“Objavljivanje ovog djela svakako treba smatrati jednim od najistaknutijih događaja u novijoj povijesti Crkve”.

Čuvanje pologa vjere poslanje je koje je Gospodin povjerio svojoj Crkvi i koje ona ispunjava u svakom vremenu. 

Glavna zadaća koju je Koncilu povjerio papa Ivan XXIII. bila je čuvati i bolje prezentirati dragocjeni polog kršćanskog nauka.

Papa Ivan Pavao II morao je nositi na svojim plećima ogromnu odgovornost čuvanja božanskog pologa objavljene istine protiv svih pokušaja da se božanske istine zamijene ljudskim percepcijama ponekad bez zlobe, a u nekim slučajevima čak i u uvjerenju da rade to “za dobrobit čovječanstva”.

Od početaka Crkve sveti Pavao je morao opominjati Timoteja: “Čuvaj polog vjere uz pomoć Duha Svetoga koji prebiva u nama.” Za obavljanje dužnosti čuvanja pologa vjere potrebna je “pomoć Duha Svetoga”.

Isus je rekao apostolima da čekaju Duha Svetoga kojega će, kako kaže: „Otac poslati u moje ime, koji će vas poučiti o svemu i podsjetiti vas na sve što vam rekoh“…“i “znajte da sam ja s vama u sve dane, do svršetka svijeta!”

Uvijek će biti pokušaja zanemarivanja božanskog učenja, traženja učitelja koji će radije ugađati ljudima nego Bogu, lažnih proroka koji će dolaziti u pastirskom izgledu.

Sveti Pavao piše Timoteju:
Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: 2 propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. 3 Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; 4 od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. 5 Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni! (2 Kor 4,1-5)

Papa Ivan Pavao II., u enciklici Sjaj istine piše:

“Nastalo je, zapravo, novo stanje unutar same kršćanske zajednice koja je doživjela širenje višestrukih sumnji i prigovora, ljudske i psihološke, društvene i kulturne, religijske pa čak i teološke naravi, u pogledu moralnog naučavanja Crkve. Nije više riječ o djelomičnim ili prigodnim osporavanjima, nego o stavljanju moralne baštine na globalni i sustavni ispit, utemeljene na određenim antropološkim i etičkim poimanjima. U njihovu korijenu nalazi se više ili manje skriven utjecaj misaonih struja koje završavaju tako da iz ljudske slobode iskorijene njezin bitni i sastavni odnos prema istini. Tako se tradicionalni nauk odbacuje kad se govori o prirodnom zakonu, o univerzalnosti i o trajnoj valjanosti njezinih propisa, jednostavno se smatraju neprihvatljivima neka moralna učenja Crkve, drži se da se i samo Učiteljstvo može umiješati u moralna pitanja samo da “potakne savjest” i da “predloži vrijednosti” kojima će se poslije svatko samostalno nadahnjivati u životnim odlukama i izborima.“ (Veritais Splendor – Sjaj istine 4)

Papa Ivan Pavao II. poduzeo je potrebne korake koji su doveli do pripreme, dovršetka, odobrenja i objave Katekizma Katoličke Crkve s posebnim povjerenstvom kardinala i biskupa. str 9.

Postojala je tendencija provjere istine putem popularnih anketa, koje nisu posve oslobođene manipulacije, čini se da su zašle u područje crkvenog nauka i prakse, pokušaja rascjepa jedinstva jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve. Dvosmislenost u doktrini gdje je prije postojalo jedinstvo dovodi do sumnje u vjerodostojnost same Crkve, sumnja dovodi do zbunjenosti i na kraju do ravnodušnosti, što dovodi do odustajanja od vjere.

Krist je apostolima dao posljednju zapovijed – da učine Njegovim učenicima sve narode i da ih uče držati sve što je On zapovjedio. „Primit ćete snagu kad Duh Sveti siđe na vas; tada ćete mi biti svjedoci…, sve do nakraj zemlje”. Kristova zapovijed i danas je aktualna.

Katekizam im je dan da bi mogao biti siguran i autentičan referentni ispit za podučavanje katoličkog nauka.

