Izvor teksta i većine fotografija: VIGILARE

/o. Vitomir – Odaziv na fatimsku poruku, str. 67.- 69. / 

Pakao – ta stravična riječ o kojoj se više mnogi ne usude govoriti ni u misijama. Parola dana nove evangelizacije glasi: Ne strašiti! A zar uvijek šutjeti, ne znači na neki način nijekati? Uostalom, tu je najprije zatajila logika, čemu je uzrok vražja lukavost ako nije osobna nevjera.

Upozoriti na opasnost, na životni promašaj, ne znači plašiti.
Mrtvačka glava s prekriženim kostima na stupovima visokog napona pametne ne plaši nego upozorava. Ako se pri tom strah ne može posve izbjeći, to je zato što strah ima svoju ulogu u individualnom i društvenom životu.
Tko je bolje poznavao psihologiju ljudi nego Isus?
Tko je prema njima bio više obazriv?
Tko ih je više ljubio nego On? Tko je od njega imao više razumijevanja za čovjeka?
A ipak, On je o Paklu govorio. Otvoreno i neuvijeno, koji put i drastično. “Ako ti je ruka na propast, odreži je, ako oko iskopaj ga! Bolje ti je otići u život kljast i ćorav, nego s obje ruke i oba oka u Pakao, u oganj neugasivi!”.

Evanđelje, ta blaga vijest, knjiga života i nade, blistavih obećanja i najutješnijih uvjeravanja, pomalo otkriva crni bezdan užasa, stravičnu stvarnost vječne propasti. Krist je Pakao zasvjedočio tako snažno i uvjerljivo kao i Nebo. I nije se bojao o tome govoriti niti je ljude plašio. Tumačio je, uvjeravao, zaklinjao i upozoravao, ljubeći nas tako, da nam ne skriva istinu.
Da je uvijek bilo pretjeranih propovjednika, nitko ne niječe.
No, sigurno su opasniji pretjerani šutljivci. Šutnja pomalo vodi nevjerovanju, ako se iz njega nije i rodila.

Izučavajući Fatimu čovjeku se nameće pitanje: Nije li Majka Božja predvidjela ovo tragično stanje? Zato je djeci omogućila viziju Pakla, ne toliko radi njih, koliko radi onih koji će tu istinu prešućivati, ako ne i nijekati. I nije li time presjekla sva naša pedagoška mudrovanja? Nije li se ustručavala, i to djeci, pokazati užas jedne stravične istine. Kako god nas zbunjivala vječnost Pakla, nesumnjiva je istina – njegovo postojanje!

Majka Božja u Fatimi tu istinu ukrepljuje i s njome ozbiljno uznemiruje našu pozornost. Evanđelje će s nekim svojim tvrdnjama uvijek izazivati zgražanje ovoga svijeta. No, nikakvo zgražanje i prešućivanje ne može dokinuti istinu koja je izašla iz Božjih usta.

Uz pakao je vezana istina o postojanju vraga. Druga strahota koju pokušavamo kamuflirati! Kad je Pavao VI. o tome prvi put glasno progovorio, najveća uzbuna nastala je među onima koji sebe nazivaju vjernicima. Jedan učeni talijanski dominikanac napisao je poslije toga da je to Papino privatno mišljenje koje nitko nije dužan prihvatiti. Odgovorio mu je novinar Indro Montanelli, koji se priznaje nevjernikom i to ovako: ! Ostalo je na nama nevjernicima da još nekako vjerujemo u vraga!”. Jesu li Isusova iskušenja u pustinji priča? Njegovi izgoni vragova – djetinjarije? Koga to zove Zlim, poglavicom ovoga svijeta? Ubojicom i lašcem od iskona? Zavodnikom? Ako sve to treba izbaciti iz Evanđelja, radi kojih razloga treba prihvatiti ostale njegove istine?

Već spomenuti Indro Montanelli dobacio je američkom književniku Dos Passosu prigodom razgovora u Veneciji: “Kad bih bio Bog svakoga tko niječe opstanak đavla poslao bih u Pakao da se s njim upozna!”

Da je tome doista tako govori nam sv. Faustina u svom Dnevniku.

“Ja, s. Faustina, bila sam po Božjoj naredbi u ponorima Pakla da izvijestim duše i da posvjedočim da Pakao postoji. Sada ne mogu o tome govoriti, jer po Božjoj naredbi moram to pismeno objaviti. Đavoli su pokazali prema meni silnu mržnju, ali na Božju zapovijed morali su me slušati. To što sam zabilježila je samo sjena svega što sam vidjela. Jedino što sam mogla primijetiti da je tamo većina duša koja nije vjerovala u Pakao. Kad sam se osvijestila, nisam se mogla od straha oporaviti, jer duše tamo strašno trpe. Stoga žarko molim za obraćenje grešnika. Bez prekida zazivam na njih Božje milosrđe.”

(Kompletan opis njezinog viđenja Pakla je i u knjižici Mali put br. 4 str. op. ur)

Prije nekog vremena, dok sam razmišljao zašto se sunce naizgled strelovito miče po nebu u Fatimi, došao mi je uvid da to nije vizija Sunca koje se samo po sebi kreće, već Zemlja. Tada sam razmišljao o vezi između “velikog potresanja” zemlje koji su najavili mnogi vjerodostojni proroci i “čuda sunca”. Međutim, nedavnim objavljivanjem memoara s. Lucije, novi uvid u Treću tajnu Fatime otkriven je u njezinim spisima. Do ovog trenutka, ono što smo znali o odgođenom kažnjavanju zemlje (koje nam je dalo ovo “vrijeme milosrđa”) opisano je na vatikanskoj web stranici:

“… Lijevo od Gospe i malo gore, vidjeli smo anđela s plamenim mačem u lijevoj ruci; blješteći, odavao je plamen koji je izgledao kao da će zapaliti svijet; ali su umrli u dodiru sa sjajem koji je Gospa zračila prema njemu iz njezine desne ruke..“ (Poruka iz Fatime, vatican.va)

No, u nedavnim otkrićima časnih sestara karmelićanki u kojima je živjela s. Lucija, vidjelica je privatno zabilježila daljnje “prosvjetljenje” u vezi s ovim događajem:

“Vrh koplja se kao plamen podiže i dodiruje os zemlje. Ona zadrhti. Pokopane su planine, gradovi, mjesta i sela sa svojim stanovnicima. More, rijeke i oblaci izlaze iz njihovih granica, prelijevajući se i dovodeći u vrtlogu kuće i ljude u broju koji nije moguće izbrojati. To je pročišćavanje svijeta dok ponire u grijeh. Mržnja i ambicija uzrokuju razoran rat!”

