Kad su Turci najavili napad na Sinj, Sinjani su se zatvorili u sinjsku tvrđavu. Bilo je u tvrđavi oko 700 vojnika, žene , djeca i sedam fratara koji su sa sobom ponijeli Gospinu sliku. Stavili su sliku u tvrđavnu ckrvu sv. Mihovila i tu su joj se usrdno molili da ih spasi od neprijatelja. Turci nisu odmah napali Sinj, nego su se razišli okolo, po Zagori, kako bi palili, rušili i ubijali. Došli su i do Drniša i Vrlike. Svi su se bojali da kad jednom Turci osvoje Sinj, otud će osvajati malo po malo cijelu Dalmaciju. Svi oni koji nisu bili za borbu u večer, 14.8. ostali su u molitvi, u suzama moleći Gospu za pomoć.

No, događa se čudo: Branitelji su očekivali novi napad, ali ujutro neprijatelja nije bilo. I posljednje čete Turske vojske su se povukle. Sinjani su uvjereni da se ovo čudo dogodilo po zagovoru Majke Božje.

Čak je zapisano da su i Turci svjedočili kako su u vrijeme opsjedanja grada, svaku noć gledali kako zidinama grada hoda Žena zaogrnuta svjetlošću. Ne podsjeća li nas to na Knjigu Otkrivenja gdje se govori o „Ženi odjevenoj u Sunce“, „mjesec joj pod nogama“?
Turci su otišli. Sinjani ostali i u zahvalnosti Gospi uskoro se skupiše zlatnici od kojih je iskovana kruna Gospi Sinjskoj. U dnu krune urezan je natpis: „Zauvijek okrunjena slavi slavlje“. 

(Ukoliko želite pročitati današnje nadbiskupove riječi – kliknite na:  propovijed: o milosrđu, opraštanju, izborima – lustraciji, Gospi – Majci milosrđa…)

Tako, pred likom Čudotvorne Gospe Sinjske Sinjani mogu u dubokoj zahvalnosti za ovaj veliki povijesni događaj razmatrati zadnja dva otajstva slavne krunice: Gospino slavno uznesenje na nebo (Veliku Gospu) i Gospino krunjenje na nebu, za Kraljicu neba i zemlje. Da Gospa tada nije čudesno zaštitila Sinj, pitamo se što bi danas i od Dalmacije bilo…

No, ne treba zatvarati oči pred činjenicom da su neprijatelji Crkve, oni koji bi htjeli da se odrečemo svoje vjere, i danas tu. A mi smo pred izborima svaki dan. I možemo birati – ostati vjerni Isusu i Gospi, a možemo biti i mlakonje za koje je pisano da će biti „izbljuvani iz usta“ Božjih.  Možemo hraniti dušu sakramentima i Biblijom ili se možemo hraniti turskim serijama, ispraznim političkim obećanjima, od jutra do mraka nekim polu-vijestima,… Ovih danas u Sinju, možemo otići i do oltara na misu, možemo do Gospine slike, a možemo samo bauljati okolo, kao… mjesečari.

Večer prije Gospe Sinjske ulicama grada slijeva se rijeka ljudi, a među njima mnoštvo mladih. Jedni idu do Gospe, kao do svoje nebeske Majke, a drugi…? E, što sam jednom čula od zabrinute majke, da (ne samo muški nego i) cure znaju biti toliko pijane da ni ujutro dobro ne znaju za se, onako sređene, više svučene nego obučene, pojma nemaju s kim su provele noć. Zar i u našem Sinju? Nisu Sinjani ni Sinjanke pod nekim Gospinim staklenim zvonom. Evanđelje poziva na – budnost. Ali toliki radije biraju – bludnost. Svaka dobra majka morala bi biti zabrinuta kad vidi da joj je dijete u opasnosti da upropasti ljepotu svoje duše. Slika naše Gospe Sinjske pokazuje lice koje se blago crveni. Crvenilo na licu također je jedan od znakova čistoće duše, koju svijet i stona žele ukrasti. Tolika propaganda zla oko nas ide za tim da u dušama uništi sram i ono besramno proglasi – „normalnim“.

Gledajući sliku Gospe Sinjske vidimo Majku koja čeka svoju djecu. Danas je tu pod imenom „Majka Milosrđa“. Ali, kao što ni Otac ne može pokazati milosrđe rasipnom u sinu ako se ne vrati i ne pokaje, tako ni majka. Ona čeka svoju djecu. Ona nije Bog da nam može otpuštati grijehe, ali nam može pomagati samo onda ako joj to dopustimo. Ona ne želi da živimo kao mjesečari, u nekoj mlakosti, u nebrizi za duhovno, u nekoj bezvoljnosti, puštajući da nam dani prolaze u ispraznosti. Da lovimo zjake i pokemone. Ona nam želi pomoći da budemo prava djeca svog Oca nebeskog. Ako je njoj bilo povjereno da odgaja Sina Božjeg kako joj ne bi i mi dopustili da odgaja nas i da nas polako uči da ovim svijetom hodamo Isusovim stopama.

Neka nam svima Gospa bude uistinu Majka, a mi njena odana djeca. Nek nas odgaja tako da se i na našem ponašanju vidi, na riječi, na djelu i odjelu – da smo Njeni. Neka nam bude u pomoći da se u rijekama života ne izgubimo, kao mjesečari… već da odvažno slijedimo Isusa. 

M.G.