AUDIO INTERVJU NA YT – VJERNI BOGU

U vrijeme najteže korona-krize, kad su se kršila elementarna ljudska prava, javno ste istupali protiv takvih postupaka. Objavili ste i knjigu „Cjepivo: Da ili ne? Moralno rasuđivanje u vrijeme korone“. Kako iz današnje perspektive, kad su mnoge stvari postale još jasnije, gledate na vrijeme korona-krize? Jesu li globalistički krugovi iskoristili to vrijeme za provođenje društvenih eksperimenata?

Korona-kriza bila je jedan veliki društveni eksperiment od kojega su njegovi tvorci puno naučili, a većina ljudi malo ili 

ništa. Uglavnom su ljudi zadovoljni što se mogu vratiti redovitom životu bez ograničenja i ne žele se više baviti onim što je bilo kao da će tako onemogućiti da se isto ponovi. To je velika pogrješka, jer sjetimo se da su prije korone bile svinjska i ptičja gripa i svaki put je bilo sve gore. Uostalom, u tijeku su naveliko pripreme za novu pandemiju, najavljuju je, prave vježbe, odobravaju nova cjepiva i mijenjaju zakone kako bi se još učinkovitije i globalnije mogla provoditi represija. Zato bi trebalo učiniti sve da oni koji su zloupotrebljavali korona-krizu za svoju zaradu, oni koji su svjesno obmanjivali javnost kao i oni koji su silili druge na cijepljenje za to i snose odgovornost. To bi bilo najbolje jamstvo da se takvo što ne će opet ponoviti.

Također, nužno je da se osigura pravo glasa svima oštećenima korona-mjerama, da se progovori o posljedicama cijepljenja te žrtvama, odnosno njihovim obiteljima, dade pravedna moralna i materijalna zadovoljština. S vjerske strane, svi oni koji su postupali protiv svoje savjesti i zdravog razuma za to bi se morali pokajati i ispovjediti jer su sagriješili protiv ljubavi prema samima sebi zbog straha, nepromišljenosti ili konformizma. Ako su pak i drugima naudili, dužni su uz to, barem zbog pravednosti, nadoknaditi im nanesenu štetu koliko je moguće.

Brojni korona-aktivisti sada su se prebacili na promicanje zelenog fundamentalizma. Kriju li se iza ove ideologije eugeničke i neomaltuzijanske inspiracije? Naime, oni radikalniji zeleni zeloti otvoreno govore o djeci kao o novim tonama ugljikova dioksida…

Na žalost, masovna je pojava da imamo sve više ljudi koji ne misle svojom glavom i daju se indoktrinirati svakom 

prijevarom koju ponude glavnostrujaški mediji. No poanta ostaje, ista a to je da je svaka nova ideologija protuljudska što ukazuje da iza nje stoji sotona koji je „ubojica čovjeka od početka“. Zlo se raspojasalo i postaje sve radikalnije. Krajnje je vrijeme da se probudimo i shvatimo da živimo u izvanrednim vremenima koja se zahuktavaju i vode k ubrzanom stvaranju jedne globalne diktature koja bi trebala pripraviti put dolasku Antikrista kao neprijepornoga tiranina svijeta. Bez Krista jednostavno nije moguće ostati u istini, posebno u ovom vremenu smutnje i laži.

Nakon šezdesetosmaške revolucije sve je prisutnija genderistička ideologija sa svim svojim bizarnostima i opasnostima. Čini se da njezini zagovornici žele pisati novu Knjigu Postanka i novu antropologiju. Radi li se tu o do sada najsnažnijem udaru na djelo Božjeg stvaranja?

Zlo je vrlo maštovito i uvijek može gore, no sada imamo veće tehnološke mogućnosti koje dopuštaju da se prividno može promijeniti spol, unajmiti tuđu maternicu i kupiti dijete po narudžbi. K tomu bi se za par godina trebala dodati umjetna maternica čime bi proces odvajanja spolnosti od prokreacije bio dovršen. Kako se istodobno sve više radi na sterilizaciji preko hrane, cjepiva i na razne druge načine, to bi dopustilo da se rađanje novih ljudskih bića stavi pod potpuni nadzor moćnika, a da se masi za uzvrat ostavi jalovi i sve izopačeniji razvrat. Čovjek tako više ne bi bio suradnik Božji, ne bi znao što je prava ljubav i roditeljstvo i bilo bi dovedeno u pitanje njegovo dostojanstvo kao osobe.

Čovjeka se želi kontrolirati i iznutra

Čini se da sve završava u transhumanizmu odnosno posthumanizmu. Prijeti li ova ideologija opstanku ljudske vrste?