Što uzrokuje taj pomak u Zemljinoj osi? O tome ću diskutirati dolje u ovom pisanju od 11. rujna 2014. No, dopustite mi da ovaj mali prolog zaključim riječima nadahnuća pape Benedikta XVI:

“Anđeo s plamenim mačem s lijeve strane Majke Božje odražava slične slike u Knjizi Otkrivenja. To predstavlja prijetnju presude koja se nadvija nad svijetom. Danas se mogućnost da bi svijet mogao pretvoriti u pepeo vatrenim morem više ne čini čistom fantazijom: sam je čovjek svojim izumima iskovao plameni mač. Vizija tada pokazuje snagu koja stoji nasuprot sili uništenja – sjaj Majke Božje i, proizilazeći iz toga na određeni način, poziv na pokoru. Na taj je način naglašena važnost ljudske slobode: budućnost zapravo nije nepromjenjivo postavljena..” —Kardinal Joseph Ratzinger (BENEDIKT XVI.), Iz Teološkog komentara Fatimske poruke, vatican.va

Ovisi o našem osobnom odgovoru na obraćenje …

ČUDO SUNCA

Vidjelo ga je čak sto tisuća ljudi: sunce se počelo vrtjeti, pulsirati i zračiti mnoštvom boja. No onda se dogodilo nešto što je prkosilo bilo kakvom objašnjenju, čak i od strane ateista okupljenih tog listopadskog popodneva 1917. u Fatimi, Portugal:

“Pred začuđenim očima gomile, čiji je aspekt bio biblijski dok su stajali golih glava, željno pretražujući nebo, sunce je zadrhtalo, napravilo iznenadne nevjerojatne pokrete izvan svih kozmičkih zakona-sunce je ‘zaplesalo‘ prema tipičnom izrazu ljudi .”
—Avelino de Almeida, koji je pisao za O Século (najtiražniji i najutjecajniji list Portugala, koji je u to vrijeme bio provladin i antiklerikalan. Almeidini su prethodni članci bili satiranje prethodno prijavljenih događaja u Fátimi). www.answers.com

U svom članku “Debunking the Sun Miracle Skeptics”, ispitao sam sva prirodna objašnjenja koja nisu uspjela objasniti natprirodni događaj koji se tog dana zbio. No, jedan je ateist nedavno napisao kako je ono što su ljudi vidjeli “fizička nemogućnost” budući da sunce ne može letjeti po nebu. Naravno da ne – ono što su ljudi vidjeli, očito je bila neka vrsta vizije. Mislim, sunce se ne može kretati po nebu … ili može?

ČUDO ILI UPOZORENJE?

Prije nego što pokušam odgovoriti na to pitanje, želim napomenuti da takozvano “čudo sunca” nije izoliran događaj od tog dana. Tisuće ljudi otada su svjedočili ovom čudu, uključujući papu Pija XII. Koji je fenomen vidio iz Vatikanskih vrtova 1950. [1] Izvješća o viđenju ovog čuda, slična onom što je svjedočeno u Fatimi, stigla su iz cijelog svijeta, većina osobito iz marijanskih svetišta. Plod toga je za neke bio obraćenje, drugima osobna potvrda ili samo znatiželja. Prva pomisao koja mi pada na pamet je da “žena odjevena u sunce” iz dvanaestog poglavlja Otkrivenja daje poantu.
Ipak, čini se da postoji i element upozorenja koji je došao s čudom u Fatimi.

“Sunčev disk nije ostao nepomičan. Ovo nije bila blještavost nebeskog tijela, jer se okrenulo oko sebe u ludom vrtlogu, kad se odjednom od svih ljudi začula galama. Sunce se, brzo se pomičući, činilo da se olabavilo sa nebeskog svoda i prijeteći krenulo na zemlju kao da nas želi smrviti svojom ogromnom vatrenom težinom. Osjećaj u tim trenucima bio je užasan.”
– Dr. Almeida Garrett, profesorica prirodnih znanosti na Sveučilištu Coimbra

Zapravo, postoji prirodno objašnjenje za moguće “kretanje” sunca na nebu. Ne radi se o kretanju sunca, već o zemlji.

VELIKA PROMJENA

Jedino što bi moglo uzrokovati da Sunce promijeni svoje mjesto na nebu je ako Zemlja promijeni svoju os. A to je, braćo i sestre, upravo ono što proroci našeg vremena, katolički i protestantski govore da dolazi. Znanost već podržava takav pojam.
Na primjer, potresi koji su uzrokovali azijski tsunami 2004. godine i japanski 2011. pogodili su cijelu Zemlju:

“Potres tsunami bio je toliko silan da je pomaknuo glavni japanski otok Honshu za oko 8 stopa. Također je uzrokovao ljuljanje Zemljine osi za oko 4 inča – nešto za što stručnjaci kažu da će dovesti do skraćivanja dana za 1,6 mikrosekundi, odnosno nešto više od milijuntine sekunde. Ove vrlo male promjene događaju se zbog promjena u brzini rotacije Zemlje pri pomicanju površinske mase u potresima.” —Patrick Dasgupta, profesor astrofizike na Sveučilištu u Delhiju, The Times of India, 13. ožujka 2011.

Kao što sam već objasnio u svom videu, Great Shaking (Veliko drhtanje), Great Awakening (Veliko buđenje), ovaj nadolazeći pomak zemlje mogao bi zapravo biti šesti pečat Otkrivenja, koji svi na zemlji osjećaju i doživljavaju kao fizički i duhovni događaj.

“I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv.” ( Otk 6, 12)
Moj prijatelj iz Kanade, “Pelianito”, čije je riječi Gospodina izvukao iz meditacije o Svetom pismu i koje su dotakle tisuće ljudi zbog svoje nježnosti i jasnoće, napisao je u ožujku 2010. godine:

“Dijete moje, veliki potres dolazi na svijet, i duhovno i fizički. Neće biti bijega – samo utočište mog Svetog srca, koje je probodeno iz ljubavi prema vama… Vrijeme je skoro prošlo – samo je nekoliko zrnaca pijeska ostalo u pješčanom satu. Milost! Milosrđe dok još ima vremena! Skoro je noć.” – 31. ožujka 2010, pelianito.stblogs.com

Sada vam želim reći da sam, dok sam preksinoć razmišljao o tome je li vrijeme da pišem o odnosu između Fatime i ovog velikog potresa, otišao ponovno pročitati šesti pečat u Otkrivenju. U isto vrijeme slušao sam radijski program s gostom (pokojnim) Johnom Paulom Jacksonom, evanđeoskim “prorokom” koji je poznat po izuzetnoj točnosti u proročanstvima koja mu je Gospodin dao u vezi s onim što mu je također rečeno da je “Nadolazeća oluja”. Kad je počeo govoriti, zatvorio sam svoju Bibliju, kada je nekoliko sekundi kasnije rekao:

