Preko Cedrona Isus ide i sad šuti,
preko potoka s učenicima se uputi.
A i Juda je poznavao to mjesto
jer su se tu, u vrtu, sastajali često.

Farizejskim slugama prilika se pruža
i Juda uze četu što se naoruža
sa zubljama, oružjem i svjetiljkama
ide Juda sa svećeničkim slugama.

Znajući sve što će s njime biti
Isus će naprijed istupiti
I dok već opake misli im čita
“Koga tražite?” – Isus ih upita.

“Isusa Nazarećanina” odgovore oni.
I Isus se tu Božjoj volji pokloni.
“Ja sam” kaže on i gleda u ta lica,
dok pred njim je i Juda, njegov izdajica.

I kad su čuli “Ja sam” svi su ustuknuli
na odgovor taj su na zemlju popadali.
Koga tražite? opet pita te sinove tmina,
a oni će opet: “Isusa Nazarećanina!”

“Rekoh vam da sam ja” – Isus im se predaje
I gledajuć na učenike riječi još dodaje:
Ako dakle mene tražite
onda ove na slobodu pustite.
Tako ispuni se riječ što je molit znao:
“Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao!

A Šimun Petar svoj mač isuče
pa ga na slugu svelikog svećenika povuče
Sluzi bi ime Malho, tako se zvao,
a njemu je Petar mačem uho odsijekao.

Na to se Isus Petru sa riječima javi:
“Mač svoj u korice stavi!”
“Zar da ne pijem čašu koju mi Otac dade?”
I tako se u njihove ruke predade.

Za židovske sluge sad je bila prilika
a tako i za prisutnog zapovjednika.
I četa Judina na Isusa ustane
hvatat ga i vezati stane.

Služba velikog svećenika je znana
a te godine ona Kajfi je dana.
“Da jedan čovjek umre za narod to je bolje”
to su njegove riječi, odraz ljudske volje.
Do Kajfina tasta, Ane, ode četa ljuta
da Isusa nedužna sebi ukloni sa puta
…

U Maslinskom vrtu Isus je često bio
tamo bi se u molitvu Ocu povlačio.
Tamo su i učenici rado s Njime bili
pa i ono veče kad Isusa su uhvatili.

Juda je u dogovoru s glavarima bio,
novac njihov više je od Isusa zavolio.
Novac mu se kasnije ko i život zgadi
jer na muci Nedužnog on blago zaradi.

Isus sam se objavljuje, jer došao je čas
i oni padaju po zemlji na taj Božji glas.
Ja jesam koji jesam, Riječ Božja je odavno
kad Mojsiju se objavi to Božje ime slavno.

I predaje se vječni Bog u neke smrtne ruke
ide mirno na put križa, na put gorke muke.
Ne da Petru da ga priječi, pa ga za to kori
na sud ide jer tako želi Bog koji sve stvori.

Kako li je čudna nama takva Božja svemoć
koja pušta da ga odjenu u užad i u nemoć.
Kako li je drugčiji od Edenskoga ovaj vrt
jer posluh Jednoga pobjeđuje sotonu i smrt.

Trebala se dogoditi sva ta mučna drama
da se plati cijena za grijehe od Adama.
Za sve grijehe sviju ljudi trpi sami Bog
i zato će on na križ dati milog Sina svog.

Kad dođe vrijeme da i nama bude gorka čaša
neka primjer Tvog predanja jača srca naša.
I kad korake nam drugi sputavati stanu
Tebi tad prikazujemo našu nemoć, našu ranu.
O Isuse, hvala Ti, što si dio ljudskog roda
što po Tvom ropstvu dragovoljnom
nama dolazi sloboda.
Hvala što oslobađaš nas od smrti, grijeha,
i od Zloga.
Hvala Ti što želiš da smo
djeca Tvoga Oca, Boga.