Prijetnja je stvarna, kako vidimo na više područja. Imamo mali broj superbogataša koji sebe smatraju božanstvima koja se mogu igrati, preko novih tehnologija, životima svih drugih i sudbinom cijeloga čovječanstva. Sada nije 

dovoljno samo imati potpuni nadzor nad čovjekom izvana, nego ga se želi kontrolirati i iznutra posjedujući mu dušu. Preko novih tehnologija, posebno genetskog inženjeringa, događa se novo „stvaranje“ čovjeka, a umjetna inteligencija bi trebala zamijeniti Stvoritelja. Sotona je blizu vrhunca svoje moći, ali ujedno i blizu svoga poraza i zato mu se žuri.

Ovih se dana navršava godinu dana od povijesne odluke američkog Vrhovnog suda o pobačaju, čime su u SAD-u spašeni desetci tisuća života. Kako ocjenjujete tu odluku i njezinu važnost za pro-life pokret?

To je jedna važna i prijelomna odluka koja ima veću snagu od rušenja Berlinskog zida. Pokazuje da i onda kada izgleda sve izgubljeno Bog ima zadnju riječ i može stubokom promijeniti bezizlazno stanje. Ova pobjeda plod je gotovo pedesetogodišnjeg zalaganja pokreta za život, ponajprije molitvenog, koji okuplja ljude raznih vjera i uvjerenja. Ona pokazuje da ako se u SAD-u, zemlji koja je bila glavni arhitekt kulture smrti, dogodio ovaj preokret, on se može dogoditi bilo gdje drugdje. Nakon ove odluke svakako svijet više nije isti i ona je zorni dokaz da je molitva najjače oružje koje postoji.

Svojedobno ste objavili knjigu „Rat protiv čovjeka“. Mogli bismo dodati da je riječ i o ratu protiv Boga, protiv obitelji, ali i zdravog razuma ako ga shvatimo u onom chestertonskom smislu. Što je konačni cilj svih ovih ideologija?

Zajednički nazivnik jest pobuna protiv Boga, a krajnji cilj je propast što većeg broja duša. Nije čudno da se dogodio i nastavlja se događati masovni otpad od kršćanstva. To je jedan od pokazatelja da se bližimo zadnjim vremenima za koja se Isus upitao hoće li kada ponovno dođe još naći vjere na zemlji.

Virtualni život zamjenjuje sve više stvarni život

Čini se da je čovjek na Zapadu izgubio osjećaj za metafizičko, a dekadencija prožima sve pore zapadnih društva. Može li čovjek bez Boga uopće pronaći smisao? Dojma sam da je kriza smisla danas sve više prisutna, a posebno kod mlađih naraštaja koje odgajaju digitalne platforme…

Bez Boga čovjek gubi i sebe i svoju sreću već ovdje na zemlji. Naime, kako ga je Bog stvorio za sebe, on se može ostvariti jedino u njemu i u ničemu drugome. Zato se današnjem čovjeku nude razni surogati smisla koji su zavodljivi, ali ga sve više ostavljaju praznim i nesretnim. Najbolji primjer je virtualni svijet koji sve više jača i opsjeda ljude, a

paralelno psihičke bolesti imaju neviđenu ekspanziju. Virtualni život zamjenjuje sve više stvarni život i čovjek se tako sve više pasivizira, zaglupljuje i postaje puki promatrač dok mu moćnici kroje život po svome nahođenju i bez ikakvog otpora. Ohrabruje da mnogi uče iz svojih zabluda, vide da ih ovaj svijet ne može usrećiti i vraćaju se Bogu.

Katolička Crkva, ističu mnogi, nalazi se u stanju velike krize. Dijelovi Katoličke Crkve u Njemačkoj otvoreno zagovaraju protukatoličke ideje, a prisutni su i brojni drugi problemi. Gdje su po Vama korijeni današnje krize? Je li se Crkva previše otvorila prema svijetu? Je li rješenje u povratku Tradiciji?

