…Za njih dvoje kaže se da su godinama zazivali blagoslov na svoj brak. Evanđelje o njima ne govori ništa, ali o njima znamo iz Predaje. Kao stari još prinose žrtve i nadaju se, ali već su na izmaku plodnih godina. U židovskom narodu najveći je blagoslov imati djecu. Biti u braku, a ne imati djece je znak odbačenosti od Boga. Ljudi su u tome iščitavali grešnost.

Danas je grugčije pa se na parove koji imaju više djece gleda čudno. Tu je sadržana tragedija pravednika – ono do čega mu je najviše stalo ne dobiva od Gospodina. I kako je to biti dvadeset godina stavljen „na led“, na čekanje a ne pokolebat se. Pouzdat se da je to za neko veće dobro koje mi sad ne vidimo.

Bog prema pravednicima to čini da porastu u vjeri, da budu još jači, da se po njima više proslavi. Primjer kanaanke: kao da je Isus tjera, ali ona ne posustaje. Ustrajna je i ponizna. I on hvali njenu vjeru. Pravednik ne može biti pošteđen muke. Mi i sami sebi svojim postupcima stvaramo muku. Kod pravednika je to za spasenje drugih duša. Joakim i Ana su kušani dotle da ih je Bog našao dostojnima da budu roditelji Isusove majke. Jokim nije došao u kušnju da je pošalje kući, a mogao je. Mojsije je to dozvolio. Žrtava je bilo puno. To je samo jedna u nizu. Par se povukao na molitvu. Iz teksta se vidi da su imali i neke male metalne lančiće koji bockaju i stvaraju nelagodu. Prostrijeti se po podu znači i da su bdjeli. Pokornički stav. Prostracija.

U hram su se donosile stvari na prikazanje. Vidimo kako se oni nose sa neplodnošću. Nemaju oni tada saznanja o umjetnoj oplodnji, ali i tada su se nudila neka ljudska riješenja, no oni riješenje traže od Boga i koriste tri sredstva: – milostinja, – pokora i – molitva. Mole ustrajno, godinama. U tome su složni. Vidimo tu na djelu kako se supružnici mogu skupa nositi s tim, jedno drugo osnažuju i krijepe.

Jučer smo slavili svetog Bazilija i Grgura. Tu je bilo prijateljstvo iz ljubavi prema Bogu i teologiji. Jedan drugoga su poticali u ljubavi prema Bogu. To se može živjeti u braku. Važno je da se tu ima osjećaj odgovornosti. Potrebno je da se i zajednički prakticira vjera. Iz toga dolazi blagoslov za njih i za djecu.

Joakim dolazi u hram. Što mu je sve moglo prolaziti u glavu. Kako je mogao izgledati? Imamo poznanika tih godina pa možemo sebi stvoriti neku sliku. Ljubav preobrazi ljude na pozitivan način. Sve se odvija svečano. Sluge nose darove. Dočekuju ih vratari. Joakim je zadnji. Sam uđe u dvoranu. Tada prođe. Nemaju oltar za euharistijsku žrtvu oni imaju žrtvenik. A naš oltar se isto zove žrtvenik. Možemo zamisliti žrtvenik kao jedan kameni oltar. Tu je sve za kađenje, za prinos kruha… i tamjan i kruh. Bilo je puno ljudi koji su donijeli darove. Bilo je to jedno pobožno mnoštvo. Dočekani od svećenika. Sve se odvija određnim redom. A Joakim je primljen na prezriv način. Joakim je već u svojoj muci, možda drži da mu je to zadnji čas da dobije dijete i osjetljiv je na najmanju stvar. Prezir se mogao pokazati gestama, izrazima lica, pogledima,… odnos odbijanja. Svećenik ga je jedva poznavao ali je o njemu stvorio sliku i zaključio je da nije dostojan toga dara. Joakim je stjeran u kut. Darovi su bili bogati. Njegov dar je stvaljen iza rešetke, neuredno, kao da nije toliko važno, a drugi ispred poredani, lijepo posloženi. Došlo je vrijeme za Joakimove darove, ali se ništa bitno nije promijenilo. Hladnoća i odbacivanje. Napušta hram. Tjeskoban zaključuje da mu molitva nije uslišana. Bez obzira koliko se trudio ljudi to ne prepoznaju kao dobro. Nutarnja muka. No, on ne dopušta da ga to pokoleba u vjeri. Traži utjehu monaha tog vremena. Oni su tad u molitvi i pokori čekali Mesiju. To je bio čovjek u kojeg može imati povjerenja. Tu traži utjehu. I to mu je pomoglo. Ali ostaje tuga ode do stvojih stada. Želi biti sam sa sobom i sa Gospodinom. Treba mu samoća i odvojenost od ljudi.

