Ne mislite da sam došao ukinuti
Zakon ili Proroke.
Nisam došao ukinuti nego ispuniti.   17

Zaista, kažem vam, dok neba i zemlje bude,
ne, ni jedno slovce,
ni jedan potezić iz Zakona
neće proći, dok se sve ne zbude.   18

Tko dakle ukine i jednu
pa i najmanju zapovijed od tih
i tako nauči ljude,
u Kraljevstvu nebeskom
bit će najmanji od svih.  19

A tko ih bude vršio
i druge učio, da znaju,
taj će biti velik u Kraljevstvu nebeskom,
u raju.          19
 
Ne bude li pravednost u vas
veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja,
ne nećete ući u kraljevstvo nebesko! 20           ,
-kaže Isus, Spas.

 
“Čuli ste da je rečeno starima:
Ne ubij! “ Tko ubije
bit će podvrgnut sudskim zakonima.  21

A ja vam kažem:
-I tu novost zbori Isus, Put:
svaki koji se srdi na brata svoga
bit će sudu podvrgnut.

A tko bratu rekne: “Glupane!”
bit će podvrgnut Vijeću!
(Govori Isus narodu svomu)
A tko reče “Luđače!”
bit će podvrgnut ognju paklenomu”. 22
 
Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik
pa se ondje sjetiš
da protiv tebe nešto ima brat tvoj 23
ostavi dar ondje pred žrtvenikom,
idi i najprije se izmiri s bratom,
a onda dođi i prinesi dar svoj.” 24

Nagodi se brzo s protivnikom
dok si još s njim na putu,
da te protivnik sucu ne preda
a sudac tamničaru,
pa da te ne bace u tamnicu. 25
Zaista, kažem ti, nećeš izići odande
dok ne isplatiš
i posljednju kovanicu “ 26

 
Čuli ste da je rečeno:
Ne čini preljuba! 27
(Takav Zakon je bio)
A ja vam kažem:
Tko god s požudom pogleda ženu,
već je s njome preljub u srcu učinio. 28

Ako te desno oko sablažnjava,
iskopaj ga i baci od sebe,
(Koliko prezire grijeh do znanja je dao!)
Ta bolje ti je da ti propadne jedan od udova,
nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. 29

Ako te desnica tvoja sablažnjava
odsijeci je i baci od sebe
(da Zakon Božji ne krši).
Ta bolje ti je da ti propadne jedan od udova
nego da ti cijelo tijelo u paklu završi. 30

Rečeno je također:
Tko svoju ženu otpušta
neka joj otpusnicu da. 31

Al u Zakon nov On ih sada vodi:
Tko god svoju ženu otpušta
– osim zbog bludništva –
Na preljub je navodi. 32

I tko se god otpuštenom oženi,
preljub čini!” – Isus dodaje
I to je Riječ Božja,
koja traje.  33

Ne zaklinji se krivo!

– čuli ste još da je rečeno starima:

nego izvrši Gospodinu zakletvu
ako tko zakletvu kakvu ima. 33
A ja vam kažem:
(I to je odraz Božje volje!)
Ne kunite se nikako!
Ni nebom, jer je Božje prijestolje. 34

Ni zemljom
jer je podnožje za noge njegove
Ni Jeruzalemom,
jer je grad Kralja velikoga!
(Riječi su za njih nove) 35

Ni svojom se glavom ne zaklinji
(Isus Govori kao Onaj
tko je Zakonu na čelu)
jer ni jednu vlas ne možeš
učiniti crnu ili bijelu. 36

Vaša riječ neka bude:
Da, da – ne, ne!
(Riječ je Isusa, Boga)
Što je više od toga,
dolazi od Zloga.” 37

Čuli ste da je rečeno:
Oko za oko, zub za zub! 38
A ja vam kažem:
Zlomu se ne opirite
Naprotiv, pljusne li te tko
po desnom obrazu,
i drugi mu okrenite. 39

Onomu tko bi se htio
s tobom parničiti
da bi dobio
tvoju haljinu donju
prepusti mu i gornju. 40

Ako te tko prisiljava čime
da ideš jednu milju
ti dvije pođi s njime. 41

Tko od tebe što zaište podaj mu!
I ne okreni se od onoga
tko se tvome nada zajmu.  42

Čuli ste da je rečeno:
“Ljubi svoga bližnjega,
a neprijatelja mrzite.” 43
A ja vam kažem:
Ljubite neprijatelje,
i za one koji vas progone – molite. 44

Da budete sinovi Oca
koji je na nebesima,
jer on daje da sunce njegovo izlazi
nad zlima i dobrima
i da kiša pada pravednicima
i nepravednicima. 45

Kakva li vam plaća
ako volite samo one koji vole vas?
Zar to isto ne čine i carinici? 46
– pita Isus, Spas.

