(Video): “Oni najprije stvore (1.) zaključke – koga ne žele,
a onda stvore (2.) znanost – da objasne zašto ih ne bi trebalo željeti.
Tako, siromašni ljudi su za njih ‘zaraza’, ‘bakterija’… Razumijete?
Hitler je smatrao da je nacizam (nacionalsocijalizam) samo biologija na djelu. … “

(O eugenici za vrijeme drugog svjetskog rata vidi na: wikipedia
Nacistička eugenika (“nacionalsocijalistička rasna higijena”) označava nacističku rasnu politiku koja je u središte ideologije postavljala po njima superiornu “arijsku rasu” U Reichu je eugenika bila poznata pod sinonimom rasna higijena, a završetkom rata oba termina postepeno su potisnuta iz upotrebe te ih je zamijenio termin ljudska genetika …) Procjenjuje se kako je preko 400 000 osoba sterilizirano protiv vlastite volje, a preko 70 000 ljudi ubijeno je raznim otrovima (program eutanazije)

(…) Ne možemo o eugenici razmišljati samo kao o nečem što je završeno sa Hitlerom. Dijeliti djecu na onu koja su vrijedna života i na onu koja nisu je također EUGENIKA.

(…) Eugenika razlikuje ljude na one koji su vrijedni, na one koji su djelomično vrijedni i na one koji su bezvrijedni.

(…) Pojam ‘eugenika’ znači ‘dobri geni’. U devetnaestom stoljeću Galton je tvrdio da je vrijedno stvoriti novu populaciju. Galton je mislio da su neki ljudi manje vrijedni, a neki više. Radi napretka potrebno je promovirati onu višu klasu koju je on smatrao boljom i ne dopuštati reprodukciju onima koji su nižeg sloja, koji su smatrani glupljima…

(usp.video na poljski; Eugenika – u ime napretka)

O eugenici piše i svećenik don Josip Mužić u knjizi: “Rat protiv čovjeka”

Čitamo tako i o Američkoj antipopulacijskoj politici. Primjerice, kako Amerika želi Japan učiniti bezopasnim? Tako da smanji njegovo stanovništvo, da ih eliminira 80%. A kako to provodi? Tako da pošalje u Japan ekipe sa posebnom zadaćom da se ozakoni pobačaj i kontrolira rađanje. Rezultat? 1950 godine natalitet je opao 50%. Mirovine su smanjene, a dob odlaska u mirovinu je povećana sa 60 na 65 godina.

Tako je smanjenje čovječanstva u stvari bitno sredstvo za očuvanje moći i obranu od drugih zemalja.

Nekad je Američka politika kontrolu rađanja provodila uglavnom preko privatnih organizacija kao što je “Planned Parenthood”, a koje su financirali bogataši. Kasnije je i sama Američka država stala iza ove antipolupacijske politike za koju se odvajaju i sredstva poreznih obveznika.

A ta politika se uspješno provodi u slučaju ekonomskog pomaganja nerazvijenim zemljama. Uvjetovali bi pružanje pomoći time da se provode antipopulacijske mjere. Također, ženama bi se dijelila defektna ili zabranjena kontracepcijska sredstva koja bi često uzrokovala bolest i smrt.

Kad je 1966. Propao urod u Indiji vlada SAD-a je iskoristila situaciju i dala je uvijet za pružanje pomoći a taj je bio – prisilna STERILIZACIJA. Indija je to prihvatila kako bi izbjegla masovni pomor od gladi. Sterilizaciju same bolnice nisu mogle provesti pa su se podignuti kampovi s priučenim osobljem. Jedan liječnik, primjerice, morao je ugraditi 300 spirala mjesečno, inače bi mu bila smanjena plaća. Onima koji su se podvrgavali zahvati kao i izvršiteljima davali su se poticaji, a u suprotnom bi se ucijenjivali. Primjerice, bila bi im uskraćivana voda za navodnjavanje i sl.

Kasnije, kad Indija više nije bila potrebna pomoći, process sterilizacije nije prestajao. Vršilo se 3 milijuna sterilizacija godišnje.

Čini se da je puno isplativije ulagati u kontrolu stanovništva nego u razvoj, pa kad je ustanovljeno da SAD troši 1/3 zaliha zemlje (!), a stanovništvo SAD-a je 6% stanovništva, riješenje se ne vidi u tomu da se SMANJI RASTROŠNOST, nego u tomu da se kontrolira rađanje.

