Veliki svećenik se javlja
i pitanja Isusu postavlja
Ispituje ga o apostolima
i o Njegovim učenjima.

Isus mu tad odgovori izravno
da što god je učio bilo je javno.
Tamo gdje su se svi židovi okupljali,
u hramu i sinagogi mnogi su stali.

Ništa nisam tajno zborio.
Pitaj one one kojima sam govorio
Zašto mene pitaš? – Isus odgovara,
a to u sluzi nazočnom bijes stvara.

Stog sluga taj pred Isusa stade
i na Njeg ljut pljusku mu dade
Zar tako odgovaraš i
velikom svećeniku prigovaraš?

A Isus tad od ovog odgovor traži:
Ako sam krivo rekao
da je krivo – dokaži!
A ako pravo
zašto me udaraš, kaži?

I sluša to Kajfin tast, Ana
i gleda ga tako svezana.
Na suđenje će Kajfi ga dati
i tamo će se opet svi sastati.
…

S Kajfom se nađe sudsko tijelo,
glavari svećenički i vijeće cijelo.
Svima je njima jedno bilo važno
– naći nekog da svjedoči lažno.

I nađoše dvojicu što svjedoci će biti
a riječ bi o hramu koji će se razoriti…
(Isusove riječi oni prenose po svom ,
uskrsnuće ne prepoznaju u govoru tom).

Mi smo ga čuli gdje govori, – kažu
da će srušit ovaj hram… (a lažu!)
i da će za tri dana novi sagraditi,
koji ljudskom rukom neće građen biti.

I dok Isus stoji tu od svake krivnje čist
Kajfa ga izravno pita: Jesi li ti Krist?
Ti kaza! reče Isus, (to od Mateja znamo),
Ja jesam! – u Markovu evanđelju čitamo.

U nevjerici o proslavi slušaju Njega
kad kaže da će vidjet Sina Čovječjega
kako Sili Božjoj s desna sjedit ima
i da će doći jednom na oblacima.

Tad veliki svećenik koji u to ne vjeruje,
razdrije haljine svoje ono što čuje.
Pohulio je! viče. Svjedoci tu ne trebaju!
Smrt zaslužuje! – s tužbom tad ustaju.

A kad mu složno nađu tu ‘krivicu’
stadoše ga potom udarat po licu.
I udarajuć na Njeg viču ti drugari:
Proreci nam Kriste tko li te udari!
…

Kad došlo je vrijeme da Isusa sude
i zbog svojih riječi da osuđen bude
odvedoše ga najprije na židovski sud
a kasnije će k Pilatu, i na rimski otud.

Isus je tad mogao pokazat lice slavno
al pušta da ga oni još vrijeđaju javno.
Pušta al i pita: zašto mu se pljuska daje
jer nije kriv… al na suđenju sud ustraje.

A kad im Isus reče o svojoj slavi i moći,
da je Krist i da će jednom na oblaku doći,
njima bi dovoljno da proglase: Kriv!
Smrt je zaslužio! Ne smije biti živ!
…
Da je htio mogao je kaznit ih sve redom
da vide što je Sud i pokriju se bjedom.
Da je htio mogao je, no On dođe za taj čas
primit na se udarce da nama pruži spas.

Isuse naš izrugani, popljuvani Spasitelju,
Ti Radosti Očeva, čuj sad našu želju:

Želimo Te slušati, još više, još i bolje,
da i mi odraz budemo Tvoje svete volje.

Kad i nas boli nepravda od pojedinih ljudi
Ti budi naša snaga i Radost naša budi.

]]> https://magnifikat.hr/zataja-petrova/ Mon, 26 Feb 2018 20:19:12 +0000 http://magnifikat.hr/?p=5494

Kod velikog svećenika Isusa vode,
a za njim učenici Petar i Ivan hode.
Velikog svećenika Ivan od prije poznaje
i ulazi u dvorište, uz Isusa on ostaje.

Petar ne bi uz Isusa kog židovi ulove,
a Ivan vratarici reče da ode pa ga zove.
I nađe ona Petra, a on poznata joj slika
pa ga pita – da nije i on jedan od učenika.

Nisam! Odgovori Petar, kao da ne mari
stojeć tamo vani gdje su sluge i stražari.
Hladno je bilo pa su se svi grijali
žeravicu razgrćali, oko vatre stali.
(…)

Isus je u to vrijeme bio ispitivan,
a Petar još kod vatre, van.
Upitaše ga oni što su blizu stali
nisu li i njeg ko učenika viđali?

Petar zaniječe, istinu ne otkriva,
pa još jednom isto on upitan biva:
Nisam li te ja s njim u vrtu vidio?
A on zaniječe, ko što Isus je predvidio.

Tako je Petar tri put Učitelja zanijekao
i tu ispuni se riječ što Isus mu je rekao.
Ta riječ Njegova u sjećanju mu sijeva
jer baš tad, baš tad, pijetao zapjeva.

…

“Ti si Krist Sin Boga živoga” –
opisao je jednom Učitelja svoga.
A onda, u strahu, ono hladno veče
da je učenik Njegov on tri put niječe.

