Promjena strategije
Donedavno je đavlova strategija bila uvjeriti nas da ne postoji kako bi mogao uspješnije djelovati. Što se dogodilo da on sada „izlazi iz ormara” i obznanjuje svima da postoji? Promijenile su se okolnosti jer je sada, nakon dugoga i mukotrpnoga rada koji je trajao stoljećima, đavao došao vrlo blizu ostvarenja svoga cilja da vlada Zapadom i da preko njega uspostavi svoj novi svjetski poredak. Zato se više ne skriva, nego procjenjuje da mu je isplativije da se javno očituje pred svima. Bolje reći, sada se bahato razmeće svojim „sjajem” svjestan da ga u tome nitko ne može spriječiti. U tu svrhu bira događaje koji imaju veliku simboličku vrijednost i utjecaj, kao primjerice Eurovizija 2024. ili otvaranje Olimpijskih igara u Parizu. Taj proces samo-promidžbe je sustavan, kontinuiran i progresivan. Događa se preko svetogrdnih izrugivanja sa svetinjama paralelno s veličanjem đavla u raznim inačicama. Više nego znakovito je da se ovi izljevi netrpeljivosti i mržnje odnose samo na kršćanstvo, a druge religije se ostavlja na miru. Razlog je svijest da će pripadnici drugih religija reagirati a da kršćani, makar na Zapadu, neće jer su brojčano desetkovani, demoralizirani i obezglavljeni. No to je ujedno i potvrda da sotonizam drži jedino kršćanstvo za istinskoga neprijatelja i tako neizravno svjedoči da ga prepoznaje kao jedinu pravu vjeru.

Razlozi

Što se želi postići ovim paklenim marketingom? Sotona je svjestan da je ljude pretvorio u praktične bezbošce na Zapadu i sada kreće u svoj proces masovne regrutacije. Dosada se objavljivao, uglavnom podmuklo, preko podzemne kulture, a sada to čini kroz popularnu kulturu kao i kroz sport, politiku, ekonomiju i sva druga područja života. Ova demonska očitovanja su demonstracija sile u kojoj najveći predstavnici javnoga života i vlasti spremno prihvaćaju izljeve mržnje na kršćanstvo za koje paradoksalno mnogi od njih kažu da mu pripadaju. Svi ti dužnosnici odgovorni su pred Bogom i pred ljudima ako ništa drugo onda za grijeh propusta. Jer kakvi su to kršćani političari koji se, primjerice u Parizu kada se zbivala LGBTQ parodija posljednje večere, nisu digli, napustili svoja počasna mjesta ili na bilo koji način protestirali? Oni ni nominalno ne drže do kršćanstva kao ni do kršćana koji su za njih glasovali. Štoviše, oni svojim sudjelovanjem u ovakvim nakaradnim svetogrđima obznanjuju da su prodali, ili se spremaju prodati, dušu i da im nije sporno služiti đavlu.
Kapitulacija elite pred sotonskom demonstracijom sile je također snažna poruka upravljena običnim ljudima koja bi ih trebala paralizirati i obezglaviti. Daje im se do znanja da su premaleni i preslabi da pruže otpor, da imaju cijeli sustav sa svojim strukturama protiv sebe te da ne mogu ništa učiniti. Nudi im se da se, preko jednostavnoga poklona Sotoni, priklone pobjedničkoj strani koja ima novac, medije i moć,
pa će biti nagrađeni. Prijeti im se da će u protivnom biti kažnjeni. Ruganje i „umjetničko” iskazivanje mržnje prati već sada sustavno paljenje crkava u Francuskoj i drugdje. Sljedeći korak, koji se time najavljuje, osobni je obračun u kojem nitko neće biti pošteđen ako se ne pokori. Svaki neistomišljenik bit će etiketiran, osramoćen, progonjen, procesuiran kao fanatik, osuđen, novčano kažnjavan, zatvoren, a neki će biti i fizički eliminirani.