 
I kaza im još
Sin Onog sa Visine:     
Ako pozdravljate samo braću,
što osobito činite?
Zar to isto i pogani ne čine?  47

Budite dakle savršeni!
Isus poziva –
kao što je savršen
Otac vas nebeski 48
– Riječ je Božja, živa.

(Prema Mt 5,17-48)

…
Zakon Božji jednom davno je dan
petnaest stoljeća prije Krista,
Na Sinaju, Božjom rukom napisan.

Mojsije je tad Zakon Izraelu dao,
U ime Onog koji Jest
među njima je stao.

I svaki dobar židov Zakon je poštivao
Dobro su znali da je po Zakonu tom
Bog  među njima prebivao.

A sad ko Mojsije novi, Isus tu stade
I kao onaj koji ima Vlast
Nove Riječi Zakona im dade.

A ja vam kažem! – Riječ Njegova zvoni.
Al tko je taj što nastupa s tom vlašću?
Tko li je taj? S pravom pitaju se oni.

On je Onaj koji Jest. Prije Abrahama.
Tako im je rekao jednom zgodom,
Želeć da znaju da tu imaju  Boga sama.

On je Onaj koji novi narod tvori:
Crkvu. Zajednicu onih što ih šalje
da djelom i riječju o Njemu zbori.

On je Alfa I Omega, početak i kraj,
i nitko poslije njega ne može doći
i po svojoj volji mijenjat Zakon taj.

Tko bi od ljudi mogao reći, a da ne laže:
“Mijenja se zakon o rastavi i preljubu…,
Čuli ste da je rečeno, a ja vam kažem…”

Tko bi to mogao, a ne biti protiv Krista?
Kakav vladar na zemlji ima tu moć?
Zar nauka Crkve nije o tom uvijek ista?

Jedino Onaj za kog Isus nije Bog.
Jedino onaj tko sebi uzima za pravo
da kroji novi zakon, slušajući Zlog.

I pastiri se u učenju počinju razdvajati:
jedni se drže stalnog nauka Crkve
a drugi žele uz modernost stajati.

I zbunjenost vlada, ne baš mala,
ko da Crkva nije o dobru i zlu
nikad jasan nauk dala.

Isus je Onaj koji Jest. On Živi.
Uz njegov nauk stajat treba
da nas ne zavedu nauci krivi.

Isusov nauk nije lagan. On to zna.
I mi znamo da sve to nije lako,
al On nam sebe za uzor da.

On nam sebe ko hranu daje
u žrtvi na oltarima svijeta
gdje Kalvarija i danas traje.

On, koji je bio i koji Jest,
Sebe nam daje za pomoć.
Živ je. I to je Radosna vijest.
(……nastavit će se)

Vi ste sol zemlje!
(Riječ će ova i danas snažna biti): 
Ali ako sol obljutavi
čime će se ona osoliti?

Nije više ni zašto
(uši mnoštva na riječi ove paze)
nego da se baci van
da ljudi po njoj gaze.   13

Vi ste svijetlost svijeta
(novu usporedbu on im zbori)
Ne može se sakriti grad
što leži na gori.   14

Niti se užiže svjetiljka
da se stavi ispod posude
Nego na svijećnjak
da svijetlo svima u kući bude.  15

Tako neka svijetli
Vaša svijetlost pred ljudima
da vide vaša dobra djela
i slave vašeg oca na nebesima.  16

Prema Mt 5,13-16

…

Isusovi učenici svijetlo su svijeta
a to svijetlo od početka
jedne raduje, a drugima smeta.

Sveci su najbolji uzor što to znači
biti svijetlo u svijetu,
biti uz Boga, od Zloga jači.