I kad pijetao se začu i Petar shvati
i Isus ga pogledom u sjećanje vrati
tada ode u samoću i gorko zaplače…
(Luka zapisa te riječi koje puno znače)

Unatoč slabosti, unatoč nemira,
Njega Isus za vođu drugima bira.
Nije htio čovjeka uvijek postojana
nego jednog kom slabost je znana.

Kako je samo siguran u se bio
kad je Isusu odvažne riječi uputio:
Ako treba i u smrt ću s tobom poći…
a onda ga zaniječe… one hladne noći.

Isus bira slabe, utješno je znati,
a važno je samo iskreno se pokajati.
Petar se kajao, priznao se bjednim,
a to Isus uvijek drži jako vrijednim.

Petar mu je tek za kratko okrenuo leđa
i ubrzo je shvatio kako Boga vrijeđa.
Isus ga i takvog voli, makar grešan jest
i Petar će ga raskajan Uskrsloga srest.

A koliko smo puta i mi Isusa zatajili?
Koliko puta se od Njega udaljili?
Nismo li i mi htjeli dalje od Njeg biti
i od Božje volje u neku tamu se skriti?

Za trenutke one kad kršćani nismo bili
Oprosti! Htjeli bismo Tebi biti mili…

Za ono vrijeme kad nam je grijeh bio draži
Oprosti! Nek te naše srce sada više traži…

Za dane kad smo u srcu prolaznost gajili
Oprosti! Što smo Tebe napustili, zatajili…

Preko Cedrona Isus ide i sad šuti,
preko potoka s učenicima se uputi.
A i Juda je poznavao to mjesto
jer su se tu, u vrtu, sastajali često.

Farizejskim slugama prilika se pruža
i Juda uze četu što se naoruža
sa zubljama, oružjem i svjetiljkama
ide Juda sa svećeničkim slugama.

Znajući sve što će s njime biti
Isus će naprijed istupiti
I dok već opake misli im čita
“Koga tražite?” – Isus ih upita.

“Isusa Nazarećanina” odgovore oni.
I Isus se tu Božjoj volji pokloni.
“Ja sam” kaže on i gleda u ta lica,
dok pred njim je i Juda, njegov izdajica.

I kad su čuli “Ja sam” svi su ustuknuli
na odgovor taj su na zemlju popadali.
Koga tražite? opet pita te sinove tmina,
a oni će opet: “Isusa Nazarećanina!”

“Rekoh vam da sam ja” – Isus im se predaje
I gledajuć na učenike riječi još dodaje:
Ako dakle mene tražite
onda ove na slobodu pustite.
Tako ispuni se riječ što je molit znao:
“Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao!

A Šimun Petar svoj mač isuče
pa ga na slugu svelikog svećenika povuče
Sluzi bi ime Malho, tako se zvao,
a njemu je Petar mačem uho odsijekao.

Na to se Isus Petru sa riječima javi:
“Mač svoj u korice stavi!”
“Zar da ne pijem čašu koju mi Otac dade?”
I tako se u njihove ruke predade.

Za židovske sluge sad je bila prilika
a tako i za prisutnog zapovjednika.
I četa Judina na Isusa ustane
hvatat ga i vezati stane.

Služba velikog svećenika je znana
a te godine ona Kajfi je dana.
“Da jedan čovjek umre za narod to je bolje”
to su njegove riječi, odraz ljudske volje.
Do Kajfina tasta, Ane, ode četa ljuta
da Isusa nedužna sebi ukloni sa puta
…

U Maslinskom vrtu Isus je često bio
tamo bi se u molitvu Ocu povlačio.
Tamo su i učenici rado s Njime bili
pa i ono veče kad Isusa su uhvatili.

Juda je u dogovoru s glavarima bio,
novac njihov više je od Isusa zavolio.
Novac mu se kasnije ko i život zgadi
jer na muci Nedužnog on blago zaradi.

Isus sam se objavljuje, jer došao je čas
i oni padaju po zemlji na taj Božji glas.
Ja jesam koji jesam, Riječ Božja je odavno
kad Mojsiju se objavi to Božje ime slavno.

I predaje se vječni Bog u neke smrtne ruke
ide mirno na put križa, na put gorke muke.
Ne da Petru da ga priječi, pa ga za to kori
na sud ide jer tako želi Bog koji sve stvori.

Kako li je čudna nama takva Božja svemoć
koja pušta da ga odjenu u užad i u nemoć.
Kako li je drugčiji od Edenskoga ovaj vrt
jer posluh Jednoga pobjeđuje sotonu i smrt.

Trebala se dogoditi sva ta mučna drama
da se plati cijena za grijehe od Adama.
Za sve grijehe sviju ljudi trpi sami Bog
i zato će on na križ dati milog Sina svog.

Kad dođe vrijeme da i nama bude gorka čaša
neka primjer Tvog predanja jača srca naša.
I kad korake nam drugi sputavati stanu
Tebi tad prikazujemo našu nemoć, našu ranu.
O Isuse, hvala Ti, što si dio ljudskog roda
što po Tvom ropstvu dragovoljnom
nama dolazi sloboda.
Hvala što oslobađaš nas od smrti, grijeha,
i od Zloga.
Hvala Ti što želiš da smo
djeca Tvoga Oca, Boga.