Kardinal Arinze je također bio član njegove Kongregacije što je značilo da imaju sastanke jednom mjesečno.

Kad ste imali sastanak s njim, kojem je on predsjedao, znali ste da ste sa stručnjakom i otišli bi kao da ste bili na jednoj teološkoj gozbi. 

Posebno sam se divio njegovoj blagosti – govori kardinal Arinze – jer je davao važnost i onom teologu koji je u svojim knjigama imao neke pogreške. On je bio sposoban da nikad ne upotrijebi grubu riječ čak i onda kad je teolog došao kao opasni ikonoklast kršeći sve statute Crkve – on je uvijek upotrebljavao nježne riječi. Svakom bi dopuštao da kaže što ima. To javnost često ne zna. Oni vjeruju samo ono što novine pišu…

Više na: yt VJERNI BOGU

Ljudi koji zanemaruju Pakao jer ga vide kao mjesto koje je Crkva “izmislila” kako bi uplašila ljude i spriječila ih da djeluju na određeni način, moraju poslušati poruku Gospe Fatimske, rekao je kardinal Francis Arinze iz Nigerije.

„Majka Božja pokazala je trima pastirima da pakao postoji i da nije prazan”, dodao je.

“Postoje ljudi koji ne žele da govorimo o paklu. Ali pakao nije nešto što je izmišljeno u Vatikanu“, rekao je kardinal u ekskluzivnom intervjuu za LifeSiteNews.

Prije nekoliko dana obilježena je 100. obljetnica Gospinih ukazanja trima malenim pastirima u Fatimi. Tijekom šest ukazanja, jednom mjesečno sve do listopada 1917., Gospa je uputila djecu kako spasiti duše iz pakla kroz molitvu i žrtvu, osobito molitvu krunicu. Kardinal Arinze, koji je prefekt emeritus Kongregacije za bogoslužje i sakramentalnu stegu, rekao je da crkveno priznanje Gospinih ukazanja u Fatimi ukazuje na važnost poruka koje je Majka Božja dala djeci. Od posebne je važnosti Gospina poruka o postojanju pakla.

Kardinal je citirao sestru Luciju, jednu od vidjelica, koja je u dokumentu koji je 2000. godine objavila Kongregacija za nauk vjere, opisala viziju pakla koju je Gospa prikazala vidiocima.

Djevica nam je pokazala golemo vatreno more, za koje se činilo da je pod zemljom. Vragovi i duše, uronjeni u taj oganj, izgledali su kao crno ili tamno ugljevlje, ali prozirno i u ljudskim oblicima. Sve je to plivalo u tom ognjenom moru, nošenom valovima plamena koji je izbijao iz njih samih, zajedno s oblacima dima. Padali su na sve strane poput iskri u velikom požaru, rastreseno, kao bez težine, uz zastrašujuće krikove i uzdahe, pune očaja. Tresli smo se od užasa i straha.

Vragovi su se razlikovali po svojim stravičnim i odvratnim oblicima, neviđenog izgleda zastrašujućih i nepoznatih životinja, a prozirni i crni.

To je viđenje trajalo samo jedan trenutak. Sigurno bismo bili umrli od straha i užasa, da nam naša Nebeska Majka nije bila obećala (u prvom viđenju) da će nas odvesti u Nebo.

Strelovito smo podigli oči prema našoj Gospođi koja nam reče dobrostivo, ali tužna: ‘Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grešnika. Da ih spasi, Bog želi ustanoviti u svijetu pobožnosti prema mom Bezgrješnom Srcu.’

Kardinal Arinze je rekao da ljudi koje poriču postojanje Pakla, kako bi mogli živjeti kako ih je volja, liče na studente koji zavaravaju sami sebe i uvjeravaju se da ne moraju učiti jer nema završnog ispita. “Ako ne želite učiti, obećavam vam da ćete pasti na ispitu. Nema smisla govoriti da neće biti ispita. Bit će ga. Ljudi neće riješiti problem pakla time što će reći da su to priče za plašenje male djece ili da ih to šokira“, rekao je.

Kardinal je istaknuo da je sam Isus Krist u Evanđeljima potvrđuje stvarnost pakla kao “mjesto plača i škrguta zubi”.

“Sam Isus Krist to kaže. On govori o onima koji će biti bačeni u najdublju tamu. On govori o onima koji su vječno kažnjeni. A Krist je Sin Božji i ako je netko milosrdan, onda je to on. Ako nam on to kaže, onda je u našem vlastitom interesu ozbiljno ga shvatiti.“

Kardinal je rekao da Bog ne šalje ljude u pakao, nego ljudi sami “odlučuju otići tamo”. “Oni [koji idu u pakao] vrijeđaju Boga onim što zovemo smrtni grijeh, što je odbacivanje Boga. Osoba u paklu je ona koja ne želi Boga. [To je] osoba koju je Bog pozvao, a ta osoba je odgovorila: ‘Ne, neću doći’.”

Arinze je to nazvao “strašnom tragedijom” ljudskog bića – koje je stvoreno od Boga da Boga “upozna, ljubi i služi mu na ovom svijetu i da bude sretno s njim zauvijek u sljedećem” – da bi onda “izigralo” svrhu svoga postojanja kroz “osobni izbor” odbacivanja Boga. Naglasio je kako je “poruka Gospe Fatimske danas isto tako relevantna kao i prije stotinu godina. Ljudi bi se ozbiljno trebali pozabaviti ovom porukom: kloniti se grijeha, moliti se i prinositi zadovoljštinu za grijehe”.

“To nam kaže Blažena Djevica Marija. Zar to nije ozbiljno? Što znači da je ona došla tamo kako bi pomogla ljudima da mole za grešnike i izbjegnu grijeh- kako nitko ne bi završio u paklu. Ali to ne se rješava govoreći ljudima da pakla nema. To je isto kao da studenati svoj problem lijenosti žele riješiti praveći se da ispit na kraju godine ne postoji.“

Izvor: Quo vadis Croatia