Istina je da je Crkva u velikoj krizi i griješe oni koji misle da je to samo jedna od tolikih kriza koje je Crkva imala u svojoj povijesti. Važno je priznati činjenicu krize i krenuti od nje jer mnogi, pa i među teolozima, žive u nekom lažnom optimizmu koji im služi kao, svjesno ili nesvjesno, opravdanje da ništa ozbiljno ne poduzmu kako bi se stanje promijenilo na bolje. Mnogi su vjernici jednostavno postali konformisti i kukavice i nisu se spremni boriti sa svijetom i mijenjati ga, nego mu podilaze, dodvoravaju mu se, obožavaju ga i tako idu protiv Boga jer se ne može služiti dvojici gospodara. Zlo je toliko ojačalo i proširilo se i unutar Crkve da je potreban radikalni preokret koji može dati neki izvanredni Božji zahvat ili veliko progonstvo u kojem će se dogoditi čišćenje u krvi i muci. No Bog neprestano djeluje i posjeduje bezbroj mogućnosti da porazi zlo. Tako, unatoč svemu,

vidimo da je ovo i vrijeme posebnih milosti i da stasa jedan novi naraštaj, istina brojčano malen, kojemu je Krist prva ljubav. Odatle već sada kreće obnova.

Hrvatskim vjernicima posebno drag bl. Alojzije Stepinac i dalje nije kanoniziran. O ovoj je temi već mnogo toga rečeno i napisano. Kako Vi gledate na novu nepravdu koja se nanosi hrvatskom blaženiku?

To je providonosno jer na taj način on i dalje ostaje kamen spoticanja, preko kojeg se razotkrivaju naši neprijatelji, i svjedok koji nam je uzor kako odolijevati progonima. Ova nepravda ujedno jača pobožnost prema njemu i on prerasta u simbol svih naših povijesnih stradanja radi bogoljublja i domoljublja. Što ga više omalovažavaju i osporavaju, to se više pokazuje njegova veličina.

Imate li dojam da živimo u vremenu šutnje intelektualca i ključnih institucija. Je li se strah ponovno uvukao u hrvatsko društvo? Imamo li previše kukavičluka i konformizma, pa i u Crkvi? Tek rijetki pojedinci spremni su javno istupati i kritizirati društveno-političke anomalije i patologije…

Imamo vođe kakve zaslužujemo u društvu i u Crkvi jer golema većina vjernika živi kao praktični ateisti. Nikad provedena lustracija ostavila je poučak da se beskičmenjaštvo i izdaja isplati. Šutnja se objašnjava konformizmom odnosno strahom od gubljenja beneficija. Rijetke pojedince koji se ne libe nastupati odvažno u obrani vjere i naroda treba cijeniti i davati im prostora jer od njih treba krenuti preporod društva. Kad njima pribrojimo i one koji su se dokazali u inozemstvu i koji su se spremni vratiti ako im se ukaže povjerenje, onda imamo i više nego dovoljno ljudi koji mogu izvesti svoj narod iz ovog jadnog stanja. Pozvani smo kao vjernici moliti za obraćenje kukavica i izdajica kako ne bi završili u paklu, a istodobno da nam Bog podari svete vođe koji će nas voditi Kristovim putom u pobjede.

Mnogi se boje da će biti proglašenima tzv. teoretičarima zavjere… No nije li povijest ljudske vrste povijest mnogih zavjera?

Mnogi se boje i svoje sjene. Poslovica kaže: Boj se vuka, boj se lisice, a kad ćeš živjeti? Kod Hrvata koji su stoljećima bili pod tuđinom strah se samo nagomilavao i mnogim našim sunarodnjacima ne dopušta živjeti slobodno i misliti svojom glavom. Teoretičar zavjere je jedna od etiketa „novogovora“ koja onemogućuje argumentirani razgovor i diskvalificira svakog onog koji se usudi biti kritičan prema nametnutim svjetovnim dogmama. To je verbalno oružje kao što je proglašavanje rodoljuba ustašama ili opravdavanje komunističkih zločina takozvanim antifašizmom.

Koliko je današnja društvena i politička situacija u Hrvatskoj posljedica komunističkog nasljeđa?

Komunisti nikad nisu sišli s vlasti, samo su se s dolaskom demokracije rasporedili u razne stranke. Hrvatska je 

okupirana iznutra i mi smo se na to naviknuli, a većina i pomirila s time. Novina je samo da su naši komunisti iz oportunizma sada povezani s globalistima i poslušno izvršavaju njihove naloge kao što su prije i naloge Beograda. No treba priznati i da su se mnogi domoljubi u takvom okružju iskvarili i sve podredili svojim osobnim interesima. Jednako tako dio bivših komunista se, barem dijelom, iskupio za počinjene zločine pridonoseći stvaranju i izgradnji hrvatske države.

U ovakvoj situaciji važno je ne predati se nego se svatko treba ustrajno boriti tamo gdje jest, služeći Bogu i narodu, povezujući se s istomišljenicima i dogodit će se promjena prije ili poslije. Bog nam je dao državu u Domovinskom ratu preko običnih ljudi koji su sebe pregorili radi slobode svih nas i to je put uspjeha i sada. Vjerujem da spas dolazi od ove sinergije malenih i Boga, a ne od otuđenih elita i samozvanih lidera. Ako nam bude trebao vođa, njega će podignuti Bog kad to zaslužimo i za njega budemo spremni.