Javni sotonizam ima i obrednu funkciju koja je možda u ovome i najvažnija. Naime, kako se kod krštenja kandidat odriče Sotone i svih djela njegovih da bi mogao postati Kristov, sada se događa obratno. Prihvaćanjem, makar samo pasivnoga, sotonizma događa se odreknuće od Krista i tako utire put za primanje demonske inicijacije odnosno izokrenutoga krštenja. Nešto od toga se događalo u komunizmu preko para-sakramenata, kao što su bili primanje u pionire i omladince, što je bilo nametnuto svima, ali ogromna većina ljudi nije na to davala svoj nutarnji pristanak.

No sada se, zahvaljujući ovisnosti o medijima i prevladavajućem praktičnom materijalizmu, postiže da se ljudi masovno, bez ikakva otpora i kritičnosti, svrstavaju na stranu đavla.

Ljudima se nudi da se, preko jednostavnoga poklona Sotoni,
priklone pobjedničkoj strani koja ima novac, medije i moć,
pa će biti nagrađeni, a prijeti im se da će u protivnom biti kažnjeni

Otajstvo bezakonja

Pavao piše Solunjanima: „Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen” (2 Sol 2,7). Kako raste otpad i mlakost među kršćanima to i zadržavanje đavlova djelovanja sve više slabi pa se on sve drskije otkriva i u samoj
Crkvi. Najnoviji primjer dogodio se u Linzu kada je mjesni biskup u katedralu dao postaviti eksplicitni prikaz Majke Božje kako rađa, raširenih muških nogu i obnaženu u donjem dijelu tijela. Tako nešto nismo imali nikad u povijesti. To je s naravnoga gledišta prosto, sramotno i nakaradno jer nitko ne radi sliku svoje majke u trenutku poroda i izlaže je na zid. S vjerskoga pak gledišta posrijedi je bogohuljenje jer se vrijeđa Bogorodicu. Ovakva bezakonja spadaju u najveća svetogrđa jer ih promiču javno Bogu posvećene osobe, koji umjesto da brane vjeru ustaju protiv nje, i to još u Božjem hramu. Iza toga stoji i krivovjerje tih kle-
rika, koje je pogubnije od nemorala jer opravdava i veliča naravnu i nadnaravnu izopačenost. Najizravnija posljedica toga je velika sablazan zbog koje će mnogi napustiti Crkvu i dovesti u pitanje svoje spasenje. Posrijedi je izdaja koja sadrži sve elemente sotonizma: protunaravni grijeh, svetogrđe, uvreda Boga, mržnja na sveto, sablazan. Čudi što se još ustručavamo nazvati stvari svojim imenom.
To je najava ili jedan od načina uvođenja grozote pustoši (Mt 24,15-17). Odnosno zloguka prijetnja koju đavao upućuje vjernicima da je njegova moć toliko porasla u Crkvi da je samo pitanje vremena kada će je „vrata paklena” nadvladati. Demonska demonstracija sile u
Crkvi je daleko pogubnija za duše od one u svijetu. No, kako je to unutar-crkveno pitanje nema nikakvih zapreka da se tome odlučno i brzo ne stane na kraj.
Pasivnost, ravnodušnost i ignoriranje od strane svih onih katolika koji su dužni i mogu očistiti ovu đavolsku ljagu njih same čini dionicima istoga grijeha. Zagonetka je zašto Sveta Stolica nije odmah kaznila toga biskupa oduzevši mu službu, svevši ga na laički stalež i izopćujući ga iz Crkve? Toleriranje ovakvoga sramotnog zločina ostavlja dojam da je to dopušteno i prihvatljivo te ohrabruje druge Jude da poduzmu još gora svetogrđa. Pohvalno je što se u međuvremenu našao jedan odvažni vjernik koji je kipu otkinuo i odnio glavu. No to nije dovoljno, već vjernici trebaju odgovornoga biskupa bojkotirati na sve legitimne načine, pa i ekonomski, dok se ne pokaje i javno okaje svoj grijeh, a u dotičnu katedralu ne treba ulaziti u nikakvoj prigodi dok se ne da odgovarajuća zadovoljština.
Križ

Zašto Bog dopušta ovo drsko izazivanje đavla? Bog koji upravlja svime služi se i ovim opačinama za dobro. Zlo se samo razotkriva, svatko ga može jasno prepoznati, izići iz pogubne bolesti relativizma i vratiti se na pravi put. Nema više prostora za nesvrstane, sada se otkrivaju namisli srdaca, i svaki kršćanin ima priliku izići iz mlakosti i opredijeliti se za dobro.