Prelazi put … planine se opisuju kao s jedne strane pod snijegom a s druge obasjane suncem…. i tamo je proveo pet mjeseci (!) a Ana o tome ništa ne zna. Bijaše tako snužden. Poslao je njih kući, nije htio da s zna gdje se nalazi da mu ne ometu plan. Želi ostat koliko je potrebno. I radi sam duhovne vježbe, skoro pola godine. Ana je bila zabinuta iz više razloga. Na njenom licu se sigurno vide i prve bore, možda ima i pokoju sjedu. Zabrinuta je jer čuje kako su se stvari odvile. Žrtva nije bila prihvaćena. Ako je Joakim bio povrijeđen i ona je isto, od služavke. Povod je bio taj što ju je Ana odbila pustit na zabavu. Zabava je nešto što nije bilo u skladu sa stegom esena. Tom duhovnom pokretu pripadali su i Ana i Joakim. Sluškinja ju je optužila da je sama kriva i da je sad i napuštena. Pripisuje to njenoj nagloj i nerazumnoj ćudi. Ana nije ni nagla ni nerazumna. Ova sluškinja joj je više puta prigovarala i sad je Ana otušta, šalje je natrag s darovima, k roditeljima. Služavku ne okrivljuje nego govori da o njoj više ne može voditi brigu. Služavka je mogla biti mlada i poslana tamo da dobije jedan dobar odgoj. Ana preuzima odgovornost i ne ocrnjuje je. Daje joj darove i pratnju da se sigurno vrati kući. Ana upade u žalost kao i Joakim. I ona se odaje molitvi. Traži utjehu u Bogu. Stavi šal na glavu i omota se. Nastavlja moliti i po noći. Ode pod stablo. Mijenja samo mjesto. I što ona moli? Moli da je Bog ne odvoji od njena pobožnoga muža. Moli da ih Bog ne razdvoji unatč neplodnosti. I tada imamo najveštenje. Ono najvažnije je navještenje Mariji, a imamo i navještenje Zahariji, a onda ovdje imamo navještenje Ani i Joakimu. To je bilo nešto što židove nije čudilo. Oni su računali na anđele i na njihovu prisutnost u svom životu. Reče joj da bude mirna jer je Bog čuo njenu molitvu. Reče da će Joakimova žrtva biti uslišana. Ne samo da je tješi da će se Joakim vratiti ngo i da će molitva biti uslišana i da će dobiti dijete.

Ana se vrati u kuću. I tu je odgovor: molitva. Molitva je sastavni dio života. I stvari se riješavaju kroz molitvu.

Joakim i Ana su ljudi prokušane vjere i ostaju uz Gospodina, donose sve Gospodinu i znaju biti zahvalni.

(Izvor: Bilješke MG, duhovne vježbe, siječanj 2019., voditelj don Josip Mužić)

…

usp. viđenja blažene Katarine Emmerick – PDF, str 157 i dalje…

Predvečer je Joakim stigao pred Hram. Magarci su spraćeni u iste štale, koje će isto
tako poslije koristiti kod Marijina prikazanja, a darovi su nošeni stepenicama duž brda
na kojem je ležao Hram. Kad su ih dočekali vratari, Joakimove sluge se vratiše dolje,
a sam Joakim uđe u dvoranu, gdje bijaše voda u kojoj su se prali darovi.

Tad prođe dugačkim hodnikom sve do dvorane sa sedmokrakim svijećnjakom,
oltarom za tamjan i oltarom za prinos kruha. Dvorana bijaše lijevo od Svetinje, a bila
je puna ljudi koji su donijeli darove. Od strane svećenika koji se zvao Ruben, Joakim
bijaše primljen na vrlo prezriv način, a taj ga je svećenik jedva poznavao. Bio je
stjeran u jedan kut, iza rešetke, a njegovi darovi ne bijahu tako brižno posloženi, kao
oni nadesno iza rešetke, nego nekako sami, postrance.
Svećenici su bili oko oltara za tamjan, na kojem se baš jedan dar prinosio. Svjetiljke
su gorjele, a sedmokraki svijećnjak je bio upaljen, ali svijeće nisu bile upaljene sve
odjednom. Često sam primjećivala da su razni krakovi svijećnjaka paljeni u raznim
prilikama.

Vidjela sam Joakima kako napušta Hram. Bio je vrlo zabrinut i tjeskoban. Ode iz
Jeruzalema preko Betanije do zemlje Maharuš, gdje je potražio utjehu, u kući jednog
Esena.
Prorok Manahejm je nekoć boravio tamo i kod obitelji jednog Esena u Betaniji. Ovaj
je prorok prorokovao Herodu, dok je Herod još bio dijete, budućnost njegova
kraljevstva i njegovu pokvarenost.
Odavde, Joakim ode do svojih najudaljenijih stada na gori Hermon. Put je vodio kroz
divljinu Gadi i preko rijeke Jordan. Hermon bijaše dugi i uski neprekinuti planinski
lanac, čija je sunčana strana bila zelena i rascvjetana, dok je druga bila pokrita
snijegom.