Takva svjetla nam trebaju u ove dane
al svijet ne mari za ta Isusova svjetla,
i zaboravlja na kršćane proganjane.

Umjesto da svijetle u kući svima,
umjesto da svijetle u Crkvi,
gasi se spomen i znanje o njima.

Njihov život je Bogu slavu davao
Al tu slavu Božju ne želi ovaj svijet
I ne želi onaj anđeo pali – đavao.

On srcima ljudskim vladati želi
često se On sam svijetlom pravi,
a smutnju sije i ljude dijeli.

Svijetlonoša bio je, doduše davno
ali pao je Lucifer oholi, što je mislio
da je svijetlo njegovo Božjemu ravno.

On zamagljuje Zakon dan od Boga,
„Nije to baš tako kako je Bog rekao…“
I ponuda se prihvaća i hrana Zloga.

I sve se manje pastiri usude glasno
učit nauk Božji, kako Isus želi,
i što On želi da svijetu bude jasno.

Umjesto da svijetlo budu u tami
I pastiri često ne mare za stado
I ostavljaju ih da se snalaze sami.
Krivi se nauci kao zaraza  šire,
A oni što su pozvani obrana biti
s raznim se ludostima olako mire.

I u Crkvi ima onih protiv Evanđelja
koji unose polako nove nauke svoje
I sve je više takvih, lažnih učitelja.

Oni su stid za kršćanske obraze.
Izdajući Boga i svoje sveto poslanje
Postali su kao sol po kojoj ljudi gaze.

Al da, Isus želi da ga svaki kršćanin slavi,
da tamo gdje živi svijetlo i sol bude
i svjedok Njegove Ljepote i Ljubavi.

I dok pomrčina uma sve više vlada
I mrak gust od grijeha što se množe,
Još uvijek postoji Svjetlo i nada.

Isus je naše Svijetlo i Marija nada
Oni ne žele da se gubimo u mraku
Niti da duša željna Dobra strada.

Isuse, mi smo Te ostavljali često
da čekaš, da dođemo po svjetlo,
i Tebe stavimo u srce na prijesto’.
 
Majku si nam svoju dao da nas prati
kroz mrakove svijeta na putu k Tebi,
da nas Ona može jednom Tebi dati.
 
Hvala Ti za sve milosti što nam daješ
I kad smo nemarni Ti nas opet tražiš
I takve jadne, ti nas voljet ne prestaješ.
 
Marijo, Majko naša, Ti si naša nada,
Pomozi nam da Tvog Sina tražimo
koji ne želi da itko od nas strada.
 
Majko Isusova, dok mrak vlada,
Ti nama blizu budi, Marijo,
Ti budi naša nada!

Ugledavši mnoštvo ljudi gdje se kupe
uziđe na goru.
I kad sjede, učenici mu pristupe. 1

U one dane,
progovori On
i naučavat ih stane: 2

(O kako neobično je bilo čuti ovo:)

Blago siromašnima duhom
jer kraljevstvo nebesko je njihovo! 3

Blago ožalošćenima:
oni će se utješiti! 4
Blago krotkima:
oni će zemlju baštiniti! 5

Blago gladnima i žednima pravednosti:
oni će se nasititi! 6
Blago milosrdnima
oni će milosrđe zadobiti! 7

Blago čistima srcem:
Oni će Boga gledati! 8
Blago mirotvoricma:
Oni će se sinovima Božjim zvati! 9

(I na kraju zadnje blaženstvo je Isusovo:) 
Blago progonjenima zbog pravednosti:
Kraljevstvo nebesko je njihovo! 10

Blago vama (kaže Isus, Spas)
kad vas zbog mene – pogrde i prognaju
i sve zlo slažu protiv vas! 11

Radujte se i kličite:
Velika je plaća vaša na nebesima!
Ta progonili su tako proroke prije vas!
– reče on njima 12

Prema Mt 5, 1-12

……………………………………………………………

Čežnja za srećom duboko je u nama
I tamo ju je Tvorac ostavio, Bog,
da nas dovede do Sebe sama.

Što je sreća to najbolje sveci znaju.
I međ njima je lutanja svakakvih bilo
No s Bogom su sreću pronašli na kraju.

