Korizma – vrijeme pokore

GRIJEH je UVREDA Bogu, a za uvredu se zaslužuje KAZNA. POKORA činimo da nadoknadimo za počinjenu štetu.

Da bismo bolje razumjeli značenje pokore i pokore, moramo shvatiti što se događa kada griješimo. A događaju se dvije stvari:

• Prvo: Grijehom počinjamo uvredu Bogu i krivi smo zbog samovolje koja nas je natjerala na grijeh. Postajemo više ili manje udaljeni od Boga, ovisno o težini našeg grijeha.
• Drugo: Zaslužujemo kaznu za nered koji smo uzrokovali svojim grešnim ponašanjem. Postajemo više ili manje podložni trpljenju i boli, opet ovisno o tome koliko smo ozbiljno pogriješili.

U skladu s tim, lakše možemo vidjeti značenje pokore i pokore.

• Pokora je pokajanje koje mora postojati kako bi se uklonila krivnja ili se ponovno uspostavili u Božjem prijateljstvu.
• Zadovoljština je bol koju trebamo podnijeti kako bismo nadoknadimo štetu koju smo nanijeli grijehom.

Božanska logika je jednostavna. Ili ćemo se kajati i popraviti jer to želimo, dok imamo vremena, ili ćemo preko svoje volje zbog posljedica svojih grijeha trpjeti u narednom životu.

Pokora i zadovoljština u apsolutno potrebni ako se želi postići BOŽJA PRAVDA, nakon što smo uvrijedili neizmjerno Dobrog, Svemogućeg Boga, našeg Oca i Stvoritelja.

Nakon što smo sagriješili Bog od nas ima pravo tražiti VIŠE nego da nismo sagriješili.

Sagriješili smo jer smo okrenuli  svoju volju prema sebi. Sada se moramo nadoknaditi svojom nesebičnom ljubavlju prema Bogu.  Nismo ga voljeli, pa mu sada dugujemo više ljubavi nego što bi bili dužni da Ga nismo uvrijedili.

Zadovoljština je u tomu da se podvrgnemo boli kako bismo poništili štetu koju smo počinili.

Bog je milosrdan. No, Bog je i pravedan.

Božja Pravda zahtjeva da se nadoknadi za počinjenu štetu.

Dao nam je slobodnu volju, ali ako tu darovanu slobodu zlo-upotrijebimo onda za to treba nadoknaditi: vratiti Bogu dužnu ljubav i popraviti nastalu štetu.

I to ne samo das mo odgovorni za svoje grijehe, nego i za grijehe drugih članova otajstvenog tijela Kristova, Crkve. Svi smo mi međusobno povezani. Kad boli jedan dio tijela, boli cijelo tijelo.

Pozvani smo stoga činiti pokoru ne samo zbog svojih grijeha, nego i zbog grijeha drugih. I ne samo za grijehe Crkve, nego i grijehe cijelog ljudskog roda. (!!!)

Isus jednom prilikom reče: “Ako se ne obratite, svi ćete isto propasti!”

Kad je Petar u svojoj prvoj propovijedi ukorio židove zbog grijeha i kad su pitali što trebamo činiti, naredio im je da se obrate. “Obratite se…” I obratitli su se. I krstili se.

I poruka Gospe Fatimske grešnom svijetu u naše dane može se sažeti u jednu rečenicu:  “Činite pokoru!”

Bog se ne šali. Vrijeđati Boga ne može proći nekažnjeno. On upozorava da je potrebna pokora. Ne može se zanemarivati volja Boga svemogućega i očekivati da će Bog sve zanemariti, kao da se ništa nije dogodilo.

Nadoknaditi za grijehe možemo na ovom svijetu, dragovoljno. Ili nevoljko na drugom svijetu, kao Božju kaznu.

Pokoru i zadovoljštinu treba činiti ne samo zbog onoga što smo osobno učinili pogrešno. To je i za svu oholost i požudu, za svu okrutnost i pohlepu, za svu zavist i lijenost i proždrljivost ljudske obitelji koja grijehom vrijeđa Boga.

Bog je milosrdan. Zapravo, Isus Krist je utjelovljenje božanskog milosrđa. Ali Božje milosrđe je uvjetno. Ako se pokajemo. I ako činimo pokoru.

usp: The real Presence

RAZMOTRIMO TRI KATEGORIJE:

1. OSTAVITI SE NEKE LOŠE NAVIKE: Cilj je potruditi se ostaviti neke svoje loše navike koje se ionako trebamo ostaviti jer je loša.