Ovaj dar koji nebeski Otac daje svojoj djeci nudeći im kroz ovaj Katekizam mogućnost da ga bolje upoznaju.

Katekizam je dan pastirima i kršćanskim vjernicima. Upućen je cijeloj Crkvi. Trebaju ga primati u duhu zajedništva i marljivo (stalno) koristiti u ispunjavanju poslanja naviještanja vjere i pozivanja ljudi na evanđeoski život.

Katekizam služi odgoju u vjeri koju Katolička Crkva ispovijeda i naviješta. Stoga je to dar za svakoga. Tu nije riječ o prilagođavanju prilikama vremena, nego o vjernosti Kristovoj volji za Njegovu Crkvu.

Starješine dakle među vama opominjem, …  ² pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; ³ i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. (1 Pet 5,1-3)

Katekizam Katoličke Crkve nudi se svakom pojedincu u potrazi za spasonosnom Istinom, koji želi znati što Katolička Crkva vjeruje.

Prema therealpresence, Sluga Božji Fr. John Hardon

Poslušaj članak na: YT – Vjerni Bogu

…

(nastavak na 1. dio o HOMO-HEREZI)

Ovo nije nova pojava. Bilo je i onih koji su tvrdili da je i marksizam spojiv sa kršćanstvom, mislimo na svećenike-patriote koji su surađivali sa totalitarnim sustavima a koji i danas ubiru velike mirovine zbog rada za njihove službe. Dakle, bilo je je katolika, čak i među svećenicima, koji su tvrdili da je moguće pomiriti kršćanstvo s Hitlerom, Staljinom… I stoga ne treba biti iznenađen što i danas ima onih koji tvrde da je kršćanstvo moguće pomiriti i sa gender – ideologijom.

To nije rezultat samo neznanja ili gluposti. To je i zbog zle volje. Jer kad griješim, imam pred sobom dva puta. Prvi se sastoji u prepoznavanju da sam učinio zlo, a zapovijed je dobra, dosljednjo se traži obraćenje. Drugi put se sastoji u mišljenju da sam učinio dobro, a zapovijed je zla, i ond se grijeh racionalizira i produbljuje. I tako – ako ne živimo kako vjerujemo, onda vjerujemo onako kako živimo.

Istina je da dio klera duboko bolestan, da negira svoju misiju i možemo reći da se tu radi o “Judinoj Crkvi“. Nije rijetkost vidjeti u medijima da i svećenik s kolarom govori jezikom ideologije, a to nije jezik istine Crkve.  Svećenik koji govori jezikom ljevičarskih ideologija sije strašnu pustoš u glavama ljudi i uništava najdragocijeniju stvar: vjeru. Čuje se da i svećenik kaže kako eutanazija ili abortus nije ništa strašno. Takvi guraju ljude u grijeh i otpad od vjere – apostaziju.

Nedavno smo čuli za jednog koji je vjeru izgubio još u sjemeništu, te je htio izići iz njega, no UDBA ga uvjerila da to ne čini. Taj čovjek je cijeli svoj svećenički život živo kao ATEIST, radio je u Vatikanu, postao je tamo i jedan od direktora, usko je surađivao sa UDB-om,   nastavio izvješćivati za pape. Cijelo vrijeme je živo kao nevjernik a u svećeničkom životu i dijelio sakramente. Taj slučaj pokazuje da i svećenik može surađivati sa Vragom, a da izvana ostavlja dojam crkvenog dostojanstvenika.

Takav svećenik obično i drugima savjetuje onakav život kakava i on ima. To je kršćanstvo u verziji “mlakosti”: maksimum koristi a minimum zapovijedi i dobrih djela.

To se često svodi na pravilo: To si bolji kršćanin što se više vodiš ne naučavanjem Crkve nego antikršćanskih medija koji Crkvu zaista mrze.

Ako se neki svećenik hvali od strane smrtnih neprijatelja Crkve, jer govori stvari koje su suprotne katoličkom nauku, to je jasan znak da možda već pripada “Judinoj Crkvi.” Morate se znati učinkovito braniti da biste se čuvali njegovih riječi i njega samoga.

Izvor: Polonia Christiana