Veliki svećenik se javlja
i pitanja Isusu postavlja
Ispituje ga o apostolima
i o Njegovim učenjima.

Isus mu tad odgovori izravno
da što god je učio bilo je javno.
Tamo gdje su se svi židovi okupljali,
u hramu i sinagogi mnogi su stali.

Ništa nisam tajno zborio.
Pitaj one one kojima sam govorio
Zašto mene pitaš? – Isus odgovara,
a to u sluzi nazočnom bijes stvara.

Stog sluga taj pred Isusa stade
i na Njeg ljut pljusku mu dade
Zar tako odgovaraš i
velikom svećeniku prigovaraš?

A Isus tad od ovog odgovor traži:
Ako sam krivo rekao
da je krivo – dokaži!
A ako pravo
zašto me udaraš, kaži?

I sluša to Kajfin tast, Ana
i gleda ga tako svezana.
Na suđenje će Kajfi ga dati
i tamo će se opet svi sastati.
…

S Kajfom se nađe sudsko tijelo,
glavari svećenički i vijeće cijelo.
Svima je njima jedno bilo važno
– naći nekog da svjedoči lažno.

I nađoše dvojicu što svjedoci će biti
a riječ bi o hramu koji će se razoriti…
(Isusove riječi oni prenose po svom ,
uskrsnuće ne prepoznaju u govoru tom).

Mi smo ga čuli gdje govori, – kažu
da će srušit ovaj hram… (a lažu!)
i da će za tri dana novi sagraditi,
koji ljudskom rukom neće građen biti.

I dok Isus stoji tu od svake krivnje čist
Kajfa ga izravno pita: Jesi li ti Krist?
Ti kaza! reče Isus, (to od Mateja znamo),
Ja jesam! – u Markovu evanđelju čitamo.

U nevjerici o proslavi slušaju Njega
kad kaže da će vidjet Sina Čovječjega
kako Sili Božjoj s desna sjedit ima
i da će doći jednom na oblacima.

Tad veliki svećenik koji u to ne vjeruje,
razdrije haljine svoje ono što čuje.
Pohulio je! viče. Svjedoci tu ne trebaju!
Smrt zaslužuje! – s tužbom tad ustaju.

A kad mu složno nađu tu ‘krivicu’
stadoše ga potom udarat po licu.
I udarajuć na Njeg viču ti drugari:
Proreci nam Kriste tko li te udari!
…

Kad došlo je vrijeme da Isusa sude
i zbog svojih riječi da osuđen bude
odvedoše ga najprije na židovski sud
a kasnije će k Pilatu, i na rimski otud.

Isus je tad mogao pokazat lice slavno
al pušta da ga oni još vrijeđaju javno.
Pušta al i pita: zašto mu se pljuska daje
jer nije kriv… al na suđenju sud ustraje.

A kad im Isus reče o svojoj slavi i moći,
da je Krist i da će jednom na oblaku doći,
njima bi dovoljno da proglase: Kriv!
Smrt je zaslužio! Ne smije biti živ!
…
Da je htio mogao je kaznit ih sve redom
da vide što je Sud i pokriju se bjedom.
Da je htio mogao je, no On dođe za taj čas
primit na se udarce da nama pruži spas.

Isuse naš izrugani, popljuvani Spasitelju,
Ti Radosti Očeva, čuj sad našu želju:

Želimo Te slušati, još više, još i bolje,
da i mi odraz budemo Tvoje svete volje.

Kad i nas boli nepravda od pojedinih ljudi
Ti budi naša snaga i Radost naša budi.

]]>