Šef ureda za populaciju USAIDA-a, T. Ravenholt, izjavio je da je njegov cilj STERILIZIRATI jednu četvrtinu žena na zemlji i tako obraniti trgovačke interese svoje zemlje. Tako je prvi put jasno rečeno kako je DEPOPULACIJA – STRATEŠKI AMERIČKI CILJ ZA NACIONALNU SIGURNOST.

Kad je u Bangladešu 1984.-e bila katastrofalna poplava ta neprilika se iskoristila tako da se osnovna pomoć u hrani uvjetovala STERILIZACIJOM.

McNamara i Svjetska banka također rade u tom cilju. To se dobro vidi na primjeru Indije kojoj je ponuđena pomoć kad je zapala u krizu, ali pod uvjetom da se još više poradi na kontroli stanovništva. Tako je sterilizacija postal uvjet za dodjeljivanje zemlje, vode, struje, karte za živežne namirnice, licence z rikše. Policajci su hvatali pojedince za sterilizaciju. Odredi za demoliranje buldožerima su rušili sirotinjske kuće – ponekad čitava naselja – kako bi naoružani policijski odredi mogli odvući istjerane stanare u prisilne sterilizacijske kampove. Mnogima je bio zanijekan novi stan sve dok ne bi prihvatili sterilizaciju.

Tako se u 1976. došlo do rekordne brojke od 8,2 milijuna sterilizacija, što je McNamara pohvalio.

Mnogo toga o radu Svjetske banke je skriveno. Za pretpostaviti je da su pravi razmjeri daleko veći od onih vidljivih. Unutar banke postoji i poseban odjel za populaciju koji zapošljava oko 500 ljudi, a o čijem se radu ništa ne zna.

(…) Budući da se sve više i više podiže glas protiv ovakve politike i raznih zlouporaba koje se rade, pobornici demografske kontrole su našli novo polje djelovanja.

To sada uspješno čine preko RODNE IDEOLOGIJE. Tako pod izlikom “ljudskih prava i sloboda” mogu ostvarivati svoje eugeničke ciljeve.

Kontraceptivna pilula označila je povijesnu prekretnicu nakon koje smo se mi počeli ubrzano i nezaustavljivo mijenjati. Profesor Colin Blakemore drži da je upravo ona najvažniji izum u zadnjih dvije tisuće godina jer je „potaknula kulturalnu i spoznajnu revoluciju našega samopoimanja. Pridonijela je našoj sposobnosti da prihvatimo transplataciju organa, pojam umjetne inteligencije, gensku terapiju i, naposljetku, čak manipulaciju spolnim stanicama.“ On je pokrenula pravu lavinu promjena kojoj se još ne vidi kraja.

No, unatoč ropagandi, sve više izlazi na vidjelo i cijena koju za to plaćaju upravo žene. Tijekom zadnjih pola stoljeća otkako je puštena u prodaju kontracepcijska pilula, unatoč njenom usavršavanju, ne prestaje biti opasna. Na temelju dosadašnjih spoznaja i istraživanja, u kojima su milijuni žena poslužili kao zamorci, dokazano je njeno višestruko štetno djelovanje na zdravlje žene. Njeno korištenje povećava dva puta mogućnost moždanog udara, tromboze tri do pet puta, a kardiovaskularnih bolesti dva do pet puta. Drugi rizici su rak jetre i grlića maternice, povećanje tlaka i seksualnih disfunkcija. Godine 1999. Svjetska zdravstvena organizacija kontraceptivne pilule s kombiniranim djelovanjem estrogena i progesterona prepoznala je kao kancerogene prve kategorije. Umanjivanje i prešućivanje ovog štetnog djelovanja na zdravlje žene, djelovanje koje može biti i smrtonosno, dobrim se dijelom može protumačiti ogromnom zaradom. Godine 2012. Preko 12.000 osoba tužilo je farmaceutsku tvrtku Bayer radi zdravstvene štenosti oralnih kontraceptiva Yaz i Yasmin. Bayer je platila čak 402,6 milujuna dolara odštete američkim građanima, no zarada na istim proizvodima bila je samo 2011. godine preko milijardu dolara.

