Bog Otac daje za nas svog Sina Isusa, da trpi muku i smrt na križu. Isus time uništava moć grijeha, zla i smrti. Donosi nam Radosnu vijest da poslije smrti dolazi VJEČNI ŽIVOT gdje više trpljenja nema.
Isus u svom vlastitom životu pokazuje svoju blizinu onima koji trpe. Ne samo u riječima, nego primjerom.
I sam trpi. Uzima na se teret grijeha cijelog čovječanstva… iz Ljubavi.

…

U Iv 3,15 čitamo kako je Bog za nas „dao svog jedinorođenog Sina“. Da bi nas oslobodio od grijeha, zla i smrti Bog daje svoga Sina. Daje da On trpi. Iznad svakog oblika patnje stoji – LJUBAV. Isusova ljubav.

ISUS preko svog trpljenja UNIŠTAVA MOĆ GRIJEHA u ljudskoj povijesti. Također daje čovjeku mogućnost posvećujuće milosti, da živi u prijateljstvu s Njim.

Svojim uskrsnućem Isus počinje proces budućeg USKRSNUĆA TIJELA.

Bitna odrednica za VJEČNI ŽIVOT je upravo to – da je trpljenje potpuno izbrisano.

Čovjekov život na zemlji je prožet nadom u život vječni i svetost.

POBJEDA ISUSOVA KRIŽA – nad SMRĆU I NAD GRIJEHOM – ne ukida vremenito trpljenje. Ali, ipak ta pobjeda baca na trpljenje novo svjetlo SPASENJA.

RADOSNA VIJEST je da POSTOJI vječni život gdje smrti više nema, gdje zla više nema, gdje grijeha više nema..

ISUSOVO DJELOVANJE pokazuje  koliko je Isus blizak ljudskom trpljenju. Isusovo djelovanje bilo je usmjereno prije svega prema onima koji trpe, koji traže pomoć, prema bolesnima, gladnima, gluhima, slijepima, gubavima,… istjeruje zloduhe, a tri puta uskrisava i mrtvace… Osjetljiv je na svaku vrstu ljudskog trpljena tijela i duše.

ISUS UPUĆUJE 8 BLAŽENSTAVA – upravo ljudima sa raznim vrstama trpljenja.

U ISUSOVU VLASTITOM ŽIVOTU vidimo ISKUSTVO TRPLJENJA: fatigue, beskućništvo, nerazumjevanje čak i od strane onih koji su mu bili najbliži… Često govori o trpljenju koje će tek doći („Sin čovječji će trpjeti… „) a onda i podnosi muku: bičevanje, krunjenje trnovom krunom, izgrugivanje, nošenje teškog križa, agonija… Uzeo je na sebe grijehe sviju. To je dubina njegova trpljenja. Možemo li uopće zamisliti koliko je to zlo, ako se radi o grijesima cijeloga svijeta! To je otkupiteljsko trpljenje. On to prihvaća s ljubavlju Oca.

Isus je Sluga patnik, kojeg navješta već prorok Izaija, 800 godina ranije.

Najveći mogući odgovor na trpljenje je – ISUS. I to ne samo zbog Njegova naučavanja nego zbog Njegova primjera.  

Agonija u Maslinskom vrtu: Pokazuje ISTINU o trpljenju, a također istinu o Ljubavi koju Sin daje svom Ocu.

Tu vidimo istinu o Ljubavi – kroz istinu o ljudskom trpljenju. Istina o ljudskom trpljenju mogla bi se izraziti onim Isusovim riječima: „Neka me mimoiđe, …!“

U Getsemanskom vrtu – iskustvo zla je pred očima Isusove duše otkriveno onakvim kakvo jest.

„Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio“ – Isus govori s križa. Njega, koji grijeha nie poznavao – bog grijehom učini.  Trpljenje je, vidimo, iskustvo odvajanja od Oca.

Vrhunac ljudskog trpljenja nalazimo – u Isusu Kristu.

No, Njegov križ je križ koji donosi spas. Njegov križ je Izvor vode žive.

(prepričan 4. odlomak iz Ap. pisma sv. pape Ivana Pavla II, o Kršćanskom smislu patnje)

M.G.