Iz Hrvatske se i dalje iseljava, prirodni pad stanovništva je stalan, a proporcionalno broju stanovnika Hrvatska je danas prva zemlja EU-a po useljavanju. Je li demografija ključni hrvatski problem?

Demografija je posljedica, a glavni problem je što se domoljubi osjećaju nepoželjni, diskriminirani, prevareni i 

obespravljeni u svojoj domovini. Povijesna stradanja i sustavne izdaje Zapada, tragedije kao Bleiburg i komunistička represija koji su ostali nekažnjeni, abolicija zločinaca u Domovinskom ratu, nepravedna privatizacija i pretvorba, marginalizacija branitelja, manipuliranje demokracijom koje onemogućuje pojavu prave rodoljubne alternative, medijsko protunarodno i protukatoličko jednoumlje, sluganski odnos naših političara prema svjetskim moćnicima na štetu vlastite države… To su duboke rane koje se ne liječe, nego se stalno drže otvorenima, metastazirale su i prijete fizičkom opstanku naroda.

Za početak treba zaštiti domoljublje te vrjednovati i nagrađivati sve koji doprinose dobru naroda, a kažnjavati one koji rade protiv njega. Najvažnije je prestati s prinošenjem ljudskih žrtava sotoni preko ubijanja djece u majčinoj utrobi i onda ćemo dobiti u punini blagoslov Božji koji će nam donijeti svekoliki preporod. I na koncu treba promicati kulturu života te staviti državne institucije u službu aktivnog podupiranja obitelji kao što to radi primjerice Mađarska.

Biti sol zemlje i svjetlo svijeta

Papa Ivan Pavao II. govorio je o nama kao o narodu nade. Kako danas, u stanju posvemašnje rezignacije i apatije, ljudima vratiti nadu? Kako im vratiti vjeru u to da je u Hrvatskoj moguće bolje živjeti? Imamo li razloga za optimizam?

Samo vjernici imaju razloga za optimizam jer znaju da je samo jedan Bog i da je svemoguć. No da bi se On proslavio 

moramo, bez obzira na to koliko nas je malo ostalo, vratiti zahvalni ponos da smo izabrani i poslani od Boga biti sol zemlje i svjetlo svijeta. Sve ove nedaće Bog dopušta da se otrijeznimo i prestanemo klanjati zemaljskim idolima (užitka, slave, bogatstva, izgleda, moći…) i u Njega položimo svu svoju nadu vjerujući da s Njime možemo pobijediti bilo kojeg neprijatelja.

Mi smo teritorijalno i demografski svedeni na ostatke ostataka, ali je vjera kod nas još jača nego u bilo kojoj državi Zapadne Europe. To što smo nakon toliko stoljeća opstali, čudo je kao i to što smo, unatoč svim izdajama, u oslobodilačkom ratu izvojevali svoju državu. To dokazuje da smo, unatoč svojoj malenosti i nedostojnosti, izabrani biti narod svjedok koji vraća vjeru ovom bezbožnom svijetu da je Krist jedini spasitelj. Sinovski odnos koji imamo s Majkom Božjom donio nam je Gospinu zaštitu koja se toliko puta pokazala u našoj povijesti, podarivši nam između ostalog i velike vojne pobjede kao što je Oluja koja pada upravo na Njezin blagdan.

Razgovarao: Davor Dijanović – Izvor; hkv.hr

Muško i žensko razlikuju se

Bog koji je stvorio čovjeka ima i pravo reći što je dobro, a što zlo. Ukoliko mislimo da čovjek ima sam pravo određivati što je dobro, a što zlo, onda očito nismo s Bogom u dobrim odnosima. Ni s učenjem Katoličke Crkve.

Čovjek nije životinja i stvoren je za nebo. Od početaka Bog upućuje čovjeka što će činiti, a što izbjegavati da bi postigao svoj vječni cilj, vječno blaženstvo. No čovjek se uvijek udaljavao od Boga i Bog je uvijek tražio načine kako da čovjeka vrati k sebi. U slučaju kad bi opačine dosegle ogromne razmjere Bog bi pokazao i svoj gnjev. To se dogodilo i u slučaju Sodome i Gomore. A dogodilo se to zbog grijeha homoseksualnosti. Ima onih koji tvrde da se grijeh homoseksualnosti u Bibliji ne spominje. Nije točno. Evo primjera iz Starog zavjeta, iz vremena 2 tisućljeća prije Krista. To je grijeh radi kojeg je Bog uništio Sodomu i Gomoru. Upravo stoga se taj grijeh i češće prije zvao – “sodomija”. 