“Gospodin mi se obratio i rekao mi da će se nagib zemlje promijeniti. Nije rekao koliko, samo je rekao da će se promijeniti. I rekao je da će potresi biti početak zbog toga.” —TruNews, utorak, 9. rujna 2014, 18:04 u emitiranju

Bio sam zapanjen tako neočekivanom potvrdom ovoga što sada čitate. Ali Jackson nije jedini koji je primio ovu riječ. Činilo se da je sveti Ivan Pavao II aludirao na tako veliki događaj koji je promijenio zemlju kada ga je skupina njemačkih katolika upitala o trećoj fatimskoj tajni:

“Ako postoji poruka u kojoj se kaže da će oceani preplaviti čitave dijelove zemlje da će, od trenutka do trenutka, milijuni ljudi stradati … više nema smisla zaista htjeti objaviti ovu tajnu poruku … . (Sveti Otac je uzeo svoju krunicu i rekao: “Evo lijeka protiv svakog zla! Molite, molite i ne tražite ništa drugo. Stavi sve u ruke Majke Božje!”—Fulda, Njemačka, studeni 1980., objavljeno u njemačkom časopisu Stimme des Glaubens; Engleski nađen u Daniel J. Lynch, „Poziv na potpunu posvetu Bezgrešnom Srcu Marijinu“ (St. Albans, Vermont: Misije Žalosnog i Bezgrešnog Srca Marijina, Pub., 1991.), str. 50-51; usp. www.ewtn.com/library

Vrlo skromni svećenik u Missouriju, koji je od malena dobivao vizije i otkrivenja, mnoge je od njih privatno podijelio sa mnom. U jednoj viziji prije 15 -ak godina iznenada je vidio kako sunce izlazi na sjeverozapadu oko dva ujutro. Rekao je da su se u viziji istodobno javljali potresi, no čudno je da se sve odbijalo gore -dolje, a ne s jedne na drugu stranu.
Ono što je vidio slično je onome o čemu je govorio brazilski vidioc Pedro Regis (ukazanja u Angueru) riječima koje mu je navodno dala Blažena Majka:

“Zemlja će se se tresti i iz dubine će se uzdići ogromne vatrene rijeke. Spavajući divovi će se probuditi i bit će velike patnje za mnoge narode. Osovina zemlje će se promijeniti i Moja jadna djeca će proživjeti trenutke velikih nevolja ... Vratite se Isusu. Samo u Njemu ćete pronaći snagu da podnesete težinu iskušenja koja moraju doći. Budite hrabri..”
— 24. travnja 2010

“Čovječanstvo će nositi težak križ kad zemlja izgubi normalno kretanje … Nemojte se plašiti. Oni koji su s Gospodinom doživjet će pobjedu.”
– 6. ožujka 2007

Američka katolička vidjelica, koja je poznata samo po svom imenu, “Jennifer”, navodno je počela čuti Isusa nakon što je jednom primila svetu Pričest na Misi. Jednog dana Gospodin ju je uputio da svoje poruke predstavi Svetom Ocu, papi Ivanu Pavlu II. Fra Seraphim Michaelenko, vicepostulator kanonizacije svete Faustine, preveo je Jenniferine poruke na poljski. Rezervirala je kartu za Rim i, suprotno svim izgledima, završila je u unutarnjim hodnicima Vatikana. Susrela se s monsinjorom Pawelom Ptasznikom, bliskim prijateljem i suradnikom pape i poljskog državnog sekretarijata za Vatikan. Poruke su proslijeđene kardinalu Stanislavu Dziwiszu, osobnom tajniku Ivana Pavla II. Na sastanku koji je uslijedio mons. Pawel je rekao: “Širite ove poruke svijetu gdje god možete.” (O Jennifer i porukama koje je primila možete pročitati u knjizi https://kyrios.hr/pro…/upozorenje-prosvjetljenje-savjesti/ )

Nekoliko puta je primila upozorenje na ovaj nadolazeći događaj:
“… ne shvaćate da će veliko pomicanje zemlje doći s mjesta koje je spavalo. Ovaj će potres izazvati veliki kaos i uništenje, a doći će i zateći toliko njih nespremnih, zato sam vam rekao da vodite računa o znakovima.” – Poruka Isusa, 29. rujna 2004

Od znakova za koje ona kaže da se Isus poziva su planine po cijelom svijetu koje se počinju “buditi”, čak i ispod mora. Obraćamo li pozornost? Kao i prorok Izaija, Jenniferine poruke povezuju ovo potresanje s blizinom Dana Gospodnjega, u kojem će nastupiti era odnosno razdoblje mira. [2]

“Narode moj, kako se bliži novi dan, ova će se zemlja probuditi i svijet će vidjeti svoju grešnost Mojim očima. Svijet ne može nastaviti uništavati sve što sam stvorio jer čak i stvorenja na ovoj zemlji znaju da su oluje nad vama … ova će se zemlja ljuljati, ova će zemlja drhtati … Narode moj, dan, čas je na vama i morate poslušati sve što vam je naviješteno u Svetom pismu.” – 29. siječnja 2004

“Zato puštam da se nebo potrese. Zemlja se pokreće sa svoga mjesta od jarosti Gospoda nad vojskama u dan, kad se raspali gnjev njego.. jer su ustave u visini otvorene i tresu se temelji zemlji..” (Iz 13:13, 24:18)

Još jedna vidjelica, kojoj je dato dopuštenje za objavljivanje njezinih “poruka”, je Anna (od 2013. velečasni Leo O’Reilly, biskup biskupije Kilmore, Irska, dodijelio je Anninim spisima Imprimatur. Njezini su spisi upućeni na recenziju Kongregaciji za nauk vjere). U petom svesku, objavljenom 2013., Isus navodno kaže:

“Podijelit ću s vama još jedan podatak kako biste mogli prepoznati vremena. Kad mjesec zasvijetli crveno, nakon što se zemlja pomakne, doći će lažni spasitelj … – 29. svibnja 2004.