Primjeri: ogovaranje, surfanje bez potrebe, tv, prekomjerno jelo ili jelo izvan obroka, brza hrana, alkohol, prigovaranje, vulgarnost, ne ustajanje na vrijeme, upotreba alarma, trošenje vremena na igrice, filmovi, loša glazba, facebook, blogovi, i sl…

Odluka: Ovu korizmu nastojat ću se riješiti ove svoje navike: _____________________________

2. ODREĆI SE NEČEGA što samo po sebi ne mora biti loše. Na taj način se vježbamo u malim stvarima da kažemo nečem “ne” kako bi u većim stvarima bili kadri u kušnjama reći: “ne”. Možda isto ono od prošle korizme. Voljeti svoju dušu više od svog tijela!

Primjeri: ne jesti ili piti ono što ti je drago, npr desert.; odreći se neke druge ugodnosti…

Odluka: Ovu korizmu nastojat ću se odreći: __________________________

3. ČINITI DOBRA DJELA: Ovdje je cilj da se osnaži odnos s Isusom i članovima Crkve. Što se započne u korizmi može se nastaviti kasnije i kad korizma završi. Voljeti Boga više nego sebe!

… Primjeri: Moliti krunicu svaki dan, ići na misu koliko često možeš, čitati Sveto Pismo ___ minuta, provesti više vremena s obitelji… čitati živote svetaca… , posjetiti Presveti Sakrament…

Odluka: Ovu korizmu ću: __________________________

PRINT:

Izvor:

Veliki svećenik se javlja
i pitanja Isusu postavlja
Ispituje ga o apostolima
i o Njegovim učenjima.

Isus mu tad odgovori izravno
da što god je učio bilo je javno.
Tamo gdje su se svi židovi okupljali,
u hramu i sinagogi mnogi su stali.

Ništa nisam tajno zborio.
Pitaj one one kojima sam govorio
Zašto mene pitaš? – Isus odgovara,
a to u sluzi nazočnom bijes stvara.

Stog sluga taj pred Isusa stade
i na Njeg ljut pljusku mu dade
Zar tako odgovaraš i
velikom svećeniku prigovaraš?

A Isus tad od ovog odgovor traži:
Ako sam krivo rekao
da je krivo – dokaži!
A ako pravo
zašto me udaraš, kaži?

I sluša to Kajfin tast, Ana
i gleda ga tako svezana.
Na suđenje će Kajfi ga dati
i tamo će se opet svi sastati.
…

S Kajfom se nađe sudsko tijelo,
glavari svećenički i vijeće cijelo.
Svima je njima jedno bilo važno
– naći nekog da svjedoči lažno.

I nađoše dvojicu što svjedoci će biti
a riječ bi o hramu koji će se razoriti…
(Isusove riječi oni prenose po svom ,
uskrsnuće ne prepoznaju u govoru tom).

Mi smo ga čuli gdje govori, – kažu
da će srušit ovaj hram… (a lažu!)
i da će za tri dana novi sagraditi,
koji ljudskom rukom neće građen biti.

I dok Isus stoji tu od svake krivnje čist
Kajfa ga izravno pita: Jesi li ti Krist?
Ti kaza! reče Isus, (to od Mateja znamo),
Ja jesam! – u Markovu evanđelju čitamo.

U nevjerici o proslavi slušaju Njega
kad kaže da će vidjet Sina Čovječjega
kako Sili Božjoj s desna sjedit ima
i da će doći jednom na oblacima.

Tad veliki svećenik koji u to ne vjeruje,
razdrije haljine svoje ono što čuje.
Pohulio je! viče. Svjedoci tu ne trebaju!
Smrt zaslužuje! – s tužbom tad ustaju.

A kad mu složno nađu tu ‘krivicu’
stadoše ga potom udarat po licu.
I udarajuć na Njeg viču ti drugari:
Proreci nam Kriste tko li te udari!
…

Kad došlo je vrijeme da Isusa sude
i zbog svojih riječi da osuđen bude
odvedoše ga najprije na židovski sud
a kasnije će k Pilatu, i na rimski otud.

Isus je tad mogao pokazat lice slavno
al pušta da ga oni još vrijeđaju javno.
Pušta al i pita: zašto mu se pljuska daje
jer nije kriv… al na suđenju sud ustraje.

A kad im Isus reče o svojoj slavi i moći,
da je Krist i da će jednom na oblaku doći,
njima bi dovoljno da proglase: Kriv!
Smrt je zaslužio! Ne smije biti živ!
…
Da je htio mogao je kaznit ih sve redom
da vide što je Sud i pokriju se bjedom.
Da je htio mogao je, no On dođe za taj čas
primit na se udarce da nama pruži spas.

Isuse naš izrugani, popljuvani Spasitelju,
Ti Radosti Očeva, čuj sad našu želju:

Želimo Te slušati, još više, još i bolje,
da i mi odraz budemo Tvoje svete volje.

Kad i nas boli nepravda od pojedinih ljudi
Ti budi naša snaga i Radost naša budi.

