protiv žena i protiv tebe, a ti im daješ moć – svojim novčanikom.

Ti si pametnija od toga. U stvari jedino ti odlučuješ o svojoj privlačnosti. Privlačnost je izbor. Ti si stvarna žena. „Nesavršenosti“ su one koje tebe čine –  tobom. Ti definiraš standarde. Ne obrnuto.

Budi zadovoljna s onim što jesi. To je stvarna ljepota. 

Tim riječima završava video – studija.

A ako na sve to gledamo još i kao vjernici – mi znamo da je ljepota svakog ljudskog bića u tomu što ga je Bog stvorio. I On sa svakim ima svoj plan. Nitko mu nije nebitan. Kad bi mi svaki dan u svojoj molitvi počivali na ruci Boga Oca, svoga Stvoritelja, ne bi nas zanimalo što drugi o nama misle, već samo to  – što Bog o nama misli. Samo to je bitno.

Osim toga, naše tijelo je hram Duha Svetoga. Nije nam ga Bog dao da njime služimo vragu i upropaštavamo duše.

Tijelo je određeno za uskrsnuće. Zato je sveto. I zato poštujmo tijelo – svoje i tuđe.