“Jer zvijezde nebeske i njihova sazviježđa neće dati svoje svjetlo; sunce će pri izlasku biti mračno i mjesec neće baciti svjetlo … Učinit ću da nebesa zadrhte i da će se zemlja potresti sa svog mjesta …” (Izaija 13; 10, 13)

To odjekuje upozorenjem za koje sam osjetio da mi ga je Gospodin dao, da će se nakon “Prosvjetljenja” pojaviti lažni prorok koji će izvrnuti istinu i zavesti mnoge u zabludu (vidi “The Coming Counterfeit” / “Dolazeća krivotvorina”).
No, ono što su gore rekli moderni vidioci također ima svoj pandan u Ocima rane crkve, prvenstveno, Laktanciju. Pišući predskazanja koja bi mogla izazvati pustošenje, on govori o gradovima koje su do temelja srušili požar, mač, poplave, česte bolesti, opetovana glad i ‘stalni potresi.’ On dalje opisuje ono što se samo fizički može shvatiti kao veliki pomicanje zemlje oko svoje osi:

“… Mjesec će sada zakazati, ne samo na tri sata, već će biti prekriven vječnom krvlju, proći će kroz izvanredna kretanja, tako da čovjeku neće biti lako utvrditi tijek nebeskih tijela ili sustav vremena; jer će ili biti ljeto zimi, ili će zima ljeti. Tada će se godina skratiti, mjesec smanjiti, a dan skratiti u kratak prostor; i zvijezde će padati u velikom broju, pa će se cijelo nebo pojaviti mračno bez ikakvih svjetla. Padat će i najuzvišenije planine koje će biti izravnane ravnicama; more će se učiniti nesposobnim za plovidbu. —Divine Institutes, knjiga VII., Pogl. 16

“Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama. Na zemlji će među narodima vladati strašno očajanje od buke i huke mora.” (Luka 21:25)

PLAMENI MAČ?

Što bi moglo uzrokovati takvo drhtanje? Svećenik iz Missourija s kojim sam razgovarao uvjeren je da će to biti katastrofa koju je napravio čovjek. Doista počinjemo uviđati da praksa “frackinga” naftne industrije doprinosi destabilizaciji zemljine kore. [3] Nadalje, podzemna nuklearna ispitivanja, poput Sjeverne Koreje, također su seizmički registrirana. Prema “unutarnjem” izvještaju nekoga iz CIA-e, ove nuklearne detonacije namjerno su destabilizirale zemljinu koru. To nije ništa što Ministarstvo obrane SAD -a već nije otvoreno reklo, između ostalog:

“Postoje neki izvještaji, na primjer, da su neke zemlje pokušavale konstruirati nešto poput virusa ebole, a to bi u najmanju ruku bila vrlo opasna pojava … neki znanstvenici u svojim laboratorijima pokušavaju osmisliti određene vrste patogeni koji bi bili etnički specifični kako bi mogli samo eliminirati određene etničke skupine i rase; a drugi projektiraju neku vrstu inženjeringa, neku vrstu insekata koji mogu uništiti određene usjeve. Drugi se bave čak i ekološkim terorizmom, pri čemu mogu promijeniti klimu, pokrenuti potrese, vulkane na daljinu pomoću elektromagnetskih valova.”
—Sekretar obrane, William S. Cohen, 28. travnja 1997., 8:45 EDT, Ministarstvo obrane; vidi www.defense.gov

Mogu se dogoditi i prirodne okolnosti koje pridonose rastućem broju ozbiljnih potresa i vulkana, poput pomicanja zemljinih polova. Službenica Božja, Maria Esperanza (nazvana ženskim Padre Piom – koju je isti jako cjenio) je rekla da je “zemaljska jezgra” izvan ravnoteže “i da će imati buduće posljedice.” [4] Također je govorila o nadolazećem duhovnom potresu:

“Savjest ovog voljenog naroda mora se nasilno uzdrmati kako bi mogli „dovesti svoju kuću u red“ … Bliži se veliki trenutak, veliki svjetlosni dan … to je čas odluke za čovječanstvo.” – Antikrist i posljednja vremena, velečasni Josip Iannuzzi

Vidioc u Kaliforniji koji je javnosti uglavnom ostao nepoznat, ali koji mi je otvorio svoje srce i dom (njegov duhovni voditelj je fra Seraphim Michalenko, vicepostulator kanonizacije svete Faustine) kaže da čuje svog anđela čuvara kako ponavlja tri riječi za njega: “Udari, udari, udari!”(eng. Strike, strike, strike!) Nije siguran što to znači, ali evocira jednu od vizija iz Fatime u kojoj su tri djeteta vidioca vidjeli anđela s plamenim mačem koji se spremao udariti u zemlju. Je li to bila kazna koja je, barem djelomično, nagoviještena tijekom “čuda sunca”?

O tom “plamenom maču”, rekao je kardinal Ratzinger, neposredno prije nego što je postao papa:
“… sam je čovjek svojim izumima iskovao plameni mač.” – Fatimska poruka, vatican.va

Jedno je sigurno da je “plameni mač” odgođen samo u onoj mjeri u kojoj smo uzeli k srcu riječi tog anđela iz Fatime. Jer kad je Gospa intervenirala kako bi spriječila anđela da udari po zemlji, povikao je: “Pokora, pokora, pokora!”
Sv. Faustina je upravo pokoru vidjela kao zadržavanje mača pravde u viziji:
“Tada ugledah neku nepojmljivu svjetlost. Pred njom sam vidjela bijele oblake koji su činili plitice na zemlji. Isus se približio i položio mač na jednu pliticu koja se težinom približila zemlji i gotovo je dodirnula.
Tada ugledah anđele koji uzeše nešto od svake sestre u zlatnu posudu. Sličila je kadionici. Kada su to pokupili od svih sestara staviše posudu na drugu pliticu koja je odmah pretegnula prvu s mačem. U tom trenutku iziđe jedan plamičak iz kadionice koji postade zračećim svjetlom. Onda sam čula glas iz svijetla: “Vrati mač na njegovo mjesto. Žrtva je veća.”
– Dnevnik sv. Faustine, br 394

Doista, Isus je potvrdio da je „vrijeme milosrđa“ u kojem se trenutno nalazimo upravo zahvaljujući Gospinoj intervenciji:

“Vidjela sam Gospodina Isusa, poput kralja u velikom veličanstvu, kako s velikom strogoćom gleda na našu zemlju; ali je zbog zagovora svoje Majke produžio vrijeme svog milosrđa … Gospodin mi je odgovorio: „Produžujem vrijeme milosrđa radi [grešnika]. Ali teško njima ako ne prepoznaju ovo vrijeme Mog posjeta. ” —Isus svetoj Faustini, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 126I, 1160; d. 1937. Godine