]]> https://magnifikat.hr/napasnik-davao-1-dio/ Mon, 27 Mar 2017 19:30:02 +0000 http://magnifikat.hr/?p=3274 Početak korizme prikladno je vrijeme za razmatranje o napasniku, koji je i Isusa kušao na početku javnog djelovanja. Već je papa Pavao VI postavljao pitanje: – „Kako je moguće da postoji zlo u svijetu, u prirodi, ako je Bog sve stvorio, dobro i skladno?”
Grijeh je objašnjenje za zlo koje vidimo. Iza grijeha stoji ljudska sloboda i ona donosi smrt ako se krivo koristi. Nakon prvog grijeha praroditelja u svijet su ušli grijeh, smrt, patnja, bolest i to se prenosi u odnos između čovjeka i Boga, muža i žene, te unutar samoga čovjeka. Mora se boriti da ima vlast nad sobom, a iza toga se vidi utjecaj sotone.

Na zlo koje čovjek čini duboko utječe i zao duh – čovjekov neprijatelj. I to Sveto Pismo svjedoči puno puta. Iako o zlom duhu ne znamo puno ipak se ne treba ustručavati ukazati na njega. Ako zatvorimo oči pred tim nemamo kompletnu sliku života, lako je upasti u njegove zamke.
Ivan Zlatousti kaže „Nije mi drago govoriti o sotoni, no znajući da je to nauk znam da će to biti korisno“
U Starom zavjetu se govori o djelovanju sotone. To je zmija koja zavodi i kojoj je uspjelo zavarati Adama i Evu. Od nje je došla ideja. Adam i Eva su je onda uzeli kao svoju. Naveo ih je da uđu tu logiku i vide grijeh kao nešto privlačno i da u to upadnu. U Starom zavjetu se spominje kao „duh“, „sotona“ „neprijatelj“, a onda i kao „tužitelj koji dan i noć optužuje ljude“, gleda kako će ih ocrniti… Neprijateljj gleda kako će nam nauditi.
Zao duh je napastovao Joba, optužujei vrhovnog svećenika Jošuu koji ustaje protiv Davida… podiže lažne proroke….
Sotona se voli prikazivati kao dobar, kao anđeo koji se zaodjeva u svjetlo, kad podiže lažne proroke vodi ljude u propast... govori se o paranormalnim pojavama i sl. ali i tu ima puno lažnih proroka koji nanose štetu Božjem narodu. Tako i kroz povijest Crkve bilo je više redovnica koje su bile na glasu svetosti, a onda bi se razotkrilo da su darovi koje su imale bile od sotone. Jedna je redovnica imala velike darove ali ju je razotkrio jedan pravi svetac…

U Starom zavjetu vidio da je sotona pali anđeo. I on je samo Božje stvorenje – koje je Bog stvorio kao dobrog anđela ali se okrenuo protiv Boga – i tako želi napakostiti Bogu i vodi druge u propast. Borba između dobrih i zlih anđela koja se jednom zbila na nebu nastavila se na zemlji.
Nauk Crkve je da svatko od nas ima svog anđela čuvara – svatko ima svog anđela da mu pomaže. A i sotona kao vojskovođa svakom da jednog zlog duha koji nas navodi da padnemo.

Zao duh nas ne može prisiliti na grijeh jer ako bi nas prisilio to onda ne bi bio naš grijeh, on nas zato navodi, sugerira, predlaže, opisuje nešto kao dobro i lijepo i onda mi počinimo grijeh, pa je to onda naša odgovornost pred Bogom. U pozadini svega –te borbe je zavist đavla prema čovjeku. On zavodi one koji Bogu pripadaju i želi ih odvući od Boga.

U novom zavjetu to je središnja tema, susrećemo to na svakom koraku. Današnje egzegete počinju to tumačiti i kao psihičke bolesti i sl. No činjenica je zapravo da je na djelu – sotona. Uvijek ostaje istina da je on tu glavni akter. Novi zavjet daje o sotoni objavu koja je sigurna i puno jasnija nego u Starom zavjetu. Isusa duh vodi u pustinju da bi bio kušan od đavla. To nije slučajno. Sotona je, možemo reći, djelovao od početka Isusova života. Na početku već Herod ga želi ubiti. Herodova mržnja na Isusa je zato jer se boji da će mu oduzeti prijestolje, tu vidi potencijalnog zemaljskog kralja koji že mu oteti kraljevstvo. I onda organizira ubojstva djece. U tri kušnje na početku Isusova javnog djelovanja sotona je opet tu. A onda na kraju djelovanja, jer je to bio „njegov čas, čas tmine“.

