Teško je u malom djetetu vidjeti Boga – osim vjerom! I od nas se traži – vjera. Bez nje su jaslice samo idiličan prizor i lijepa bajka za djecu. A je li naš Bog, Isus Krist – bogočovjek –  bajka ili Istina? Vrijeme je da se opredjelimo. Po savjesti. Ako je bajka – ne bismo trebali ići na (Božićnu) misu, jer je to neka vrsta dvoličnosti: ne vjerovati, a slaviti Ga(!). A ako je Istina onda On ne bi smio ostati po strani, jer je i to neka vrsta dvoličnosti: slaviti Ga, a o Njemu ni riječi, ni slike, ni… traga…

Ako je bajka ne treba nam ni ispovijed. Ispovijed bez vjere – ne donosi baš ploda. Bez pokajanja i bez vjere da nam Bog oprašta – sve ostaje isto. U tom slučaju se pretvaramo da mu vjerujemo, a i dalje držimo da je svatko “sam svoj bog” i nema drugih bogova…

A ako je to Istina, ako je naš Bog – Isus Krist – bogočovjek – stvaran, ako vjerujemo da nas On spašava od grijeha, od smrti vječne, ako vjerujemo u Njegovo bezgranično milosrđe prema svakom grešniku koji ga traži, ako vjerujemo da je Isusova radost da bude naš Spasitelj – onda ćemo mu i za Božić priušititi tu radost: da nas spašava. Od grijeha. A ako to stvarno vjerujemo – kako tu Istinu ne (po)dijeliti i s drugima?

…

Isuse, vjerujemo da si ti Istina koja spašava,

učvrsti našu vjeru!