Kome je stalo do Krista ima brojne prilike za posvjedočiti za njega i tako steći izobilne milosti. „Tko god se dakle prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem koji je na nebesima” (Mt 10,32-33).

Ovo su milosna vremena koje nam pružaju tolike prečice do raja da moramo biti beskrajno zahvalni. Molimo za hrabrost kako se ne bismo dali zastrašiti ni od čega. Budimo ponosni što se borimo pod znamenom križa koji donosi pobjedu.

Prof. ddr sc don Josip Mužić, rujan 2024, Svjetlo riječi

(Isticanje teksta: admin M.G.)

O. Leopold Bogdan Mandić je zajedno sa Padre Piom iz Pietrelcine, jedan od najpoznatijih ispovjednika. Nakon ispovijedi kod fra Leopolda Mandića o. Luciani (kasnije papa) je nosio njegovu sličicu u džepu do kraja života. Često bi se zaustavio u crkvu u Padovi kako bi molio na njegovu grobu. Ovdje je propovijed pape Ivana Pavla I., a koju je održao u kapucinskoj crkvi (Mestre) 30.5.1976., onog istog mjeseca kad je Leopold Mandić bio proglašen blaženim.

VELIKI SVETAC

Prvi i jedini put sam susreo o. Leopolda u Bellunu. Bio sam mladi svećenik, na duhovnim vježbama kad je došao naš biskup i donio nam radosnu vijest: „O. Leopold je svetac, i on je ovdje u Bellunu. Složio se tim da će sutra doći ovdje ispovijedati vas, ako želite. Molim vas nemojte propustiti tu priliku, idite.“

Poslušao sam biskupa. Sljedećeg dana sam otišao na ispovijed. Ispovjedio me i dao mi neke savjete. Impresionrala me činjenica da je čitao o asketskoj teologiji koja je upravo objavljena. Moglo se vidjeti da ne želi gubiti niti minutu između jednog pokornika i drugog i da je sam nastojao stalno studirati. Također sam bio impresioniran ogromnim poštovanjem koje je moj biskup imao prema njemu, a i on je veliki svetac, biskup Catarossi. Svetac.

Nekoliko godina kasnije, o. Leopold je umro i svaki koji je sa mnom govorio o njemu rekao je: „On je svetac!“ Čak i u Rimu, kao biskup, našao sam nekog u kongregaciji za kauze svetaca tko mi je rekao: „Moram dati svoj glas za ovaj slučaj. Veliki svetac!“ Čitajući njegov život možete to vidjeti. Papa je to prepoznao proglašavajući ga blaženim.

Ovdje je ukratko njegov život od 76 godina. Prvih šesnaest godina je proveo u Dalmaciji (Kaštel Novi) sa obitelji. Obitelj je bila dobrostojeća. Njegovi preci su bili Venecijanski kapetani. Postao je fratar sa šesnaet i proveo 60 godina u redovništvu kao fratar. Sedam godina je bio u Veneciji gdje je zaređen za svećenika. Kao svećenik 52 godine: 9 dijelom u Basanu, dijelom u Capodistriji a dijelom u Thieni i 33 u Padovi. Bio je zapravo poslan na drugo mjesto (Fiume) ali biskup u Padovi, svetac, Elia Dalla Costa, naredio je da se vrati: ljudi u Padovi su željeli o. Leopolda tamo. Vratio se. Trideset tri godine, a gdje? Dođite i vidite! U maloj sobici, hladnoj zimi, a vrućoj ljeti. Tamo je on postao svetac. Bio je tu deset, dvanaest, a ponekad čak i osamnaest sati dnevno, nepomičan, slušajući pokornike. Tamo je on postao svetac.  Znate da mi ne možemo postati sveci osim ako nasljedujemo Isusa Krista na neki način, i u ovom je on nasljedovao Isusa.