Prema Sondri Abrahams iz Louisiane, čovječanstvo nije odgovorilo na nebeske molbe za pokoru, već nastavlja svojim putem bezakonja. Doživjela je zagrobni život gdje joj je pokazano Nebo, Pakao i Čistilište, a zatim se vratila na zemlju da hitno upozori: „Da se nismo vratili na pravi put i stavili Boga na prvo mjesto, došlo bi do užasnog uništenja svijet.” [5] Upoznao sam Sondru koja kaže da neprestano viđa anđele od svog susreta sa smrću. Prepričavam svoje iskustvo s njom, a naizgled i s nekim anđelima.
Međutim, tijekom svog zagrobnog iskustva, osim svojih opisa vječnog Carstva, vidjela je i budući događaj u kojem je Zemlja nekako nagnuta:

“Tamo gdje su bile planine, više nije bilo planina; planine su bile negdje drugdje. Tamo gdje su prije bile rijeke, jezera i oceani, promijenjene su, bile su negdje drugdje. Kao da smo bili okrenuti naglavačke ili tako nešto. Bilo je to jednostavno ludo.” —Izvijestio Jeff Ferrell, KSLA NEWS 12; youtube.com

Prije 23 godine na današnji dan, kontroverzna pravoslavna vidjelica, Vassula Ryden, govorila je o ovom događaju (za pitanja u vezi s Vassulinim spisima pogledajte https://www.markmallett.com/blog/your-questions-on-the-era/ Obavijest o njezinim spisima, iako je još uvijek na snazi, izmijenjena je u mjeri da se njezine knjige sada mogu čitati pod razboritom presudom biskupa zajedno s pojašnjenjima koja je dala CDF -u [i koja su naišla na odobrenje kardinala Ratzingera] i koja su objavljena u narednim svescima). 11 rujna 1991., Isus joj je navodno rekao:

“Zemlja će zadrhtati i uzdrmati, a svako zlo ugrađeno u Kule [poput babilonskih kula] srušit će se u hrpu ruševina i biti pokopano u prahu grijeha! Iznad nebesa će se tresti i temelji će se zemlje ljuljati! … otoke, more i kontinente Ja ću neočekivano posjetiti s grmljavinom i plamenom; pažljivo slušaj Moje posljednje riječi upozorenja, slušajte sad kad još ima vremena … uskoro, vrlo brzo, Nebo će se otvoriti i učinit ću da vidite Suca.”

To je uobičajena tema, zar ne?

Velečasni Joseph Iannuzzi, kojeg Vatikan cijeni zbog svog rada u mističnoj teologiji, rekao je:

“Vremena je malo… Velika kazna čeka planet koji će biti izbačen iz svoje osi i poslati nas u trenutak globalne tame i buđenja savjesti.”
Garabandal International, str. 21., listopad-prosinac 2011

Druge teorije govore da bi nebeski objekt mogao udariti u Zemlju ili proći kroz njezinu orbitu. Je li to bilo nagoviješteno i kada se činilo da sunce udara prema zemlji u Fatimi?
Bez obzira na to je li nadolazeći potres razlog zašto su tamošnji svjedoci vidjeli kako se Sunce ljulja i mijenja položaj na nebu – mogući predznak tresanja i naginjanja zemlje tijekom snažnog potresa – možemo samo nagađati. Zanimljivo je napomenuti i to da su neki ljudi tijekom potresa vidjeli čudnu svjetlost različitih boja koja zrači iznad zemlje uzrokovanu, smatra se, ionizacijom u razbijanju stijena. Je li to također povezano s promjenom boja čuda sunca?

Jasno je da je najvažnija poruka iz svega ovoga da je čovječanstvo na kritičnom mjestu kao nikada prije. Možda ne možemo promijeniti susjedovo srce, ali zasigurno možemo promijeniti svoje vlastito i kroz davanje zadovoljštine donijeti milosrđe drugima. Danas je dan za ulazak u sigurno utočište Kristova srca – taj Božji grad koji se nikada neće uzdrmati.

“Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.
Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more.” ( Ps 46,2)

Mark Mallett, katolički teolog i evangelizator

Preveo: Petar Salečić, izdavačka kuća KYRIOS – Izvor: kyrios
__________________
1. The Sun Danced at Fátima. Joseph Pelletier, Doubleday, New York, 1983, p. 147–151
↑2. https://www.markmallett.com/…/dear-holy-father-he-is…/
↑3. www.dailystar.com.lb
↑4 https://spiritdailyblog.com/signs/seismic-storm
↑5 cf. Jeff Ferrell, KSLA NEWS 12; https://www.youtube.com/watch?v=6tdAVzQ_Jjk…

Odraz [svjetla koje je iz nje zračilo] kao da je prodirao na tlo i mi ugledasmo ognjeno more, a u taj oganj bili su uronjeni vragovi i duše. Izgledale su kao prozirna, crna ili smeđa, žeravica, ugljen u ljudskom obliku. Plivali su u žeravici, a u vis su ih dizali plamenovi koji su iz njih izvirali zajedno s oblacima dima, slični plamenoj baklji. Padali su na sve strane, kao varnice u požaru, bez težine i ravnoteže, dok su se čuli zastrašujući krikovi i bolni uzdasi puni očaja što su tjerali strah u kosti. Vragovi su se razlikovali od ljudi po stravičnim i odvratnim likovima, u obliku jezivih i nepoznatih životinja koje su, međutim, bile prozirne i izgledale poput žeravice crnog ugljena.«

Uplašenoj djeci u Fatimi Gospa je odgovorila: »Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grešnika. Kako bi ih spasio, Bog želi u svijetu ustanoviti pobožnost mome Prečistom Srcu.«

Majka Božja tražila je da se poslije svake desetice krunice doda posebna molitva:

»O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognje i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba tvoga milosrđa.«

Značajan je razgovor Lucije i Gospe za vrijeme prvoga ukazanja u Fatimi, 13. svibnja 1917. U njemu se govori o temeljnim eshatološkim iskazima: »nebo« i »čistilište«. Na Lucijino pitanje odakle dolazi, Gospa je odgovorila: »Dolazim iz neba« (i Gospa podigne ruku pokazujući prema nebu).

Na Lucijina pitanja hoće li ona, Jacinta i Franjo također »doći u nebo«, Gospa je odgovorila potvrdno, za razliku od Marije das Neves za koju je Gospa rekla da će »ostati u čistilištu do kraja svijeta«.

Opravdano je postaviti pitanje zašto Majka Božja pokazuje djeci pakao, đavle i izgubljene duše. Zacijelo ne kako bi preplašila djecu, nego da upozori svijet i Crkvu da osim Kraljevstva Božjega postoji i Kraljevstvo đavlovo.