Sveti Augustin ili Magdalena sveta
Tražili su ljubav, tražili su sreću
Al je nisu našli u čarima svijeta.

I toliki su leđa okrenuli Bogu
radi nekih uživanja na zemlji,
postić sreću mislili su da i sami mogu.

A Bog zna da čovjek bez njeg strada,
Zna da su ludost užici bez Njega
I da je to tek prolazna naslada.

Nije Bog protiv tog da čovjek uživa
Ako On tu može biti posrijedi,
Ako čovjek ne traži uživanja kriva.

I u raju prvom Bog toliko toga nudi
Samo na jedno zabranu stavlja
Al sotona baš za tim požudu budi.

I čovjek pali čini ono što ne bi smio
uživajuć bez Boga sve dublje pada,
I ne prizna često da je zaglibio.

I dok za tijelo neki smiraj traži
Hoće zabavu, hoće opijate,
Hoće bilo što što osjetila draži.

I dok požude naziva: ljubav žarka
Vidi da u laži živi i da bez Boga,
sreće tu nema, sve je samo varka.

Drugi traže stvari, novac gomilaju,
Gazeć druge, misleć samo na se,
U pohlepi svojoj zgrtat ne prestaju.

I tako se neki od nesigurnosti brane
Slušajuć vijesti i kronike crne
Al one čovjeka srećom ne hrane.

I tehnologija svijeta na sreću poziva
A to sam vrag želi ljude u ropstvu
dok gledaju što se sve naokolo zbiva.

Stalno budi on-line, stalno u toku,
stalno netko neke informacije sipa,
i gasi ljudima Božji sjaj u oku.

Sreća se nudi od zvijezda estrade
Sve kako bi i drugi slijedili taj put,
Sve da duše mlade od Boga ukrade.

I gleda sve Bog, naš Otac s nebesa,
Tu djecu svoju, te lutke razgoljene,
što bez imalo srama otkrivaju tjelesa.

A iza scene estrade – koliko je sjaja lažna?
Koliko nesretnih života, droge i očaja –
ta istina je skrivena, kao manje važna.

I tako često zvijezde razapinju mreže
Predstavljaju stvari loše kao dobre,
Avanture razne gdje tek strast ih veže.

A što duše veže, što je ljubav prava,
to postaje manje bitno. I eto onda
svakim danom sve više rastava.

I blagoslov Božji više ništa ne znači
Ni obećanja jednom pred Njim dana,
i za razvod braka su mnogi navijači.

Tako se danas živi! To je novi vijek!
Pusti Zakon Božji, to je stara priča,
I onda se u porocima lažni traži lijek.

A tamo gdje nema mjesta za Boga,
tamo je varljiva svaka sreća,
i veliko je tamo polje Zloga.

I dok svijet svoja blaženstva nudi
Bog silazi s neba u siromaštvo
I svojim nas izborom silno čudi.

Bog tu primjer biva ljudskom rodu
Kako bit ko dijete, siromašna duha,
Kako imat onu pravu slobodu.

Kralju tom prići se može bez straha
Jer došao je biti Radost
Svih Njegovih u duši siromaha.

U kraljevstvo svoje on poziva sve ljude
Al što kad čovjeku zemaljsko
Od nebeskog draže bude?

Često nit ne misli zašto uopće živi
I dani mu prolaze, bez smisla, Boga,
na trenutke svijetli, al uglavnom sivi.

Al dok god živi čovjek šansu ima
Da Bogu priđe, da mu se izjada,
I Bog ga rado raskajana prima.

Onaj što nam čežnju za srećom dade
On svakog čovjeka kao dijete čeka
Da ga zagrli i uzme mu jade.

Često nije lagan put do tog otkrića
Put do podnožja križa, gdje je naš Spas,
Al tu nas čeka On, Tvorac našeg bića.

Baš tu se vidi koliko nas voli
Bog što za nas proboden biva
I Majku nam daje da nosi naše boli.

I blago onom tko se s Njim žalosti
Zbog grijeha koji Srce Božje bodu
I tko mu grijehe daje da ih On oprosti.

Blago onom tko ne želi biti oholica
Bahatih se kloni, jer blagost traži,
Jer krotkost traži, tu crtu Božjeg lica.