No, kako to obično biva, kad se neki grijesi žele opravdati onda se izmjene nazivi, kako bi djelovalo što prihvatljivije. Tako je i na ovom području psihologija odradila svoje i, koliko je to moguće, svojim riječnikom, učinila homoseksualnost prihvatljivom pojavom. Nije to više bolest. Sad se stvari okreću naopako. Našli su i riječ za one koji se protive homoseksualnosti: “homofobi!” A sve da se opravda grijeh. Nastranost. Neprirodnost. Neprijatelj obitelji i naroda.

Takva logika, na žalost, otvara vrata mnogim drugim zlima. Kad se jednom počne s opravdavanjem homoseksualnosti i homoseksualnih čina onda se, istom logikom, dopušta i grijeh pedofilije. I oni mogu reći: “Mi smo takvi… to je naše pravo… Prihvatite nas onakve kakvi jesmo… To je naša orjentacija!” Onda zoofili. I ostali. Strašno. A sve jer je čovjek sebi uzeo za pravo da određuje što je dobro, a što nije. Nema se Bog pravo miješati.

Homoseksualnost se tako nameće kao pitanje “orjentacije” i ništa više. “Mi smo ovakvi oni su onakvi i sve je to OK.” A homoseksualnost bi se zapravo mogla definirati i kao “međusobna masturbacija”. Osobe kojima masturbiranje prijeđe u naviku žele više i onda nađu partnera s kojim će tražiti užitke. I tu je opet spolnost zloupotrebljena. Izvan je svrhe za koju ju je Bog stvorio – bračno sjedinjenje i prenošenje života.

No, čak i ako čovjek nije vjernik, može svjetlom svoga razuma upoznati da su tu, u masturbaciji, u homoseksualnosti,  i sl. stvari protivne razumu.

A onda, sad nam je pred vratima i gender ideologija – uvođenje pojma roda. Biranje – jesi li muško ili žensko. Zdrav razum kod mnogih počinje zakazivati. Od pomoći promicanju takve ideologije je i TV maškarada pod nazivom: “Tvoje lice zvuči poznato”.

I mediji su tako moćni da i tako očite stvari zamagle i da ljudi počnu vrludati, ne znajući više što bi mislili o ovom ili onom pitanju. Nerijetko zbog neke duhovne lijenosti i nemara. Lakše je prepustiti se struji, priklonisti se većini. Ili samo pustiti da to bude “smiješno” i nikakav ozbiljan problem.

Poznato je da grijeh čovjeku pomućuje razum te da i zbog toga gubi sposobnost razlikovanja dobra i zla.  No ne događa li se vrludanje vjernika i zbog grijeha propusta naših pastira, osobito biskupa, koji se ustručavaju govoriti o tim pitanjima te se tako čini da prešutno odobravaju to veliko zlo i moralnu izopačenost koja prijeti još većim širenjem? Ako itko onda pastiri stada, i biskupi i svećenici, imaju dužnost čuvati vjeru u narodu, pokazivati put, kazivati jasno i bez kompromisa – što valja što ne valja.

Bože, pošalji dar hrabrosti, dar Duha Svetoga svojim pastirima, i kao što si osnažio apostole na dan Pedesetnice da iziđu na trgove i javno posvjedoče svoju vjeru, tako daj da i naši pastiri budu odvažni svjedoci Istine, i svojim svjedočenjem i drugima pomažu na putu k Tebi.  

M.G.

……………

Citati iz Katekizma o homoseksualnosti i masturbaciji:

Za više informacija o tom što je katolički nauk o spolnosti čitaj: Katekizam Katoličke Crkve

***

Argumenti da se ne može uskratiti pričest političarima koji su “samo” glasali za Istanbulsku konvenciju, da IK “nije nedvosmislena”, da je to pitanje koje nema potrebnu “moralnu težinu” – ne stoje. I to iz više razloga. Obrazlaže to prof. dr. don Josip Mužić kao odgovor na članak objavljen na Bitno.net-u, autora Hrvoja Juke.

Hrvoje Juko drži da se ne može uskratiti pričest onim političarima koji su „samo“ glasali za IK jer ona nije „nedvosmislena“ i nema potrebnu „moralnu težinu“.

Uvažavajući dobru nakanu i konstruktivna razjašnjenja, navedeni zaključak je neprihvatljiv iz više razloga.

