(14) Ivan ga je riječima odvratiti htio:
Ti bi mene trebao krstiti,
a Ti k meni dolaziš da bi kršten bio.“

(15) „Pusti sada. Ta dolikuje nam
da tako ispunimo svu pravednost.“
I kad Isus te riječi izusti
Ivan posluša te popusti.

(16) Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode.
I gle! Nebo se rastvori!
I ugleda Ivan Duha Božjeg
Gdje silazi kao golub i spušta se na nj.
(17) I začu glas gdje govori.

Glas taj prozbori s nebeskih visina:
„Ovo je Sin moj ljubljeni!
U njemu mi sva milina!“

(Prema Mt 3,13-17)

Isus je Sin Božji i On ne treba krštenje
jer grijeha nema, jer je svet, jer je Bog
al takvo je Božje htijenje.

Ko jedan od grešnika spušta se ka vodi
rad naših grijeha sagiba se,
ko da Oca čuje: Sine, hodi…!

I nebo se tad u licu svom promjeni,
Otac s neba tajnu zbori
da Sin je njegov to Ljubljeni.

I Duh Sveti u tom času vidljiv biva
Na Isusa ko golub slijeće
I slika Trojstva tu je živa.

Jedan je Bog, a božanske osobe tri
Otajstvo je to naše vjere
Gdje um staje i ne može to pojmiti.

No Objava to je s neba, Božja i sveta
I ona se ne mijenja
prema shvaćanjima svijeta.

Bog i nama vel’ku milost želi dati,
Dušu našu oprati od grijeha
te nas djecom svojom zvati.

I Boga u duši mi nosimo od tada
sve dok teški grijeh ne pobjedi
i na radost Zloga duša strada.

A Isus želi u dušama trajno biti
I milost Božju izgubljenu
kroz ispovijed obnoviti.

Milost Božja čuda čini
Obraćenike mnoge daje,
i svece u Nebeskoj visini.

Al za život svetaca svijet ne mari
I što li je Bog učinio u dušama tim
Kakve čudesne, nadnaravne stvari!

Oni su željeli više od života
I život s Bogom stvarno im je bio
Cilj na kraju i vrhunska vrednota.

Ni sportskog uspjeha nema bez rada
Ni kršćanina nema bez života žrtve
Ni sveca kojim duh ovog svijeta vlada.

Životom svojim Boga proslaviti!
To je ono za što živjeli su sveci
A cilj i svakog kršćanina to ima biti!

A što možemo učiniti Njemu na slavu?
Kako ruke svoje koristiti, noge svoje,
usta svoju, uši svoje, svoju glavu?

Od početka naše udove On stvara,
i muško i žensko On stvori,
da život svaki o Bogu progovara.

Muško il žensko, to određuje Bog,
sve na nama Božji je dar, a naše je:
živjeti na slavu Stvoritelja svog.

Danas ljudi i spol sami žele odrediti
ko da Bog već dao nije, i rod neki,
I tako sami sebi nekim bogom biti.
…

Da Te bar svi ljudi Ocem zovu!
Da je bar kršćane briga za Zakon Tvoj
i za onu sliku u duši, sliku Isusovu!

Bože, dokle li će ljudska samovolja ići?
Dokle ljudi mogu u oholosti rasti?
Dokle u ponore Zloga mogu sići?

Ti i danas želiš duše da Te Ocem zovu
Želiš u njima razvijat vjeru, ufanje i ljubav,
da rastu svete, na sliku i priliku Isusovu.

Al kako s tugom ko Otac moraš gledat
kako Tvoja djeca ne žele Tvoja djeca biti
te im ne možeš silom svoje darove dat.

Vidiš li Oče u našoj duši svog Sina?
Jesmo li sačuvali milost sa krštenja?
Što bi nama rekao Tvoj glas sa visina?

Oče nebeski, kad gledaš u nas,
vidiš li Ljubljenog Sina svog?
Iako smo mi samo ljudi grešni
a On od vijeka, pravi Bog…

Je li naš život Tebi po volji?…
Oprosti nam sve nemare naše
i pomozi nam da budemo bolji.

O Isuse, koji od krštenja živiš nam u duši
Diši s nama dahom našim
I ne daj grijehu
svetu milost da uguši.

Duše Sveti, ne dopusti duhu svijeta
da nas u zamamne zamke uvuče
i da nam na putu k Nebu smeta.

Marijo, o Majko,
i Tvoji smo od dana krštenja!
Čuvaj Isusa u nama,
nek nas On na svoju sliku mijenja.