Važna pouka za nas je – da je važno odmah na početku raskrstiti sa glavnim napastima: moć, čuda, autoritet, slava. Bilo bi dobro da prije svog javnog djelovanja raščistimo to, svoj odnos prema materijalnim dobrima, slavi uspjehu, duhovnim darovima,… I onda kasnije bude lakše. Ne treba zanemariti ni pripravu. I nama je za djelovanje u životu potrebna duhovna priprava. Demon je zao duh koji ima jednu nadnaravnu moć. Đavao razara, uništava, kleveće…

Đavao ima veliku vlast nad svijetom. U prvoj poslanici Ivanovoj čitamo da je „cijeli svijet pod vlašću zloga“ On je knez ovoga svijeta. On je „bog“ ovoga svijeta. On ima kraljevstvo suprostavljeno kraljevstvu Božjem. Njegovi podanici su grešnici. I zato je glavna stvar – osloboditi čovjeka od Zloga. Egzorcizam – kod krštenja se odričemo Zloga i čovjek je pod moću Kristovom. Svjestan svoje moći sotona je bahat, pun je sebe i nastavlja sa arogancijom. Govori da će mu on dati svu slavu i kraljevstva na zemlji. U biti sotona ne može to dati, to nije u njegovoj moći, ali može sve ono što je pod grijehom – i zato preko grijeha, u tom kraljevstvu vlada i laž, materijalna dobra koja su uzdignuta na razinu idola – božanstva...
Sotona kuša Isusa – da bude Mesija onakav kakvog svijet od njega očekuje, da se nametne kao vladar, bez da prolije svoju krv… da pokuša otkupljenje bez križa, da ide lakšim putem… S druge strane, imamo Isusa koji nastupa savim drugačije.

Isus očituje sebe kako bi uništio djela sotonina. Kako kaže Ivan apostol „knez ovoga svijeta“ nema moći nad Isusom jer Isus nema grijeha i on ne može vladati nad njim. Sotona mu nije mogao ništa, mogao ga je fizički zlostavljati ali mu duhovno nije mogao ništa. „Odstupi od mene!“ – Isus odbacuje sotonu kao psa…

Mi kršćani se moramo boriti sa sotonom. On je od početka prikazan kao napasnik koji kuša kao zmija sa Evom – koristi se lukavštinom da nas zavede. Tako radi i sa Isusom. Njegovo je oružje uvijek isto. Podolost i laž. Prikriva se i pokazuje se kao onaj koji … zavodi i pojedince i cijele narode. Najstrašnije za sotonu i njegovo djelovanje je Riječ Božja. Sotona se ne boji ničega kao mača Božje Riječi. Riječ Božja donosi svijetlo i razotkriva prevare i laži, čuva nas i oslobađa od zloga.

Od sotone dolazi grijeh i preko grijeha dolazi na svijet i bolest koja nije uvijek izravan utjecaj sotone ali bolest može doći i izravno od sotone. Posljedica grijeha je smrt. Isus je došao da uništi smrt i vlast koju ima nad ljudima (zao duh…)
Toliko je velika moć sotone nad ljudima da može postojati i posjednuće i zato se Isus susreće sa opsjednutima i posjednutima i oslobađa ih od Zloga i čini to svojom riječju. Apostoli to mogu kad im on da vlast. On im daje vlast nad zlim dusima. Puni su zadovoljstva jer im se zli dusi pokoravaju. Isus kaže da je vidio sotonu gdje pada s neba. Vidimo da je ta Isusova moć predokus one konačne pobjede nad sotonom. Apokalipsa govori o ograničenoj borbi između između onih Kristovih i onih od sotone i to se događa u svoj žestini i što mu vrijeme više ističe to su napadi žešći.
Nekad napada osobno, a nekad se služi i drugim ljudima i institucijama da bi vladao nad ljudima. Zato Ivan Pavao II govori o strukturama grijeha. To su ustanove, institucije koje služe zlu i na nose štetu ljudima, šire utjecaj zloga. Tako mediji mogu učiniti puno dobra, ali i puno zla. Bivaju privilegirano oružje sotone. Tako i banke. Banke mogu činiti dobro, ali također i zlo kad vode narod u dužničko ropstvo – to je ropstvo koje vodi u zlo. (Npr. u Danskoj je trebalo 120 godina da se iz tog iziđe, a drugim državama se niti ne vidi kad bi to moglo biti… )

Imamo i razne zablude u vezi Sotone koji iskrivljuju evanđeosku pouku i zato Ivan Pavao II govori da treba razjasniti vjeru Crkve pred onima koji tu vjeru iskrivljuju:
S jedne strane se daje prevelika važnost đavlu
a s druge strane se zaboravlja na đavla. Jedni dakle nigdje ne vide đavla a jedni ga svugdje vide i ne vide da je Bog Stvoritelj svega – pa i anđela koji su kasnije pali (postali sotone)… /ne postoje dva počela, jedan dobar, a drugi zao/…

Razni su načini kako se niječe postojanje sotone (nastavlja se…)