Autor drži da je IK moguće tumačiti dobrohotno iako je svjestan da to nije baš jednostavno pa kaže: “ne uvjerljivo ali barem teoretski“; morate se „praktično praviti mutavi ali pretpostavljam, moguće je“, „možda su, kandidati za Nobelovu nagradu za interpretativne vratolomije, ali čini se“ da su bili u dobroj vjeri.[1]

Ovakva nategnuta tumačenja su vrlo daleko od evanđeoskog govora „Da, da – ne, ne!“ (Mt 5,37) i lako mogu završiti u ono „Cijedite komarca, a gutate devu!“ (Mt 23,24). Da smo bili formalisti, ne bismo nikad imali hrvatsku državu jer domovinski rat nije nikad bio službeno proglašen. Takvo zaključivanje je neuvjerljivo jer podcjenjuje inteligenciju naših saborskih zastupnika koji su školovani ljudi, a većina njih štoviše ima fakultetsku izobrazbu. Uz to su isti vrlo dobro informirani i znaju da su se sva zadnja tri pape očitovale oko pogubnosti rodne ideologije te da su naši biskupi u više navrata zajednički i pojedinačno konkretno upozoravali oko neprihvatljivosti IK. Marko Vučetić, kojega autor uzima za primjer i koji se istakao u Saboru svojom podrškom IK, nije samo doktor filozofije već je završio teološko-katehetski studij i postigao licencijat iz teologije te osim što predaje na Filozofskom fakultetu u Zadru predaje i na teološko-katehetskom odjelu istog sveučilišta.[2] Osoba takve spreme itekako zna što je to rodna ideologija i da je ona nespojiva s kršćanstvom. Ali kako „nedvosmisleno“ zastupa pravo na pobačaj[3] i uzima sebi za pravo da može biti „transhrvat“[4], lako je moguće da će uskoro zastupati stav da je moguće biti i „transkatolik“. Neznanje se moglo prizivati 2008. godine kada je izglasan zakon o antidiskriminaciji[5], a ne danas deset godina kasnije kad je rodna ideologija uzela itekako maha.

Upitno je hoće li rodna ideologija ikada nastupiti formalno nedvosmisleno jer se ona ne smatra ideologijom i njeni pobornici su upravo namjerno izabrali put dvosmislenosti i višesmislenosti kako bi lakše, pod prividom nekog dobra, nametnuli ovu novu, puno pogubniju od prethodnih, ideologiju zla. Sveti Ivan Pavao II. piše: „Dopušteno je, štoviše potrebno, postaviti si pitanje: ne djeluje li ovdje jedna nova ideologija zla, možda himbenija i skrivenija, koja pokušava protiv čovjeka i protiv obitelji iskoristiti čak i prava čovjeka.“[6] Donošenjem zakona poput IK, gdje je rodna ideologija ugrađena prikriveno, upravo to se događa. Ovo je krovna ideologija većine suvremenih moralnih zala i izopačenosti i stoga ne samo da je njena „moralna težina“ ista kao kod pobačaja i eutanazije nego i veća.

Imali smo dovoljno vremena da se uvjerimo u „nedvosmislenost“ i „moralnu težinu“ IK koja je pogubna za čovjeka, obitelj, djecu i Crkvu preko njenih učinaka u drugim zemljama gdje je već prije odobrena kao što su to Italija i Portugal.[7] A tek smo na početku.

Kada rodna ideologija dođe do svoje potpune primjene neće više biti moguće ni dozvoljeno učinkovito joj se oduprijeti. U nekim državama već vidimo kako ona pokazuje svoje pravo lice netolerancije pa tako tršćanski nadbiskup Giampaolo Crepaldi upozorava: „U velikom stilu je započeo Gender – progon protiv kršćanstva i bit će vrlo težak. Bit će onih koji se bore, onih koji će tražiti kompromis, onih koji će izdati, bit će vjernika, a bit će i mučenika.”[8]

Nepobitna je dobrohotnost Juke. Na žalost, unatoč njegovih opetovanih ograda i upozorenja, bojim se da ona može doprinijeti da, kao i kod zakona koji ozakonjuje pobačaj u Hrvatskoj, odgovorni političari i dalje grubo manipuliraju vjerom u izborne svrhe, sablažnjavaju narod i svetogrdno se pričešćuju.