Isus je govorio i o jednom i o drugom Kraljevstvu. Sažimajući fatimsku poruku, kardinal Ratzinger zaključuje kako je iz toga mjesta upućen »ozbiljan signal koji se suprotstavlja vladajućoj nepromišljenosti, poziv na ozbiljnost života i povijesti, na opasnosti koje prijete čovječanstvu. I kad sam Isus razmišlja o ovome, ne boji se reći: ’Ako se ne obratite, svi ćete propasti’ (Lk 13,3). Obraćenje — Fatima to naglašava — potreba je kršćanskoga života. To bi vjernici trebali znati na temelju cijeloga Pisma.«

pdf – izvor

Prije ukazanja Djevice Marije, u proljeće 1916. godine, Luciji, Jacinti i Francescu ukazao se Anđeo mira i rekao im: «Ne bojte se, ja sam Anđeo mira. Molite sa mnom ». Anđeo je kleknuo na zemlju i čelom dodirnuo zemlju. Tada su ga, obasjana nadnaravnom snagom, djeca oponašala i nakon što je Anđeo ponovio ovu molitvu:

„Moj Bože, vjerujem u Te, klanjam Ti se, ufam se u Te i ljubim Te! Molim te oproštenje za sve one koji ne vjeruju,
ne klanjaju Ti se, ne ufaju se u Te i ne ljube Te”.  

Tada je Anđeo nestao. U proljeće 1916. godine, pri trećem ukazanju Anđela, djeca su shvatila da Anđeo, uvijek isti, u lijevoj ruci drži kalež, nad kojim je lebjdela hostija. Nekoliko kapi krvi palo je s Hostije u kalež. Ostavši kalež i hostiju u zraku, Anđeo je došao do djece, spustio se na zemlju, ponavljajući ovu molitvu tri puta:

“Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti: Ponizno Ti se klanjam i prikazujem Ti Predragocijeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista, prisutna u svim svetohraništima svijeta, kao naknadu za sve uvrede, svetogrđa i ravnodušnosti s kojima se On vrijeđa. Po neizmjernim zaslugama Njegova Presvetog Srca i po zagovoru Bezgrješnog Srca Marijina, molim Te za obraćenje siromašnih grešnika”.

Zatim je, ustavši, Anđeo ponovno uzeo kalež i hostiju u ruke, dao svetu Hostiju Luciji, a iz kaleža je dao piti Jacinti i Francescu, koji su ostali na koljenima, dok je govorio: ” Uzmite i pijte Tijelo i krv Isusa Krista, užasno povrijeđeno od nezahvalnih ljudi. Popravite njihove zloće i utješite svoga Boga“.  Anđeo se ponovno spustio na zemlju, ponavljajući istu molitvu tri puta s Lucijom, Jacintom i Francescom.

U predgovoru knjige “Pričest na ruku. Povijesni, pravni i pastoralni okviri” – kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, između ostalog piše:

Anđeo mira tada nam je pokazao kako se moramo pričešćivati s Tijelom i Krvlju Isusa Krista.
Nažalost, molitva zadovoljštine koju je Anđeo diktirao djeci nije zastarjela.

A koji su to grijesi za koje bismo trebali Bogu dati zadovoljštinu tj nadoknaditi za grijehe nezahvalnih ljudi? To su profanacije, piše kardinal Sarah, o kojima su neki obraćeni sotonisti dali jezive opise,
nadalje svetogrdne pričesti, primljene u teškom grijehu, a ne u milosti Božjoj
ili pričesti primljene ne ispovijedajući katoličku vjeru… itd. 

Kardinal, nadalje, ozbiljno upozorava na proširenu praksu primanja svete Pričesti na ruku što nesumnjivo uključuje veliko raspršivanje fragmenata; Naprotiv, pažnja prema najmanjim mrvicama, briga za pročišćavanjem svetih posuda, ne dodirivanjem Hostije znojnim rukama, postaju ispovijedanje vjere u stvarnu Isusovu Prisutnost, čak i u najmanjim dijelovima posvećene Hostije: ako je to Isus onda nije važno koliko je velik ili mali komad Hostije! Tvar je ista! To je on! Suprotno tome, nepažnja prema fragmentima čini da se dogma izgubi iz vida…

Više na: Kardinal Sarah – Prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata – o pričesti na ruku

Ljudi koji zanemaruju Pakao jer ga vide kao mjesto koje je Crkva “izmislila” kako bi uplašila ljude i spriječila ih da djeluju na određeni način, moraju poslušati poruku Gospe Fatimske, rekao je kardinal Francis Arinze iz Nigerije.

„Majka Božja pokazala je trima pastirima da pakao postoji i da nije prazan”, dodao je.

“Postoje ljudi koji ne žele da govorimo o paklu. Ali pakao nije nešto što je izmišljeno u Vatikanu“, rekao je kardinal u ekskluzivnom intervjuu za LifeSiteNews.

Prije nekoliko dana obilježena je 100. obljetnica Gospinih ukazanja trima malenim pastirima u Fatimi. Tijekom šest ukazanja, jednom mjesečno sve do listopada 1917., Gospa je uputila djecu kako spasiti duše iz pakla kroz molitvu i žrtvu, osobito molitvu krunicu. Kardinal Arinze, koji je prefekt emeritus Kongregacije za bogoslužje i sakramentalnu stegu, rekao je da crkveno priznanje Gospinih ukazanja u Fatimi ukazuje na važnost poruka koje je Majka Božja dala djeci. Od posebne je važnosti Gospina poruka o postojanju pakla.

Kardinal je citirao sestru Luciju, jednu od vidjelica, koja je u dokumentu koji je 2000. godine objavila Kongregacija za nauk vjere, opisala viziju pakla koju je Gospa prikazala vidiocima.

Djevica nam je pokazala golemo vatreno more, za koje se činilo da je pod zemljom. Vragovi i duše, uronjeni u taj oganj, izgledali su kao crno ili tamno ugljevlje, ali prozirno i u ljudskim oblicima. Sve je to plivalo u tom ognjenom moru, nošenom valovima plamena koji je izbijao iz njih samih, zajedno s oblacima dima. Padali su na sve strane poput iskri u velikom požaru, rastreseno, kao bez težine, uz zastrašujuće krikove i uzdahe, pune očaja. Tresli smo se od užasa i straha.

Vragovi su se razlikovali po svojim stravičnim i odvratnim oblicima, neviđenog izgleda zastrašujućih i nepoznatih životinja, a prozirni i crni.

To je viđenje trajalo samo jedan trenutak. Sigurno bismo bili umrli od straha i užasa, da nam naša Nebeska Majka nije bila obećala (u prvom viđenju) da će nas odvesti u Nebo.

