“Oni koji su nominalno kršćani a glasali su za ratifikaciju IK po savjesti neka računaju da ne smiju pristupati pričesti dok se ne pokaju i javno ne opozovu svoj sramotni čin. Svećenici su takvima dužni po savjesti uskratiti pričest.” – napisao je prof don Josip Mužić na svom facebook statusu što je izazvalo, osim komentara odobravanja, i one koji vrijeđaju Crkvu i svećenike, želeći pokazati da se “svećenici ne mogu stavljat iznad Boga” ii “uskraćivati nekom nešto”…

Kao odgovor na komentare don Jozo je napisao  sljedeće:

Svećenici, a ni laici, nemaju pravo raspolagati svetim sakramentima kako se njima sviđa ili kako je politički korektno. Zakonik kanonskog prava kaže: „Neka se primanje svete pričesti ne dopušta izopćenima ni udarenima zabranom bogoslužja pošto im je izrečena ili proglašena kazna, a ni drugima koji tvrdokorno ustraju u očitom teškom grijehu.“ (kan. 915). Između ostalih crkveni pravnik fra Velimir Blažević, u knjizi Vodič kroz crkveno pravo za vjernike, ovako to tumači:

“Rjeđe se događa da nekomu bude izrečena ili proglašena kazna izopćenja ili zabrane bogoslužja, i da se zbog toga takvomu ne može dopustiti primanje svete pričesti, ali se može dogoditi da pričest treba nekomu uskratiti zbog tvrdokornog ustrajavanja u očito teškom grijehu. Da bi se u takvim slučajevima nekoga odbilo od pričesti, mora se raditi o teškom grijehu, da grijeh na vani bude očit ili javno poznat, i da dotični tvrdokorno ostaje ili ustrajava u tom grijehu. Mogu se, kao primjer, navesti osobe samo civilno vjenčane; crkveno vjenčane i razvedene osobe koje su ponovno stupile u civilni brak; osobe koje žive u priležništvu ili konkubinatu; ili osobe ogrezle u teškim zlodjelima, kao što su razbojstva, raspačavanje droge i sl., koja su javno poznata i od kojih te osobe ne odustaju. Takvim se osobama sveta pričest mora uskratiti.“

Hrvatska biskupska konferencija je nedvosmisleno upozorila da je ratifikacija Istanbulske konvencije neprihvatljiva za katolika jer nameće genderizam koji je „novo tumačenje čovjeka koje nije spojivo ni s općeljudskim, a pogotovo ne s kršćanskim poimanjem čovjeka“. Stoga se nitko ne može pravdati neznanjem.

Političari, pa i na najvišim položajima, ako su vjernici katolici nisu ništa iznad „običnih“ vjernika i za njih vrijede isti propisi u vezi primanja sakramenata kao i za sve druge. Oni zastupnici koji su javno izglasali konvenciju dužni su se pokajati, ispovjediti i javno opozvati svoj čin da bi mogli pristupiti pričesti.

Sveti Pavao piše Korinćanima: “Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje.“ (1 Kor 11,26-27).

Upravo iz ljubavi prema Isusu i prema grješnicima svećenici su dužni skrbiti o dostojnom primanju pričesti što uključuje u nekim slučajevima i njeno uskraćivanje.

Medijsko nametanje mišljenja nevjernika i agnostika o pričešćivanju

nije mjerodavno za katolike i očit je primjer pokušaja zavođenja diktature relativizma. 

Prof dr don Josip Mužić

Dodatak:

Don Jozo je nedavno gostovao u emisiji “Agape” koju je vodio fra Mario Knezović.  Ovdje možete prelistati (slikopis) emisiju  u kojoj, između ostalog, ima govora i o ovoj temi ne-dostojnog primanja svete pričesti.

Što se događa kad npr. djevojčica, ako želi, hoće biti dječak ili obrnuto? Katolička škola u Kentu morala se ispričati transrodnom učeniku kojem je izpočetka bilo zabranjeno da nosi uniformu za djevojčice te koristi svlačionicu za djevojčice. Učenik je poslao online peticiju i angažirao odvjetnika. U postojećoj situaciji postojao je samo jedan ishod.

Kršćanksi pravni centar kaže da je naišao na veliki broj slučajeva gdje su učitelji bili disciplinirani i ušutkani. Najistaknutiji je (nedavni) primjer učitelj Joshua Sutcliffe, učitelj matematike koji je bez razmišljanja grupu učenika imenovao djevojčicama, iako je tu bila i jedna koja se identificirala kao dječak. Učitelj se ispričao, ali “učenik” je “otišao” školskim vlastima. Učitelj je suspendiran zbog neosjetljiva komentara i pogreške što nije prepoznao “seksualnu i kulturnu različitost učenika”

Mnogi će susojećati sa učiteljevom pričom jer se on po svojoj savjesti nije mogao obraćati djevojčici kao da je “on”. On nije vjerovao da je to istina, ali je bio spreman koristiti novo (muško)  ime “učenika”. I to je ono čega se boje kršćanski učitelji koji žele slušati svoju savjest: da se samo čeka da ih se stavi u nemogući položaj.

Nastavnici i liječnici nalaze se na prvoj crti bojišnice, ali nitko prema tom pitanju ne može biti ravnodušan.  Kao što je jedan roditelj primjetio:  “Ne znate što će biti s vašim djetetom: hoće li biti sportaš, hoće li biti otvoren, hoće li biti zdrav; jedina stvar koju znaš od trenutka kad se rodi jest – je li muško ili žensko. A sad je čak i to oduzeto.”

I kakva je tendencija prema onima koji imaju tradicionalna uvjerenja? Ako ne prihvaćate nečije zahtjeve za promjenom spola onda ste na pogrešnoj strani povijesti i zakon će vas kazniti.

Za jednu  školu koja nije imala u kurikulumu (u planu i programu) homoseksualnost ili rodnu opredjeljenost – zaključeno je da – ne potiče učenike da poštuju druge ljude!

Mnoge stvari se predstavljaju kao da nisu problem, ali iskustva učitelja govore drugačije. …

Više na: http://www.catholicherald.co.uk/issues/november-24th-2017/can-catholic-schools-resist-the-new-gender-confusion/