Don Josip Mužić; Izvor: bitno.net

……………………

[1] https://www.bitno.net/vijesti/hrvoje-juko-trebaju-li-svecenici-uskratiti-pricest/ [2] http://www.unizd.hr/teoloskokatehetskiodjel/language/hr-hr/nastavnici [3] https://www.express.hr/top-news/hocemo-li-zbog-pobacaja-zene-trpati-u-zatvor-15342? page=2 [4] https://www.antenazadar.hr/clanak/2018/04/intervju-marko-vucetic-o-istanbulskoj-i-stanju-upolitici-biskupi-ne-bi-trebali-iznositi-svoje-politicke-stavove-a-most-ce-propasti-ako-se-nepromijeni-garnitura/; http://hr.n1info.com/a295782/Vijesti/Zastupnik-Marko-Vucetic-o-Istanbulskojkonvenciji.html [5] https://www.zakon.hr/z/490/Zakon-o-suzbijanju-diskriminacije [6] Ivan Pavao II., Sjećanje i Identitet. Razgovori na prijelazu tisućljeća, Verbum, Split, 2005, 20. [7] http://www.glas-slavonije.hr/kolumna/21/4605/Prasina-oko-Konvencije, [8] Stefano Fontana, “Conversazione del nostro Direttore con Mons. Crepaldi sulla manifestazione Arcigay di sabato 12 gennaio davanti al Vescovado” , Vita nuova, 17. siječnja 2013., na: http://www.vitanuovatrieste.it/due-assessori-comunali-alla-manifestazione-per-dare-delrazzista-al-vescovo/, (13. veljače 2013.)

Što se događa kad npr. djevojčica, ako želi, hoće biti dječak ili obrnuto? Katolička škola u Kentu morala se ispričati transrodnom učeniku kojem je izpočetka bilo zabranjeno da nosi uniformu za djevojčice te koristi svlačionicu za djevojčice. Učenik je poslao online peticiju i angažirao odvjetnika. U postojećoj situaciji postojao je samo jedan ishod.

Kršćanksi pravni centar kaže da je naišao na veliki broj slučajeva gdje su učitelji bili disciplinirani i ušutkani. Najistaknutiji je (nedavni) primjer učitelj Joshua Sutcliffe, učitelj matematike koji je bez razmišljanja grupu učenika imenovao djevojčicama, iako je tu bila i jedna koja se identificirala kao dječak. Učitelj se ispričao, ali “učenik” je “otišao” školskim vlastima. Učitelj je suspendiran zbog neosjetljiva komentara i pogreške što nije prepoznao “seksualnu i kulturnu različitost učenika”

Mnogi će susojećati sa učiteljevom pričom jer se on po svojoj savjesti nije mogao obraćati djevojčici kao da je “on”. On nije vjerovao da je to istina, ali je bio spreman koristiti novo (muško)  ime “učenika”. I to je ono čega se boje kršćanski učitelji koji žele slušati svoju savjest: da se samo čeka da ih se stavi u nemogući položaj.

Nastavnici i liječnici nalaze se na prvoj crti bojišnice, ali nitko prema tom pitanju ne može biti ravnodušan.  Kao što je jedan roditelj primjetio:  “Ne znate što će biti s vašim djetetom: hoće li biti sportaš, hoće li biti otvoren, hoće li biti zdrav; jedina stvar koju znaš od trenutka kad se rodi jest – je li muško ili žensko. A sad je čak i to oduzeto.”

I kakva je tendencija prema onima koji imaju tradicionalna uvjerenja? Ako ne prihvaćate nečije zahtjeve za promjenom spola onda ste na pogrešnoj strani povijesti i zakon će vas kazniti.

Za jednu  školu koja nije imala u kurikulumu (u planu i programu) homoseksualnost ili rodnu opredjeljenost – zaključeno je da – ne potiče učenike da poštuju druge ljude!

Mnoge stvari se predstavljaju kao da nisu problem, ali iskustva učitelja govore drugačije. …

Više na: http://www.catholicherald.co.uk/issues/november-24th-2017/can-catholic-schools-resist-the-new-gender-confusion/

U kratkom videu (u prilogu) možete čuti poljskog svećenika koji želi pokazati istinu o homoseksualnosti, a koja se od javnosti često skriva te se želi nametnuti kao normalno ponašanje.

Činjenice nam govore koliko je ta pojava loša za same te osobe, a onda i za druge s kojima su u odnosu te za cijelo društvo.