Strelovito smo podigli oči prema našoj Gospođi koja nam reče dobrostivo, ali tužna: ‘Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grešnika. Da ih spasi, Bog želi ustanoviti u svijetu pobožnosti prema mom Bezgrješnom Srcu.’

Kardinal Arinze je rekao da ljudi koje poriču postojanje Pakla, kako bi mogli živjeti kako ih je volja, liče na studente koji zavaravaju sami sebe i uvjeravaju se da ne moraju učiti jer nema završnog ispita. “Ako ne želite učiti, obećavam vam da ćete pasti na ispitu. Nema smisla govoriti da neće biti ispita. Bit će ga. Ljudi neće riješiti problem pakla time što će reći da su to priče za plašenje male djece ili da ih to šokira“, rekao je.

Kardinal je istaknuo da je sam Isus Krist u Evanđeljima potvrđuje stvarnost pakla kao “mjesto plača i škrguta zubi”.

“Sam Isus Krist to kaže. On govori o onima koji će biti bačeni u najdublju tamu. On govori o onima koji su vječno kažnjeni. A Krist je Sin Božji i ako je netko milosrdan, onda je to on. Ako nam on to kaže, onda je u našem vlastitom interesu ozbiljno ga shvatiti.“

Kardinal je rekao da Bog ne šalje ljude u pakao, nego ljudi sami “odlučuju otići tamo”. “Oni [koji idu u pakao] vrijeđaju Boga onim što zovemo smrtni grijeh, što je odbacivanje Boga. Osoba u paklu je ona koja ne želi Boga. [To je] osoba koju je Bog pozvao, a ta osoba je odgovorila: ‘Ne, neću doći’.”

Arinze je to nazvao “strašnom tragedijom” ljudskog bića – koje je stvoreno od Boga da Boga “upozna, ljubi i služi mu na ovom svijetu i da bude sretno s njim zauvijek u sljedećem” – da bi onda “izigralo” svrhu svoga postojanja kroz “osobni izbor” odbacivanja Boga. Naglasio je kako je “poruka Gospe Fatimske danas isto tako relevantna kao i prije stotinu godina. Ljudi bi se ozbiljno trebali pozabaviti ovom porukom: kloniti se grijeha, moliti se i prinositi zadovoljštinu za grijehe”.

“To nam kaže Blažena Djevica Marija. Zar to nije ozbiljno? Što znači da je ona došla tamo kako bi pomogla ljudima da mole za grešnike i izbjegnu grijeh- kako nitko ne bi završio u paklu. Ali to ne se rješava govoreći ljudima da pakla nema. To je isto kao da studenati svoj problem lijenosti žele riješiti praveći se da ispit na kraju godine ne postoji.“

Izvor: Quo vadis Croatia

Čudo sunca u Fatimi je važnije nego li puno ljudi misli. U stvari to je bilo nebesko priznanje poruke u Fatimi. Da bi se priznala ova važnost moramo se upitati tri pitanja: Što je to čudo? Zašto su čuda važna? I kako je fenomen sunca potvrdio nadanaravnost Gospinih ukazanja i njene komunikacije sa troje djece.

Što je to čudo?

U teološkom riječniku, čudo je nadanaravan događaj, učinjen od strane Boga, koji može biti primjećen osjetilima i koji nadilazi moći prirode. Tako, čuda koja je Isus činio u evanđelju nadilaze zakone prirode.

Isus je hodao po vodi, umirio oluju jednom riječju, vratio slijepcu vid, govor nijemom i čak je uskrsnuo mrtvog lazara iz groba. Nitko razumski nije objasnio te događaje. To je odmah prepoznato od strane promatrača kao nešto što nadilazi prirodno. Dakle, kao nešto čudesno, nadnaravno.

No, je li to učinjeno božanskom snagom? Što nam ukazuje na to da je Bog onaj koji čini ta znamenja, kako ih Ivan zove kad izvještava o Isusovim čudesima, i da je njegov sveti život onaj koji je uzrok prisutnosti Božanske moći? To dvoje je tako povezano da nitko ne bi dvojio kako su znamenja u uskoj vezi. Čak i farizeji koji su nijekali božansku intervenciju, priznaju čudo, ali ga pripisuju sotoni. Problem farizeja nije da su su odbili prepoznati Isusovu svetost nego to što su ga optužili za bogohuljenje zbog toga što je govorio da su on i Otac jedno.

Zašto su čuda važna?

čuda ne samo da su važna nego su neodvojiva od vjerodostojnosti naše vjere. Čuda su Božji način na koji nas želi uvjeriti da onaj koji tvrdi da govori u Božje ime stvarno govori istinu.

Logika je jednostavna. Netko kaže da govori u Božje ime. Proroci ili vidioci govore nešto što zahtjeva božansku potvrdu kako bi bilo prihvaćeno s vjerom. Ali ljudi mogu tvrditi razne stvari, da su mistici, da imaju misiju neku misiju koja je važna za sve ljude na svijetu. Kako prihvatiti takvo nešto? Na temelju zdravog razuma, a ne slijepom vjerom. Njihove tvrdnje su prihvatljive samo ako onaj tko tvrdi takvo nešto daje dokaz da je u kontaktu s Bogom.

U evanđelju Isus uvijek dvije stvari vezuje zajedno: učenje i čuda. Ponekad bi radio čudo prije nego objavi istinu koju želi da se vjeruje. To je učinio kad je nahranio mnoštvo od 5000 ljudi sa 5 kruhova i dvije ribe, što je bilo očito čudo.  A onda je objavio da će im dati svoje tijelo za jelo i krv za piće. To je objavljeno otajstvo koje je Isus želio da njegovi sljedbenici vjeruju.

U drugo vrijeme Isus bi prije otkrio neko otajstvo, a onda učinio čudo. To je na primjer učinio kad je čovjeku koji je spušten kroz krov kuće da su mu grijesi oprošteni. To je bilo nešto nečuveno, tako da su farizeji protestirali: “Tko osim Boga može opraštati grijehe?” Tako, možemo reći, Isus ide u susret njihovu skepticizmu kad govori paraliziranu čovjeku da ustane, uzme svoju postelju i hoda. Čudesno ozdravljenje paraliziranog daje razumski temelj za prihvaćanje Isusove tvrdnje da On, Sin Čovječji, ima vlast na zemlji da oprašta grijehe.

Da li čudo sa suncem potvrđuje poruku iz Fatime?

Nije slučajno da je čudo sa suncem uslijedilo samo nekoliko mjeseci nakon temeljne poruke Fatime koja je dana djeci.  .. Fenomen se dogodio u listopadu i svjedočili su mu tisuće ljudi, prijateljski i neprijateljki, jednostavnih vjernika i deklariranih skeptika, onih koji su vjerovali poruci i drugima koji su otvoreno protivili onome što se prenosilo kao Gospina poruka.