KAO ISUS OTKUPITELJ

S jedne strane Isus se bori protiv grijeha kao „žrtva za otkupljenje grijeha“, a s druge strane on se ne bori sa grešnicima, nego ih susreće. Otvorite evanđelje – On se bori protiv grijeha, kaže sveti Ivan Krstitelj: „Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta.“ Čitajte sv. Pavla: „On je umro za naše grijehe.“ Poslušajte pažljivo i Isusove riječi na svetoj misi: „… Ovo je kalež moje krvi koja će se proliti za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha.“ Ne grijehu! Naš Gospodin ne želi grijeh. A s druge strane, koja ljubaznost! Koliko milosrđa prema grešnicima! Ja sam ganut kad razmišljam da je papa Pavao VI proglasio o. Leopolda blaženim, ali prva osoba koja je bila proglašena svetom pred svim ljudima bio je razbojnik. Na križu Isus reče: „Još danas ćeš biti sa mnom u raju.“ Razbojniku (je to rekao). Koja ljubaznost prema grešnicima! Kad su doveli k Njemu ženu zatečenu u preljubu. „Ženo, zar te nitko ne osudi? „Nitko, Gospodine.“ „Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više ne griješi.“ Dobri Pastir je jasno rekao.: Idi u potragu za izgubljenom ovcom. „Veća je radost na nebesima zbog jednog raskajana grešnika nego zbog devedeset devet pravednika kojima ne treba obraćenja“.

BORBA PROTIV GRIJEHA

Leopold je vjerno nasljedovao Isusa u tom: borio se protiv grijeha, a susretao je griješnike.

Jednom mu je netko rekao: „Oče Leopolde, slušali ste ispovijedi tako puno godina i sad ste čuli sve – grijeh više ne čini na vas nikakav dojam.“ Što to govorite, gospodine? Svakog trenutka, ja sam začuđen i ja strepim kad pomislim da se ljudsko biće ugrožava vječno spasenje za glupe stvari, za glupe stvari.“. On je strepio nad grijesima.

Neki drugi put jedan muž je rekao: „Oče, doktor mi kaže da ako moja žena zadrži trudnoću u opasnosti je i da je neophodan abortus.“ „Ne, ne. Bog je Gospodar i on to ne želi, imaj vjeru, Gospodin će ti pomoći, ima vjeru!“

Drugi puta došao netko govoreći da nije došao na ispovijed nego samo povjeriti svoju tugu što je spriječio svećenika da dođe prijatelju koji je umirao pa je umro bez sakramenata. „Što si to učinio, moj sine? Nisi mislio o vječnom životu; što si to učinio?“ I počeo je plakati. Suze su padale niz njegovu bradu. U tom trenutku i onaj nesretni čovjek je zaplakao i onda se ispovjedio.

MILOSRĐE PREMA GREŠNICIMA

Kao i Isus, o. Leopold se bojao grijeha: s druge strane, bio je drugačiji sa grešnicima. Negdje je napisano: „S njim, s o. Leopoldom, bilo je gotovo kao grijeh ne imati grijeh“ On je uistinu dočekao grešnika kao brata, kao prijatelja, i upravo zbog toga nije bilo teško ići na ispovijed kod njega. Jedan čovjek je otišao k njemu nakon što dvadeset godina nije išao na ispovijed. Kad je čovjek završio ispovijed o. Leopold je ustao, uzeo ga za ruku i zahvalio mu: „Hvala, hvala  što si došao k meni da primim tvoje obraćenje nakon nakon tako puno godina.“ On je bio onaj koji je zahvaljivao. Tako je ohrabrivao ljude. Osjećali su se radosno. On je usitinu bio ogledalo Božje ljubaznosti.