Blaga i ponizna srca – takav naš je Bog
U samo jedan on ide osvajački rat:
Da Ljubavlju k sebi vratit zalutalog.

Isti onaj Kralj Jeruzalema grada,
Na magarčiću, one Cvjetnice davne,
U krotkosti naš Bog je prisutan i sada.

U poniznosti i blagosti. On je taj.
I tko Njegov put slijediti želi
On mu obećava jednom vječni raj.

Al kako vjerno slijedit Njega
Koji nema gdje ni glavu nasloniti
I pušta da bude lišen svega?

Lišen svega, pravde žedan,
Žedan on je… Čovjek boli,
Na križu raspet, a pravedan.

I gdje je tu Pravda? Gdje je tu Bog?
Skrio se Otac koji zadnju riječ ima
Al uskrsnut će dragog Sina svog!

A do tog časa pravde Milosrđe vlada
I On pušta zlikovcima ga muče
I oprašta im dok tu nevin strada.

Blago milosrdnima! I nama to poručuje
I kroz Očenaš tu lekciju nas uči
Jer sreće nema gdje se mržnjom truje.

Srce čisto, ne zatrovano zlima
Isus želi darovati svakom
Tko ga prizna Bogom i k sebi ga prima.

Al kako srce čisto očuvati,
U prljavštinama grijeha koje mame,
I varaju da će sreću dati?

Čista srca i danas Bog stvarati želi
Naš Spasitelj izgubljene traži
I svaki vraćen grešnik Njega veseli.

I dok Bog naša čista srca hoće
Grijeh, zabave, posvuda se nude,
Od Sodome i Gomore gore nečistoće.

On potrebnu milost ipak svima daje
I ako duša iskreno ga traži
Naći će ga, jer on blizak nam ostaje.

Za pomoć i uzor on nam Majku daje
Da nas od Zla i varki njegovih čuva,
Da nas putem vodit ne prestaje.

Samo Jednog rodi Majka ova
Al i nas ona želi roditi u duhu.
I nama Majka želi biti – Majka Isusova.

Mir u srca i On i Ona žele dati
Svima koji mir Božji traže
I koji žele Bogu kao djeca pripadati.

Al daleko je ovaj svijet od mira
Oružjem zvecka i ratovima prijeti
Ubija staro i nejako, ne bira.

Nije li svijetu već dosta rata?
Ne slušaju toga moćnici. Antikristi.
Oni i brata rado okrenu protiv brata.

Blago onom tko Božji mir tvori.
I tko u ratu za duše Isusa slijedi
I uz Njega se, a ne protiv Njega bori.

Rat protiv Isusa bio je i traje
Progoni se On i Riječ Njegova
I nije važan Zakon koji On daje

I otkako je u svijetu kršćana
Ima i onih što ih mržnjom nište
Al možda nikad kao naših dana.

I zdrav razum i obitelj zdrava strada
Jer duh neki vražji uzeo je maha
I rat taj protiv svega Božjeg vlada.

I ne mogu kršćani reći da je sve u redu
Kad se vide zakoni bezbožni
I da se čovjeku i Bogu nanosi uvredu.

Isus o progonstvima ne šuti.
To je ono na što se računat mora
kad se čovjek za Njim uputi.

Al On je Onaj koji snagu daje
Da se ide, korak po korak,
I do konca s Njim ustraje.

On je onaj u kog konačna je plaća
i radost vječna, kakve nema
u ovoj zemlji nedaća.

…

Isuse,
Ti želiš sreću našu
al mi je često ne nalazimo
u blaženstvima Tvojim
i Očenašu.

Ti srca naša
I danas stvaraš
I od traganja za nama
Ti se ne umaraš.

Ti najbolje znaš
što nama za sreću treba
I ako Tebe imamo u duši
mi već imamo komad Neba.

Isuse, ne daj meni od Tebe
nikad daleko biti
nit od Tebe srce svoje kriti
nit sreću neku bez Tebe potražiti.

Marijo Majko Isusova,
Ti dijete su u duši, a Žena,
Sva blaženstva su u Tebi
Jer Ti si sva blažena.

U svijetu ovom punom grijeha
Ti nas milošću zaštiti
I daj nam više
Tebi nalik biti!