Joakim bijaše toliko snužden, toliko smrvljen, da nije dopustio svojim ljudima da
obavijeste Anu gdje je otišao. Međutim, Ana je bila zabrinuta kad je čula kako su se
stvari odigrale u Hramu i kad je vidjela da Joakima nema doma.
Joakim je tako ostao na planini Hermon pet mjeseci. Vidjela sam ga kako plače i
moli. Kad bi išao pogledati svoja stada, bio bi toliko pogođen tugom, da bi se odmah
bacio na zemlju s rukama na licu. Sluge ga ispitivale o razlogu njegove žalosti. On
nije htio reći da je to zbog neimanja još djece. Ponovo je razdijelio svoja ogromna
stada na tri dijela. Najbolji dio je poslao u Hram, drugi je razdijelio potrebitim
Esenima, a najgori treći je zadržao za sebe.

Ana je u svojoj zabrinutosti mnogo propatila od jedne zle sluškinje, koja ju je gorko
napadala zbog njene neplodnosti. Sluškinja je dugo bila kod Ane, ali sad je napokon
Ana otpusti iz kuće. Djevojka je tražila dozvolu da ide na neku feštu. To ne bijaše u
skladu sa striktnom disciplinom Esena. Ana je odbila dati pristanak, a tad joj sluškinja
priđe, rekavši joj da je zaslužila što je sterilna i ostavljena od muža, jer ima naglu i
nerazumnu ćud. Tad je Ana otpusti i pošalje s darovima natrag k njenim roditeljima,
praćena dvojicom slugu kako bi je sigurno doveli kući. Ana je poslala poruku
sluškinjinim roditeljima, da više ne može brinuti o djevojci.

Nakon djevojčina odlaska, Ana upade u žalost, uđe u svoju sobu i stade moliti. Kad je
pala večer, stavi dugi šal na glavu i cijela se njime omota. Ispod ogrtača ponese
svjetlo, ode pod razgranato stablo koje je raslo u dvorištu, upali svjetiljku i stade
moliti.
Ovo je stablo imalo grane sve do zemlje i tako je formiralo brojne hodnike pod
krošnjom. Imalo je vrlo veliko lišče. Mislim da su se u Raju pod ovakvim stablom
Adam i Eva obukli njegovim lišćem. Cijelo je stablo imalo karakteristike toga
zabranjenog stabla, plod u obliku kruške visio je na rubu grane, u pet struka. Unutra
je bio mesnat s prošaranim crvenim venama. Usred ploda bijaše udubljenje s
jezgrom. Židovi su od njegova lišća uglavnom pravili vijence na Blagdan posvećenih
kruhova. Lišćem bi kitili zidove, postavljajući ga stepenasto kao krljušti ribe. Oko
stabla su bile postavljene klupe i sjedala.

Kad je Ana molila Boga da je ne odvoji od njena pobožna muža, bez obzira ako je to
Njegova volja da nemaju još djece, odjednom se pred njom pojavi jedan anđeo.
Lebdio je iznad nje. Reče joj da bude mirna, jer je Gospodin čuo njenu molbu. Reče
joj da bi sutra ujutro trebala otići zajedno s dvije sluškinje u jeruzalemski Hram. Neka
uđe sa strane doline Jošafat i tamo u Hramu pod Zlatnim vratima, susresti će
Joakima, koji je upravo sad krenuo prema Jeruzalemu. Reče da će Joakimova žrtva
biti prihvaćena, molitva mu uslišana, a da će se on (anđeo) tamo pojaviti pred njim.
Anđeo još uputi Anu da ponese par golubića kao žrtveni dar. Još joj obeća da će joj
uskoro biti obznanjeno ime djeteta, koje će uskoro začeti.

Ana zahvali Gospodinu, pa se vrati u kuću. Nakon poduge molitve, leže na ležaj i
zaspa. Tad ugledah svjetlo kako silazi nad nju. Okruživalo ju je, da, prodiralo je u
nju. Vidjela sam je, nekom unutarnjom percepcijom, kako se dršćući budi i sjeda na
ležaj. Zdesna blizu nje, Ana ugleda obasjani lik, kako piše na zidu velika sjajna
hebrejska slova. Pročitah i shvatih napisano, riječ po riječ. Baš po tome efektu će
Ana začeti, zato će plod njene utrobe biti poseban, a Blagoslov koji je dan Abrahamu,
biti će izvor začeća. Vidjela sam da je Ana zabrinuta kako će sve to saopćiti Joakimu,
ali anđeo je umiri, rekavši joj da je i Joakim imao viziju o tome. …