Znate, mi smo svi grešnici, on je to dobro znao. Moramo shvatiti tu našu stvarnost. Nitko ne može za dugo vremena izbjeći grijeh, mali ili veliki. Ali, rekao je Franjo Saleški, „Ako imaš magarca koji je dugo vremena hodao pa padne na putu što ćeš učiniti? Sigurno nećeš stati pa udarati magarca štapom, jer je ionako već jadan. Uzet ćeš ga za uže i reći: „Hajde, idemo opet… „ Pomoći ćem mu da se vrati na put kojim je pošao. I onda ubuduće bolje pazimo…“ To je način na koji je Leopold postupao. Jedan moj prijatelj svećenik koji je išao kod njega na ispovijed rekao je: „Oče, vi ste previše popustiljivi. Drago mi je da sam došao na ispovijed kod vas, ali čini mi se da ste previše popustljivi?“ A otac Leopold je rekao: „Ali tko je bio popustljiv, sine moj? To je Gospodin koje je popustljiv, nisam ja taj koji je umro za naše grijehe. Je li mogao više biti popustljiv sa razbojnikom, s drugima, nego tako…?“

DAVAO JE MILOST BOŽJU

Sv. Alfons je pisao: „Ne možete dobro ispovijedati čovjeka pred Bogom ako prije ne ispovijedite Boga pred čovjekom“ Tako je. Ako netko  nema nešto unutar sebe, ako ne Boga ne voli iskreno, on može ići u ispovijedaonicu, on može slušati, ali što može dati? Što on prenosi? Samo odriješenje. Kako bi netko dao puno više on mora imati, on mora posjedovati prijateljstvo s Gospodinom. O. Leopold je posvećivao druge u onoj mjeri u kojoj je sam bio posvećen. Uvijek bi rekao. „Gospodar je Bog, el paron benedeto.“ On je stvarno osjećao da je mali pred Bogom, ali je vjerovao da vrijedi nešto samo ako se ujedini s Njim u molitvi.

Čitao sam u njegovu životopisu da je spavao čestiri sata dnevno. To je uistinu herojska žrtva. Koliko je ovaj svetac dobra učinio! Koliko molitvi, koliko posjeta Presvetom oltarskom sakrametnu! On je stvarno razgovarao s Bogom. Razgovaro je malo s ljudima, ali tako puno je pričao s Gospodinom, osjećao je samoću, osjećao je da je ljubljen od Gospodina. Mi bi se svi trebali osjećati tako. On je potpuno prihvatio Isusov način života.

ZA ISTOČNU BRAĆU I SESTRE

Živeći u Jugoslaviji, (točnije u Crnoj Gori),  u Herceg Novom, vidio je otkako je bio dijete, i katolike i pravoslavce, u neslaganju u učenju i svakodnevnom životu. Onda, kad je bio mladi čovjek rekao je: „Žrtvovat ću sebe za jedinstvo između katolika i pravoslavaca.“

Studirao je razne slavenske jezike posebno kako bi mogao biti misionar.; u Veneciji je poučavao hrvatski svoju braću kapucine, uvijek imajući u vidu Istok. Želio je ići, tražio je da ide, ali nikad nije otišao. Nikad. Podvrgao se poslušnosti, kao što je jednom napisao. „Svaka osoba, svaka duša koja će biti u potrebi mog služenja, bit će moj mali Istok.“

Bio je više manje kao sv. Ante. Sv. Ante je ostavio Portugal kako bi otišao dolje u Afriku pod cijenu toga da postane mučenik.  Ante je otišao ali ga je oluja bacila na obale Sicilije. Tako je došao u Italiju i završio u Padovi. A tako i sv. Leopold. Želio je ići na Istok, ali završio je u Padovu također. Njegov istok bio je u ispovjedaonici. Gospodin je morao prihvatiti njegovu žrtvu za Istok, njegovo djelo posvećivanja koje je činio za grješnike. (…)

cijela propovijed na stranici: PopeJPI….org