Obmane glede života prije rođenja raširene su na raznim razinama. Jedna od prvih koja je tijekom vremena jačala i širila se jest da kontracepcija smanjuje broj pobačaja. To je uvjerenje bilo prisutno gotovo sto godina kod nositelja eugeničkog pokreta. M. Sanger piše: „Pitanje na koje društvo treba odgovoriti jest sljedeće: „Treba li se ograničenje obitelji postići preko kontrole rađanja ili preko pobačaja?“ M. Stopes istupa s istovjetnim stavom: „Porazni učinci pobačaja i pokušanog pobačaja mogu biti iskorjenjeni samo jakim poznavanjem kontrole začeća.“ Vrlo brzo na znanstvnom skupu1955. g. organiziranom od strane Planned Parenthooda sami su pobornici kontrole rađanja, zaključili da se ne može dokazati smanjenje pobačaja uz bolju dostupnost kontraceptivnih usluga. Štoviše, kako je već 1939. Upozorio Raymond Pearl, liječnik organizacije Planned parenthood, događa se upravo suprotno: „Broj induciranih pobačaja na sto trudnoća tri do četiri puta je veći, općenito, kod onih koji koriste kontracepciju, nego li kod onih koji je ne koriste.“ Činjenice potkrepljuju u cijelosti ovaj zaključak.

Veća proširenost kontracepcije ne smanjuje stopu pobačaja kao što pokazuje slučaj Francuske, već ga čak povećava kao u slučaju Engleske (12,2%) i Španjolske (+60%). Istraživanje provedeno u 20 zemalja pokazuje da neuspješna kontracepcija stoji najvećim dijelom iza rasta neželjenih trudnoća i pobačaja. USAD-u neuspješna kontracepcija rezultira s 48% neželjenih trudnoća i 54% induciranom pobačaju, pokazalo se da svaka treća trudnica (32%) završi induciranim pobačajem, a preko pola ovih pobačaja (53%) su rezultat zakazivanja kontracepcije. Lars Ostby, norveški demograf, drži da što više rastu mogućnosti kontracepcije, paralelno još više raste i želja za smanjenjem plodnosti. Psihološki ova se pojava može tumačiti i takozvanom „kompenzacijom rizika“ po kojoj, kada se usvoje mjere sigurnosti za smanjenje rizika, usporedno se poveća i rizično ponašanje. Švedski su znanstvenici tako utvrdili da je korištenje kontracepcijske pilule kod žena između 20 i 25 godina dovelo do 36% povećanja broja partnera. U Španjolskoj, u razdoblju od 1997. do 2005. porastom korištenja kontracepcije od 2,8 puta, trudnoće su porasle za 84%, a pobačaj 2,3 puta. Dodatnu potvrdu valjanosti teorije kompenzacije rizika nalazimo u interakciji zakonodavstva s kontracepcijom. Nakon legalizacije pobačaja u Danskoj 1973. godine  broj pobačaja se uskoro udvostručio, skočivši sa 16.500 na 28.000 1975.g. što se pripisuje padu korištenja kontraceptivnih pilula s 3,9 milijuna na 2,6 milijuna, padu koji nije bio nadomješten rastom drugih kontraceptivnih sredstava. Nasuprot toga uvođenjem zakonskih ograničenja pobačaja u SAD-u došlo je do porasta upotrebe kontracepcije.

Uvođenje kontracepcije je također, suprotno očekivanom, imalo i negativan učinak na instituciju braka. Posebno je uočljiv porast broja razvoda uvođenjem kontraceptivne pilule početkom šezdesetih godina. U Engleskoj je tako u razdoblju od 1960. do 1980. Broj razvoda porastao za 600%, a u SAD-u za 266%. Druga istraživanja pokazuju da se u SAD-u 15% žena koje koriste kontracepciju razvode naprema 3% koje koriste prirodno reguliranje poroda. Objašnjenje je jednostavno: „Kontracepcija je pogodovala svođenju supružničkog čina s osobnog čina na biološki čin, izblijedila je razliku između bračnog čina i izvanbračnog čina i na koncu je dopustila poravnavanje svakog čina na jednu, istu genitalnu razinu“. Kontracepcija nije bila jedini čindbenik kod porasta razvoda, ali je njen utjecaj bio ključan, čak i veći od zakona koji su pogodovali razvodu.

Iz knjige Rat protiv čovjeka, s dopuštenjem autora

str. 291-294