U Božjoj providnosti neprijateljstvo skeptika je bilo nužno kako bi bio temelj za kasnije vjerovanje djeci u vezi onog što im je Gospa rekla. Svi oni koji su svjedočili spektaklu sunca svjedoče kako su bili zadivljeni nad onim što su vidjeli. Nitko, čak ni najokorjeliji agnostici, nisu sumnjali da je ono što su vidjeli bilo – čudo. To je bilo neophodno kako bi se stvorila razumska osnova za prihvaćanje s vjerom Marijine poruke u Fatimi zbog događaja sa suncem koje su svi trebali prihvatiti kao činjenicu, koja se dala osjetiti sa osjetilima.

Zašto je bilo potrebno čudo sa suncem? Ono je bilo neophodno kako bi zadovoljilo našu spontanu potrebu za dokazom vjerodostojnosti u ono što je Gospa rekla Luciji, Franji i Jacinti. Djeci nije trebao fenomen sa suncem da bi vjerovali u ono što im je Gospa govorila, ali nama jest.

Nije slučajno da je Marija zamolila svog Božanskog Sina da učini čudo u Kani, kao prvo čudo koje je učinio. Odmah, kako čitamo, njegovi su učenici povjerovali u njega. Ona od onda čini isto. Kao Bog, On je Gospodar sunca, mjeseca i zvijezda koje je stvorio. Njena poruka u Fatimi bila je da kaže grešnom narodu da se obrati od svojih grijeha. Kao u Kani, zamolila je Isusa da učini čudo.

U Kani, kako bi pjesnik rekao, voda je ugledala svog Stvoritelja i zacrvenjela se. U Fatimi – sunce je ugledalo svog Stvoritelja i počelo se okretati u blistavom sjaju kako bi priznalo svog Stvoritelja.

o. Hardon S.J

Muslimana je sve više. Kršćana je sve manje. Prema o. Hardonu – ili ćemo mi obraćati muslimane ili će oni nadvladati nas.

No, kako ćemo mi obraćati muslimane ako o njima ništa ne znamo? Ništa čudno, jer prema riječima o. Hardona, niti njegova subraća isusovci u Africi koji se nalaze među muslimanima ne znaju skoro ništa o njihovoj vjeri.  Pa upoznajmo malo njihovu vjeru.

Muslimani imaju vjeru u dobre i zle duhove. Među dobrim duhovima osobito štuju anđele. Gledajući kod nas kakva je vjera u neviljivi svijet duhovnih bića, konkretno anđela, može se reći da veliki dio niječe postojanje tog duhovnog svijeta.

Prema islamskom vjerovanju, Bog se objavio jednom čovjeku Muhamedu – kao što se 2600 godina prije njega, objavio Abrahamu. I kao što je Abraham imao zadatak da započne vjeru u jednog Boga (monoteizam), tako je sad Muhamed Božji poslanik koji je poslan učvrstiti ljude u toj vjeri da postoji samo jedan Bog, Alah, gospodar svega, kojem se svi moraju podvrgavati. Štoviše, Muhamed tumači kako on potječe od Abrahama (arapski narod vuče porijeko od Abrahamova sina Išmaela), a osim toga on je, kaže, i iz loze Mojsijeve, Davidove i Isusove.

A tko je musliman? Musliman je onaj koji vjeruje Alahu i podvrgava se njegovoj volji. Čovjek ima naravnu sklonost da sluša svoj ego, a ne Boga. No, pozvan je podvrgavati svoj ego Alahu.

Vidimo da postoji neka povezanost između kršćanstva i muslimana (i mi smo pozvani na to da uskladimo svoju volju sa voljom Božjom)… ali postoji i velika razlika.

Oni priznaju Isusa za proroka, oni ga poštuju, ali on za njih nije Bog. Isus je „Mesija“, „prorok“, „Sluga“, Duh Božji“… U njihovoj svetoj knjizi se čak opisuje navještenje i rođenje Isusovo.

Muslimani također imaju veliko poštovanje prema Gospi, priznaju je djevicom, ali ne i Majkom Božjom. Inače kod njih žena nema položaj kao u kršćanstvu. A u kršćanstvu – Bog bira jednu ženu da postaje Majka Božja.

Unatoč nekim sličnostima naše vjere s njihovom, muslimana je teško obratiti na kršćanstvo. Zašto?

Muslimani su kritični prema kršćanima jer su preokupirani materijalnim svijetom u prostoru i vremenu. Osim toga zamjeraju im što ne daju primjer življenja čistoće za koju kažu da to zahtjeva njihova vjera. (Dakle, šesta i deveta Božja zapovijed.)

Za primjer: Mnogi nemoralni filmovi koji su nastali u SAD u muslimanskim zemljama su zabranjeni.

Kršćani su mi vjerujemo, nakon židova, novi, odabrani Božji narod. Bog je počeo svoju objavu preko odabranog naroda Izraela, ali želi se preko njih doći do svih naroda. Dakle, nakon Izraela, svi oni koji povjeruju u Isusa kao Spasitelja i krste se. Apostoli su dobili nalog od Isusa: „Idite po cijelom svijetu i propovijedajte evanđelje i krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“

No, što ako kršćani ne žive po svom kršćanskom pozivu? To je onda problem. Ne samo za takvog kršćanina nego i za one koji gledaju njegov primjer. Iz susreta o. Hardona s jednim učenim muslimanom koji se čudio kršćanskoj vjeri tj. kršćanima: „Kršćani odabrani Božji narod? U čemu su oni odabrani? Gdje je njihova revnost, zauzetost? Ako vjerujete da je Isus stvarno živi Bog koji je postao čovjek – kako to da ste onda tako pasivni, ravnodušni?

Vidimo da je istina ono što taj musliman govori. Nema revnosti kod katolika. A musimani se naprotiv i te kako trude.

Što nam je činiti?

1. Hardon kaže ključ za obraćenje muslimana je: Marija! Gospa. Jer muslimani za nju imaju jako duboko poštovanje. I budući da se kod Boga ništa ne događa slučajno onda nije slučajno ni to da se Gospa ukazala upravo u mjestu koje nosi ime Muhamedove omiljene kćerke: FATIMA. On smatra da i Gospa želi da se zauzmemo oko obraćenja muslimana.

A to će ovisiti o tome kakvi smo mi vjernici. Tko je za nas Gospa? Tko je za nas – Isus? I kakva je naša vjera – na djelu.

audio Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J.