• 40% pedofila jesu homoseksualci.
• 60% oboljelih od SIDE jesu gay osobe. Liječenje od AIDS-a je jako skupo. (70 000 dolara po osobi). To opet pada na teret društva. Postavlja se pitanje što takvo ponašanje daje društvu?
• Liječnici primaju sve više oboljelih od SIDE (što je također alarmantno) i boje se zaraze
• Statistike pokazuju da prosječan homoseksualac promijeni 12 partnera godišnje (a to što netko živi u partnerstvu s jednom osobom najčešće ne govori ništa o vjernosti)
• Te iste osobe imaju velik udio u broju onih koji počinjaju samoubojstva.
• Te iste osobe koje su na izvana vesele, nerijetko priznaju da je njihov život tužan život, zapravo – pravi pakao
• Nikada vam ne pokazuju starije gay – osobe – zato jer su uništene… uvijek vam pokazuju mlađe. Oni žive 10-20 godina kraće
• I sama prva dva podatka govore da to nije nikakvo ponašanje koje bi trebalo propagirati nego pak nešto zbog čega tim osobama treba pomoći.

…

Vlč. Dariuzs Oko je svećenik koji i sam pomaže tim osobama koje se odluče na liječenje. Navodi i tvdrnju pape Franje o tom kako u svijetu vlada ideološka kolonizacija. Djecu se u školama uči kako mogu odabrati što su: muško ili žensko, te se na taj način promiče homoseksualnost kao nešto sasvim normalno, a želi se uništiti tradicionalno poimanje braka i obitelji.

Spominje primjere iz Njemačkih udžbenika o spolnom odgoju koje ne može niti pokazati zbog toga jer su pornografskog tipa, a od učenika (15-ogodišnjaka) se kao vježba traži da osmisle javnu kuću za osobe raznih seksualnih sklonosti. Svrha takve vježbe može biti, prema njegovu mišljenju, da se mlade navede da i sami posjete ta nemoralna mjesta.

Pokazao je također knjigu Jaceka Kochanovskog koji priznaje da je gay i koji se hvali da je posjetio takva mjesta, a po svojoj službi je na  Institutu za primijenjene društvene znanosti sveučilišta u Varšavi, na odjelu za sociologiju moralnosti.

Ako netko kaže da živi u vezi sa jednim partnerom 14 godina, to još ne znači da živi vjerno. Ispitivanja pokazuju da je kod homoseksualaca ta vjerojatnost jako mala. Prema istraživanjima jedan gay u životnom vjeku promjeni 500 partnera. Također se poziva na knjigu „Maestro“ gdje se opisuje skandal jednog poljskog voditelja zbora koji se smatra najgorim Poljskim pedofilom. Za njega se smatra da je silovao 400 dječaka, pa i onda kad je bolovao od AIDS-a.

više o tome na: O. Dariusz Oko, o homoseksualnosti i gender ideologiji

Na žalost pojava homoseksualnosti nije strana ni u krugovima Crkve.

O ovom problemu o. Dariusz je razgovarao sa novinarom M. Vorisom (Church Militant)

No unatoč primjerima koje nabraja (pa i u krugovima Vatikana) naglašava da ima i puno dobra u Crkvi, ali je dobro upozoriti i na tu rak-ranu Crkve. I ono što šteti Mističnom tijelu Crkve nisu toliko slučajevi homoseksualnosti i pedofilije izvan Crkve nego – u samoj Crkvi. O svećenicima kaže da bi se mogli razvrstati u tri grupe: sveti, mlaki i pali svećenici. Slučajevi palih svećenika postoje, potrebno je i to reći tvrdi on jer takvi mogu loše utjecati na one dobre svećenike.

Postoji problem primanja u bogosloviju takvih kandidata sa homoseksualnim sklonostima. Možda to jest u teoriji moguće da im se pomogne, ali u praksi  – znamo da im to okruženje gdje su sami muškarci – nikako ne pomaže. To bi bilo, kaže on, kao kad bi se nekog svećenika stavilo zajedno u suživot sa nekom privlačnom ženom. To je situacija u kojoj se tu osobu dovodi u napast. Tako i za takvog bogoslova.

Takvih loših slučajeva je zasigurno više tamo gdje svećenici imaju više slobodnog vremena, gdje ne ispovjedaju, gdje ne dijele sakramente često i onda nalaze neke sporedne zanimacije, bave se profesionalno sportom, a onda krenu i lošim putem, … Oni pali svećenici se trude opravdati svoje ponašanje tako da ne žele javno progovoriti o svojim sklonostima, nego žele izokrenuti učenje Crkve. Pronalaze one slične sebi koji će ih podržavatii u grijehu, pravdajući se da je to sve normalno…

Na žalost, nalazimo se u vremenu kad se loše želi nazvati dobrim, pa i od strane crkvenih pastira. Zato je potrebno ne udaljiti se od Katoličke Crkve zbog loših primjera, nego naprotiv, sa svoje strane učiniti koliko je do nas da ostanemo vjerni Isusu i Učiteljstvu Crkve, onakvom kakvog su nam predali apostoli.